|
Čekalo me u zasjedi,znala sam,osićala duboko u sebi,još i prošlog lita,da će me zaskočiti naglo,da će mi oduzeti glas,zrak,snagu i da ću morati leći,da ću se morati sklupčati i plakati,osjetila sam da će ponovno biti izazova za koje moram biti snažnija no što sam.
Dakle,da skratim priču: izgubili smo Ra,baš na moj omiljen broj sedam,još u siječnju umro je R,suprug od moje Magi.
Svo ovo vrime je bilo ludo i neopisivo,čak ni sada nisam spremna pisati i tome,jer iako je bilo prekrasnih trenutaka,sve se to odvilo zbog toga što je netko umro.I dakle mog dragog Rudija više nema,nema,ne postoji,fizički!
Obećala sam mu jednom ranije da nikad,al nikad neću napustiti Magi i da ću je čuvati,kad njega ne bude tu.
I tako Daniela čuva svoju Magi i njeguje je i smije se s njom i gura je naprid.
I lito nikad nije bilo drugačije.
Ne idemo više na lignje.
Ne zovem više sto puta t-mobile jer nemaju interneta.
Nema više hasta la vista baby kad iden kući.
Nema više bjonda!
Nema više Daniele koja je bila ''sekretarica''
Sad smo samo Magi i ja.
I sad je grlim snažnije i čuvam hrabrije.
Svu tu tugu malo po malo,svakim danom i svakim korakom bojamo uspomenama,pa nam bude lakše i grlimo se,
kao ribe koje se trzaju kad ih izvadiš na zrak,jer odbrojavamo,sada odjednom odbrojavamo...
|