Nova je počela na dva načina: na dobar i na ne dobar ! :))
Dobra je šetnja po Ivanšcici na kojoj je bilo snijega. Danas idem doma. Post uz kavu pišem iz krasne hižice kojoj je cijena najma nabrijana, ali u ovom kraju su svi nabrijali cijene smještaja. Nisu to neke pare po noćenju, ali toliko ipak ne vrijede.





Jedan od problema koji imam je što postoji više mjesta s kojih možeš krenuti u šetnju, a ja ih ne poznajem. Dobro u svemu je što su ljudi ljubazni pa ti daju smjernice i ne samo to nego te zovu na kavu i kobasice. :)
Odbila sam kavu i kobasice jer sam željela šetati. Dobro je i to što sve više poznajem rute i mjesta za šetnju.








Pasarićev dom nije radio doručkovala sam šnitu proteinskog kruha sa šnitom mortadele povrh, moja pratnja je popila samo kavu.
Naravno kako smo putem saznali kako dom ne radi. (A jesti se mora)! :))

Nije problem, otišli smo u restoran Lipi u Ivancu. Svoju parkirnu kartu sam kupila i produžila je još dva puta. Taman u trenutku kada sam prilazila autu gospon iz komunalca mi je zalijepio kaznu!
Uputila sam ga da sam kartu platila pokazala mu uplaćene karte, ali problem je bio što na Keksu nema selendre koja se zove Ivanec, ne možeš označiti pa sam platila Varaždin. Na kraju našeg razgovora u kojem sam popizdila zbog dnevne karte koju mi je naplatio rekla sam mu da nikada, nikada više neću platiti parking! :)

Nek idem u rešt zbog devet eura, bar ću se odmoriti.



Klopa je bila fina to je utješno! :)



Sinoć sam u grubo računala koliko sam novaca zaradila u prošloj godini i taj novac je dovoljan da djeci i sebi prišutim pristojan život. Ono što je nedobro je što ne mogu odrađivati toliki posao jer me je pojeo stres. Nije čak ni problem prevelik broj sati koje sam radila.

Siječanj '25. će biti obilježen preustrojom posla. I bavit ću se intenzivno time dok to ne riješim.

Kako kaže moj frend morat ću nešto žrtvovati. Bilo bi nedobro da žrtvujem sebe pa neću. Žrtvovat ću prihode.

Šetnja je cijelim putem bila po snijegu. Kao i obično bila sam razgaljena, uz neke druge pjevala sam i neizostavne Leteće medvjediće.

Priroda je lijek. Boraviti u njoj treba što više i što češće.

U ovoj godini imam samo jednu želju, skromu : vratiti se sebi.
Samo kad razmišljam o trčanju ujutro kad se probudim i pijem kavu budem uzbuđena.
Iako neće biti lako raspetljati sve uzlove nema toga što nisam raspetljala do sada tako da ću i sve ono što mi priječi da živim svoj život na način da me život snaži i liječi, da ga uživam, a ne stresira i razboljeva učiniti i cijenu platiti. Sve ima svoju cijenu.

Moj život ipak vrijedi puno više. Možda će se zbog toga pokoja guzica morati malo stisnuti, ali uvijek valja gledati širu sliku i donositi najbolje izbore za sve.

Najbolji izbor za moju djecu je sretna i zdrava majka koja će im još dugo trebati "služiti".

Toliko od mene. Nadam se da ste krenuli s lešo hranom, da pijete puno vode i krećete se dovoljno.

Voli vas Ypsilonka i želi vam sve najbolje u Novoj.


Leteći medvjedići