Ljetos sam na poslu primila poziv, s druge strane žice je bio dostavljač.
Poziv me je iživcirao jer samo mi je dostavljavač nedostajao da pregovaram o preuzimanju pošiljke.
Rekla sam mu neka pošiljku ostavi na ulaznim vratima.


Po povratku s posla dočekala me je Beaucarnea recuvata ili ti ga Slonovska noga, bez posvete.
To je u meni izazvalo još jedan manji slom živaca.

Od tada, ljeta do sada sam je zalila možda tri puta.

Pošiljatelj je znao zašto šalje baš tu biljku. Ne treba puno brige ni njege. Zahvalna je za održavanje. Možeš je ne zaliti iznimno dugo, potpuno zaboraviti na nju i preživjet će.

Jutros je gledam i sram me je.
Samo mi se činilo kako nije imala posvetu.






Update:

Odlučila sam se primiti prirodne medicine i otišla u šumu.
Nevjerojatno kako mi je godila vlaga u šumi. Napokon sam prodisala!



Neodoljiv je miris tla u šumi.



Ručak u šumi, čaj od mente s limunom i medom i masaža stopala.
(Prsti trnu zbog išijasa pri dužem hodanju, masaža pomogne)



Stoljnjak












Dodat ću i cvijet, polako....



Meni se čini kako izgleda sasvim dobro s obzirom da je se gotovo uopće nije zalijevalo!
Stvarno je otporna.
Moram joj dati ime. Ideja?


Idem je sada zaliti, vrijeme mi je.