novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

06

ned

10/19

Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Starosjedilački narodi Saskatchewan - Muscowpetung First Nation

Muscowpetung First Nation službeni je naziv ovog starosjedilačkog naroda iz kanadske provincije Saskatchewan i dio su starosjedilačkog naroda Saulteaux. Pleme je potpisnik 'Ugovora 4' koji im jamči rezervat 80 Muscowpetung, a uvedeno je u službeni registar pod brojem 381.

Zastava ovog plemena nije poznata, a za svoju prezentaciju rabe plemenski pečat koji se sastoji od ukrštenih kamenih sjekira preko kojih je postavljen okrugli štit s kojeg visi osam crno bijelih pera.

Iznad štita je glava orla iznad koje je polukružno ispisano MUSCOWPETUNG. Grboslovno lijevo od štita nalazi se broj 80 (broj rezervata Muscowpetung).


Jesen na moru

nissnisa.blog.hr

Utihnulo je, sve

520

520

520

520

520

520

Liječenje prehlade

520

U nezdravom tijelu - zdrav duh

yulunga2.blog.hr




... ono kad ti tijelo baš i ne može, i ne da, ali duh ne posustaje i pronalazi razne načine kako da oboma pomogne.
E, pa smo tako moje nezdravo tijelo ja i jučer dobili svoju loptu za pilates.
Do nekakvih konkretnijih vježbi ćemo još malo pričekati, dok se malo ne priviknem i postanem stabilnija... ali već i ovo cupkanje, skojim ne prestajem dok sjedim za kompom, jako me veseli.
Cupkam i sada (skoro da osjetim miris livade i kas konjskih kopita pod sobom :O) dok ovo pišem... cupkam, pa se malo kotrljam... hop, hop... skok...
Problem bi mogao nastati jedino ako mi se lopta izmakne... tad mi ne gine udarac glavom u ormar :I
Hop, hop... skok!







Obrtnički poduzetnici se vraćaju

euzivot.blog.hr



Iako se dugo smatralo da je rad glavom godinama bio najviši doseg, danas je sve više i više onih koji provode radni dan iza ekrana preumorno. Radije rade rukama, na primjer kao proizvođači piva, namještaja ili električari.

Kad je Wichtert van Engelen prije godinu dana odlučio napustiti posao kao voditelj programa u Gradskom prijevozničkom poduzeću u Amsterdamu, nevoljko je išao na posao.

Danas radi kao predavač zavarivanja u Javnoj radionici u Istočnom Amsterdamu, gdje možete slijediti sve tečajeve, od zavarivanja i obrade metala do održavanja motocikala i izrade namještaja. Kaže da uz ovakav rad, nešto doslovno ispada iz ruku i to mu se jako sviđa.

Sve veći interes za obrtništvo



I nije jedini koji u tome nalazi zadovoljstvo. Ne postoje točni podaci, ali prema riječima Elrie Bakker, predsjednice platforme za obrtničke poduzetnike AmbachtNederland, posljednjih je godina sve veće zanimanje za specijalističko zanatstvo. Godinama smo u ekonomiji znanja mislili da intelektualni izazov donosi više zadovoljstva.

To je primijetila kad je platforma prije dvije godine osnovala Obrtničku akademiju. "Ovdje se možete osposobiti za profesije poput graditelja klavira i izrade namještaja", kaže ona. "Odmah nakon otvaranja dobili smo tisuće prijava. Čak i visoko obrazovani ljudi žele promijeniti svoju profesiju."

Profesor kulturne ekonomije na Sveučilištu u Rotterdamu Arjo Klamer proveo je opsežno istraživanje o zanatskoj kulturi u Nizozemskoj. On je također primjetio da se zanatstvo cijeni već duži niz godina. "U ekonomiji znanja godinama smo mislili da intelektualni izazov pruža više zadovoljstva. Ali sada vidimo da to nije tako" - objašnjava Klamer.

Želimo biti više fokusirani



Prema američkom filozofu i autoru knjige The Case for working with your Hands, Matthewu Crawfordu, to je logična posljedica ere u kojoj živimo. Neprestano nas uznemiravaju sve vrste poticaja putem društvenih medija.

Rezultat toga je da je naša pažnja usitnjena, a fokusiranje postaje sve teže. Ali kad smo zauzeti rukama, na primjer, kada sastavljamo stolicu, uspijevamo zadržati pažnju na toj aktivnosti.

Crawford je okončao svoju uspješnu karijeru u think tank-u kako bi postao mehaničar motocikla. U svom prethodnom poslu uvijek je bio umoran. Također nije vidio korisnost onoga što radi.

Zadovoljstvo koje nije doživio dok je radio u think tank-u, dobiva kad radi na motorima. "Kad vidim nekoga s motociklom na kojem sam danima radio kako napušta moju trgovinu, iznenada se ne osjećam umorno" - kaže on u svojoj knjizi.

Opipljiv rezultat

Prema Crawfordu, zaposlenici nisu samo preopterećeni, već su izgubili i vezu s radnim mjestom. Prije donošenja neke odluke često se prvo morate konzultirati s nadređenima zbog čega se naš trud čini nejasnim mnogima od nas, a kao obrtnik odgovorni ste za dovršavanje jednog proizvoda.

Psihologinja i trenerica hodanja Hilde Backus to prepoznaje. "Čujem od mnogih klijenata da ih njihov rad čini nezadovoljnim", kaže ona. "Oni naporno rade, ali zapravo ne znaju zašto."



Također redovito čuje želju da se netko želi prebaciti u zanatsku struku. Na primjer, trenirala je ženu koja je napustila posao u zdravstvu kako bi proizvodila torbe i IT stručnjaka koji se zapravo nadao karijeri graditelja gitare. "Mnogi moji klijenti osjećaju nejasnu vezu u svom poslu", kaže Backus. "Nadaju se da će im zaokupljanje rukama donijeti više zadovoljstva."

Slučaj van Engelena s početka priče nam govori da je uspio u životu. Možda mu se financijska situacija malo pogoršala, ali nikada nije požalio zbog promjene profesije u karijeri. „Sada idem svaki dan uživati u mojem poslu. Ja sam sada mnogo sretnija osoba” - kaže on veselo.

Prijatelj

andrea-bosak.blog.hr

On puno radi jer voli raditi i ništa mu nije teško spretan je žao mi je u poslu koji radi, uvijek je nasmijan i ne zna reći nikome "ne mogu" za sve osim za sebe ima vremena i muka mi je kada čujem da cijele dane be jede ništa ne zato što neće nego jednostavno nema slobodnih pola sata da pojede jedan obrok.
Čujemo se često a vidimo kada ja slučajno zbog svojih obaveza dođem u grad jer u grad više ne idem svaki dan jednostavno nemam ni volje bi snage.
Moj prijatelj je drag i poseban takvu dobrotu i radišnost dugo nisan srela ali voljela bih da malo više vremena posveti sebi jer ako ne čuva sebe onda ništa smisla nema.

U javor gledajući

nachtfresser.blog.hr



Nakon ručka potpuno po mojem guštu ponovili smo destinaciju izleta. Malo smo krčili ulaz s gornje ceste, a zatim malo više meditirali na suncu. Ja sam jučer konačno definitivno upamtio koje vrste je drvo u kojeg često buljim, prepoznao sam list s kanadske zastave, znači to je javor, lijepo i zasad zdravo raste.
Izbila mi groznica na gornjoj usni, sve teže podnosim radne tjedne, izvanredno je došlo ovo sutrašnje spajanje, dva neradna dana više mogla bi biti dragocjena. Jin isto uživa, najbolje mi predvečer kad seoski psi počnu lajati, a on im ponosno i glasno odgovara. Moram ga samo budno pratiti pogledom, u sekundi se on zaleti u nepoznato.

U javor gledajući

nachtfresser.blog.hr



Nakon ručka potpuno po mojem guštu ponovili smo destinaciju izleta. Malo smo krčili ulaz s gornje ceste, a zatim malo više meditirali na suncu. Ja sam jučer konačno definitivno upamtio koje vrste je drvo u kojeg često buljim, prepoznao sam list s kanadske zastave, znači to je javor, lijepo i zasad zdravo raste.
Izbila mi groznica na gornjoj usni, sve teže podnosim radne tjedne, izvanredno je došlo ovo sutrašnje spajanje, dva neradna dana više mogla bi biti dragocjena. Jin isto uživa, najbolje mi predvečer kad seoski psi počnu lajati, a on im ponosno i glasno odgovara. Moram ga samo budno pratiti pogledom, u sekundi se on zaleti u nepoznato.

U javor gledajući

nachtfresser.blog.hr



Nakon ručka potpuno po mojem guštu ponovili smo destinaciju izleta. Malo smo krčili ulaz s gornje ceste, a zatim malo više meditirali na suncu. Ja sam jučer konačno definitivno upamtio koje vrste je drvo u kojeg često buljim, prepoznao sam list s kanadske zastave, znači to je javor, lijepo i zasad zdravo raste.
Izbila mi groznica na gornjoj usni, sve teže podnosim radne tjedne, izvanredno je došlo ovo sutrašnje spajanje, dva neradna dana više mogla bi biti dragocjena. Jin isto uživa, najbolje mi predvečer kad seoski psi počnu lajati, a on im ponosno i glasno odgovara. Moram ga samo budno pratiti pogledom, u sekundi se on zaleti u nepoznato.

Magle dolaze 2016.- 2019.

moj-pinklec.blog.hr

sjena


Otišao si tiho u magle koje si volio
i postao anđeo, ne jedan od onih koji padaju,
već onaj koji nas podiže kada nam je teško,
kada su nam izranjavanja koljena od padova
i jagodice krvave od penjanja.
Hvala ti što si bio, što jesi !
Znam da ćeš ostati tu
i pratiti nas u šetnjama pokraj rijeka koje si volio
i biti tihi pratilac u nekim mekim maglama.
Hvala ti, Magleni, za svaku priču,
za svaki tvoj stih, za svaki komentar,
za tvoje postojanje.
Putuj sretno i sa mirom !


iz arhive sa razlogom !

Jesen je u meni...

dinajina-sjecanja.blog.hr






Lutam alejama vremena, u vjetru osjećam miris jeseni.
Listopad i ja, nedjeljivost od rođendana.

Pričali su mi o plavetnilu neba,
o sunčanom podnevu,
o kaosu ljubavi i želja,
o trenutku u kojem poželjeh
pozdraviti svijet.

Željeli su Dianu, boginju lova i mjeseca,
a dobili ružno pače, malo modro klupko
i trenutak tišine, ubitačne tišine.

Željeli mi darovati ljubav,
aja sam već onda sanjala plave daljine,
purpurne sutone i
carpaccio svitanja...




U urni vječnosti ostaci prastarog pepela,
u bezdanu podsvjesti sukob neboja i ništavila,
u magnovenju budnosti titraj kčeri vremena,
bljesak istine,
u tvom pogledu privid odsanjane budućnost.

Na obroncima carpaccio svitanja vizija sudbine,
nad humkom praotaca silueta žene ptice,
utjelovljenje snovida,
sloboda na dlanu privida.

Sunce u tvojim očima,
oćutih ljepotu u vremenu,
u kovitlanju sati, minuta, trenutaka.

Čekala sam te izvan vremena
I susrela u nenapisanoj pjesmi.

Dotaknula nas je sjeta umiruće i rađajuće ljepote, pretakanje jedne u drugu. Iz mahnitosti ljetne vreline uranjamo u blagost jesenje svježine. Iščekujemo krštenje mladog vina i slavlje boga dobrog raspoloženja. Apolono- dionizijska stvarnost se obznanjuje u titrajima uma.


Dijana Jelčić


Žutija kutija

prophetanemo.blog.hr

Mali Ivica rodio se s Talentom. Nećemo sad u detalje, da ne potrošimo dragocjeno vrijeme i prostor na ionako nebitne opaske o naravi i dosezima tog Talenta. Bitno je da je taj Talent postojao, i to baš u malog Ivice. Naravno, nije se to odmah vidjelo, ali dalo se naslutiti. Isprva tek pri jakom svjetlu i samo pri određenim kutovima gledanja, a poslije, kako su rasli i mali Ivica i njegov Talent, stvar je bila sve očitija.
Naposljetku je i mali Ivica shvatio da ima Talent. I odmah je prionuo na posao. Svako je jutro čistio svoj Talent od prašine i dodavao mu nove dijelove, ručice, poluge, listove, kišobrane, kvačice, što god da bi trebalo ili se tako činilo. I tako su mali Ivica i njegov Talent i dalje rasli i razvijali se. Sve do jednog prijelomnog dana.
Tada je mali Ivica shvatio da su i drugi shvatili da on ima Talent. I to ga je uznemirilo. Jer što ako se drugi budu igrali s njegovim Talentom. Što ako mu ga netko drpi? Što ako mu netko polomi Talent? Što ako netko bude samo uporno gledao taj njegov Talent pa ga Ivica sâm slučajno potrga?
Mali Ivica se nije mogao nositi s teretom svih tih pitanja pa je uzeo jednu čvrstu kutiju i spremio u nju svoj Talent. Kutiju je potom odnio na tavan. Nakon toga je uzeo kutiju s tavana i premjestio ju na ormar. Jer što ako na tavan dođu miševi ili puhovi i izgrizu mu Talent? Nakon toga je skinuo kutiju s ormara i premjestio Talent u drugu kutiju, zatvorenu sa svih strana, i onda ju još dobro oblijepio. Sa svih strana. Jer što ako kroz prozor uđu ose lončarice i napune mu kutiju svojim čahuricama iz kojih će onda izići mlade ose lončarice i vratiti se da naprave još više čahurica?
Vrativši drugu kutiju s Talentom na ormar, mali se Ivica konačno malo smirio. Sad više nije bio u tolikom strahu za svoj Talent, premda je i dalje često pogledavao u smjeru kutije s Talentom, ali uvijek tako da ne izgleda kao da gleda tamo kamo stvarno gleda, nego kao da radi nešto drugo, npr. kopa nos, broji pauke ili hvata ideju koja mu upravo oblijeće glavu.
Nakon tog spremanja, mali bi Ivica tu i tamo skinuo kutiju s ormara, izvadio svoj Talent i napravio nešto na njemu, ali nikad puno jer ga se nije usudio izlagati pogledima, pa čak ni sunčevom. Bilo mu je bitno samo to da je Talent na sigurnom i da ga tu i tamo može izvaditi i poigrati se njime. Kad bi ga netko slučajno, ovlaš ili neodređeno zapitao hoće li biti što od njegovog Talenta, mali bi Ivica žustro odgovorio, pozivajući se na Alice Vonnegut, da to što imaš Talent ne znači da s njime nešto moraš i napraviti.
Nakon takvih pitanja mali bi Ivica obavezno skinuo kutiju s ormara i izvadio iz nje svoj Talent, da se uvjeri da je i dalje tu i da ga nitko nije ukrao. Kad bi se umirio, vratio bi talent u kutiju i nastavio se baviti čime se već bavio, bez suvišnih detalja.
I tako je vrijeme prolazilo.
A priča, iako zapravo nije gotova, kao da jest gotova.

Kapar osvaja Sućuraj

stella.blog.hr


Ovaj je post posvećen Dinaji za rođendan!

Nastavljam pokazivanje Sućurja. Obilazimo Gornju bandu,
posjećujemo kuću u kojoj smo nekad živjeli. Kapar ju je prekrio.


U Gornjoj bandi divne kamene kuće propadaju i kapar
ih osvaja

Gustirna je još tu, iz vremena dok selo nije imalo vodovod

Idemo do luke

Galebovi se odmaraju na moru

Kad ribar čisti ribu, bit će ručka i za galebove i za mace.

Idemo u Donju bandu.

Dogovoren je sladoled s jednom od foto princeza iz moje grupe,
koju dosad nisam poznavala, a uvijek me obraduje divnim
fotografijama Sućurja. Slijedi dogovor foto princeza.

Trajekt se vraća u Drvenik.

S ponistre se vidi- ne Šolta nego Korčula i Pelješac.

Vraćamo se u Makarsku.

(nastavit će se)

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum