Blog.hr

cool

ned

12/24

Želja

ffp2.blog.hr

Ipsi je htjela Božić na blogu, pa zašto joj ne ispuniti želju?

Sinoć smo gledali neku božićnu limunadu sa Lindsay Lohan.
Ništa posebno ali najvažnije od svega u ova inače podosta opterećujuća vremena, kada su i filmovi postali nepodnošljivi davež teških tema ili pak obični produženi video spotovi u kompjuterski animiranim krajolicima - film je imao početak, nekakvu kako tako smislenu, pa čak i zabavnu radnju i happy end.
Što više željeti od božićnog filma?

Meni je najvažnije da nema stotinu mrtvih, političkih zavrzlama, povijesnih ličnosti i kontroverznih priča o njima, zlostavljanih žena, djece i kućnih ljubaca ni kojekakvih sekaualnih perverzija.
Barem ne kad nakon pakiranja vrećica za adventski kalendar konačno sjednem na kauč i upalim televizor.

Filmić je bio zabavan čak i mojoj boljoj polovici, kojoj inače po ekranu moraju trčati lopovi, ubojice, nabijene puške i/ili pak neobrijani prastanovnici raznih krajeva Zemlje jedni drugima cijeli film čupaju srca, ubijaju žene i djecu, da bi se onda glavni junak svima svetio ili se pak kolju na neki drugi način.

Recept za božiçne limunade već sam objavljivala, no nikada ga nije dosta, pa zašto ga ne ponoviti (po sjećanju, tko bi sada to tražio po arhivi).
Dakle, potrebni sastojci su:
- 1 ženski primjerak, rodjen i odrastao u pripizdini blogu za ledjima, a koji je otišao davnih dana trbuhom za kruhom
- 1 aktualni partner, po mogućnosti zaručnik
- 1 stari partner, po mogućnosti nevidjen od dana kad je ženski glavni primjerak otišao prije 12 Bajrama
- obitelj (nije važno čija, tu je da pobudi osjećajčiće, grižnju savjesti zbog odlaska i da popuni prazninu izmedju scena glavnog ženskog primjerka sa dva muška

Začini (po želji):
- kućni ljubimac (pas, mačka, rijedje papiga ili krokodil)
- baba (nije važno čija, bitno da je lagano senilna pa izvodi i priča pizdarije ili pak ima tužnu priču o pokojnom djedu u rukavu)
- 1 specijalni primjerak braće nekog od 3 glavnih junaka (poželjan je neki oblik retardacije, no ne mora biti - dovoljna je lagana doza sociopatije ili najobičnije ucjene, jer je malo govance bilo u ormaru i čulo/vidjelo primjerak broj 1 u sceni sa starim primjerkom, pa prijeti to reći aktualnom zaručniku)

O radnji se nema što puno reći.
Ženski primjerak dolazi doma nakon dugo vremena i na fešti kod nekog od sporednih likova ili na božićnom sajmu sreće staru ljubav svog života a koju je zadnju put vidjela davnih dana kad je babo Atif otišao od njih.
Nakon susreta sve se vrti oko toga da ovi skrivaju da se poznaju ili se počnu ponovno družiti. Naravno da je i nova ljubav cijelo vrijeme tu, razlika je samo u tome da li su u pripizdinu došli skupa kao zaljubljeni par ili su se posvadjali pa je ona u vukojebinu otputovala sama a on se pojavio nešto kasnije.
Na kraju se ona mora odlučiti kako dalje.

Kraj je uglavnom predvidljiv i ovisan od toga kakav je na početku bio odnos sa novom ljubavi.

Ako je film počeo idilom sa novim partnerom, glavni ženski primjerak na kraju završava u pripizdini sa starom ljubavi, koju je ponovno otrkila i spoznala da ovo sa novim nije bilo to. Novi partner u medjuvremeu se spretljao sa nesudjenom šogoricom ili susjedom i svi sretni i veseli se grle na kraju i žele jedni drugima sve najbolje za Božić.

Ako je film počeo svadjom sa novim partnerom, glavni ženski primjerak na kraju završava u vukojebini u zagrljaju s njim, koji se jadan skoro ubio takmičući se u nekim lambrdžekovskim božićnim varijantama lokalnog hrkljuša a sve kako bi dokazao ženskom primjerku koliko mu znači. Stari partner u medjuvremeu se spretljao sa sestrom novog primjerka, koja je sve skupa htjela iznenaditi i svi sretni i veseli se grle na kraju i žele jedni drugima sve najbolje za Božić.

***The (happy)end***

Blagovijest...

dinajina-sjecanja.blog.hr

chelli

Sandro Botichelli...

arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji bezgrešno začeće
Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to
u Nazaretu,.'Marija je prihvatila Božji naum riječima:
'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!' .

Na trgovima svijeta su upaljene prve sviječe,
u obiteljskm hramu na vjencima Došašća.
u našem na dragom nam svijećnjaku
U plamenu prve svijeće vjera i nada,
druga mir, treća radost, četvrta
ljubav.
Zakoračili smo u vrijeme ostvarenja
blagovijesti, anđeli nam mašu s
okićanih jelki, bude sjećanja
na vrijeme minulih radosti.

Dijana Jelčić

Vodenjak i Ovan

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Ne vjerujem onome što piše u horoskopima. Teško da milijuni ljudi rođeni u istom znaku imaju toliko zajedničkih osobina. Moj zakoniti vjeruje. Po njemu, Ovnovi su katastrofa, a Vodenjaci posebni u svakom pogledu. Ono što on pripisuje horoskopskim znakovima, ja zovem karakternim osobinama.
****
Bez obzira na zvanje, znanje i zanimanje, u roditeljstvu, svi smo samouki.
Nema ustaljenog obrasca po kojem bi mogli postupati. Ako i ima, svatko od nas, jedan je mali svemir, tako da nikakvi obrasci ne dolaze u obzir. Možemo učiti, slušati preporuke, ali svako dijete traži drugačiji odgojni pristup. Na kraju, kad odrastu, naučimo i zašto.
Ako su mi nekad znale(što je normalno) zamjeriti na upornosti i dosljednosti, danas, kad su roditelji, razumiju. Jedna više (njezini su odrasli), druga manje. Još uči.
Koliko sam ja bila dosljedna, toliko je moj Vodenjak bio popustljiv. Često mi je govorio da sam tipični primjer tvrdoglavog Ovna. Nisam mu davala za pravo. Ono što je njemu bila tvrdoglavost, meni je bila dosljednost i upornost. Tek kad sam mu rekla kako su i Vodenjaci”svojih penez vredni”, pristajao je na kompromise.
Usklađivanje tvrdoglavosti i popustljivosti, nije uvijek bilo lako, ni jednostavno. Važno je da smo se, na zadovoljstvo djece, našli na sredini.
Dan po dan, djeca su odrasla.
Moram priznati da sam jedna od onih koja se borila sa “sindromom praznog gnijezda”.
Moj genijalac to je zvao- posesivnost. Kad sam ja u pitanju bila, bio je prepun “epiteta”. Kad su njemu za nedjeljnim ručkom bile suzne oči, alergija je bila kriva.
“Posesivnost i alergije”, rješavali smo subotnjim, ili nedjeljnim ručkovima. Ovisno o tome kad sam slobodna bila. Kad sam radila, drugi roditelji pripremali su ručkove.
Vuk je bio sit, a sve ovce na broju. Što se roditelja tiče.
Moram priznati da se nikad nisam pitala je li to u redu? Uvijek sam mislila da je njima tako laške. S djecom u šetnju, na kavu ,pa onda roditeljima na ručak.
Svaki roditelj, svom djetetu želi pružiti“više”, nego što je on imao. Trajalo je to dosta dugo. Jednog dana, mudri Vodenjak imao je nešto za reći.
Što sam sad krivo činila?
Kaže on meni da je vrijeme da djeci damo malo prostora. Da imaju svoje vikende. Pitao me, zamislite, imam li možda osjećaj da sam, naravno, uz posesivnost, sad već i dosadna!? Nije govorio u množini. Vodenjaci nikad, nizašto nisu krivi.
Ne moram pričati kako sam povrijeđena bila. Dok je trajala “tiha meša”, malo sam razmišljala. Došla sam do zaključka da se moj emotivac toga sam nije sjetio. Bila sam u pravu. Jedva je priznao kako su mu djeca diskretno rekla da bi htjeli imati svoje vikende. Vikende, kad će oni nas na ručkove zvati.
Imala sam tisuću razloga zašto ne, a on opet tisuću zato. Na kraju, iznerviran, rekao mi je da oko toga nema rasprave. Djeca su u pravu. Došlo je vrijeme da malo zamijenimo uloge.
****
Uvijek se rado sjetim prvog ručka kod svake kćeri. Gledala sam kako nas s ljubavlju i ponosom dočekuju. Moj Vodenjak šepurio se kao paun. Ja sam opet, po tko zna koji put, stresla pokislo perje.
Jesam li bila posesivna? Možda i jesam!?
Jesam li genijalcu priznala da je u pravu? Naravno da nisam.

Osobno i Paranormalno

aniram.blog.hr

- Mamaaaaaa, znaš šta ja želim od djeda Božićnjaka?
- Šta?
- Ajfooooon!
- Ma daj, a šta ti je to ajfooon?
- To ti je mobitel, ali praaaavi!!!

Da, zna mama da je praaavi, i mama ga isto potajno želi, ali ne vjeruje u djeda Božićnjaka, i to s djedom sam isto propustila, ne zanima malu ni tko je ni što je taj, dobar je sve dok darove nosi i tako to uglavnom funkcionira u tom svijetu gdje i četverogodišnjaci u vrtiću dijele svoje mokre snove o ajfonu, inače ne bi ova moja znala sve te key words o djedu Božićnjaku i gadžeteriji. Sve je to ona mala njena nova prijateljica iz vrtića zakuhala!
Mimo vrtića imamo i parkić. U parkić u ovo doba godine dolaze uglavnom roditelj koji zadrto vjeruju u friški zrak i kretanje, jer vani je toliko ogavno da samo oni koji vjeruju kako između čestica crnog gradskog smoga zabijenih ispod crnih gradskih oblaka ima nešto malo zdravoga kisika, pa izvode svoje potomke da se tu malo rastrče. E, ti isti roditelji jako paze da njihovoj djeci mobiteli ni u ludilu ne dođu u ruke. Nešta kao amiši visokorazvijenoga tehnološkoga svijeta. Mi smo malo zbunjeni između tih krajnosti roditeljske strogosti, čini mi se da sam ja malo svjesnija ovisnosti naših odraslih mozaka o tim džepnim demonima, sasvim sigurno sam ja, ja, ja, pa ja ta koja se oko toga više brinem, gospon muš se budistički osvješteno odlučio ne brinuti previše u životu. Mi smo, eto, odrasli u dimu cigareta jer su naši roditelji zajedno s bakama i djedovima stalno ih cuclali, naša djeca odrastaju u nevidljivom dimu lebdećih, šarenih i zavodljivih informacija, život je između ostalog vječna ovisnost u svoj svojoj kratkoći postojanja i to nam je tako.
Inače, počeo je taj advent, okitili su nam urbani okoliš u zavodljiva svjetla, tko zna gdje je nestala nevidljiva energija Nikole Tesle i vrrti li se u grobu brzinom bržom od brzine svjetlosti kao najbrža turbina u svemiru, za oko su mi zapele neke rečenice koje govore da svaka naša misao i svaki osjećaj i sve što smo ikada rekli i učinili ostaje u svemiru i radi neki svoj trag, sjećam se da sam učila kako naš ego najveć od svega želi biti neuništiv i ostaviti svoj trag, ili je to ego, ili je samo ona biološka potreba za zapišavanjem teritorija, sve je to tako neodvojivo premreženo i eto tako se otprilike gubim dok skrolam po naslovima odabranim od umjetne inteligencije samo za mene, ni Đelo Hadžiselimović ne bi mogao bolje. Uglavnom, počeo je taj advent, sve šljašti i majka s djetetom mora podijeliti jednu fritulu koliko je to šljaštenje ustvari skupo (još jedan komadičak jednog naslova), alooo, ne privlače vas oni sjajem bogatstva da bi vas besplatno hranili, ne klikam na naslove gdje mame dijele fritulu s djetetom, ne klikam na naslove općenito, sasvim sam uklopljena u površnost današnjice.
A i tko bi stigao pročitati sve te naslove ako bi otvarao sve te sadržaje?
Inače, danas kitimo bor, dijete poželjelo, a nešto će radit, barem neko vrijeme neće cvilit za crtićima i dosadnoooooo mi jeeee, za Božić ionako ne bi trebali biti ovdje, pa neka nama malo sjaja dok smo još tu, sjećam se kad je moj otac osamdesetih otkrio kako Nijemci daju svojoj djeci neki adventski kalendar dizajniran tako da svaki dan smiju otvorit po jednu čokoladicu i tako ih treniraju disciplini i kako mu je to bilo genijalno, mi nemamo discipline, mi se gušimo u svakodnevnim poklonima i šarenim celofanima, osim da, ipak, čokoladica se smije samo nakon ručka u kojem se pojeo pristojan dio zelenjave, eto, nismo najgori, a to je najdraža utjeha luzerima širom planete, neka i nas u klubu.
I da, crni petak pao je upravo na dan bivše republike i o tome mi se imalo štošta za reć, ali, eto, pijesak slobodnog vremena je iscurio, kititi se mora.

sub

11/24

Tajlandska džungla (VIDEO)

goransafarek.blog.hr

Predivni Khao Sok, nacionalni park u Tajlandu s džunglom, divljim rijekama, majmunima...

Doživjeti stotu

ffp2.blog.hr

On: Šta ćemo danas, idemo na bazen ili se prošetati?
Ona: Idemo u šetnju a onda ti možeš na bazen a ja iden peći onu teletinu.
On: Jebala te teletina!
Ona: Pa ti si je kupio. A to se mora peći polako.
On: A ne možeš to ispeći neki drugi dan?
Ona: Tad imam još manje vremena.
On: Nije stvar u teletini, nego ti hoćeš na miru pogledati koju epizodu one doktorske serije.
Ona: Normalno. Inače mi ne gine neartikulirano urlanje tamo nekih viginga i slične bagre.
On: Nisu vikinzi nego stari Slaveni.
Ona: Kako god, stoka nedojebana. Koda mi čavle u glavu zabija kad to gledaš.
On: Mogu ja gledati i nogomet za promjenu.
Ona: Znaš kako je Tajo govoril o tebi i tvojem filmskom izboru?
On: Da njegovom zetu nije film ako u prvih deset minuta nema 200 mrtvih?
Ona: Čak je malo i pretjerao u tvoju korist.
Nego, jučer sam gledala neki dokumentarni film o tome kako doživjeti stotu.
On: Očito se informiraš kako da me zajebavaš još 40ak godina.
Ona: Jebeš to, da i doživiš stotu, 50 godina od toga si bio stariji od pedeset. Da je to doživjet stotu a od toga 50 godina imati 39, pa ajde.
On: I šta kažu, kako postati stari bambinito koji zadnjih 10 godina ne zna tko je ni šta je ni zašto mu gradonačelnik nosi buket cvijeća i tortu sa 100 svjećica dok ih slika fotograf lokalnih novina za rubriku Zanimljivosti?
Ona: Pa na kraju su nerado priznali da je najvažnije imati love. Za to nisu trebali skupu studiju, mogli su mene pitat, isto bi im rekla.
On: Znači ništa od onog nije u šoldima sve i najlipše stvari u životu su džabe?
Ona: Sve kao, bitno je jesti ovo, izbjegavati ono, baviti se ovim ili onim. Dobro je recimo igrati tenis, to statistički produžava život za 7 godina.
On: Tenis?
Ona: Da. Ali fora je u tome da oni naprave statistiku medju stogodišnjacima i onda ispadne da ih je puno igralo tenis.
On: Ali nema svatko love za bavljenje tenisom?
Ona: Pa u tome je caka. Tko ima love i vremena za tenis, taj ima love i za bolju zdravstvenu njegu, terpeute, kvalitetnu hranu. Ne razmišlja danima kako skupiti pare za kupiti novu veš mašinu kad se stara pokvari. Na kraju ne živi od duže radi tenisa nego radi para.
On: A baš si prava keš pička!
Ona: E da barem. Onda bi si mogla kupiti novu nogu a ne ovu razjebanu, sa 16 ožiljaka, koja se neda savit kako treba.
On: Bolje ispuni više te formulara za rehabilitaciju, nego šta tu opet kukaš.
Ona: Tamo će me onda rastezati 4 fizioterapeuta a ne samo ova moja Sonja radi koje sad pijem ibuprofene.
On: Znaš kako se kaže: Übung macht den Meister!
Ona: Poštedi me tih švapskih pizdarija i odi bolje uplati loto.
On: Pa kad dobijemo onda safari, zbogom žohari!
Ona: U životu sam bila i rahmetli babo Atif i Ibro Dirka i Pišonja i Žuga i Fikreta a nikad guzonjin sin ali otkako traje ova jebada sa nogom još sam samo Gigo Bosnić.
On: Kad ti počneš punit kalibar 155 to će biti pičkin dim prema svinjariji koju je Gigo izveo.
Ona: A sve jer nije ušla ona trica protiv KK Alhosa.

Bilo je to zlatno doba našeg basketa
Rusi poslaše u Sibir pet-šest trenera
A mi se kladili jesu l rolinzi
Bolji kod Gige il kod Delibašića

23-eg maja protiv KK "Alhosa"
Došli da ga vide ljudi malo važniji
Al Gigo je svu noć sa rajom ružio
Toga dana nije bio najprecizniji
***
I tako malo rada, a puno talenta
Malo povrede, a malo "Vecchia"
Tek osvanu Gigo tog aprila kraj haubice
Konačno je imao cijeli grad ispod sebe

Za sve dosuđene korake
Za sve sudijske nepravde
Za sve promašene zicere
Za sve što ga nisu voljele
Za Kosevo, za Vratnik, Maltu, za čitav svijet
Gigo Bosnić puni sad Kalibar 155

Tumač osjećanja...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Tin Ujević
HYMNODIA TO MOU SOMATI- pjesma mom tijelu

O moje tijelo! U tebi otkrih iskonsko trojstvo:
tvoju visinu, dužinu i širinu,
u tebi nađoh duh i dušu, moje svojstvo, mojstvo,
i u dnu njega nespokojstvo vječito, virovitu dubinu.

To što spaja te tri crte znači: Vrijeme,
četvrtu od protega u kojima se život kreće,
i jadnu zbilju stvaranja: ljudsko sjeme
po kojem porod i bivanje uvijek postaje veće.

O moje tijelo! I ti si čestica eterskoga mesa,
a tvoja građa predstavlja čudesnu zgradu kosti;
ne slavim te — no u tebi su i zvijezde i nebesa,
prah zemlje, sjaj sunca; sav život, pun i prosti.

Volim zvuk dana, kazivanje ruža,
tvoju blizinu i govor naših tijela.
Tijelo je tumač osjećanja,
oči odaju zov srca,
koža pamti,
usne cjelovima bude svijest.
Dlanovi puni sjećanja,
čuvaju nevinost
prvih milovanja, tajne suza,
na njima su obrisi uspomena.

Na rondou zabluda, na stazi odustajanja,
umjesto tvoje poezije i mojih mudrovanja
svijest uranja u tajne renesansnih i baroknih
ljepota, tijelo manirizmom povezuje jučer i sutra,
a danas se osmjehuje svitanju u kojem se budimo.

Dijana Jelčić

Seusovo blago i Drvo

luki2.blog.hr

"Večeras smo zavirili u tajne Seusovog blaga, bogate kolekcije kasnoantickog srebra oko kojeg se vodio sudski proces kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, spor je nerijesen, ostalo je otvoreno pitanje gdje je doista pronadjeno blago, no Madjarska ga je na kraju kupila za sebe i proglasila svojim nacionalnim ponosom. Je li Seuso mogao biti u Hrvatskoj i je li ipak otkriven u Istri, nedaleko Pule, ostaje misterij. O Seusu i njegovom blagu govorio je prof. dr. sc. Dino Milinović, poznavatelj kako kasne antike, tako okolnosti te neobične i zamršene priče. Uživali smo!" - kaže Milana Vuković Runjić. Petak je dan za Književni salon, koji je danas imao gosta - predavača, arheloga.

Što je to Seusovo blago? Predivni setovi posuđa, datiraju navodno iz četvrtog stoljeća nove ere. U jednom trenutku su se našli u jednoj Švicarskoj banci. Tu je cijelu zbirku otkupio jedan engleski lord.
Međutim, izgleda da zbirka dolazi odnosno da je bila nađena u Barbarigi. Kako je dospjela do Švicarske, ne zna se. Zbog čega zbirku svojataju Mađari, koji su na kraju uspjeli otkupiti veći dio zbirke, pa se sada i nalazi u muzeju u Budimpešti? Navodno je na posuđu pronađen znak, koji simbolizira Balaton.
Mi drugi dio nismo uspjeli otkupiti, jer je cijela priča bila vrlo aktualna kada je u Hrvatskoj počinjao rat.:(((( Nije bilo financija, a vjerujem ni volje - jer su prioriteti morali biti drugačiji.
Dogovoren je i jednodnevni izlet u Budimpeštu, kako bi posjetili njihov dio zbirke, i uživo vidjeli tu ljepotu.

Milana...

Prof. dr. sc. Dino Milinović, odličan današnji predavač

Nakon Milane, samo sam se "preselila" nekoliko koraka dalje, u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", gdje se održala promocija knjige "Drvo".

Knjigu su predstavili:
autori tekstova Staša Aras,
Miljenko Jergović,
Nebojša Lujanović,
Dejan Stojiljković,
Korana Svilar i
Ivana Šojat,
priređivač Đorđe Matić,
urednica knjige Ana Brnardić
te skladatelj i pjevač Zlatan Stipišić Gibonni.

Sjajna promocija, misaoni i poseban Gibonni.
Rekao je nešto što sam dobro upamtila: "Govorite dragim ljudima da ih volite. Nikada ne znate kada oni vas ili vi njih gledate zadnji put. Ja sam bio zato miran kad se radilo o mome najboljem prijatelju Oliveru. Sve sam mu rekao za života..."

O čemu se radi? Radi se o knjizi "Drvo", koja je naslov dobila prema jednoj Gibonnijevoj pjesmi. Kao kod Julijane Matanović i "Spisateljice biraju" , u ovoj knjizi su autori bili pozvani da napišu po jednu priču, temeljenu na jednoj od Gibonnijevih pjesama. Naravno, nastale su male minijaturu, divotice, divne priče. Gibonni me iznenadio u pozitivnom smislu; čovjek ima petlju i izuzetno brze, inteligentne reakcije. Volim njegove pjesme, ne sve - ali neke su stvarno pravo uživanje....mala remek djela...
Preporuka najtoplija za čitanje knjige! Jedna od autorica priče je i Julijana Matanović. Prenosim dio njene priče, koju je objavila javno:

"...nakon razgovora o terapijskoj moći književnosti i neočekivanom dolasku pisaca po stručnu pomoć, poželjela popiti pelinkovac, razlijevao se ugodan pjevačev glas. Odnedavno sam o tom sjajnom glazbeniku, upoznavši ga u ukusno uređenom uredu salona automobila, počela govoriti i kao o dobrom čovjeku. A to mi je, u mom sistemu vrijednosti, jednako važno koliko i sama činjenica da je jedan od najvećih u svom poslu. Njegov talent i predanost svakoj noti mogu biti zaustavljeni pred nesavladivim zidom koji je za naše genijalne glazbenike izgradio manje talentiran europski svijet stručnjaka, ali taj svijet nema pojma od kojeg se materijala gradi dobrota duše koja je u stanju ispisati snažne stihove i naznačiti povisilice na pravim mjestima. Da bi se pjesmom lakše uspinjalo stubama.

I onda je konobarica učinila nešto o čemu se trudio govoriti i psihoterapeut. Pojačala je radio. I ja sam po zna koji, ili zapravski možda prvi put, jasno čula Činim pravu stvar, ne spominjem te ja. Čula sam sasvim običnu izjavnu rečenicu, magičnu u svojoj postojanosti. Od tog trenutka počela sam o Činim pravu stvar govoriti kao o svojoj životnoj himni...."

Ostatak Julijanine predivne priče možete pronaći u knjizi "Drvo" ....

Savršenstva ne postoje, ali - ova je promocija bila najbliže tome.

Na divnoj fotografiji zahvaljujem Korani Svilar.

Ljubim vas!

pet

11/24

S1A JE NA TEAM BUILDINGU

zgmazoretkinje.blog.hr

Zagrebačke mažoretkinje su na team building u Ivanec. Tamo smo izajmili veliku kuću na tri kata i biti ćemo tamo od petka do nedjelje. Na team buildingu se fino papa, tulumari, igraju se društvene igre, karta se, gledaju se filmovi...

U Ivanec idemo već godinama.

I prezakon nam je ovdje!

Dođite u drum line Zagrebačkih mažoretkinja!

- petak 6.12. u 15:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Slaven Belupp), o/o Šef
* VIP u 15:15, ostale cure u 16:45

- subota 7.12. u ???? Klinča Sela (Božićni koncert), o/o Šef

- subota 14.12. u ???? Glina (Božićni koncert), o/o Šef

- nedjelja 15.12. u ????? I. gimnazija (Božićni koncert Zagerbačkih mažoretkinja), o/o Šef

- utorak 17.12. u ????? (Proglašenja sportaša godine Zagrebačkog sportskog saveza), o/o Šef

- subota 21.12. u ???? Pisarovina (Božićni koncert), o/o Šef

SARA POLOŽILA SVE KOLOKVIJE

Naša predvodnica Sara Ivković**** je položila sve kolokvije na Ekonomskom fakultetu. Štreberica! Ma ne, bravo Sara! Ponosni smo.

DODACI PREHRANI

U vrijeme natjecateljske sezone, Zagrebačke mažoretkinje daju natjecateljicama (Senioski i Juniorski 1A) dodatke prehrani koje gube intenzivnim treninzima, pa tako potrošimo:

- 400 tableta Kalcija-magnezija-cinka
- 200 tableta B-Kompleksa
- 200 tableta vitamina C
- 200 tableta vitamina D
- 110 litara Vindijinog isotonika Isosport ili Naturel

VANJSKI SURADNICI

Osim stalno zaposlenih u upravi, stalnih i povremenih trenera, te stalnih povjerenika i savjetnika, Zagrebačke mažoretkinje surađuju i sa nizom vanjskih suradnika:
- Biro Kvaka i Finsport - računovodstvene usluge
- Elektronički računi
- Tiskara Kurevija i Varius grafika - tiskarske usluge
- Kasiopeja - nabava uredskog materijala
- Luč - mažoret-štapovi
- Piero postolar - popravak mažoret-čizama
- Brodić promet - odličja i plakete
- Potočki promet - autobusni prijevoz
- odvjetnički uredi Marte Šimrak i Sanja Tafra - odvjetničke usluge
- Javnobiležnički ured Knego-Rogina - bilježničke usluge
- Studio Kasandra - audio studijske snimke
- Eurounite - nabava bubnjeva i opreme
- Fran Markulin - kompjuterska podrška
- Roberta Govednik i Daniel Koljaja - taxi
- Lojtrica (Dario Borovnjak) - građevinski radovi
- Mario Ruba i Robert Dugorepec - fizioterapeutski zahvati

SECESIJSKA KUĆA KALLINA
Kuća Kallina je jedna od najznamenitijih secesijskih zgrada, koja se nalazi na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice. Sagrađena je 1904. godine kao stambena zgrada bogatog industrijalca Josipa Kalline, koji je bio vlasnik tvornice keramike, odakle i njen prepoznatljiv oblik fasade od keramičkih pločica.

Kuću je projektirao zagrebački arhitekt Vjekoslav Bastl koji je radio u sklopu arhitektonskog biroa Höningsberg & Deutsch. Kuća se smatra jednim od najvažnijih secesijskih ostvarenja u srednjoj Europi.

VERKCAJG
Verkcajg = alat
Šrafinciger, šerafinciger, šerafciger = odvijač
Šeraf = vijak
Šerafiti = zavrtati
Cange = kliješta
Cvikcange = kliješta za rezanje drota
Precvikati = prerezati
Drot = žica
Štemajzer, štemajzl = dijeto za beton
Štemerica = pneumatski čekić
Štemati = dubiti ili razbijati kamen, beton isl.
Rašpa = turpija
Majzl = sjekač
Colštok = drveni metar na sklapanje
Forhaltati = pružati otpor, npr. pri zabijanju čavla na dasku
Šmirgl papir = brusni papir
Šmirglati = brusiti, dosađivati
Šrafštok = škripac
Špahtl = zidarska lopatica
Vaservaga = labela
Švasaparat = stroj za zavarivanje
Švasati = zavarivati

"Daj s šrafincigerom odšerafi šeraf" =Odvijačem odvini vijak
„Zemi cvikcange i precvikaj drot“ = Uzmi kliješta za rezanje žice i prereži žicu
„Daj mi to zašmirglaj“ = Možeš li mi pobrusiti to
„Trebam to zašvasati“ = Moram to zavariti

WALKMAN
Walkman je bio minijaturni kazić na baterije koji je bio tek nešto veći od kazete, mjera 12x8x3 cm. Walkmen je imao slušalice, iako su se kasnije mogli kupiti i minijaturni zvučnici na koje su i drugi slušali glazbu. Walkmen je bio teška plastičnjača i služio je da možemo slušati kazete dok smo u busu, na putu, u školi, na trčanju… Svi smo imali walkmene i to je bio jako važan dio naše kulture i osobnosti.

Walkmen je bio revolucija. Kad su se pojavili doslovce su u godinu dana poharali Zagreb. Svaka mlada osoba morala je imati walkmen, on se dobivao za rođendane i kad ste ga dobili bili ste ono faca. Kako su bili od najjeftinije plastike bili su vrlo nekvalitetni pa su se kvarili. Nosili ste ga svugdje i svaki dan, na kiši, snjegu, hladnoći, suncu, pa im je rok trajanja bio 2-3 godine. Kasnije su pojeftinili pa smo si ih mogli kupiti od malo uštede na džeparcu, tako da smo svi imali 3-4 walkmena, novi (za van i u školu), stari (za po doma) i bar 2-3 neispravna. Bilo ih je brendiranih (Sony, Panasonic, JVC, Sanio, Philips…), a bilo je i onih noname koji su bili teško smeće. Kako je tko imao love tako je kupovao ove bolje ili noname.

Vrlo brzo po dolasku CD-ova (rane 1990-te) pojavili su se i CD-walk, to je imao tu i tamo netko, ali isti nisu saživjeli.

SA BORBE PROTIV RAKA DOJKE (juniorke) -

picture sharing

photo hosting

NASTUP ZA H&M

...........

goddessvesna.blog.hr

Mjesto radnje: banka
Na šalteru nadmena balavica, popila svu pamet svijeta! "Morate ići u našu pravnu službu".... Kakve veze ima pravna služba s zatvorenim računom? Je gospođo, takva je procedura....Malo pomalo, zaoštravala se situacija. Ona jedno, ja drugo. Na kraju sam živčano rekla da nisam debil i balavica, ne dozvoljavam da mi mašete prstom ispred nosa. Hoću razgovor sa šefom poslovnice. Uglavnom, došao je mlađi gospodin, vrlo ljubezan. Pogledao papire pa tipkao po tastaturi pa opet gleda papire.....
Njihova krivica! I isprika: Žao nam je gospođo, pa znate kompjuter je pogriješio! Ne, konjusino ne griješi kompjuter nego čovjek! Kompjuter je glupi stroj! Nakon 5 godina slati opomene....Ispada da je "navodni dug" za vođenje računa APP (ako prođe, prođe). I kraj sage: žalila sam se na ponašanje mlade dame! Mislim, nikoga to neće dirati ali je meni pri srcu lakše. Osobno sam vrlo tolerantna, strpljiva i pristojna. Minimum pristojnosti očekujem i od druge strane.

GOLOTINJA S POKRIĆEM

donabellina.blog.hr

mogu ja napisati nekoliko riječi
i kazati -ovo je pjesma o meni
biti ogoljena bez metafora i epiteta
i reći - evo, istina je uvijek gola
i bila bih prihvaćena vjerojatno bez čuđenja -
tko se još čudi Goloj Maji u putenosti
njene kože
mogu ja i čekati skupljenom hrabrošću
među dlanovima
pod krošnjom drveta k'o sjena u sjeni
ali ništa od toga
tonem u monitor , u riječi znanih i nepoznatih
s viškom nježnosti samujem samo očima
strah me da mi ne izgore
u čekanju da me nagradiš nježnošću
ako je uopće imaš ili ti je
bezvezni višak jer i takvi postoje
koji zaboravljaju da su usne za smiješak
i kad ih ne vidiš
Mogu ja i ne pisati o sebi
nego o lišću i hladnoj kiši
dok umorno ispraćam dan
ovim slovima na ekranu
ali sam se predomislila :
ipak sam vladarica svoje kože
i imam pravo
na golotinju riječi

Oblaci prolaze...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Noć u provinciji...

Psi laju. Laju bijesno, bezumno i suludo,
psi laju glupo, krvavo i uludo
na sve što se krene: na svjetiljke, na glasove i sjene,
na mjesec, slutnje i nepoznate ljude,
psi pasji laju pjesme pasje lude,
psi laju noći i noći, tamne i vjetrovite,
a te su pjesme pasje jalove i prokletstvom ovite.

Kako je već više od 70 godina suvremen
Miroslav Krleža u svojoj pjesmi o odnosu
vlasti prema narodu!

Razgovarale smo dugo, scype je divna izmišljotina,
ona živi u Rimu, prijateljica iz gimnazijskih dana,
završila povijest umjetnosti. njen suprug je
politolog, sretna je u braku, ali je brinu
riječi supruga o situaciji u svijetu.

Pročitala sam joj Krlažinu pjesmu, ona je utihnula
i da me razveseli darovala ovu kičastu sliku,
dijete znatiželjno gleda put bijelih oblaka,
odrasli mute nebo crnim pticama i reće mi
iako sam odrasla ne volim svijet odraslih.
rekoh joj, pokušavam ne slušati vijesti
zaboravit crnu kroniku, zov poludjelih
umova, sučeljavanja moćnika,
prijetnje izgovorene na rubu nemoći.
Razumijem te za uzvrat mi pošalji
Krležinu pjesmu prevest ću je i pročiti suprugu,

O, pasji sabore, ti laješ, a karavane idu,
i čuje se zveket orme, kopita i točkova škripa.
Zaludu lavež tvoj svu pasju mržnju na prolaznike sipa,
svi prolaze i nestaju, a ti na lancu, kao sjena slijepa,
sudbinu čekaš da s tobom tu pod plotom pasji krepa.

U daljini se čuje lavež razigranih pasa, a oblaci prolaze
i ostavljaju svitanja, podneva i sutone u sjećanjima.

Dijana Jelčić

Juhuuu

luki2.blog.hr

Mama bila na kontroli. Sve u redu, koliko god može biti, jeli....Uglavnom, pohod boleštine zaustavljen bar za sada, nema promjena na gore.

I zato ću kao Aleksandra: "Ja sam odličnooo...".....

Ljubim!

Juhuuu

luki2.blog.hr

Prebranac

stella.blog.hr

Potopiti 1 kg bijelog graha tetovca preko noći.
Sutradan ocijediti, naliti vodom i prokuhati do vrenja. Odliti
vodu i naliti toplom vodom. Dodati vegetu i biber. Kuhati
oko 1,5 sat do mekog, ali da se ne raspukne. Pred kraj
dodati so. Ocijediti višak vode.
Na 2 dl ulja propržiti 1 kg kapule izrezane na rezance,
nasuti dosta slatke mljevene aleve paprike.
U nauljeni pleh staviti sloj graha, preliti uljem, pa sloj kapule
opet ulje, pa grah. Odozgo nauljiti, posuti alevom
paprikom i staviti dva lista lovora i seckana tri čena
bijelog luka. Može i jedna ljuta papričica.

Peći u pećnici na 220 stupnjeva 1 sat. Služiti toplo ili hladno.