Snježna kraljica

petak, 02.12.2022.


C.H. Andersen Snježna kraljica - kratak isječak kao podsjetnik na sadržaj bajke:

Zli duh Đavao napravio je ogledalo koje je poružnjivalo sve što se u njemu ogledalo.

"Gerda se odmah zabrinula i skočila pomoći prijatelju, a on, čim ju je pogledao primijetio je kako postaje sve ružnija. Ono što mu se zabilo u srce, bio je komadić onog đavoljeg ogledala. Kay se odjednom promijenio. Postale su mu ružne i ruže i sanduci u kojima su rasle, počeo je udarati po njima i na kraju otišao u svoju sobu, ostavivši djevojčicu samu.

Kayu su sve igre postale dosadne i više mu ništa nije bilo zabavno, a pogotovo igra s Gerdom. Milije mu je bilo oponašati druge i rugati im se. Jednog dana, kada je snijeg već pao, Kay je ostavio Gerdu i otišao se sam sanjkati na glavnom trgu s ostalom djecom. Na trg su došle i velike bijele saonice na koje se Kay privezao, pa su ga vukle po trgu. Odjednom saonice skrenu s trga i po najvećoj mećavi odu iz grada.

Kada su već bili dobro odmaknuli, saonice se zaustave. Na njima je bila Snježna kraljica i pozvala je Kaya da su utopli u njenoj bundi. Kay sjedne pored nje i primijeti koliko je lijepa. Upregnula je konje pa se kočija vinula u nebesa. Letjelo su visoko i otišli daleko."

....
Pitam se pitam, koliko je kilometara potrebno prijeći za održati prijateljstvo?
Mislim na prave ljude. Vrijedne ljude.

Bahati smo, ne trebamo nikoga tko nam nije na raspolaganju, ne stoji na usluzi, ne ispuni svako naše očekivanje, zaboravi naš rođendan u moru svojih obaveza i problema.
Imamo toliko ljudi, ukoliko ih rastjeramo pola i opet će nam ih previše ostati.
Koga nema bez njega se može!
Sigurno kako se može.

.....
Ljudi su nezamjenjivi. Jednog kojeg izgubiš nitko nikada neće zamijeniti.
Nitko nema taj šarm, tu boju glasa, nema stav. Ne zna nizati riječi pravim redoslijedom, ne zna prave viceve, ne muca.

Ljudi se prema ljudima sve češće i više ponašaju kao prema stvarima.
Gore nego prema svojim materijalnim posjedima. Njih vrednuju i čuvaju. Bez njih ne mogu.
Bez svakog od ljudi se može. Rok trajanja čovjeka u životu drugog čovjeka je kraći nego trajanje paštete. Lako se okreće.
Olako napušta.
Ispraznost je u vodstvu. Staklo je u oku staklo je u srcu.

.....
Pijem kavu s Njom i pričam. Sluša me pozorno, ne upada u riječ.
Počinjem postavljati teška pitanja.
Ona šuti, pali cigaretu.
Otpuhuje dim.

U sljedećem udahu mi kaže : sjećaš li se što je Feđa rekao?
Odgovaram ne.
Rekao je kako je sretan dok pere zube.

Šutim.

Nastavlja: bio je snajperista, narkoman, završio je u bolnici na psihijatriji, skinuo se doma, majka ga je zaključala u sobu, on je glumac, pilot.
Čovjek može sve, kaže ona.

Šutim.

Rekao je kako se je navikao nakon nekog vremena skupljati ljudska crijeva.
Šutim i dalje.

......

Ona je jedna od onih koji su sretni što ujutro peru zube. Nezamjenjiva je.
Ne mogu živjeti bez ljudi koji razumiju koliko je velika sreća ujutro oprati zube.
Nemam vremena ni snage tumačiti radost pranja zubi.
Ne postoje kilometri koje nisam spremna prijeći za sačuvati u svom životu takvog jednog čovjeka.

Trebaju mi. Nisam toliko snažna, velika i samodostatna.
Život bez njih ne bi bio živ u mjeri u kojoj je živ s njima.
Ne želim ni jednog izgubiti.
Želim činiti sve da ih sve do jednog sačuvam.

Bez tog jednog ne mogu i ne želim.





Slika net


Topla preporuka je ne čitati bajke djeci. U bajkama roditelji djecu ostavljaju usred šume, vukovi gutaju bake, događa se nasilje.

Bajke su literatura za odrasle.



















Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.