Krije se sjever
u svakoj pori kamena
pod smrznutim
granama borova.
Šapuće mu,
umiluje se
a kamen šuti i šuti
dok traži pukotinu
među iglicama
prema mutnom nebu.
Pognuta silueta
mrvi smrznutu crnicu
u teškom hodu.
Ne mari
za šaputanje sjevera
već mrštenjem
promotri put
pa zatvori oči
i doziva
glas djeteta.
Miris zime
para nosnice,
grize usne dok traži
hladne note duhova.
Oprezne oči
skupe snagu
pognute glave
i ugledaju kamen.
Sa mnom ćeš ti maleni
da se i ti ne raspukneš.
Štorija oko prve fotke...
Dobim fotku na WU i sjetim se odmah svog crteža od prije 10+ godina... pokraj crteža je drugi crtež kule od kamenja... van pameti...