D R D O L

25.10.2020.

Ovih dana (kao i uvijek) prisjetila sam se svih mojih dragih kojih više nema na ovom svijetu. Gledala sam albume i zamislila sam se čim sam ugledala majčinu sliku na kojoj je izgledala zdrava i poletna iako je uvijek imala problema s plućima (tuberkuloza a kasnije embolija pluća). Umrla je dosta mlada u 59-oj godini života.

Uvijek mi je bilo zanimljivo ići s njom, kao dijete, kod frizera a gledati kako joj frizerka formira kosu u drdol (tako se zove frizura koju ima na slici). Bome nemam pojma kako se takva frizura kaže na hrvatskom.

Frizerka je spretno oblikovala majčinu crnu gustu kosu, onda ju je dobrano nalakirala tako da je izdržala majci na glavi skoro tjedan dana. Bila sam joj zavidna i obećala sam samoj sebi da kad odrastem da ću i ja imati takvu frizuru.

Ja i sestra znale smo se jako ljutiti na majku jer nas uvijek ona sama znala šišati a mi smo željele dugu kosu. Za nas je to bila prava mora čim je majka uzela škare u ruke i počela nas šišati.



Nema više moje majke, a bome nemam ni ja takvu frizuru nit ću je ikada imati...ali nikad se ne zna, zar ne?

h v a l a___n a___p o s j e t i

E H O . . .

24.10.2020.

Volite li čitati mudre priče? Ah, ja ih obožavam i uvijek nastojim nešto naučiti iz njih. Eeee, sad, koliko zaista naučim u to baš nisam sigurna. Zapravo mislim da mi to nimalo ne uspijeva. Sjećam se jedne koju nam je pričala razrednica u osnovnoj školi:

Dječak je s ocem šetao planinama. Iznenada se spotaknuo, pao, udario i povikao: "Aaaaaa!" Uz bol, začuo je glas s planina kako ponavlja: "Aaaaaa!" Iz znatiželje je upitao: "Tko si ti?" I dobio je odgovor: "Tko sI ti?" Tada je povikao: "Ja te čujem ali tko si ti?" A glas je odgovorio i rekao: "Ja te čujem te, ali tko si ti?" - Ljutiti dječak opet je povikao: "Budalo!" I dobio je odgovor: "Budalo!"

Tada je dječak pogledao oca i pitao: "Tata, što se događa?" Otac se nasmiješio i rekao: "Sine moj, sad pažljivo slušaj." A onda je čovjek povikao: "Najbolji si!" Glas je odgovorio: "Najbolji si!" Dijete je bilo iznenađeno i nije razumjelo.



Otac mu je onda objasnio:

"Ljudi to nazivaju jekom, ali u stvarnosti to je ŽIVOT. Život - kao odjek vraća ti ono što govoriš ili radiš. Život nije ništa drugo nego odraz naših postupaka. Ako želiš više ljubavi na svijetu, moraš stvoriti više ljubavi u svom srcu, ako želiš da te ljudi poštuju, moraš ih poštovati, ovo je princip koji treba staviti u sve u životu a on će ti vratiti ono što si mu ti dao ".

Naš je život ogledalo nas samih...

h v a l a___n a___p o s j e t i

Kad sam išla s Morskim brati gljive...

22.10.2020.

To vam je bilo samo jednom u životu i vjerujem da se neće ponoviti. Daleko od toga da mi nije lijepo s Morskim (More ljubavi) ili da ne volim prirodu...problem je bio sasvim druge prirode (uskoro ćete saznati). Gljive ne prepoznajem, osim muhare ali zato Morski je pravi znalac u tome.

Taman kad smo stigli vlakom u Delnice saznala sam da u tim šumama ima medvjeda. Volim životinje, pogotovo male slatke medvjediće, ali ujedno znam koliko ih njihova majka voli i pazi...čak do te mjere da napadne nedužne ljude koje se nađu blizu.

Dakle, čim sam saznala tu strašnu činjenicu munjevito sam razmišljala što učiniti ako me napadne medo. Kažu da se treba praviti mrtav...pitanje je da li bih to uspjela kad bi medo došao meni i počeo me njušiti. Vjerojatno bih se ukočila kao kip s izbuljenim očima.

Pa mi je Morski rekao da u šumi treba praviti buku na pr. lupati granom o drvo i glasno govoriti. Je, toga sam se čvrsto držala čak toliko da nisam od lupanja stigla tražiti gljive.



Lupala sam cijelo vrijeme sve što je bilo ne samo ispred mene već oko mene općenito. Neprirodno sam glasno govorila i stalno sam mislila na medvjede. Ljutila sam se na samu sebe što sam pristala otići s Morskim u šumu na gljive.

Na sreću, nismo sreli medvjeda ali to ne znači da je mojim mukama bo kraj. Sjeli smo malo da se odmorimo kad smo izašli iz šume i odjednom sam osjetila na ruci neko škakljanje...kad sam vidjela da je to pauk ustala sam vrišteći i potrčala. Da sam nastavila sigurno bih bila brža od Usain Bolta hehehehhee.

Eto, tako je završio moj izlet iliti šumski horor u Delnicama s Morskim. Naravno, gljivu nisam nijednu pronašla ali Morski ipak je.

h v a l a___n a___p o s j e t i

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.