Želim vam svima sretnu Novu Godinu!
Kalendar je kalendar a razdoblje života je period koji prati i svako malo se budi bez obzira koji broj ljeto nosi.
Želim vam puno zdravlja, smijeha i topline prije svega, puno dobrih trenutaka uz vaše najbliže i da bude prilike da radite što volite i inače radite u miru, s vremenom i užitkom!

2020

Nije na odmet malo humora;




Uživajte, putujte, istražujte, fino papajte, nađite vremena za sebe i svoje bližnje u 2021oj! :)

Samo strah koji čini ništavilo od čovjeka. Kada nestane sve, svi problemi i obaveze, sve što je umu poznato, svi osjećaji se brišu i jedino strah vlada uz nesvjesnu nemoć. Za pojmiti koliko smo mali nije potreban potres! Potres je strah, stres, jad i jedna velika psihička fleka!

Bio sam na poslu, velika zgrada s uredima i skladištem. Ured u prizemlju, taman poslije gableca, dva monitora i četiri excel tablice na alt tab i C/P modu. Počinje! Prvo se osluškuje, onaj trzaj glave i uperene oči u ništa. Potvrda s nogama odmiče stolac s rukama na rukohvatu. Ozbiljna trešnja počinje i dižem se u smjeru izlaza ali s prvim ljuljanjem odustajem. Uz okretaje glave kroz prozor shvaćam da se cijela zgrada ljulja lijevo desno, zidovi plešu, cijela zgrada se ljulja pet, deset centimetara svaku sekundu, milisekundu. Cijela građevina je kao na vodi koju udaraju valovi u mini vremenskim intervalima. Gledajući emisije znam da štok ni otići ispod stola nije najpametnije već tražim „trokut života“. Ne nalazim ga jer ne mogu razmišljati pa odluka pada na čučanj uz ormar u ćošku. Kroz glavu prolazi samo kako će se ovaj put stvarno sve srušiti. Skoro na sve četiri na podu i traje, ljuljanje, trešnja i zvukovi nikako da prestanu. No konačno prestane. I svi van, šutke, bez ikakve zajebancije, bez riječi, samo pravac van. Svi vade mobitele, svi zovu pa pitanja; dal' možeš dobiti ikoga? Nema veze, ne možeš dobiti nikoga, ne možeš provjeriti roditelje. Srećom WU funkcionira i linije su uspostavljene. Glasovi nisu isti, ni jednom još od ožujka glasovi nisu bili takvi. Svi dolaze k sebi pa se izmjenjuju dojmovi. Firma preko puta lagano odustaje od radnog dana, prazni se parking. Nemam jaknu ali mi nije ni malo hladno dok dalje pokušavam obaviti pozive. Polako dolaze informacije i nevjerojatna je pomisao kako epicentar nije u Zagrebu. Pola ekipe je otišlo ubrzo doma jer jednostavno se nije dalo raditi. Odradio do kraja jer znajući da su moji dobro jednostavno nisam znao što drugo nego ostati i odraditi i smiriti se.

Jedino mi je drago što se dogodilo na poslu a ne doma. Dom je dom, sigurnost i mir a još jedno narušavanje doma bi me još više sjebalo. Taman kada je oslobođenje došlo opet počinju „halovi“ na svaki zvuk, svaki tutanj tipa lupanje vratima ili jači vjetar što škripi u gredama krova. Potres je strah koji traje mjesecima, potres stvara ozbiljnu psihičku fleku! Jednostavno strah je uvijek prisutan jer se budi na svakodnevne zvukove koji to više nisu. To umara, igra se s umom, upravlja sa stresom dok je nemoćna reakcija samo da želimo da prestane i da nam je više pun kurac toga!

Pratim portale i vidim glupe komentare, gledam kroz prozor i vidim dobar dio Zagreba s povišenog i par vatrometa. Jednostavno mi je nevjerojatno kakve amebe postoje, emocionalne amebe koje nisu sposobne shvatiti ništa.

Ne mogu pojmiti kako je ljudima u Petrinji, Sisku, svim okolnim selima koja su stradala skoro sto posto koliko sam popratio po medijima. Nerazvijeno područje, stari gradovi, stara sela i stari ljudi kojima ovo nije epizoda već nastavak života. Grad, selo ili bilo koju zajednicu čine ljudi i ovo što se dogodilo je mnogima patnja do kraja života.

Šaljem podršku svima, stradalima, pasivno stradalima kroz psihičke probleme i strahove, koji su ostali bez krova nad glavom, obitelji stradalima i svakoj osobi koja je doživjela ovo na bilo kojoj emocionalnoj i psihološkoj razini.

Pratite medije i postupite prema uputama!

Čuvajte se!

Pozdrav u džepu,
salutiranje pržini
u okretu pokušaja
bez ponosa i reda
da se okrene
ljuska koračnice.

Tko se oštri jutrom
licima pokore i
molitvom dozvole,
načinom hoda
blatno gleda
u san, u dušu.

Zagrijavam se
tvojim tavanom
da ispadnemo
s mojeg
u letu pogleda
koji grizu tutnjom
dok jeka svira
nebom
i diramo note,
smijemo se
ludilom karnevala
i plesa zaborava
poput krila
dok zadnje
pero ne ispadne
u gnijezdu izvora.

Neka vam Badnja noć izbriše sve što želite zaboraviti a Božićno jutro pod borom osvijetli poklon ispleten od zdravlja, sreće, mira i ljubavi.
Svim ljudima ove blogozajednice želim sretan Božić! :)



MM: Pa dobro di si do sad!?
JJ: Ma joooj nemoj me niš pitat, opet su mi...
MM: (prekida ju u govoru) baaaaaa, nećem slušati o poslu, Božić je!
JJ: kak to misliš Božić je, pa nije još!(?)
MM: nema veze! E, oš da odemo na jedno lijepo mjesto?
JJ: a kam to?
MM: pa neću ti reć jer onda nije fora...
JJ: ajde... može...
JJ: (prčka po radiu u autu)
MM: kaj si smanjila ton?
JJ: kakav ton?
MM: bonton heheheheh
JJ: joooj, znaš kaj ti jedan zmazek... (ipak se smije)

Na odredištu;
JJ: ooo M., pa ovo je baš romantika...
MM: pa znaš mene hehe...
JJ: jeje samo si ti romantik :P
MM: pa tak nekak hehe
JJ: baš je lijepo!
MM & JJ: (zaključuju zajedno kak je super i kak se to sve još radi... kak je super kaj uopće nema ljudi jer skoro niko ne zna za to osim lokalaca... i kak to nije uređeno samo za ovo doba godine već će biti i jezerce, šetnica, tribina...)







MM: Umoran sam..
JJ: Naporan dan?
MM: (pjevuši) prijatelju umoran, i od žena i od vina, umoran... hehe
JJ: aham, od žena, dat ću ti ja od žena... u top ću te stavit hihi... ti nisi normalan!
MM: pa kad sam lud za tobom hehe!
JJ: haha, znam ja, stavit ću te u kuglicu iiiiihihihihihi, wiiiiiiiiiiiiii...
MM: ok, to nema smisla!
JJ: imaima hihihih... puffffffffffff



MM: J. kaj je ovo? Daj prestani se zaj.... i pusti me van!
JJ: iiiihihihihi neeećuuuneeećuuu :P
MM: daj J. ljudi me gledaju čudno!
JJ: hihihi tak ti i treba kad si najnormalniji čovjek na svijetu hihihi :P... odo se ja slikat s medom!
MM: ma di ćeš, vraćaj se sim i pusti me van... zima mi je... Đej? Đeeeeeeeej?



Nakon završetka drame;
MM: a? Sam skupio bodove?
JJ: kakve bodove, znaš da tog nema kod mene...
MM: ma dobro, to se tak veli...
JJ: pa bilo je lijepo, nemrem reć da nije... evo imaš plusić...
MM: kaaj? Jedan plus? I to mali? Pihh...
JJ:
MM:

Photo by: TDR


Krije se sjever
u svakoj pori kamena
pod smrznutim
granama borova.
Šapuće mu,
umiluje se
a kamen šuti i šuti
dok traži pukotinu
među iglicama
prema mutnom nebu.

Pognuta silueta
mrvi smrznutu crnicu
u teškom hodu.
Ne mari
za šaputanje sjevera
već mrštenjem
promotri put
pa zatvori oči
i doziva
glas djeteta.

Miris zime
para nosnice,
grize usne dok traži
hladne note duhova.
Oprezne oči
skupe snagu
pognute glave
i ugledaju kamen.
Sa mnom ćeš ti maleni
da se i ti ne raspukneš.





Štorija oko prve fotke...
Dobim fotku na WU i sjetim se odmah svog crteža od prije 10+ godina... pokraj crteža je drugi crtež kule od kamenja... van pameti...



Sukladno tome, nastavak hiže;

L.E.4: evo sve sam maknuo i počistio...
L.E.1: kak je to sad pusto... kak sad to sve posložit..(?)

L.E.2: da bar padne snijeg...



L.E.5: treba samo krenuti!
Boro: kad počnete kinđit ostavite meni niske grane!!!
L.E.3: aj svak po malo i za čas smo mi gotovi...
L.E.1/2/3/4/5/6/7Boro: tuturutu tuturutu, žbljmlj &%$)/?*$#(/<
L.E.1/2/3/4/5/6/7Boro: Voila




A sad igra za koju mi je ideju dala \V// :) ...
Gdje je Jura?





Nastavak hiže;





Imam i pomagača :))

Španciranje;

Oznake: Zagreb

L.E.3 – na poslu su počeli stizati pokloni od dobavljača!
L.E.1 – opla, bit će vinčeka opet!
L.E.4 – al nemoj opet ova dobra samo proslijediti kao poklon.
L.E.6 – da, vrhunska ostavi nama a ova kvalitetna podijeli!
L.E.3 – dobrodobro, mir!
L.E.1 – nego, a kad bumo mi kupili poklone?
L.E.5 – već je riješeno!
L.E.4 – kaj, kad, di? Za sve?
L.E.5 – pa da, skoro za sve, ovi najmanji patuljci nisu....
L.E.2 – realno, kaj njima i pokloniti kad imaju par mjeseci... možda dude
Boro – hihihih dude!!!
L.E.3 – daj Boro gledaj tekmu i šuti!
L.E.4 – no, buš guknuo
L.E.5 – pa bio sam tamo gdje ideš kad hoćeš knjigu.
L.E.7 – ti i tvoje knjige cccc...
L.E.5 – nisam kupio ni jednu knjigu.... ok jednu nama.
L.E.7/4/6 – a daj nemoj me piiiip... opet knjiga!
L.E.1 – a koja knjiga?
L.E.5 – Walden konačno!
L.E.1 – joj super, davno smo je čitali i sad ju napokon imamo!
Boro – Diname vodi 1:0.
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – jeeeeeej!
L.E.2 – dobro, ajmo redom, kaj si kupio malo većim patuljcima?
L.E.5 – pa patuljčica A je dobila mini ručni fliper i baš je odličan, čak je i sa stražnje strane pinki... patuljčica L je dobila naravno na tematiku onog čarobnjaka i to u žutom stilu s onim jazavcem na zastavi šalicu i privjesak....
L.E.3 – pa to je ok, dodaj ipak nešto slatko za njih....
L.E.4 – a kaj si uzeo za N&N?
L.E.5 – za nju sam uzeo neki podmetač koji grije šalicu, znači možeš ga ukopčat na komp i on grije, skroz je fora... a njemu neki privjesak koji je kalendar za 50 godina, znači možeš vidjeti koji će biti dan na bilo koji datum koji bubneš.... i to nije niš na baterije, mehanički je, samo ručno okretanje....
L.E.2 – o pa super!
Boro – Diname vodi 2:0!
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – jeeeeeej!
L.E.7 – a kaj s J&J?
L.E.5 – njoj sam, ma u biti to im je zajednički, al ajde kao njoj je onaj plastični ko čep za bocu koja je načeta ali na sebi ima oblak a unutar njega polukruge silikonske koje su poredani po veličini i izgledaju kao duga a možeš ih odvojiti... imaju utore i služe za staviti pri dno čaše na stalku i onda po tim različitim bojama svak zna čija je čija čaša... a njemu mali set ronioca koji imaju u sebi neku tekućinu i onda to smrzneš i to služi kao led al staviš u čašu i onda nutra plivaju mali ronioci hihihii... ma to će njima biti skroz ćeće....
Boro – Diname vodi 3:0!
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – jeeeeeej!
L.E.2 – a M&T?
L.E.5 – nekakve kvačice u obliku keksa kaj služe za pritisnuti već otvorene npr vrećice pakiranje nečega... znate kak na sve stavljaju gumice... isto zajednički poklon al to je kao za M dok su isti oni za led ali u obliku podmornica za T... već ga vidim kak bu se hvalil s time hehe...
L.E.6 – sve je to dobro i lijepo, al kolko si ti to sve platio?
L.E.5 – pa ništa pojedinačno nije bilo preko 100 kn!
L.E.1 – ooo, pa nije strašno plus fakat su fora stvarčice, baš za razveseliti ali i korisne!
Boro – 3:1... ništa od povijesnog uspjeha da ne primimo gol u cijeloj grupnoj fazi natjecanja...
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – a dobro Boro, kaj sad, prvi smo u skupini i imamo proljeće i to je najbitnije!
L.E.2 – a kaj sa malim patuljcima?
L.E.5 – a ne znam, onak reda radi iz fore možda neki frutek hehe...
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – sve u svemu, solidan neki dan!
Boro – bome da! Idem ja spat...

Obožavam radio Sljeme jer mi otkriva ovakve hitove :));



Anne Griffin
"Na kraju balade"

C/P s korica knjige;

"Ovdje sam da se sjetim svega što sam bio i svega što više neću biti.

U baru otmjenog hotela u jednom irskom gradiću sjedi osamdeset četverogodišnji Maurice Hannigan. Sâm je, kao i obično – iako je ova večer sve osim obična. Privucite stolac i napunite čašu, jer Maurice je napokon spreman ispričati svoju priču.

Tijekom te večeri nazdravit će petero ljudi koji su mu najviše značili. Kroz te priče – o prešućenoj radosti i kajanju, skrivenoj tragediji, strastvenoj ljubavi koja nikad nije pronašla najbolji put – život jednog muškarca bit će ogoljen na snažan i pronicav način.

Dirljiv i iskren u isti mah, glas Mauricea Hannigana pamtit ćete još dugo nakon što sve bude izrečeno.

Priča ispričana u jednoj večeri. Priča o jednom životu.

Obvezatno štivo. – Graham Norton

Izvanredan roman, poetična autorica i priča koja me je ganula do suza. – John Boyne

Predivno napisano, promišljeno i bez žurbe, i lik kojeg ćete zavoljeti od samog početka. – Kit De Waal

Izuzetan čitateljski užitak, veoma zanimljiv roman, roman koji je uistinu teško ispustiti iz ruke. – Donal Ryan"


Nastavak hiže;





Prigodna jedna, isto sa Sljemena :)



Bio je upit za dimnjak pa eto, nema straha za dedu Mraza :) ...

Foto by: TDR


Slovkanje lica
stranog Jezika
duboko zadire
u nepoznato,
bez daha
niz fjordove
u mutno more.
Ona zuri
u budući sram
napuklih ruku
i tik do jutra
prstima crta
crveni krov.
Plače mrazom
u cipelama
sivim od hridi
prema dalekim
usnama uroka
zelenih zidova.
Ljubi ljubav
sjenom noći
i nestane.