| < | rujan, 2024 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Prosinac 2024 (1)
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (3)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (1)
Rujan 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2012 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ili pivo, ili gajbu...... 
Lisbeth
Ženina najbolja prijateljica – Mačka
- 07:16 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Kad se prošla jesen prestala ljeskati bojama i povukla se u svoj siv depresivan dom, jedna je mačka dovela svoje dvije male mace u dvorište na mom poslu. Poludivlje i mršave. Stara nam je mačka bila poznata, živjela je par kuća niže gdje bi ljudi živjeli preko ljeta, ali preko zime, ona i njezini mladi bi završavali tko zna kako. Sudbina je dala da se ja zaposlim tu. Imala sam mačku doma, crnu, staru. Imala je jednu jedinu bijelu dlaku i bila je dama i gazdarica, ali, voljela je samo moju kćer. Stara mačka u dvorištu me isto nije voljela, samo me povezivala s izvorom hrane. Njezine dvije male mace nisu nikog voljele, ali su dolazile svako jutro i svako jutro sam ih hranila. Te su dvije male mace bile obične tigraste, ali jedna je bila posebno lijepa, pa smo ih zvali lijepa i mala. To bi me zaboljelo svaki put kad bih izrekla ili čula jer bi me sjetilo na one moje rane godine, možda 4-5, kad sam živjela u jednoj obitelji s još jednom curicom lijepom kao Snjeguljica. Jedne smo godine dobile dar; ona je dobila predivnu crnu lutku, veliku, nasmijanu: lijepa lutka za lijepu curicu , rekao je taj netko tko nas je darivao. Ja sam dobila lutku zlatno plave kose, jednako veliku, lica izobličenog od plača; nije proizvodila zvuk, samo joj je lice bilo za vijeke vjekova oblikovano u taj ružan grč. Bila je najružnija stvar koju sam ikad vidjela. A da se razumijemo, do te dobi, već sam vidjela mrtva čovjeka. Reče taj netko – a ovo je za tebe. Ti imaš žutu kosu , ona ima žutu kosu. Rekla sam hvala, odnijela ju u sobu i nikad je nisam takla ni pogledala. To je oblikovalo moj stav o mojem izgledu. Do tog dana, nisam mislila da sam lijepa, ali nisam mislila ni da sam ružna. Do tog dana... Mislila bih, da li ta jadna maca razumije nas, da li se osjeća ružnom u usporedbi s prelijepim okruglim licem svoje sestre? Pokušala sam ih imenovati, ali bilo je prekasno, bile su ona lijepa i ona mala... Obje su bile ženke i ja sam ih sve tri skupila i odvela na kastriranje. Skrivala sam ih od muža preko noći i vratila u dvorište. Može se reći da sam im još malo manje bila draga nakon toga... Jedno sam jutro, pored njih tri, čula mijauk i pomislih, brate, pa dokad više, i ugledam malo bijelo mače zapeto u žici. Uzela sam ga u ruke, bio je zakočen i hladan Imao je majušnu glavicu i rozi nosić. I donila ga doma. Nazvala sam ga Mrki. Skrivala ga mjeseca dana dok ga muž nije našao. Sad se obožavaju. Njega voli više od mene. Možda zato što sam i njega skratila za, ovaj, kastrirala.. I negdje pred Božić, lijepa je maca šepala. Nije se činilo strašno, ulične mačke se nažalost često ozlijede. I onda je prestala jesti. I dva dana kunjala na istom mjestu. Bilo je hladno već, uzela sam ju i ugurala u hudicu uz pojas. Dotad poludivlja mačka, nije se otimala i ja sam znala da je vrlo loše. Odvela sam je veterinaru, imala je brdo ozljeda. I naravno, dovela sam ju kući unatoč činjenici da imam već dvije mačke i lagala dugo da ću ju udomiti kad ozdravi... Skrivala se u nosiljci skoro mjesec dana. Hranila sam je onom nekom ekstra hranom za oporavak u konzervi, davala vode i čekala. Izašla bi na wc, i to mi je davalo nadu... Nakon mjesec dana je izašla iz nosiljke. Nakon 6 mjeseci dala da ju mazim, tek nedavno je legla u krevet do mene. Kao da je znala da je na tankom ledu, bila je neprimjetna u stanu, niti je mijaukala, niti radila štetu, bila je besprijekorno uredna, u odnosu na ovo dvoje bila je rođena dama. Dale smo joj ime, kćer i ja, ali ju zovemo curica. Majušna je rastom, kratka, i ja bih joj govorila – dođi malena curica, i tako ostade ime... Sada kad dođem doma, ona sjedi u hodniku i čeka me. Ja se sagnem do nje i ona svojim nosićem dotakne moj, pljosne na pod i okrene mi trbuh. To je najljepši dio mog dana. Najdraži dio mog dana. Taj trenutak kad me Curica pozdravi. Pogledaj i uljepšaj si dan :)) Moja Curica |
