novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

03

ned

11/19

Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Zastava kraljevina Makedonija

Makedonija je bio naziv kraljevine koja je egzistirala od 650. prije Krista do 149. kada je pretvorena u rimsku provinciju.

Zastava kraljevine Makedonije bila je bijele boje sa simbolom 'Sunca iz Vergine' (mjesto gdje su se pokapali makedonski kraljevi).



'Plava' inačica ove zastave (sunce u središtu plavog polja zastave) je zastava grčke regije Makedonija koju još nazivaju i Egejska Makedonija.



'Crvena' inačica ove zastave (sunce u središtu crvenog polja zastave) je zastava današnje Sjeverne Makedonije koja je bila uporabi od 1991. do 1995. i kao takva bila 'prijeporna' zastava sve dok nije promijenjena u današnju službenu zastavu Sjeverne Makedonije.


02

sub

11/19

Dušni dan

demetra1.blog.hr

SVIJEĆA ZA MOJE VOLJENE

Pomislih, danas ne bih trebala biti tužna? Dio mojih voljenih više nije s nama, ali ne bih trebala biti tužna i neću. Imati dobre roditelje, najboljeg djeda, čovjeka koji je znao voljeti, koji je sve dječje želje strpljivo slušao ispunjavao što je mogao. Imati željeni obiteljski dom, djecu i unučad, ljubav koja je došla u zrelosti dana. Za kratko promijenila sve što prije toga je bilo, ostavilo neizbrisiv trag. Ne, neću biti tužna. Polako sam nastavila vaditi jedno po jedno sjećanje najupečatljivije zapisano o svima mojima koji su svoj hod završili, koji pripremaju doček mom kraju. Roditelji, šnajderi; danima su zajedno u radnji šivali i pjevali. Oboje su imali sjajne glasove i ponekad mi se učini da ih još mogu čuti pogotovo u zimsko vrijeme kada su noći rano dolazile. Moj djed, konji i karte kod kuma Đure. Ništa nije bilo važnije od toga dvoga kada sam već bila stasala, ali dok sam bila dijete sve je bilo podređeno meni prvoj unuci. Moja bakica, mala sitna Mađarica, miris kruha, šopanje gusaka, nedjeljni ručak i priče prije spavanja. Neću biti tužna jer najljepša sjećanja danas vadim da ljepše ispunim dan. Svi mi nedostaju, ali kada mislim o danima, godinama koje su u moj život upisali svojim življenjem znam i osjećam da ne bih trebala biti tužna nikada.
Voljeni moji za sve vas danas svijeća gori i sjećanja u njenom odsjaju trepere.

02.11.2019.

odlućila sam...

andrea-bosak.blog.hr

... se udati sama za sebe jer se ne mogu rastati od sebe kada svađe postanu nesnosne, sama sebe najbolje mogu podijeti, mogu se plakati i smijati do mile volje jer sama sebi zbog suza ili smjieha nikada neću postavljati pitanja, niti ću guđati.
Udati ću se za samu sebe bez glamura i skupocjene vjenčanice, udati ću se o reći "da uzimam" jer sama sebe nikada neću prevariti i nikada se neću prestati voljeti ovakvu kakva sam.

Duša

stankagj.blog.hr

Koliko god kontradiktorno zvučalo, svoju cjelovitost nalazi samo u vlastitom razjedinjenju, tek svaki dio za sebe je potpun.


Kad bih bar mogla napipati svoju slomljenost, spojiti krhku strukturu u mjestu napuknuća, plastelinom ili ljepilom, unutar njena dramatična okvira, ublažiti rasap. Ona, premda nevidljiva, svojim ticalima strši uvis i poput antene, protivno mojoj volji, odašilje signal u smjeru onih koji je mogu prepoznati. I stoga pri susretu s mojom razrednicom još iz osnovne škole, ostadoh ukopana u mjestu. Tog tuđinca u meni tko pored nje prolazi jer joj se ne usudi prići, kako ne bi osjetila njegovu slabost, prekasno postadoh svjesna, da bih ispravila već učinjeno.
U blizini onih koji me bolje poznaju i s kojima se češće susrećem, takva bojazan ne postoji, pred njima svoju bespomoćnost mogu sakriti, svikla na određeni oblik ponašanja koji ljude podsjeća na radost i to su zacijelo i trenuci u kojima jačam, jer suočenja s onima za koje znam da će moći osjetiti moju nejakost, osuđuju me na dodatno slabljenje. Koliko god mi se ponekad čini da sam u potpunosti zacijelila, tek u tim momentima uviđam da nisam.
Danas je Dan mrtvih, u Čakovcu sam, i moja se duša šulja među grobovima dok moje tijelo kao da stanuje negdje drugdje, daleko od mene, poput tijela onog tko je već otišao ili drukčije ne može biti na tom mjestu, jer se sudara s onim čemu teži. Koliko god kontradiktorno zvučalo, svoju cjelovitost nalazi samo u vlastitom razjedinjenju, a tek svaki dio za sebe je potpun. Teško je, naime, razumjeti lutajuću dušu, a najteže onu nas samih. Sve što posjedujemo je u nama, no unatoč tome, 'usvojeno tjelesno' zlorabi našu naviklost na fizičko; zagrljaje i poljupce, tijelu potrebne, a što dušu ispunjava.


B.

moj-pinklec.blog.hr

31


Sve je govorilo da je kraj,
još puno prije pravog početka
i svaka riječ, svaka gesta,
vrištale su stani, pogledaj, progledaj,
a ja sam glupo vjerovala
u savršene početke i dobre krajeve.
Vjerujem još uvijek,
no, mi smo imali kraj prije početka,
puno prije nego smo postali mi.

Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Zastava Teutonaca

Teutonski vitezovi ili Teutonski viteški red (lat. Ordo domus Sanctć Marić Theutonicorum Ierosolimitanorum), točnije 'Red teutonskih vitezova doma svete Marije Jeruzalemske', križarski je viteški red koji su nosili bijele ogrtače s crnim križem.

Teutonci su nadzirali i održavali red u pomorskoj luci Akra na Bliskom istoku.

Zastava Teutonaca je bijele boje s dvije crne pruge na vrhu i podnožju zastave. U središtu između dvije crne pruge latinski je križ crne boje u čijem sjecištu se nalazi žuti štakasti križ preko kojeg je žuti grb s crnim orlom.


Bdijenje u snu...

dinajina-sjecanja.blog.hr







Finnegans wake, James Joyce... teško prevodivo štivo. Finneganovo bdjenje nije roman struje svijesti. Radnja se događa za vrijeme sna, teško otkriti značenje same radnje, pojedinih rečenica ili novostvorenih riječi...

Umrežena u tkivo Finneganovog bdijenja koračah mostom između večernje i jutarnje zvijezde.
Izmišljaj pisca, san u snu i nepostojeće riječi, neprevedive, složene od zvuka groma i svjetla munja,
mirisa cvijeća i okusa medovine.
Ne zaboravljamo slike dragih nam bića, zaustavljamo ih u sjećanju, palimo svijeće, tihujemo s njima. Dan mrtvih duša uramljuje tu sjetu mirisom ruža i krizantema, titrajima nutarnjeg plamena i nježnim uspomenama. Neopisivo svjedočanstvo ljubavi koju nosimo u sebi, sinopsis života ispisan drhtajima tkiva sreće, tuge, žalovanja i radosti. Neizbježnost seobe duša stvara novi jezik za dijalog sa otišlima. Osjećam, tek svojom srećom mogu usrećiti njih. Jedino tako im se mogu zahvaliti na bdijenju nad mojim ovozemaljskim trenucima...
Potonuće Mjeseca u skute zlatne hostije dodiruje osjetila. Budim se iz bdijenja i pitam.

Je li potrebno pronalaziti riječi?

Drugi su ih već pronašli, drugi stvaraju za nas jezik koji mi sve manje razumijemo. Služeći se riječima mi samo artikuliramo jezik, mi ga ne živimo. Ponekad spoznam da puštam glas i riječi izranjaju same, ramena od riječi, noge, ruke, dlanovi, riječi bez osjećanja osjećaja, riječi nabacane u govor bez srca, rijeka riječi kojom optužujemo, kritiziramo, pravimo se pametni, bujica riječi kojom upozoravamo, kojom se branimo, pišemo peticije, pjesme, eseje, novele, romane.
Zaboravimo riječi, zaboravimo njihovo značenje, postanimo moderni dadaisti.

Vratimo se u koljevku jezika. On je muzika, simfonija boja, sonata mirisa, ljepota djetinje igre i sna, gesta kojom možemo osjetiti svoju misao i razumjeti tuđu.

Želim one riječi koje prestaju tamo gdje su i počele, u snovima. Želim riječi sa koordinata srca, lepršave riječi kojima bih nacrtala miris ovog jutra, obojala osjećaj koji se u meni iskri svitanjem i onaj koji je blještao u jučerašnjem sutonu. Želim riječi koje mirišu ljepotom majske ruže i tek procvalog jasmina u vrtu. Tražim riječi kojima bih skladala melodiju srca, sonatu duše, simfoniju snova, riječi koje bi sjajile kao lux in tenebris.

da, čudno je djelovanje dobre literature.

Dijana Jelčić



sjećanja uz svijeće

sjedokosi.blog.hr

sjećanja uz svijeće
jutrom kad se budiš
osvjetljen ti prozor
probuđen i bunovan te tražim
maglovito jutro čuda mi donese
razbacane tragove prikupljam
vratit bi se htjeli
danima u sjeni
vidim one breze
put života crtaju mi
nježnost prije svega
dodiri i misli u sjećanja se stisli
je l to ono što smo htjeli
čovjek navijek nešto želi
vratiti se ne će
ostaju nam svijeće

sjećanja uz svijeće

sjedokosi.blog.hr

sjećanja uz svijeće
jutrom kad se budiš
osvjetljen ti prozor
probuđen i bunovan te tražim
maglovito jutro čuda mi donese
razbacane tragove prikupljam
vratit bi se htjeli
danima u sjeni
vidim one breze
put života crtaju mi
nježnost prije svega
dodiri i misli u sjećanja se stisli
je l to ono što smo htjeli
čovjek navijek nešto želi
vratiti se ne će
ostaju nam svijeće

Blues

1971.blog.hr

U susjednom gradiću večeras je svirao neki blues. Bend iz Srbije, njih 5, starih skupa valjda 400 godina, svirali su kao da u publici imaju tisuće ljudi. A ljudi je bilo cca 70.

Jer, znamo, brija je na cajkama.

Lejdiz end žentlmen, ako vam negdje blizu budu svirali The Gamblers iz Sremske Mitrovice, svakako ih poslušajte.

***************

Prošle sam godine na istom festivalu bio s nekim svojim. S istom onom osobom koju sam neki dan napokon smjestio u ladicu, žaleći jedino za izgubljenih godinu dana života, jer meni iskustva više ne treba.

***************

Sjećate li se Mini? Mini je bila valjda najveća budala u mom životu, žena koja je bolesnom ljubomorom ubila u meni svaku želju za životom, sve dok nisam jednoga dana napokon otišao.

Kad su se kockice složile, shvatio sam da je ljubomora posljedica njezine vlastite nevjere, kojom je dokrajčila i vlastiti brak. Pravi lopov misli da su svi oko njega lopovi, isto je i s ljubomorom - ako si varao/varala, misliš da to sigurno svi rade. I onda paziš na tu svoju "svojinu" od partnera, jer će inače sigurno po*ebat sve živo uokolo.

Jučer mi se to i potvrdilo, taj dojam o njezinom falšom karakteru i povijesti. Ide Mini s trenutnim frajerom kroz grad, mimoilazimo se i ona mi - namigne.

Nakon sat-dva stiže poruka na WhatsApp: "Zar nisi vidio da sam te pozdravila?"

"U mom selu to se zove namigivanje drugim momcima dok hodaš uz svog."

Još je tu, još bi nešto htjela. Vjerojatno da mi se poigra s mozgom, za što baš nema puno šanse. No, privlačna mi je ideja da ju kresnem, ostavim na stolu 200 kuna i izađem.

Toliko otprilike vrijedi.

***************
Vjerujete li u prst sudbine? Ni ja. Ali jučer, u vremenskom okviru od par minuta od tog spomenutog namigivanja, na fejzbučić-mesendžeru mi se javila žena istog imena kao Mini, odgovorom na moj ulet star mjesec dana. Dakle, prolaziš pored M,. ona ti namigne, a na mobitel ti stigne poruka od istoimene M.

Ljepuškasta, razvedena, u dobi od otprilike 40, živi u mom gradu... Chat je pokazao uzajamnu zainteresiranost, iako ne nekog presnažnog intenziteta. Onak - plaho.

Osim toga, dopisujem se već neko vrijeme s nekim 100 km udaljenim. I ta druga me baš jako zanima. Intenzitet tog dopisivanja puno je žešći. Iako - djeluje mi pomalo divlje, a to mi nije privlačno.

Sutra će spomenuta M., ova "nova" biti na istom mjestu na kojem ću biti i ja. A s ovom divljom pijem kavu prekosutra, kod nje kući.

Ne volim takvu mogućnost "izbora". Kao neki jebeni ruski rulet.

Iako - znam što ću. Usmjeriti ću se prema onoj koja mi bude manje napeta. Jer, očigledno, one "prave" do sad su bile najveća sranja. Kao da sam magnet za svaku jebenu budalu. Možda to mogu sam promijeniti.


Igra nikad ne prestaje, sve dok ju želiš igrati.

A ja sam već pomalo umoran igrač.

Blues

1971.blog.hr

U susjednom gradiću večeras je svirao neki blues. Bend iz Srbije, njih 5, starih skupa valjda 400 godina, svirali su kao da u publici imaju tisuće ljudi. A ljudi je bilo cca 70.

Jer, znamo, brija je na cajkama.

Lejdiz end žentlmen, ako vam negdje blizu budu svirali The Gamblers iz Sremske Mitrovice, svakako ih poslušajte.

***************

Prošle sam godine na istom festivalu bio s nekim svojim. S istom onom osobom koju sam neki dan napokon smjestio u ladicu, žaleći jedino za izgubljenih godinu dana života, jer meni iskustva više ne treba.

***************

Sjećate li se Mini? Mini je bila valjda najveća budala u mom životu, žena koja je bolesnom ljubomorom ubila u meni svaku želju za životom, sve dok nisam jednoga dana napokon otišao.

Kad su se kockice složile, shvatio sam da je ljubomora posljedica njezine vlastite nevjere, kojom je dokrajčila i vlastiti brak. Pravi lopov misli da su svi oko njega lopovi, isto je i s ljubomorom - ako si varao/varala, misliš da to sigurno svi rade. I onda paziš na tu svoju "svojinu" od partnera, jer će inače sigurno po*ebat sve živo uokolo.

Jučer mi se to i potvrdilo, taj dojam o njezinom falšom karakteru i povijesti. Ide Mini s trenutnim frajerom kroz grad, mimoilazimo se i ona mi - namigne.

Nakon sat-dva stiže poruka na WhatsApp: "Zar nisi vidio da sam te pozdravila?"

"U mom selu to se zove namigivanje drugim momcima dok hodaš uz svog."

Još je tu, još bi nešto htjela. Vjerojatno da mi se poigra s mozgom, za što baš nema puno šanse. No, privlačna mi je ideja da ju kresnem, ostavim na stolu 200 kuna i izađem.

Toliko otprilike vrijedi.

***************
Vjerujete li u prst sudbine? Ni ja. Ali jučer, u vremenskom okviru od par minuta od tog spomenutog namigivanja, na fejzbučić-mesendžeru mi se javila žena istog imena kao Mini, odgovorom na moj ulet star mjesec dana. Dakle, prolaziš pored M,. ona ti namigne, a na mobitel ti stigne poruka od istoimene M.

Ljepuškasta, razvedena, u dobi od otprilike 40, živi u mom gradu... Chat je pokazao uzajamnu zainteresiranost, iako ne nekog presnažnog intenziteta. Onak - plaho.

Osim toga, dopisujem se već neko vrijeme s nekim 100 km udaljenim. I ta druga me baš jako zanima. Intenzitet tog dopisivanja puno je žešći. Iako - djeluje mi pomalo divlje, a to mi nije privlačno.

Sutra će spomenuta M., ova "nova" biti na istom mjestu na kojem ću biti i ja. A s ovom divljom pijem kavu prekosutra, kod nje kući.

Ne volim takvu mogućnost "izbora". Kao neki jebeni ruski rulet.

Iako - znam što ću. Usmjeriti ću se prema onoj koja mi bude manje napeta. Jer, očigledno, one "prave" do sad su bile najveća sranja. Kao da sam magnet za svaku jebenu budalu. Možda to mogu sam promijeniti.


Igra nikad ne prestaje, sve dok ju želiš igrati.

A ja sam već pomalo umoran igrač.

01

pet

11/19

Tako neke s groblja

nakrizanju.blog.hr













































































































































(Prvi puta išla sasvim sama.
Ono, na Sve Svete.
Pješice obišla sve.
Sa Ksaverske ceste gore pješice do Krematorija,
tamo uokolo,
natrag , pa Mirogoj....
dobro sam se nahodala.
Pitala me prodavačica kestena jesam li umorna,
pa sam sa začuđenjem uočila da nisam uopće.
Ipak se svo to prešetavanje
mene kroz život
mora pokazati
kao nekakav ,
možda skroman ali ipak,
fond kondicije.

A gore, tradicija,
gužva kod Franje i pred Križem....
ostalo, obilazak familije, znane i djelom neznane,
i kestenje.
Meni osobno jedan od najdražih blagdana,
voljela sam uvijek sa starcima
i poslije sa klincima obilaziti sve grobove
i prepričavati crtice iz života ovih koji su bili prije nas.....
Ljubavne zgode, životne nedaće,
život zaista izmisli najkompleksnije i najluđe priče,
vrijedi se sjetiti kako su neki bili hrabri usred najtežih mogućih situacija.......
I naravno, neminovno buđenje veza srca na spomen nekih imena.
Kada se sve, sve, sve muke speru,
i sva sjećanja zamuljaju kroz vrijeme,
jedino ostaje onaj osjećaj ljubavi koji nam je neka osoba pružila,
i to je najljepša karakteristika ovog blagdana -
osjetiti iznova te 'kadene od srca mog'.)






















DOŠLI SMO U NANCHANG

zgmazoretkinje.blog.hr






Ludilo. Kakav događaj. Ovo je doslovce ludilo. Nanchang živi za ovaj festival.


INTINERER U KINI

subota 2.11.
9:00 doručak
11:00 ručak
11:50 odlazak na nasup
14:00 Ceremonijal otvaranja, Baya Square i Zhongshan Road
18:00 večera
19:00 odlazak na nastup
20:00 nastup Chengbihu Lake Park

nedjelja 3.11.
7:30 doručak
8:45 odlazak na nastup
10:15 nasup Bayi Square
12:00 ručak
18:00 večera

ponedjeljak 4.11.
9:00 doručak
12:00 ručak
12:30 odlazak na probu
14:30 proba
18:00 večera
19:30 generalna proba

utorak 5.11.
7:30 doručak
9:10 odlazak na nastup
10:10 nastup Tengwang paviljon
10:30 obilazak Tanwang paviljona
13:00 ručak
17:30 večera
18:50 odlazak na nastup
19:30 koncert Military Tattoo, Nanchang International Sport Centre

srijeda 6.11.
7:30 doručak
8:30 obilazak Bayi Nanchang Uprising Memorial Hall
10:00 shoping
13:00 ručak
17:30 večera
18:50 odlazak iz hotela
19:30 Ceremonijal zatvaranja Military Bands Tattoo, Nanchang International Sport Centre

četvrtak 7.11.
8:00 doručak
10:00 odlazak iz hotela
11:00 dolazak na Nanchang Aerodrom
13:25 let za Peking CA1574
15:45 dolazak u Peking, transfer u hotel
18:00 obred ispijanja čaja
19:30 večera
20:30 checki in u hotel

petak 8.11.
8:00 doručak
9:00 odlazak na Kineski zid
11:00 obilazak Kineskog zida i nasup
16:00 obilazak Muzeja svile
17:30 večera
19:00 nastup u Pekingu

subota 9.11.
7:15 odlazak iz hotela za aerodrom



DNEVNIK IZ KINE

Fotografije Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

1. dan, putovanje (utorak)


















Nas mali aviončić











2. dan: Peking (srijeda)
















3. dan: Peking (četvrtak) i putovanje za Nanchang









































...nastavak u idućem postu



NASTUPI

- subota 2.11. u 14:00 Nanchang, Kina, Baya Square i Zhongshan Road (Ceremonijal otvaranje), o/o Šef
# plesni nastup S1A i drum linea

- subota 2.11. u 13:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Inter), o/o Skočka

- subota 2.11. u 20:00 Nanchang, Kina, Chengihu Lake Park (Military Tattoo), o/o Šef
# plesni nastup S1A i drum linea

- nedjelja 3.11. u 10:15 Nanchang, Kina, Bayi Square (Military Tattoo), o/o Šef
# plesni nastup S1A i drum linea

- utorak 5.11. u 19:30 Nanchang, Kina, Nanchang International Sport Centre (Military Tattoo), o/o Šef
# plesni nastup S1A i drum linea

- srijeda 6.11. u 17:30 službeni ulaz Maksimirskog stadona (Dinamo-Shakhtar), o/o Skočka

- srijeda 6.11. u 19:30 Nanchang, Kina, Nanchang International Sport Centre (ceremonijal zatvaranja), o/o Šef
# plesni nastup S1A i drum linea

- petak 8.11. u 11:00 Kineski zid, Kina (promotivni nastup), o/o Šef
# plesni nastup S1A i drum linea

- petak 8.11. u 19:00 Peking, Kina (promotivni nastup), o/o Šef
# plesni nastup S1A i drum linea

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

Beli, Cres...

bellistra.blog.hr

... i nazad..
Kako smo ja i zakonita imali (slučajno!) slobodan dan... Rekoh ajmo nekud..
Usput smo naravo, ko što je običaj na današnji dan... obišli par grobova.. Ne na Cresu, već u Istri.. putem do Brestove pa na trajektOR.. za Cres...
Do Cresa ima samo jedna cesta pa ti netreba navigacija :))..
Tu moraš samo pazit da ne sletiš s ceste il naletiš na ovce koje pasu.. (.. iskreno neznam šta pasu.. Od kamenja ni travke ne vidiš..)..
Negdje napol puta je skretanje za Beli
(.. meni poznato iz pjesme Beli, Cres i Lubenice... od jednog lokalnog izvođača).. pa reko... ajd da vidim i taj Beli kad smo već tu..
E to je već avantura.. Em što voziš uskom cestom.. za valjda samo jedno vozilo... em na putu ovčice.. em visina (navigacija je pokazivala 360 m, mjestimice).. em kotrljajuće kamenje.. Oliti rolling stones.. pa moraš pazit da ne orubaš auto.. pa tek kad sretneš auto s kontra smjera.. moraš gledat ko će kuda... netko se mora micat.. il je zakon jačeg... A tek kad stigneš u taj famozni Beli... nemaš se kud obrnut.. Uglavnom avantura zagarantirana..
Potom istom cestom nazad.. jer, hebaj ga druge nema osim zrakomlatom..
Poslije je put do samog mjesta Cres ok, mada ovce i tud vrludaju pa stalno moraš bit na oprezu..
Cres je zimi..( dobro još je jesen..) pust.. Radnje su ko i svugdje u primorju, uglavnom sezonskog karaktera, pa su zatvorene... No ipak rade poneki restorani i kafići.. moš štogod izist i popit..
A bome i lulu zapalit... dok nam i to ne zabrane.. baš čuo na radiju da Austrija apsolutno zabranjuje pušenje u svim restoranima i kafićima te prijete visokim kaznama..
A kako mi kopiramo zapad za koji mjesec i ovi naši budu to uveli...
Dotad guštajmo na rivi uz kavu i lulu...

čuček moj

moj-pinklec.blog.hr


L23




čuček moj
metuljček moj
falačec i grudica snega
božji volek
i tranik pun smeha
razlistala vrba
veter vu granju
raspopevani ftič moj
i zvezdica moja
kaj puta mi kažeš
i sončeko moje
kaj nigdar ne lažeš
tak imam te rada
ti čuček moj
maslačkof lampuš
i grudica snega
i tranik, tranik pun smeha
navek si vu meni
kak i ja pri tebi
kajti v sebi te nosim
i Majkicu Božju prosim
da ostane tak navek
čuček moj
i metuljček moj




bila je to jedna duga noć, najsretnija noć, a post je samo za tebe , pa komentare isključujem

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum