lisbeth

07.11.2019., četvrtak

Rođendani i sprovodi

Znate kako uvijek mislimo da imamo vremena. Za sve i svakoga. Ima vremena, drugi put ćemo…
O čemu stvarno razmišljamo kad to govorimo?
Umorni smo, iscrpljeni, ne da nam se, sebični smo, nešto drugo nam je bitnije, neke tuđe želje koje ti se nameću pa rastrgani na sve strane ostavljamo onog jednog po strani, jer on će to razumjeti.
Ona će razumjeti što ne mogu doći.
Ona razumije da je to dalek put i velik trošak.
Za nju je sve velik trošak, ona je odrasla u neimaštini, duboko usađenu u njezine kosti, njoj je tisuću kuna za put bogatstvo.
Ali ne kažem ništa. Drago mi je da razumije. Drago mi je da ne moram lagati.
Zašto nisam došla?
Došla sam, da budemo iskreni, valjda pet puta jer joj se činilo da su joj dani odbrojani. Došla sam da je vidim jer bih teško podnijela da je ne vidim.
I tako se navikneš na to da starci umiru godinama. Svaki im je mjesec zadnji, svaki Božić neće vjerojatno dočekati i tako to kao iz one priče o vuku prestaneš shvaćati ozbiljno.
Ali znala sam da je blizu.
Legla bih spavati i prošla bi me iz čista mira grozna jeza pri pomisli da je to blizu. Vidjela bih sebe kako stojim nad njezinim grobom. Sve je stvarnije. Kucalo mi je to u podsvijesti stalno…
Ali ima vremena, još malo…
Ići ću sljedeći vikend kad su mi smjene bolje posložene. Na miru, neću se satrat s putom s posla i na posao.
On je kukao.
Rekao je da ne marim za njega. Da ima samo jednu želju, a to je da ga vodim na more jer više ne može sam, a ja mu neću ni to ispuniti.
Mala je kukala da je nigdje više ne vodim.
Ona nikada nije kukala. Ona je uvijek razumjela…
Rekla sam -jebemu mater više i moru i glupostima, satare te more, umireš mi par dana poslije, ali dobro, neka ti bude, vodit ću vas ovaj vikend: jedan dan ti, drugi dan mala, idući vikend ćemo onda do nje. Ili ideš sa mnom, ili idem sama.
Mislila sam da imam slobodne dane, nisam imala. Ili sam krivo vidjela raspored ili se promijenio.
Odgodila sam za sljedeći vikend.
Pokopala sam ju prije sljedećeg vikenda. Na svoj rođendan.
Tako da nikada ne zaboravim da vrijeme nije briga za naše planove.




- 07:17 - Uspomena za autora (6) - Ne printati, ne, ne.... - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Travanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)