Kovitlac različitosti... ili...(?)

28 rujan 2022




Generacije… svi su počeli trabunjati o x, y, z generacijama, milenijalcima I takvim podjelama kako po godinama tako I načinu razmišljanja ili što god… sve je to meni bilo usputno jasno kroz internet ali nisam shvaćao zašto to uopće postoji tj. Zašto je nastalo a bome nije mi jasno ni sada… uglavnom, išao ja škicnuti te generacije po godištima I sve se to gradira po tome tko je kad rođen… I onda ja shvatim da ja spadam pod milenijalce što mi nema nikakve logike jer sam si ja mislil kak su to ovi kaj su se rodili nakon 2000te g…. ma reko sve je to otišlo k vrapcu…

Niš, spomenem ja to JJ I ušli mi u neku priču o svemu tomu… koliko to ima smisla ako uzmemo sredinu u kojoj živimo a ovo sve nastalo na internetu… koliko to ima smisla… koja susjedna generacija je najviše ujecala na sljedeću… da li mi vidimo sebe u toj generaciji kojoj kao pripadamo… kojim generacijama je bilo bolje ili je bolje u životu… u svakom pogledu… raspon godina se smanjuje u generacijama I gdje to vodi… uglavnom, bome smo si mi lijepo pripovedali, onak intenzivno ali bez prevelikih konflikata… I jedno veže drugo I ušli u krug… u jednom trenutku smo stali I shvatili da je ovo neiscrpna tema I da smo si lijepo popričali pa smo si odlučili čestitati na tom razgovoru…

Tko je tu kome eventualni uljez…(?)



Mislil sam neki smisleni post napisat al sam shvatil da nemam neki rep za koji se mogu primit pa da bude jedostavno… pa reda radi da pitam, koliko je ovo vama smisleno, kako u viđenju tako da I samoj činjenici da je to nastalo..?

Evo prenosim s internet te generacije za slučaj da eto netko kao I ja nema previse pojma o tome;
C/P s internet (ne ulazim u točnost podataka);

The Greatest Generation (GI Generation): 1901.-1924.

Najveća generacija prethodi tihoj generaciji i obično se definira kao period koji obuhvaća ljude rođene od 1901. do 1924. godine. Oblikovana je pod utjecajem Prvog svjetskog rata te ljude rođene u tom periodu karakterizira snažan osjećaj odgovornosti, časti, vjere i dužnosti.

The Silent Generation: 1928–1945.
U tihu generaciju uglavnom se ubrajaju ljudi rođeni prije Drugog svjetskog rata ili za vrijeme njega, a naziv potječe od njihova stava prema onome što se događa u svijetu. Naime, iako je ova generacija odrastala u teškim vremenima obilježenim ratovima i svjetskom krizom, oni ne zahtijevaju promjene, već uglavnom prihvaćaju postojeće stanje. Takvo se ponašanje pripisuje odgoju njihovih roditelja, koji su od njih zahtijevali da budu pristojni i da poštuju starije.

Baby Boom Generation: 1946.–1964.
Pripadnici baby boom generacije rođeni su između 1943. i 1960. godine, a generacija je naziv dobila po stopi nataliteta koja je u ovom razdoblju snažno skočila. Takva "eksplozija rođenja djece" povezana je s ekonomskim rastom koji je obilježio razdoblje. Niska stopa inflacije i nezaposlenosti, kao i razvoj znanosti (izum cjepiva protiv dječje paralize, kontracepcijske pilule, let u svemir...) i pozitivne društvene promjene, rezultirali su optimističnim pogledom na svijet pripadnika generacije.

Generation X: 1965.–1980.
Pripadnici generacije X rođeni su između 1961. i 1980. godine, a "X" u nazivu generacije označava prekid visoke stope nataliteta kakva je obilježila prethodno razdoblje. Generacija X nerijetko se naziva i nevidljivom ili izgubljenom budući da broji znatno manje pripadnika u odnosu na prethodnu generaciju. Zbog visoke stope zaposlenosti pripadnici generacije odrastali su bez strogog roditeljskog nadzora, zbog čega su se oslanjali sami na sebe. Također, budući da su im roditelji mnogo radili, uglavnom su gradili čvrste odnose s vlastitom obitelji i prijateljima, čemu su davali prednost nad poslom.

Millennial Generation or Generation Y: 1981.–1996.

Pripadnici generacije Y, poznati i kao milenijalci, rođeni su između 1981. i 1995. godine, a riječ je o generaciji koja je odrasla uz pametne telefone i društvene mreže. Oni ne znaju što je svijet bez tehnologije, a zahvaljujući "umreženosti" stvorili su široku mrežu društvenih kontakata i vrlo su druželjubivi.

Generation Z or iGen: 1997.–2010.
Pripadnici generacije Z rođeni su između 1996. i 2010. godine, a riječ je o generaciji koju obilježavaju nove tehnologije i društvene mreže (manje Facebooka, više Instagrama i TikToka), ali i nedostatak komunikacije, zbog čega se mnogi pripadnici bore s depresijom. Nadalje, takvoj djeci najčešće rade oba roditelja, zbog čega brzo nauče biti samostalni i ne mare za institucije kao što su crkve ili vlade. Također, budući da su im informacije nadohvat ruke, pripadnici generacije Z pažljiviji su od svojih prethodnika, a dokaz tomu je smanjeno eksperimentiranje s drogama, alkoholom, savjesno korištenje novaca, kao i manje tinejdžerskih trudnoća.

Generation Alpha: 2011.-2025.
Pripadnici generacije Alfa rođeni su nakon 2010. godine, a riječ je o tehnološki najnaprednijoj generaciji ikada. Njima je tehnologija "utkana" u genetski kod i virtualni svijet preferiraju nad fizičkim, što također otvara pitanje koliko će ova generacija bili socijalizirana. Djeca rođena u ovome periodu žive u kućanstvima gdje se često putuje, a njihovim roditeljima nije strano ni mijenjanje zanimanja i karijere.

Turneja

19 rujan 2022




Tražio sam čovjeka
Iako je cijelo vrijeme bio iza mene
U podsvijesti maramice
Crnog bisera Marijanske brazde.

Izgubio sam ime
Kao trzaj topova u podne
U imeniku jeseni
Na potpisu mokrog papira.

Po tavanu siluete se igraju
Na teškim zastorima
I zadirkuju moje kornjače
Nervozom vremena.








ZG-Dinamo-Pipsi

12 rujan 2022

Pipsi su odsvirali nakon deset godina na trećem bisu Dinamo ja volim!

Malo o sportu? Zakej kad je o Dinamu... o jednom fantomu navijaču... a zato kaj treba... a zakej o nogometu? Idem odmah jako i kažem da je to jedini sport koji se igra nedominantim udom, dakle nogom... samim time je anomalija i poseban! Ne može svako dijete ostati u profesionalnom sportu (ovdje nogometu) ali ga može igrati do kraja života, od malih nogu, do nižih liga seniora pa do veterana... i to je sve u redu kroz sport i takav način života ali to daje puno više... daje društvo, veliki krug prijateljstva i društva kroz život a samim time i puno učenja i skromnosti osobnosti naspram kolektiva...

Volim svoj klub... onako fantomski i usamljeno... ovdje nema mjesta o navijačkim skupinama koju čine 80% klinaca koji čak i nisu tako loši kakvim se žele prikazati... ovdje čak ni nije riječ o fantomu koji promatra već o tome što se događa u gradu divnom, drevnom i razjebanom Zagrebu. Događa se nešto gdje nema mjesta podjeli sjevera i juga pa ni tih navijača ni veličinama povijesti... događa se jedno skladno disanje... i ovaj put nije samo zato što je pao klub koji je prije dvije godine bio prvak Europe već zbog disanja grada... kup velesajamskih gradova, exyu prventstvo, Boban, liga za bedaka, Maminjo... sve pada u vodu... Ademi, Petko, Livi, svi dobri transferi i prodaje, rotacije, planiranja koja će nas možda razveselit ili razočarat već sad u srijedu protiv Milana... sve je nebitno jer je toliko željno, prirodno i normalno bez obzira na ishod!

Skoro sam zaboravio, o purgerima i dotepencima... purgeri su se sveli na oronule babe sa gebisom punim ružem koje kartaju zajedno u stanu koji je građen trstikom i glume dame vikendom na placu... nisam purger u teoriji ali nitko mi neće nikad uzet to da se smatram purgerom!

U svom ovom kurcu od svijeta kad pratim vijesti na portalima bježim na sportsku rubriku... jedina pozitiva bez obzira na poraz ili na pobjedu jer znam da je iskrena emocija koja će brzo nestati... nakon pada Chelsea-a uživam i punim se energijom a opet šutim... zašto da mi netko pokvari momentum jer ne razumije i voli rasprave... konačno nosim dres, bez pitanja dal ću ih prije tekme zacoprat već nakon tekme na posao što je neprofesionalno al gle stari moj, zaboli me...

Išo sam za vikend i na trčanje u tom dresu jer sam ponosan na njega! Jer to je moje, to je moje od malih nogu, moje i privatno! Konačno, konačno se to osjeti u gradu, konačno se osjeti klub... jer nije klub skupina lige prvaka ni prvo mjesto u prvenstvo ni zarada od natjecanja i transfera... klub je jutarnja kava i večernja piva... klub je zajedništvo...

Maksimir nije ruglo, Maksimir je ranjen... ono što ja želim svom klubu kao fantom navijač gdje nitko ne zna koliko mi emocija pruži, veselja i bijega od svih problema... želim mu da se odvoji od grada i napravi svoj stadion dovoljno velik za ugostit rekpu i dovoljno skroman za Boyse i nas obične navijače...

Toliko od fantoma koji je dovoljno seljast da bi si onog buldoga istetoviro a opet ne bi kročio na stadion jer ne bi mogao podnijeti emocije... na kraju krajeva, da se nešto dobro događa u zraku ovog grada je upravo to što je Riper odlučio odsvirati Dinamo ja volim!

Na kraju krajeva, nitko nam ne može uzeti najbolju himnu na svijetu... Hvala Pipsi, hvala Riper!



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>