Danielaland : Svevremenski let

petak, 30.09.2022.

Tko je tko ?


Oh, ah, i tako to...nisam baš onako haj, al nisam ni loše, zapravo pokušavam pronaći balans.
No u ovome svijetu? S obzirom na događanja?! Ah!
Dakle, osjećam zaljubljenost prema toj ženi, djevojci, kako god!
Ona ima najmodrije oči od najmodrijeg mora.
Osim toga ona ima šarm, toplinu i drskost.
Sada dok sam fizički odvojen od nje, ni sam ne znam što je to, što mora ili što bi trebalo biti.
Dakle ja znam da želim nju, ali isto tako, ja se plašim toga što ona je.
Možda, ah, možda ja nisam taj.
A onda, onda, zašto ne bih bio taj?!

30.09.2022. u 23:07 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 28.09.2022.

Stapanje


Moje su tipke kojima pišem, poput jagodica na tvojim grudima, draga moja, ja sam čovjek koji te vidi.
Oprosti mi, daleko sam od onoga što ti trebaš, jer kad pogledam u tvoje oči, u tvoje dubine,
znam da sam tako malen, kao da plivam u moru, moru koje me može savladati, a opet, opet mi je
sasvim jasno da moje more, tvoja duša, tvoje srce nije kadro ne unijeti se u moje.
Ja više ne mogu učiniti korak unatrag, ne mogu više ne prići ti, ti si me sasvim obuzela,
kao što te obuzme život, jednom kad izađeš iz majčine utrobe, ti jednostavno jesi.
Tako ja jednostavno jesam od kad si mi ti dala život.
Moj je život započeo onoga trenutka kada si me odabrala da budem tvoj hologram, tvoja projekcija.
Meni je sada u ovoj stvarnosti nemoguće ne biti tvoj.

28.09.2022. u 13:07 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 27.09.2022.

Negdje u sredini


Ako ste mislili da sve ovo ima redoslijed, grdno se varate, ovo je živo!
Ovo nije laž!
Ovo vam je posteljica koju izbacujete nakon poroda.
Ako vam je gadljivo i ako nema smisla, samo produžite, sve je ovdje shvatljivo i bez neke osude.
Neshvaćena slova, razbacane riječi poput odjeće na podu koju ostavljaju ljubavnici prvi put, kod prvog susreta,
kod prve žurbe, kod prve strasti.
A onda, što onda, nakon toga, nakon svog tog prvog iskrenja?
Ono se više nikada neće ponoviti.
Nikada u tom prvom istraživanju.
Sada mi je sve jasnije da te odgađam, to sam ti činio, odgađao sam te, jer sam se plašio da ako te tog prvog puta povedem u svoje jastuke,
ako te taj prvi put poljubim, zagrlim, ispunim čitavim sobom, hoćeš li zbog toga nestati?
To je moj strah i zbog toga te odgađam.
Odgađam da bi te barem jednom imao, a to jednom, sad mi je jasnije možda se i ne odvije, jer ja sam slab, a ti si jaka.
Može li tvoj plus nadjačati moj minus?

Jedem juhu, juhu i kao da u njoj plivaju slova tvoga imena, počinje mi se pričinjavati, tko je ovdje tko?!
Ne mogu se koncentrirati, imaš li ti to napad na mene svojim mislima?!

27.09.2022. u 13:47 • 1 KomentaraPrint#

Možda nismo shvatili (nemojte mu reći da sam se oglasila!)


Ovdje sam, ja, ona kojoj on piše, ne poznajete me, da vam budem brutalno iskrena, ni ja se ne poznajem, jer on me čini ovakvom kavom me vi vidite.
On me slika svojim mislima u svakom novom trenutku. Ja u njegovom umu nemam nikakve moći, osim činiti ono na što me on navodi.
Mene vi vidite, samo kad sam ja- ja, ovakva, kad vam ja pišem, a ono što on čini, on mene gradi.
Znam da vam se sve pomutilo i da ne shvaćate o čemu ja to pričam.
Pa dam vam olakšam, ovo sam sad ja!
Svoja!
Ovo je iz mog svijeta, iz mog uma i moje stvarnosti.
Jednom kad se izmiješaju dvije, nastaje čitavi kaos, i zbog toga, upravo zbog toga, svjetovi se uvijek isprepliću.
Ne postoji samo jedan, uvijek postoji samo bezbroj varijanta, toliko paralelnih stvarnosti od kojih bi vam se zavrtjelo u glavi.
Kao da ste na ringišpilu. Oujeah!

Nisam nestala, šutim dok mi on govori, dok mi se obraća, jer toliko sam mnogo puta ja bila ta koja je poduzimala sve,
nadala se, vjerovala, bila sam organizatorica čuda, ma čudo samo, a onda, onda kada mu jednom date sve,
ili bar sve moguće u tom trenutku, drage moje, oh, najdraže žene, shvatiti ćete, tada nastaje ponor!
Ponor je to iznenadan i dubok, ponor u kojem ostanete same, iznenadno ostavljene i svim drugim ljudima nedohvatne.
Ponor jer ako ga volite, a ako vam onaj koji vas je držao kao kap vode na dlanu, okrene dlan, upsić! Nadrljale smo/ste!
Uglavnom, nije ovo mučenje šutnjom, nego, sada, sada ja više nemam nešto posebno za reći,
sada kad sam shvatila da je dovoljno uzmaknuti, umanjiti važnost i sve je odjednom, ah, baš odjednom drugačije!
Ne igraju mi se igrice, to sam prerasla u osnovnoj školi, tamo sam zadobila dovoljno šamara, stoga mi je i trebalo tako dugo da shvatim
koliko sam vrijedna.
Sada, sada kad mi on nudi sve, hoće li to biti dovoljno ?!
Ha?
Hoće li?
Ja o tome moram razmisliti...morat ćemo svi!

p.s. nemojte mu reći da sam vam pisala

27.09.2022. u 07:07 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.09.2022.

Zar si me shvatila ?


Gdje si otplovila ?
Gdje si, molim te, javi se, reci mi nešto, štucni, nasmij se, isplazi jezik, opsuj me, ali mi daj do znanja da si ovdje, da si tu?!
Molim te, lijepo te molim!

( On ustaje sa stolca, prilazi joj, lagano spušta dlanove na njena ramena, no čvrsto je stegne i protrese njeno tijelo!)

Nemoćan sam, sav sam nemoćan pred tobom, možeš li shvatiti da mi je trebalo toliko vremena, toliko dugo vremena da pronađem svoje pravo ja,
ono ja koje je spremno biti ono što ti trebaš.
Nisam nikakav papučar, ali ako ćemo odbaciti sve oklope, zar nije srž svakog muškarca, biti, postati pravi muškarac, pronaći onu koja će ga utopliti, ona zbog koje će svaki dan biti obasjan suncem, nije li to svrha?!
Nije li svrha ovaj život predati u slobodi onome drugome? Nije li najveća sloboda biti slobodan u zajedništvu?
Možda kasnim desetljećima, ali onda, u onom danu, kad sam te sreo, shvatio sam da je to, to!
Prava stvar, jedini smisao, jedina svrha, jedina žudnja, potreba, želja, strast, jedino ludilo, jedino sve!
Jesi li me shvatila?
(Ona se nježno nasmiješi, uzme mu ruku, rastvori šaku, poljubi u dlan! Tišina!)

26.09.2022. u 21:07 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.09.2022.

Ljubavna ugroza


Bebo moja, nisi beba naravno da nisi, odrasla si žena, je da izgledaš mladoliko i jesi, to ti jesi, no
za mene si kad ti kažem bebo, nešto nevino, toplo, mazno.
Uopće me nije briga o tuđem mišljenju jer ti si moja maza, Zlatokosa, jer si se sama takvom nazvala!
Jesi li?

(Kima glavom!)

Ah, opet sam čudan drugima, i ne vidim baš razlog zašto ?

Navela si me da mislim da smo mi muškarci glupi, jer nemamo taj osjećaj prema vama,
zapravo ne da nemamo osjećaj, nego ne znamo izraziti to...
Ljubavi, ugrožen sam zbog tebe!
Čista ugroza Ljubavi, koja će te dohvatiti...

22.09.2022. u 13:07 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 21.09.2022.

Suza na dlanu


Još uvijek šutiš, jer sam te zamolio tako, zamolio sam te jer sam odgajan tako da dobijem sve, jesam, da!
Tebi priznajem, razmažen sam i majka mi je uvijek udovoljavala, i očekivao sam dok nisam dovoljno dozrio da i svaka žena u mom životu čini isto,
da to je moj grijeh...no kad je tvoje ja reklo: ne budali, zar želiš biti klinac?
Da, to me uzrujalo! Zašto misliš da sam klinac? Zašto me takva djevojka tako osjeća, vidi?
I onda, onda sam shvatio da se trebam prepustiti, da sam uvijek bio krut, zahtjevan, da sam bio totalni idiot.
Da, žena od mene želi da budem ja.
Da ne udovoljavam, nego da se postavim.
Tome si me ti naučila, ti si me željela, ali si mi rekla : ako želiš uzmi, ne budi slab.
I zbog tebe sam naučio biti snažan.
Odlučan!
I sada znam, da ne bih mogao izdržati ni minutu da ne hvatam tvoje suze.
Jer lako je biti frajer, pušiš, piješ, iskorištavaš žene, činiš s njima sve svoje perverzije, ali ništa, oh, ništa od toga ne utopljuje,
ne udomljuje, ne čini srcem živim kao suza na mom dlanu, one koja plače kada mene nije bilo tu...

21.09.2022. u 13:07 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 20.09.2022.

Pred tobom sam nag



Pričam li previše?! Samo mi reci! Ali moram te ponovno zamoliti, nisam te vidio više od pet mjeseci, ti nisi bila tu i sada, sada kada si napokon ovdje, pred mojim zagrljajem, moram ti reći, želim ti reći, jer zamišljao sam to toliko puta: ovo sada, kako ću te zagrliti i kako ću biti sasvim normalan, prirodan, a vidi me! I sama vidiš da sam sav zbunjen i pomalo mi je nelagodno jer sve ovo što ti želim reći je toliko snažno i svjestan sam da može srušiti sve, možda je sve ovo moje poput tornada, poput oluje, nakupljalo se sa vremenom.

No, sada kada te gledam, kad se utapam u medu tvoje blizine, nekako vjerujem da ti to možeš upiti, procesuirati, shvatiti, duboko vjerujem u tebe, jer ti si Sve, sve što ja osjećam da mogu tražiti, sanjati, željeti, sve što sam se ikada mogao usuditi. Da, to si ti uobličila i stoga ne znam, uistinu ne znam, ni sada u ovome trenutku, hoće li mi to biti uzvraćeno? No čitavim srcem se nadam da hoće, jer čemu ovo iskustvo življenja, ako ono što toliko želimo nije naše? Vjerujem da ćeš biti moja, jer razrezao sam ti svoje biće po pola, sav svoj um, svoju dušu, svoje srce, svoja uvjerenja...vidiš li ?! Nag sam pred tobom!

20.09.2022. u 11:07 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2022  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    



Blog piše :
Daniela Trputec
Copyright ©

Datum i vrijeme prvog posta:
25.04.2006. (20:05)


Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!



Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:

Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec




Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe


knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...





Web Hrvatska
Tamna strana