online

nulla dies sine XVL lineae




30.04.2005., subota

Suradnja Crkve i države oko Gotovine


Sanaderov plan za 13. lipanj

To su ovo uklanjanje plakata, suradnja s crkvom, koju, istina, kod nas još uvijek negiraju i vlada i crkva, da se o nečem takvom razgovaralo. A mislim da je to možda jedna i od ključnih točaka za rješavanje ovog problema.“


Evo zašto mislim da je to tako.

Biskupi Marin Srakić, Mile Bogović, Juraj Jezerinac i Marin Barišić više puta su se javno isticali u podršci optuženicima za ratne zločine (slučajevi Norac, Bobetko i Gotovina) pravdajući svoj angažman obranom Svetosti Domovinskog rata.

Iz intervjua Vojnog biskupa mons. Juraja Jezerinca Hrvatskom slovu, prosinac, 2003. (stranice MORH-a):

*Kako općenito gledate na "slučaj Gotovina"? Držite li kako u međunarodnoj zajednici postoji izvjesna zavjera protiv Hrvatske?

- Uvijek sam iznosio načela i principe, koji nisu bez odjeka u našem životu. Međutim, ni Haški sud ni fenomen međunarodne zavjere nisu stvar vjerovanja nego spadaju u područje egzaktnoga. Uostalom, o tome postoje brda ozbiljne literature. Povijest nas uči da su jači uvijek željeli provesti svoje interese i želje na mnogim mjestima u svijetu. Ne treba ići daleko u prošlost, cijelo proteklo "stoljeće rata" najbolji je dokaz za to. Upravo zato smo mi hrvatski biskupi i u svojoj nedavnoj poruci naglasili važnost zaštite nacionalnih interesa. A Vašim čitateljima ostavljam da nazovu kako hoće neobičnu pojavu da međunarodna zajednica Gotovininom predajom Haškom sudu uvjetuje ulazak Hrvatske u Europsku uniju, a pritom ona prva – što je očito iz izjava njezinih čelnika i glasnogovornika - čini sve da se tzv. odbjegli general ne pojavi u Haagu!


Čak je i predzadnji veleposlanik Njemačke u Zagrebu dr. Gebhardt Weiss uputio svojevrsni prijekor KC-i zbog angažmana pojedinih biskupa u slučaju pokojnog generala Janka Bobetka.

Razgovor s veleposlanikom dr. Gebhardtom Weissom objavljen u "Novom listu" 30. listopada 2002.:

*Na slučaj Bobetko u nekoliko se navrata osvrnuo i vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj. Što mislite o tome?

- Ono što smo smo čuli od crkvene elite korektno je kada govori o legitimnosti hrvatske obrane za vrijeme ratne agresije. To je razumljivo. Međutim, za vrijeme tog legitimnog rata bilo je određenih postupaka na hrvatskoj strani koji se ne mogu kvalificirati kao legitimni. I ono što mi je nedostajalo u tome je jasna poruka crkvenih vođa o tim specifičnim događajima. Jer, kao institucija odgovorna za visoku razinu morala i etike, od Crkve se mora očekivati jasna osuda takvih zločina. Nadam se da ću to od hrvatskih crkvenih vođa u budućnosti čuti jasnije rečeno.


I pokojni Papa Ivan Papao II dobivao je pritužbe na djelovanje svojih podređenih u Hrvatskoj. I nije bezveze kardinal Josip Bozanić u ožujku bio u Bruxellesu. I nisu ga iz čista mira Ivica Marijačić i Markica Rebić u Hrvatskom listu upitali je li njegov Bog u Bruxellesu?

Isto tako, nisu samo velečasni Zlatko Sudac i don Anđelko Kačunko osobe iz Crkve koje stoje na putu Hrvatske u EU, iako su njih dvojica u zadnje vrijeme bili najglasniji u protivljenju suradnji s Haagom.

Evo nam i dr. Franje Jurčevića župnika i dekana Kastavskog dekanata:

Marko Perković Thompson u društvu dr. Franje Jurčevića


Zahvaljujući generalu Gotovini Hrvatska je nedavno dobila nekoliko terenskih vozila, a da stvar bude do kraja šmiješna: vozila su namijenjena da njega negdje ulove ako se kreće po brdima. Drago mi je da ga toliko Zapad cijeni da ga hvata sa desetak novih terenskih vozila! Trebao bi to biti razglog da ga onda i mi više cijenimo...

To i jest razlog poradi kojega Tuđmana ni oni niti njihovi hrvatski izdajnici ne mogu smisliti pa mu bezočno podmiću sve moguće smicalice od kojih je najveća: Tuđman je dijelio Bosnu, hrvatska je vojska ratovala u Bosni. Zna se koga je hrvatska vojska branila u Bosni a koga ste vi branili Nikaragvi, u Vijetnamu, Bijafri, Somaliji, Iraku... Gospodo sa Zapada i svi hrvatski izdajnici možete li se prisjetiti tko je i kada Srbima u Bosni davao 51%, a Hrvatima i Muslimanima 49% teritorija Bosne? Drugarice Pusić, sjećaš li se toga? Mesiću, dali Ti je to jasno? Sanaderu, što si sve zaboravio? Tko u Bosni danas drži okupacione trupe? Za čiji račun oni rade? Najvjerojatnije Vam to nije stoga jasno jer ste bili u skrovištima ispod zemlje čekajući da HRVATSKI GOTOVINE, NORCI, BOBETKE, ČERMAKI, MARKAČI, ROJSI i tisuće drugih (koji se sada ubijaju) obrane Hrvatsku pa da se Vi pojavite i zaposjednete vlast. Svaka Vam čast krtice!...

Generale, i dalje čvrsto stoj na braniku Hrvatske jer sada je trenutak kada se moramo braniti sami protiv sebe! To je pak najteže! (poštivano je pravo dr. Franje Jurčevića da mu se ne dira u pravopisne pogreške i tipfelere)


Prošlog je tjedna visoko izaslanstvo Generala franjevačkog reda iz Rima boravilo na otočiću Visovcu posjetivši svoju braću koju su neki međunarodni krugovi sumnjičili da izravno pomažu u skrivanju odbjeglog Ante Gotovine.

Visoko izaslanstvo iz Rima namjeravalo je obići i samostan na šibenskom otočiću Krapnju, ali se previše zadržalo na Visovcu, pa je je taj posjet odložen za drugu priliku, ako bude bilo potrebe.

Važno je imati na umu da u Crkvi postoji unutarnji problem. Dio hrvatskih biskupa drži kardinala Josipa Bozanića samo za glasnogovornika Hrvatske biskupske konferencije. Oni ne smatraju da s njim moraju dijeliti iste stavove o aktualnim društvenim problemima.

Dijelovi redova, posebno na području Hercegovine i Dalmatinske Zagore, uopće ne misle da trebaju slušati biskupe (najuočljiviji primjer je sukob fra Joze Zovka i mostarskog biskupa Ratka Perića), a teško su se do sada slagali i sa stavovima svojih generala u Rimu kad je po srijedi aktulno-politička situacija u Hrvatskoj.

Zato mi se čini jedino logičnim da će se Papa Benedikt XVI (Josef Ratzinger) osobno angažirati na uvođenju reda među svojom zabludjelom braćom u Hrvatskoj.


- 18:23 - Komentari (0) Isprintaj #

29.04.2005., petak

Marijan Pedišić i lažna Gotovinina putovnica


Pita HTV Marijana Pedišića, zajedničkog odvjetnika odbjeglih Ante Gotovine i Hrvoja Petrača je li on čuo da ga se tereti za naručivanje falsificirane putovnice za Antu Gotovinu.

Kaže Pedišić da je o lažnoj putovnici za Gotovinu samo čitao u "Feralu" i drugim novinama.

Zašto baš Marijan Pedišić?

Marijan Pedišić posreduje pri plaćanju Petračeve alimentacije


Globus je pisao da je Pedišić bio obuhvaćen mjerama tajnog nadzora u POA-inoj operativnoj akciji Adria kad je na čelu te službe bio Joško Podbevšek.

Obzirom, da je Ante Gotovina, navodno, još 2001. dobio lažnu putovnicu, teško je vjerovati da bi mu baš Marijan Pedišić išao sređivati putovnicu.

Naime, u to je dobao Gotovina raspolagao još jačom mrežom pomagača u sustavu nego što je današnja, pa se čini izlišnim da Pedišić tom vrstom usluge priskoči u pomoć.

No vidjet ćemo što će nove vijesti otkriti.

Možda se nije loše prisjetiti:

Autentičnost intervjua u kojem je general Ante Gotovina Ivi Pukaniću objasnio svoj stav o haaškoj optužnici i okolnostima koje su ga natjerale na bijeg u utorak je Hini potvrdio branitelj generala Gotovine - Marijan Pedišić. Autentičnost intervjua objavljenog u Nacionalu isti je branitelj potvrdio i agenciji Reuters, koja je također izvijestila o razgovoru Ive Pukanića i Ante Gotovine.


A kako bi mogao potvrditi autentičnost intervjua, ako nije bio uključen u njegovo organiziranje ili mu sam Ante Gotovina nije to potvrdio, mogli bi se zapitati zdravorazumci

I odličnog intervjua Ranka Ostojića

VL: Kakve veze ima Ante Gotovina s Hrvojem Petračem?

OSTOJIĆ: Petrač je uletio u prikupljanje informacija o organiziranom kriminalu. A njegov je odvjetnik prvi javno objavio da Hrvoje Petrač, odnosno naša operacija Magla, ima veze s potragom za Antom Gotovinom.


To je izjavio Marijan Pedišić za Nacional.

A Hrvatski list Ivice Marijačića u intervjuu s Rankom Primorcem donosi meni nepoznat podatak o američkom Gotovininom odvjetniku Luki Mišetiću:

* Gdje su danas vaši osuđeni prijatelji?

-Svi su na slobodi, s tim da je jedan Vinko Logarušić, umro i pokopan na Mirogoju. Ante Ljubas je u Americi. Miro Biošić koji je dobio spor, također je u Americi kao i Mile Boban i Ivan Mišetić, otac Luke Mišetića, Anđelko Jakić je također dobio spor i u Hrvatskoj je.


Ranko Primorac je 1978. uhićen u SAD-u i nakon suđenja za terorizam, optuživalo ga se da je kao pripadnik Hrvatskog narodnog otpora slao pisma bombe Hrvatima koji nisu htjeli plaćati reket HNO-u, te da je ubio Križana Brkića, osuđen je na 40 godina zatvora, te odležao 24 i vratio se u Hrvatsku.

Nakon pada njegove grupe u zatvor u središnjici HNO-a u Kanadi raste važnost Gojka Šuška i njegovog kuma Marina Sopte.

Svojedobno sam istražujući biografiju Mire Barešića, detaljno proučio i ovaj slučaj, ali eto nisam upamtio da je među osuđenim HNO-ovcima bio i otac Luke Mišetića, branitelja Ante Gotovine.

Sad mi je zapravo jasnije što je podupiralo onu glasinu da je Marin Sopta pomogao Anti Gotovini da navodne pobjegne u Kanadu.

- 19:43 - Komentari (0) Isprintaj #

Ivan Zvonimir Čičak, Carla Del Ponte i Vesna Škare Ožbolt

Ivan Zvonimir Čičak se pridružuje napadima na Vesnu Škare Ožbolt po kojima je upravo ministrica pravosuđa ta članica VNS-a koja novinarima odaje državne tajne, pa čak i tajne informacije međunarodnih institucija.

Čičak na ovo prozivanje nema pravo ponajprije iz moralnih, a potom novinarskih razloga.

Moralnih, jer je službenu tajnu Uskoka i policije da se provodi istraga protiv Mate Granića za korupciju, prenio samom subjektu istrage, nakon čega je istraga propala obzirom je Granić znao da ga prisluškuju kad razgovara s Delongom i prestao otvoreno dogovarati posao.

A kad je riječ o međunarodnim institucijama, Čičak je objavio pred nekoliko mjeseci da Haag od Vlade traži istragu nad Gojkom Markovićem (nevjenčanim suprugom Gordane Vulame) i Dragutinom Cestarom, bivšim visokim dužnosnicima MUP-a koje je Carla Del Ponte označila kao pomagače Ante Gotovine.

Da stvar bude zanimljivija objavio je informacije iz međunarodnih izvora kako se hrvatska vlada boji uhititi Antu Gotovinu, pa ga želi natjerati da napusti skrovište u Hrvatskoj, prebaci se u BiH, nakon čega bi hrvatske vlasti obavijestile SFOR koji bi helikopterskim desanton uhitio bjegunca. Ako bi pritom bilo krvi, odgovorne bi bile međunardne snage, a ne Vlada.

Ivan Zvonimir Čičak se sam hvali da privatno objeduje s Carlom Del Ponte, a da mu je Florance Hartman prijateljica od ranije.

Vezano uz aferu aktualnog curenja povjerljivih informacija, ispostavilo se da su u sukobu Tomislav Karamarko ravnatelj POA-e i Vesna Škare Ožbolt, ministrica pravosuđa.


Čičkov Dnevnik
Izvadak iz Čičkovog subotnjeg dnevnika u Jutarnjem listu s konca prošle godine



Čičak je više put javno pohvalio Tomislava Karamarka da je pravi čovjek na čelu POA-e. Prošle godine susreli su se i na Mljetu. Nazočan je bio i Vladimir Faber (Karamarkov kandidat za ravnatelja policije). Karamarko je još prošlog ljeta dobio Čičkovu potporu za napore da bude na čelu POA-e, odnosno kako je stvar krenula svih hrvatskih tajnih službi.

Novinarski, Čičak je naprosto neuvjerljiv jer nije iznio nijedan podatak kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju da je poznato da je Vesna Škare Ožbolt izvor curenja povjerljivih informacija.

Napose, čuo sam i ja trač o privatnim vezama ministrice i jednog glavnom urednika u EPH-au, ali ga nikako ne mogu dovesti u vezu s curenjem informacije da se Hrvoje Petrač nalazi u Izraelu pod nadzorom naših tajnih službi, jer su to prvi objavili Feral Tribune, Večernji list i Slobodna Dalmacija.

Zato mi je i sam trač potpuno upitan.

- 09:01 - Komentari (0) Isprintaj #

Mesićevci s Hloverkom "Otvoreno"


Hloverka Novak Srzić nije mogla pozvati bolje goste od Markice Rebića, Ive Pukanića i Veljka Miljevića, a koji bi u ovom trenutku mogli bolje zastupati interese Ante Gotovine i Stjepana Mesića u odnosu na ICTY.

Veljko Miljević i Markica Rebić po primitku optužnice (foto Večernji list)


Kako su se neizravno složili Gojko Marinković i Ivo Josipović, optužnice protiv Markice Rebića, Domagoja Margetića, Ivice Marijačića i Stjepana Šešelja, moguće je da su u ovom trenutku u Haaga potvrđene i obznanjene kako bi se hrvatskim vlastima pokazalo da ICTY misli najozbiljnije kad je po srijedi slučaj Gotovina.

To je dovelo i do emisije u kojoj Ivo Pukanić, Nacionalovog nekadašnjeg negativca Markicu Rebića, kog su u tim novinama prozvali Veliki kombinator, jer su pamet između ostalog crpili i iz Nobilove odvjetničke torbe, sada oslovljava familijarno s Markica.

U članku ‘Desna struja HDZ-a ruši Miljavca,’ koji je Pukanić supotpisao (Nacional, Broj 204, od 13. 10. 1999.), Gotovinin i Markičin ‘prijatelj’ piše:


“Bio bi promijenjen i dosadašnji načelnik Glavnog stožera HV-a Davor Domazet Lošo, a na njegovo mjesto bio bi postavljen Ante Gotovina koji sada obavlja dužnost glavnog inspektora Hrvatske vojske i ne propušta ni jednu priliku da napakosti ministru obrane. Neporeciva je činjenica da je Gotovina posljednjih tjedana nerazdvojni pratilac Markice Rebića i Ljube Ćesića Rojsa na gotovo svakodnevnim kavanskim domjencima u zagrebačkom "Intercontinentalu". Iako kumovski vezan za pokojnoga Šuška, Gotovina je više politički plijen osovine Rebić - Ćesić nego osoba iz kruga njihova interesnog lobija. Kao vojnik od zanata i bivši pripadnik francuske Legije stranaca, Gotovina nije iskazivao nikakve frakcijske i politicke afinitete sve dok ga Markica Rebić, samozvani Veliki Kombinator visoke politike, nije uvjerio da je u Haagu prvoosumnjičeni za ratne zlocine u "Oluji". Na smrt isprepadan perspektivom vlastitog haaškog suđenja, Gotovina se priklonio onoj frakciji vojnih činovnika koja mu je zajamcila prekid suradnje s Medunarodnim tribunalom, cak i po cijenu sankcija.

U tom kontekstu jasni su i motivi svih opisanih manipulacija i zastrašivanja Haaškim tribunalom: bez današnjeg glavnog inspektora HV-a s autoritetom ratnog zapovjednika s terena, vojnobirokratska struktura Šuškovih sljednika ne može računati ni na kakvu podršku među profesionalnim brigadama Hrvatske vojske, koje su trenutačno potpuno lojalne ministru Miljavcu. Ovako pak Gotovina kao "pučistički" saveznik mogao bi donekle premostiti sve dublji "stališki" jaz izmedu instant-generala u Ministarstvu obrane i slabo plaćenih profesionalaca pod Glavnim stožerom.”



Upozoravao sam već na ovom blogu kako Nacional i Hrvatski list djeluju s istom svrhom: minirati napore Carle Del Ponte da privede sudu u Haagu odbjeglog Antu Gotovinu.

Oba su lista objavila britanski non paper Tomislavu Karamarku čime su izvijestili možebitne Gotovinine pomagače kakvim su mjerama hrvatskih sigurnosnih službi izloženi, i osujetili eventualne daljnje postupke postupke hrvatskih vlasti prema njima.

Naravno da je veća odgovornost onih koji su im dostavili taj dokument. Do sada nismo dobili službenu informaciju je li za to odgovoran Dragutin Cestar, netko iz POA-e, Vlade ili Ureda predsjednika.

Poznato je da se dobar dio tog dokumenta tiče Hrvoja Petrača i čini se da je upravo on ta osoba koja najsnažnije povezuje Markicu Rebića i Ivu Pukanića, Antu Gotovinu i Predsjednika Stjepana Mesića.

Zato u Hrvatskom listu ne možete pročitati ništa osobito protiv Predsjednika Mesića. Dapače, saznat ćete da je većina Gotovininih Pakoštanki i Pakoštanaca glasovala za Mesića, a protiv Jadranke Kosor. Nećete pročitat' prijetnju Bore Gotovine Stjepanu Mesiću, kao što jeste prijetnje drugima s naslovnice, tog po Tomu Držiću, news magazina.

Ivo Sanader i Carla Del Ponte njihove su glavne mete.

Ivu Pukanića i Markicu Rebića povezuje i zajednički neprijatelj Anto Nobilo za kog su u Hloverkinoj emisiji zajednički potvrdili da je iskaz zaštićenog svjedoka u slučaju Blaškić Stjepana Mesića donio s Tribunala i stavio na raspolaganje tadašnjem šefu SIS-a.

Nacional je lani, nakon što su se Predsjednik Mesić i njegov savjetnik za Antu Gotovinu i Hrvoja Petrača Željko Bagić, naljutili na Antu Nobila, jer da si prisvaja sve zasluge za smanjenje Blaškićeve kazne, objavio dokument iz Ureda Predsjednika gdje stoji da je Nobilo zdilao Mesićevo svjedočenje u Haagu.

Čak je i Srećko Jurdana bio ljut na Nobila pa je u prvom izdanju svoje kolumne u Nacionalu za Blaškićevog branitelja napisao da je čovjek Josipa Perkovića, da bi nakon Perkovićeve intervencije u verziji Nacionala koja se našla na kioscima van Zagreba, te opaske nestalo.

Jurdana ima prilično loše iskustvo s ktitiziranjem Josipa Perkovića, pa zna da se s njima nije za igrati.

SUROVA POLITIKA - SREĆKO JURDANA

Nacional, Broj 107, 3. prosinca 1997.


Obavještajna turbulencija


Državotvorci se znaju čuvati. U zadnje vrijeme tri različita lista - režimski dnevnik (Vjesnik), pararežimska revija (?) i kontrarežimski tjednik na umoru (Tjednik) - simultano su pokrenuli istovjetan oblik kampanje protiv trojice autora provokativnoga dokumenta poznatog kao "Predstavka". Članci u tim listovima tvorce "Predstavke" - Krištu, Lekića i Drviša - predstavljaju kao irelevantne i nekompetentne izazivače konfuzije, kao nekakve ridikule i "oridjinale" koji su iz vlastitih inhibicija krenuli u rat protiv jednog poštenog poretka. Prema tim prigodnim tezama njihova akcija nije motivirana načelnim razlozima, tj. otkrivanjem kriminala (sto je u SIS-u bila njihova formacijska duznost), već ciljanim izazivanjem sukoba u špijunskim službama radi vlastite herostratske afirmacije. Kako vidimo, HDZ je na "Predstavku" poslije dužeg razmišljanja ipak pronašao nekakav odgovor, prikazujuci je preko dirigiranih medija kao manifest jedne subverzivne, tendenciozne operacije. Njezin sadržaj je nevažan, jer zna se da kriminala u MORH-u nema, a "analitičkome" diskreditiranju podvrgnuta je jedino obavještajna turbulencija koju je "Predstavka" tobože zlonamjerno izazvala. Kao da je pojava dokumenta naprosto simptom rata unutar tajnih sluzbi, a ne dokaz o postojanju organiziranoga kriminala na drzavnoj razini. "Predstavka" je na taj način podvrgnuta staroj udbaškoj tehnici "razvodnjavanja", kojom se simultano i na više mjesta pažnja javnosti s bitnog skreće na marginalno, kako bi u konačnome ishodu marginalno postalo jedino bitno. Prema nekim spoznajama, iza te lukave multimedijske operacije stoji glavom hrvatski obavještajni boss Josip Perković, jedan od vodećih antijunaka polito-kriminoloske drame kojom se "Predstavka" bavi. Koristeći svoje osjetljive i postojane starokomunističke veze s pojedinim glavnim urednicima i njihovim novim priučenim novinarskim kadrom, gospodin Perković preko tih servilnih medijskih klona pokusava baciti hadezeovsku dimnu zavjesu na egzaktan sadržaj dokumenta.

Reklamirani objektivisticki "profesionalizam"

Po čemu su to baš bivši udbaši u Tuđmanovu poretku zaslužili da se pretvore u nezamjenjive špijunske "profesionalce"? Gdje se očitovao taj njihov reklamirani objektivistički "profesionalizam", navodno nezainteresiran za vođe, partije i ideologije, fasciniran isključivo pravdom i pravilima "Službe"? Očitovao se u smišljanju trećerazrednih provokatorskih operacija po milasovskim svratištima, po buffetima zapadnoeuropskih kolodvora koji su magično privlačili "ekstremnu emigraciju". Cinkaroški obračuni medju raznim udbasko-emigrantskim strujama i logistička priprema inozemne aktivnosti Arkana, Zemunca ili Sindičića, postali su naknadne oznake policijske stručnosti hrvatskih udbaša. "Ekstremne emigracije" više nema, njezini najbučniji predstavnici preuzeli su vlast u MORH-u, i u skladu s tom situacijom udbaški "profesionalci" mogli bi se odavno povući u nemirnu mirovinu, kad monopartijski režim ne bi imao kroničnu potrebu za njihovim specijalnim uslugama prikrivanja djelatnosti lanca pljačkaških sindikata na čijim doznakama egzistira.



Veljko Miljević, zamjenik predsjednika HHO-a je davao za pravo Ivi Pukaniću i Markici Rebiću jer je HHO inače jako blizak Predsjedniku Mesiću.

Kako mi jer pričala Vesna Levar predsjednik HHO-a Žarko Puhovski ju je hrabrio da će joj Predsjednik pomoći u rješavanju problema vezano uz posmrtni braniteljski status svog prijatelja Milana, a da će to Puhovski pogurati jer da se barem jednom tjedno nalazi s Mesićem.

Teško je, stoga, bilo očekivati novinarima koje je Franjo Turek ocrnio da su radili za MI6, Carlu Del Ponte i domaće obavještajno podzemlje, bilo kakvu pomoć HHO-a.
Veljko Miljević je pravni zastupnik Franje Tureka i ne može se HHO stoga staviti na stranu novinara.

A što ako cijela stvar krene u smjeru Predsjednika Mesića. Ipak je on cijelo vrijeme govorio da tajne službe rade dobro, zalagao se da Turekovo imenovanje supotpiše Račan, preko Bagića znao svaki Turekov potez u slučaju Gotovina...

I ne bi se Turek trebao žešće braniti zapovjednom odgovornošću osim općenitim tvrdnjama da je sve radio u skladu sa zakonom i da su nadređeni bili upoznati.

Zato sada traje isključivo istraga za nezakonito praćenje Norčevih prijatelja, u kojoj će se odlučivati na osnovu iskaza Šime Lučina, jer se navodno tvrdi da je Turek pored osoba za koje mu je Lučin odobrio prisluškivanje nadopisivao i imena drugih. Lučin će to morati potvrditi ili pobiti. U to vrijeme Mesić na Tureka nije imao uticaj. To se dogodilo tek u zajedničkoj akciji spašavanja Ante Gotovine




Jakša Muljačić je po funkciji morao biti objektivan. Ivo Josipović bio je na svojoj uobičajenoj razini, ali ne dovoljno uočljiv. Gojko Marinković iznenađujuće suzdržan. Dobro, nije Gojko, nego komisija HND-a, dao Pukaniću nagradu za intervju godine (razgovor s Gotovinom), ali ipak trebao je odreagirati adekvatnije na Pukijevo traženje da se HND ukine.

Valjda zbog bliskosti predsjednika HND-a Dragutina Lučića Lucea s Predsjednikom RH, ili da se ne shvati da navija za premijera Ivu Sanadera, Gojko Marinković nije produbio ni odnos Ive Pukanića s Uredom Predsjednika (tzv simbioza).

- 08:59 - Komentari (1) Isprintaj #

28.04.2005., četvrtak

Hrvatska po slobodi medija na 82. mjestu u svijetu


U godišnjem izvješću "Sloboda tiska 2005: globalni pregled neovisnosti medija" organizacija Freedom House sa sjedištem u Washingtonu ocijenila je stupanj slobode medija u 2004. godini u 194 zemlje svijeta.

Hrvatska je na globalnoj ljestvici Freedom Housea smještena na 82. mjesto odmah iza Italije, Mongolije i Filipina, zajedno sa Senegalom, a ispred Dominikanske Republike i Indije. To je nešto bolji položaj nego u izvješću iz 2004. kada je bila na 84. mjestu. (Hina)



originalno izviješće:

Croatia
Status: Partly Free
Legal Environment: 11
Political Environment: 13
Economic Environment: 13
Total Score: 37


Freedom of the press is constitutionally protected. Croatian media have gained substantial freedom and the government has adopted important legal changes in the last few years. A new media law was passed in April 2004, which aims to protect independent media, but a provision stipulates that sanctions can be carried out against journalists who refuse to reveal their sources. Libel remains a criminal offense in Croatia and two journalists were sentenced to suspended prison sentences for criminal libel during the year. In July, a newspaper editor narrowly escaped a prison sentence for refusing to pay a high fine for libel. The Justice Minister paid his fine, fearing international criticism. A large number of libel cases remain unresolved due to an inefficient judiciary. Implementation of the 2003 Law on the Right to Access Information has been insufficient and the Croatian Journalists Association reports that access to information deteriorated in 2004.

Government cooperation with The Hague International Tribunal and other sensitive political issues are still difficult to cover for state-run and local media outlets.

Several reporters were physically attacked this year and one reporter claimed to have received death threats. There were no arrests for the 2003 shooting of a broadcaster owner and the car bombing of an influential publisher.

Two separate incidents involving the Counter-intelligence Agency (POA) harassing journalists shocked media organizations. In November, a journalist came forward and stated that she was held against her will, threatened, blackmailed, and interrogated about the President’s activities.

Earlier in the year, four journalists (five: Ivanka Toma, Marijo Kavain, Gordan Malic, Ivica Djikic and Zeljko Peratovic op. ž.p.) filed complaints claiming that the POA had conducted surveillance against them and accused them of espionage, due to the journalists’ reporting on the whereabouts of an indicted war criminal.

After each instance, the POA director was replaced.

There are approximately 150 radio stations and 15 TV channels operating in Croatia, and two out of three national TV stations are private. However, state-owned Croatian Radio and Television (HRT) is the market leader on the national level and the state remained the largest media owner. The government does not restrict the foreign press and Internet use, but few Croatians are able to afford these sources of information.

The law regulating transparency of media ownership is still not fully implemented and print media remain susceptible to owners’ political and business interests. Most local media are still at least partially owned and financially dependent on local officials. HRT has yet to transform from a state to a public broadcaster and this year, there were reports of government officials attempting to influence HRT’s reporting. A cabinet minister threatened to impose a value-added tax on the subscription fee for HRT and the Speaker of the Parliament complained of HRT’s coverage and threatened to make changes to the Law on HRT.


- 08:21 - Komentari (3) Isprintaj #

Gordana Vulama, Marin Ivanović, Dragutin Cestar, Gojko Marković, Vladimir Faber...

Gordana Vulama

Marin Ivanović



Gordana Vulama (glasnogovornica zagrebačke policije) je smijenjena zato što njezin brat, odvjetnik Marin Ivanović, sudjeluje u obrani Ante Gotovine.


Marin Ivanović, bio je treći čovjek u SIS-u zadužen za Operativnu akcije Haag, u kojoj je SIS organizirao skrivanje ahmićke četvorke i skrivanje dokumenata u slučaju Blaškić. Drugi čovjek SIS-a bio je Stipan Udiljak, a prvi, dakako, Markica Rebić.

RAZGOVOR S MARINOM IVANOVIĆEM, NEKADAŠNJIM OBAVJEŠTAJCEM I SADAŠNJIM ČLANOM ODVJETNIČKOG TIMA ODBJEGLOGA GENERALA


Znači li to da je Gotovina bio spreman poći u Haag?

- Nismo u kontaktu već četiri godine, no znam da mu je bilo nepojmljivo da su Račan, Goran Granić, general Stipetić, kao i predsjednik Mesić, odšutjeli dolazak optužnice. Nisu ga zvali niti obavijestili. Tog dana u srpnju 2001. godine sjedili smo u zagrebačkoj "Esplanadi" na "Oleander" terasi, a trajala je izvanredna, noćna sjednica Vlade RH. Ante je samo rekao: "Nitko mi ništa ne kaže. Ja sam ipak general HV-a, nisam pas, a ne zove me niti načelnik Glavnog stožera (general Stipetić)"... Tada zaključuje: Žele me ubiti. Pošli smo iz "Esplanade" do njegova stana, a potom je otišao. Nakon što je objavljeno da je optužnica na snazi, po njega su krenuli specijalci.


Stipan Udiljak je čak bio nazočan sjednici Savjeta za suradnju s Haagom potkraj 99-e, kojom je predsjedao tadašnji ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović.
Na toj sjednici Udiljak je predložio, a Savjet prihvatio provođenje Operativne akcije Sigma koja je podrazumijevala nastavak opstrukcije suradnji RH sa ICTY-em jer se podrazumijevalo da će Tribunal u Haagu uskoro propasti.

Vulamin brat, sadašnji odvjetnik generala Gotovine, Marin Ivanović (Izjava Marina Ivanovića, odvjetnika generala Gotovine - Real Playerje u SIS-u najuže surađivao s Udiljakom i Markicom Rebićem.

Gordana Vulama je, navodno, i nevjenčana supruga Gojka Markovića, načelnika Odjela krim policije u MUP-u, zadnjih godina neposredno podređenog, nedavno smijenjenom načelniku Uprave kriminalističke policije Dragutinu Cestaru.

Gojko Marković je bio izravno zadužen za istragu o ubojstvu Milana Levara. U tom svojstvu gostovao je i u jednoj Latinici te neslužbeno uvjeravao udovicu pokojnog gopićkog svjedoka Vesnu, da će policija otkriti ubojicu njenog muža.

Njemu je izjavu o spoznajama vezanim uz ubojstva Vjeke Sliška i Milana Levara dao i osječki dragovoljac Vjenceslav Bill.

Gojko Marković i njegov nadređeni Dragutin Cestar bili su uključeni i u slučaj Lora. Dragutin Cestar je osobno kontaktirao s Mariom Barišićem, svojedobnim ključnim svjedokom optužbe u procesu za Loru.

Gojka Markovića osobito je hvalio Nacional, list koji ne krije angažman na strani odbjeglih Gotovine i Petrača:

MUP podnio kaznenu prijavu protiv Ranka Ostojića zbog nestanka 150.000 E

Krim policija MUP-a RH podnijela je kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv Ranka Ostojića, bivšeg ravnatelja policije, optužujući ga za kriminal. Kaznena prijava je podnesena prije sedam dana i rezultat je velike unutarnje istrage unutar MUP-a koju je vodio Gojko Marković, načelnik Odjela krim policije u MUP-u...

Saznavši da je provedena istraga protiv njega i da se podnosi kaznena prijava za kriminal, Ranko Ostojić, usko povezan s pojedinim novinarima EPH-a, od kojih su neki bili pripadnici njegovog "specijalnog tima" za hvatanje Gotovine, kreće u "preventivni udar". Preko novinara Gordana Malića, koji se sam u jednom tekstu u Globusu pohvalio kako je bio dio specijalne Ostojićeve ekipe za hvatanje Gotovine, probao je kriminalizirati Gojka Markovića. Ostojićeva logika je vrlo jednostavna.

Markovića treba u novinama prokazati kao "krticu u MUP-u koja radi protiv Haaga", pa će svaka njegova prijava protiv njega izgubiti na vjerodostojnosti i važnosti. To je razlog zbog kojeg je prije desetak dana Malić u Globusu objavio tekst u kojem optužuje Gojka Markovića da je "krtica u MUP-u" i traži njegovu smjenu. Dakle, razlog za takav napad bio je vrlo prozaičan i skrivao se u svoti od 150 tisuća nestalih eura.


Kaže Nova TV da je Gojko Marković, još ranije smijenjen s mjesta načelnika Odjela krim policije u Upravi za kriminalističku policiju Ravnateljstva policije.

Hoće li Tomislav Karamarko uspjeti progurati svog kuma Vladimira Fabera za ravnatelja policije?

- 08:05 - Komentari (0) Isprintaj #

27.04.2005., srijeda

Anto Nobilo i zaštićeni haški svjedoci


Optužnice protiv Ivice Marijačića i Markice Rebića (nalaze se na ovom hyperlinku) te Domagoja Margetića i Stjepana Šešelja (na ovom), otvaraju zanimljiva pravno-moralna pitanje s kojima je proslavljeni branitelj Tihomira Blaškića odvjetnik Anto Nobilo imao neugodna iskustva, ali o kojima ne želi govoriti:


Anto Nobilo



O zaštićenim svjedocima ne mogu vam ništa govoriti. Uvreda suda institut je anglosaksonskog prava koje naše zakonodavstvo ne poznaje. Zato su ove optužnice otvorile vrlo zanimljiv pravni problem.

Ne znam može li ih Hrvatska uhititi i izručiti u Haag, jer ovdje nije riječ o slučaju ratnog zločina koji je reguliran našim Ustavnim zakonom o suradnji s Haaškim sudom izjavio je Anto Nobilo Večernjem listu


A evo zašto je to škakljiva tema za Nobila


Sudsko vijeće ICTY-ja za predmet Aleksovski propisalo je novčanu kaznu Anti Nobilu, branitelju generala Blaškića, zbog otkrivanja identiteta jednog zaštićenog svjedoka, izvijestio je ICTY.
Naime, Nobilo je u rujnu, tijekom rasprave, spomenuo ime i zanimanje svjedoka optužbe koji je uz mjere zaštite svjedočio na suđenju Zlatku Aleksovskom.

Suci Rodrigues, Vohrah i Navia su zaključili da Nobilo nje poštivao pravila ICTY-ja te su mu propisali globu. Uzimajući u obzir da je to Nobilov prvi prekršaj, suci su odlučili da on u roku od sedam dana mora platiti 4.000 nizozemskih guldena (13.167 kuna), a preostalih 6.000 (19.900 kuna) morat će platiti samo ako u roku od godinu dana ponovno prekrši pravila ICTY-ja.

Nobilo ne osporava pogrešku, ali najavljuje žalbu.


To je bilo 1998., a par godina kasnije usvojena je Nobilova žalba:

The second case concerning contempt of court proceedings involved a former counsel in the Aleksovski case. The Trial Chamber had found Anto Nobilo guilty of contempt of court in its decision of December 11, 1998, because his disclosure of certain information constituted a "knowing" violation of an order of protective measures by the Trial Chamber. In Judgement on Appeal by Anto Nobilo Against Finding of Contempt of May 30, 2001 (Case No. IT-95-14/1-AR77), the Appeals Chamber allowed the attorney's appeal and instructed the Registrar to repay him the Dfl. 4,000 (Dutch Guilders) (approximately 1,700 USD) imposed by the Trial Chamber in 1998. In particular, the Appeals Chamber did not accept the Prosecution arguments that the Trial Chamber should have found: (1) that Nobilo had actual knowledge of the protective measures order; or (2) that there was willful blindness regarding the existence of the order on the part of Nobilo.

Advokatu vracene pare

Anto Nobilo, jedan od branitelja generala Tihomira Blaskica, oslobodjen je juce optuzbe da je iskazao nepostivanje suda time sto je tokom javne sudske rasprave spomenuo ime jednog zasticenog svjedoka. Radilo se o svjedoku koji je, uz mjere zastite lika i identiteta, svjedocio na sudjenju bivsem upravniku zatvora Kaonik u srednjoj Bosni Zlatku Aleksovskom. Ime tog svjedoka Nobilo je spomenuo tokom izvodjenja dokaza na sudjenju zapovjedniku HVO u srednjoj Bosni, Tihomiru Blaskicu, u rujnu/septembru 1998. Raspravno vijece u predmetu Aleksovski zakljucilo je da je Nobilo svjesno prekrsio njihov nalog o zastiti identiteta svjedoka, te mu je u prosincu/decembru 1998 dosudilo kaznu od 10.000 guldena. Od toga je morao platiti 4.000, dok je placanje ostatka kazne ovisilo o tome hoce li ponovno pociniti "nepostivanje suda." Nobilo je istog mjeseca ulozio zalbu na tu presudu, tvrdeci da nije bio svjestan da se radilo o zasticenom svjedoku. U juce objavljenoj presudi, Zalbeno vijece se slozilo s misljenjem prvostepenog vijeca da je optuzena osoba, u ovom slucaju advokat, kriva i u slucaju kad nema "stvarno znanje" o tome da je neki svjedok zasticen, ali je znala da postoji "velika mogucnost" da svjedok ima takav status i to je morala provjeriti. Medjutim, Zalbeno vijece smatra da ovdje to nije slucaj i da Nobilo nije namjerno propustio provjeriti status svjedoka. "Da je taj svjedok bio zrtva, moglo bi se tvrditi da je odvjetnik trebao znati za mogucnost zastitnih mjera... no radilo se o svjedoku-ekspertu", a takvi svjedoci rjedje svjedoce uz zastitne mjere, napominju suci. Prihvativsi Nobilovu zalbu, petoclano Zalbeno vijece je nalozilo Tajnistvu suda da mu vrati 4.000 guldena koje je platio nakon odluke prvostepenog vijeca.


A pitanje je kako je uopće iskaz zaštićenog svjedoka Stjepana Mesića sa suđenja Tihomiru Blaškiću, zbog čega su sada optuženi Stjepan Šešelj i Domagoj Margetić, iscurio do javnosti.

Tuđmanova sjena nad Mesićem

Prije dvije godine, u decembru 2000. godine, splitski dnevnik Slobodna Dalmacija objavio je prvo izjavu, a zatim i stenogram svjedočenja koje je Stjepan Mesić, današnji hrvatski predsjednik, dao Tribunalu u Haagu na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću. Sud je vrlo brzo izdao nalog kojim zabranjuje Slobodnoj Dalmaciji nastavak objavljivanja, ali se njen tadašnji glavni i odgovorni urednik Josip Jović odbio tome povinovati zbog "interesa javnosti". Na koncu, sud nije poduzeo ništa, iako je za takvo što predviđeno pokretanje postupka za "nepoštivanje suda", koje pritom može imati vrlo ozbiljne posljedice. Branitelj hrvatskog generala Ante Nobilo, koji je danas jedan od kandidata za ministra pravde u hrvatskoj vladi, porekao je u to vrijeme da je novinarima dao izjavu.

I rekao je istinu. Izjavu Stjepana Mesića, koji je tada, osim što je bio opozicioni prvak, bio obični građanin i zaštićeni svjedok, Nobilo je dao Markici Rebiću, savjetniku za nacionalnu sigurnost bivšeg hrvatskog predsjednika. Stenogram sastanka bivšeg hrvatskog predsjednika, objelodanjen ove sedmice tokom suđenja Slobodanu Miloševiću, pokazuje kako je hrvatski državni vrh Mesićevu izjavu imao već početkom maja 1997, iako je Mesić sa sudskim istražiteljima razgovarao 19. aprila. Milošević je stenogram tog sastanka dobio od tužiteljstva tek nedavno, a iskoristio ga je tokom unakrsnog ispitivanja Imre Agotića, aktualnog savjetnika za nacionalnu sigurnost Stjepana Mesića.

Tuđman je sazvao hitan sastanak 7. maja 1997. sa ministrom odbrane Gojkom Šuškom, glavnim i odgovornim urednicima Vjesnika i Večernjeg lista, Nenadom Ivankovićem i Brankom Tuđenom, svojim šefom kabineta Goranom Radinom i Rebićem, i razgovarao o mogućnosti da se ta izjava objavi, a Mesić žigoše kao izdajnik. Razlog, naravno, nije u tome što je Mesić svjedočio protiv Blaškića, nego taj što je u svojoj izjavi teško optužio hrvatsko državno vodstvo za vođenje nepotrebnog rata u Bosni i Hercegovini.

Raspravljajući naširoko o tome kako i kada bi bilo najbolje objaviti Mesićevu izjavu, Rebić je tokom razgovora otkrio i "izvor" tog dokumenta. "Naime ovako, ja sam razgovarao sa odvjetnikom Nobilom. On nema ništa protiv, dapače, i on kaže da bi dobro bilo da se to objavi, ali ne bi smjeli citirati da je on dao to, jer on mora biti za diskreciju", kazao je on.

Vjerovatno iz tog razloga dokument nije ni objavljen do decembra 2000, tri godine kasnije, neposredno nakon što je Mesić pobijedio na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Tada je to bio tek pokušaj njegove kompromitacije, ali u vrijeme kada su Tuđman i Šušak vladali Hrvatskom, objavljivanje njegove izjave, a potom i stenograma, moglo ga je koštati života.

U telefonskom razgovoru za Dane, Nobilo je vrlo kratko komentirao ovaj dokument: "To je odavno izašlo, i to nije istina." U tom slučaju, međutim, Nobilo ne bi bio u stanju i dalje zastupati generala Blaškića, što čini i dalje u žalbenom postupku. Da Tribunal ovakve navode ne uzima olako, za Dane je rekao i glasnogovornik James Landale: "Tribunal ovakve navode uzima zaozbiljno i za ovakvu vrstu navoda predviđene su pravne mjere."


Da je Nobilo dao Markici Rebiću Mesićev iskaz napisao je i Predsjednikov biograf Ivica Đikić u knjizi Domovinski obrat.

Čini se da odvjetnik Anto Nobilo može biti sretan što je Markica Rebić optužen samo za odavanje iskaza nizozemskog časnika SFOR-a u slučaju Miroslava Brale Cicka. Jer da su Markicu optužili za dilanje Mesićevog iskaza, zasigurno bi ga upitali, a od kog je on kao šef SIS-a dobio iskaz zaštićenog svjedoka.

A tada Anti Nobilu ne bi pomogla formula nisam znao.


- 20:05 - Komentari (0) Isprintaj #

Vesna Škare Ožbolt na meti tajnih agenata


Više je mogućnosti zbog kojih je Vesna Škare Ožbolt na meti tajnih agenata.

Možda neki nisu zaboravili njen objektivni angažman u slučaju Mate Granić - Velimir Delonga. I tada su pojedini mediji bliski obavještajnom podzemlju tvrdili da Vesna Škare Ožbolt stoji iza Uskokove akcije u kojoj se Matu Granića htjelo uloviti u primanju mita. Ti su se mediji naslanjali na informacije koje im je, navodno, prenosio Mirko Ljubičić Šveps, bivši agent vojne obavještajne službe koji se s kolegom Mirom Lacom, koncem 90-esetih tajno sastzajao s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem i prenosio mu procjene i informacije o stanju u MORH-u.

Mirko Ljubičić Šveps se spominje i vezano uz umiješanost Ivana Zvonimira Čička u aferu Granić - Delonga, o kojoj je govorila Sanja Sarnavka, u intervjuu prenesenom na ovom blogu.

U knjizi Ivice Đikića, neformalnoj biografiji Predsjednika Stjepana Mesića, Domovinski obrat Mirka Ljubičića Švepsa navodi se kao glavnog pregovarača između premijera Račana i u Rijeci tada optuženog generala Mirka Norca. Mirko Ljubičić Šveps uspio je ishoditi Račanovo jamstvo da Hrvatska neće izručiti Norca Haagu ni za slučaj Gospić, ni za slučaj Medački džep, pa je Norac mogao izići iz zagrebačkog stana Mire Lace, pojaviti se na autocesti za Karlovac i dati intervju svojoj tadašnjoj djevojci Branki Slavici za Dnevnik HTV-a, te uz pratnju Milijana Brkića, šefa specijalne jedinice policije, otići u riječki pritvor.

Prethodno su Miro Laco i Mirko Ljubičić Šveps pregovarali s Predsjednikom Mesićem koji je kao i kasnije u slučaju Gotovina pozvao Mirka Norca da mu da prijavak u Uredu Predsjednika, te ga naivno i dvije većeri čekao u istom uredu.

Ranko Ostojić, kao tadašnji ravnatelj policije u cijeloj priči mogao je samo osigurati da Milijan Brkić (kojeg je Tomislav Karamarko, navodno nedavno zaposlio u POA-i) izvrši policijski zadatak i odveze Norca u zatvor, iako se ranije opirao izvršiti neke zapovijedi o uhićenjima pripadnika gospićke skupine, pazeći da novinari ne snime viteškog vojvodu s lisicama na rukama. Ranko Ostojić je uspio izmanevrirati novinare i Norac je ušao na stražnja vrata Županijskog suda u Rijeci.

Moguće je dakle, da je krug prijatelja Mirka Norca, a povezanih s Matom Granićem inicirao kampanju protiv ministrice Vesne Škare Ožbolt da joj se "nasapuna daska" jer ju smatraju odgovornom za udaljavanje Granića iz DC-a.

Moguće je da iz čitave kampanje stoji sam Tomislav Karamarko, kako sam i ranije pisao, koji je sklon s odabranim novinarima otići na ručak i informirati ih o stanju u službi i državi, što je kao način komuniciranja jednog šefa sigurnosne službe s javnošću, potpuno van zakona.

A koji su njegovi motivi, osim da pomogne Predsjedniku Mesiću i odbjeglom Hrvoju Petraču, teško je dokučiti.


- 08:58 - Komentari (0) Isprintaj #

Carla Del Ponte kritizirala Stjepana Mesića


Del Ponte: Hrvatska ne surađuje s Haagom, Gotovina se nalazi u Hrvatskoj

Sve informacije koje dobivam kažu da je još u Hrvatskoj i da povremeno odlazi u BiH ... Gotovina je u dosegu hrvatskih vlasti, a nadamo se da će on biti vrlo brzo u Den Haagu, rekla je Del Ponte...

Objasnila sam radnoj skupini zašto hrvatske vlasti ne surađuju u potpunosti s ICTY-em i dala im sve pojedinosti o mreži koja štiti Gotovinu unutar državnih institucija, rekla je Del Ponte...

Del Ponte je rekla kako se nada da hrvatske tajne službe ne rade protiv ICTY-a, ali istina je da neki ljudi u Hrvatskoj daju informacije medijima, što je neprihvatljivo, a nadam se da će hrvatska Vlada osigurati da se s tim prestane. Dodala je da misli da ni sam premijer Sanader ne dobije sve informacije od hrvatskih tajnih službi.


Danko Družijanić je u prvom Dnevniku HTV-a prešutio kako Del Ponteova misli da premijer Sanader ne dobije sve informacije od hrvatskih tajnih službi. Kažu mi izvori s Prisavlja da je do te cenzure došlo pod uticajem ravnatelja HRT-a Mirka Galića koji od Predsjednika Mesića očekuje imenovanje veleposlanikom u Francuskoj.

Na isti način je HTV-ov Dnevnik i s istim razlogom cenzurirao izvještavanje o aferi Turekove optužbe da petero novinara radi za Carlu Del Ponte.

Koncem 1999-e očekujući da će postati prvi put ravnatelj HRT-a Mirko Galić je kao glavni urednik cenzurirao moje tekstove u Globusu.

Među ostalim, nije dao da objavim priču o Bošnjakinji koju je navodno silovao sadašnji sudac Ustavnog suda RH Vice Vukojević. Ta se priča temeljila na knjizi koju je sadašnjem Predsjedniku Stjepanu Mesiću poklonio jedan bošnjački intelektualac uz posvetu: Stjepanu Mesiću jednom od najvećih državnika 20. stoljeća. Mirko Galić tada nije znao da će Mesić biti predsjednički kandidat, a kamoli Predsjednik, pa je ocijenio da je priča senzacionalistička. Čime se složio i tadašnji Globusov urednik Denis Kuljiš. Kuljiš je dodao da je priča čisto žutilo.

A za druge priče o ratnim zločinima o mafiji, Galić me tražio da mu prvo donesem sinopsis (već tada je razmišljao kao televizijski čovjek), a poslije je čak napisao da je Globus prestao objavljivati moje tekstove jer je uozbiljio svoju koncepciju.

Kada je Norbert Mappes-Niediek u Beču prilikom dodjele nagrade Reportera bez granica Austrije objasnio pod kojim sam Galićevim objašnjenjima morao napustiti Globus, cijela dvorana se nasmijala, a hrvatskom velespolaniku u Davoru Vukovu Coliću, Galićevom kolegi iz Danasa 80-ih, bilo je prilično neugodno.

Galićevo skrivanje od televizijske javnosti da POA i VSA pod uticajem Predsjednika Mesića ne daju sve informacije premijeru Ivi Sanaderu, tipična je komunistička manira, ugodna Pantovčaku, a Banske dvore s pravom može naljutiti.


- 01:26 - Komentari (0) Isprintaj #

Barba Anđelić - kanonir iz Stare Baške

Danas u 21,45 na Prvom programu HTV-a emitirat će se moj scenaristički dokumentarni prvijenac Barba Anđelić - kanonir iz Stare Baške.

Redatelju, Lawrenceu Kiiruu, ovo nije prvi film. Glasovita je njegova televizijska Ružica s Trnja, a iznimno intiman je dokumentarac La Parenzana ili ka stignemo u makale. Bavi se i kazalištem za djecu (A Fortress Made Of Flour), a u Komediji je postavio i Edit Piaf

Lawrence Kiiru u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi u Limbu



- 00:05 - Komentari (0) Isprintaj #

26.04.2005., utorak

James Woolsey i Ahmed Hamagolu (Hamoglu) u slučaju Petrač


Hrvoje Petrač je velika zvjerka. Nacional je početkom prosinca 2001. objavio da je bivši šef CIA-e James Woolsey angažiran da pomogne Hrvoju Petraču u sporu s Privrednom bankom Zagreb, a vezano uz slučaj AGM-a.
Woolsey je u Hrvatsku stigao u društvu Roba Owena, potpredsjednika tvrtke Global Options.

Objavljena je i fotografija Nacionalovog stručnjaka za obavještajne službe i Hrvoja Petrača Berislava Jelinića kako s Jamesom Woolseyem pretrčava cestu ispred sjedišta Petračevih firmi na Trgu žrtava fašizma.

Čisti prometni prekršaj.

Turčin Ahmed Hamagolu (ili prema Sergeju Abramovu - Hamoglu) ugostio je Hrvoja Petrača u Istanbulu 2001./2002. jer se osjećao loše u Hrvatskoj zbog policijskog poziva na razgovor vezano uz ubojstvo Vjeke Sliška.

Petrač i Hamagolu (Hamoglu) zajednički su investirali u kasino "Vega" kod Sheratona u Draškovićevoj ulici, a široj javnosti Nacional je prezentirao slike s otvorenja: pregršt oskudno odjevenih animir dama i momci koji upotrebom sile zarađuju, a uzdajuć se u sreću troše.

Idila nije trajala dugo i prije nego smo saznali da je Petrač razvlastio Hamagolua (Hamoglua) mogli smo čitati da su ljudi Vinka Žuljevića Klice za račun bivšeg direktora Turčina upali u Vegu.

KASINO DOSPIO U POSJED PETRAČEVE UPRAVE

Kako smo ranije izvještavali, Ahmet Hamoglu i Hrvoje Petrač zajedničkim su sredstvima ušli u posao s kazinom u »Sheratonu«, još prije nego se Petrač iz Turske vratio u Hrvatsku. U kazinu »Vega« poslove osiguranja najprije su obavljali nelicencirani zaštitari, među kojima je bio i Trpimir Jandrek, protiv kojeg se, zajedno s Petračem, u Krapini provodi sudski postupak zbog iznude zagorskog poduzetnika Marijana Matkuna. No, Hamoglu nakon nekog vremena i iz još nerazjašnjenih razloga izbacuje Petračeve ljude iz kazina i obraća se zaštitarskoj tvrtki »Bilić i dr.«, poduzeću povezanom s Vinkom Žuljevićem Klicom. Žuljević se, podsjetimo, nalazi u pritvoru zbog ubojstva Veselina Marinova, a to se ubojstvo također dovodi u vezu baš s nerazjašnjenim odnosima Petrača i Hamoglua oko kazina Vega.

Nakon toga zaštitari tvrtke »Bilić i dr.« nisu dopustili Neli Pedišić, na koju je Petrač prenio svoj dio vlasništva u kazinu, i direktoru Davorinu Firisu da s rješenjem o imenovanju nove uprave uđu u kazino, što je napravljeno jučer. Turčin Ahmed Hamoglu, pak, u priopćenju upućenom medijima, ustvrdio je da je izbacio Petračeve redare iz kazina jer je saznao da nemaju zaštitarske licence. Angažman zaštitarske tvrtke Bilić, povezane sa Žuljevićem, Hamoglu objašnjava tvrdnjom da su mu dvije najjače zaštitarske firme odbile ponudu, pravdajući se pritiskom Petrača. Kazino Vega od danas će osiguravati zaštitarska tvrtka »Mreža-Špehar«.


E sad, postoje svjedoci koji su vidjeli pismo Ahmeda Hamagolua (Hamoglua)odaslano svim relevantnim državnim institucijama: Uredu Predsjednika, Vladi, Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, a među ostalim i ravnatelju OA-e Damiru Lončariću, koje je sadržavalo šest gusto tiskanih stranica optužbi na račun Hrvoja Petrača. Turčin je navodno pisao i o drugim zajedničkim poslovima u kojima ga je Petrač, navodno izigrao.

Zašto je Ahmed Hamagolu (Hamoglu) pisao i Damiru Lončariću, ravnatelju OA-e?

Zato što je znao u kakvim je on prisnim odnosima s Hrvojem Petračem, objašnjava mi izvor s Trga žrtava fašizma.

Zašto Mladen Bajić nije ništa poduzeo povodom tog pisma?

Tko zna, možda je bio zauzet poslom koji mu je dao Željko Bagić oko prikupljanja dokumentacije za Antu Gotovinu?!

Pozna li Željko Bagić Ahmeda Hamagolua (Hamoglua)? Moguće, ako su istinite tvrdnje da je Hrvoju Petraču nosio novu putovnicu u Tursku, dok ga je gostio Hamagolu (Hamoglu)


- 08:37 - Komentari (0) Isprintaj #

Mesićeva kampanja potpore Petraču


"S predsjednikom uz kavu"

PREMA hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, odbjeglom tajkunu osuđenom na šest godina zatvora zbog otmice sina generala Zagorca, moralo bi se ponoviti suđenje budući da je osuđen u odsutnosti.

Upitan o informacijama da se Hrvoje Petrač nalazi u Izraelu, Mesić je rekao kako su postojale velike sumnje da je on upravo tamo, ali da to nije do kraja sigurno.

Osim toga, istaknuo je, nema dokaza da je Petrač umiješan u financiranje bijega ili boravka generala Gotovine u inozemstvu.

"Nisam vidio niti jedan dokaz, postoje samo sumnje", rekao je Mesić, ističući ipak kako bi Petrač morao doći u Hrvatsku.

Kazao je da je Petrač osuđen u odsutnosti, te da bi mu se suđenje, nakon povratka, moralo ponoviti.


Kažu mi izvori bliski Banskim dvorima da su informacije o Petračevom izraelskom skloništu do Ferala, Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije procurile iz vrha POA-e, te da je Tomislav Karamarko pokazao na Vesnu Škare Ožbolt kao na izvor curenja.


Vlada je čvrsto stala iza ministrice

VLADA Republike Hrvatske u potpunosti je večeras odbacila "neistinite i tendenciozne konstrukcije objavljene u sutrašnjem Večernjem listu o tobožnjoj smjeni ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt i ministra unutarnjih poslova Marijana Mlinarića".

"Vlada, u kojoj ministrica Vesna Škare-Ožbolt sudjeluje kao koalicijski partner, ovakve napise drži jeftinim pokušajem političke destabilizacije i smišljenom platformom uoči lokalnih izbora", stoji u Vladinom priopćenju.

Špijuni se ministrima ne bi trebali baviti

Imam puno više protivnika nego ikad prije, napunili bi cijelu Ilicu rekla je ministrica Vesna Škare-Ožbolt na pitanje vezano uz informacije o njezinoj smjeni zbog curenja podataka. Kao izvor se navode obavještajne službe. Mislim da je neprimjereno da se tajne službe bave ministrima, takav način obračuna mi se ne sviđa. HDZ i DC imaju odlične odnose jer se radi na projektima koji su i za DC i za mene izazov. Premijer Sanader i ja imamo odličnu komunikaciju, on je odličan premijer rekla je ministrica.


Predsjednik Stjepan Mesić pokazao je svu svoju neprincipijelnost izjavom kako Petraču kad se vrati u Hrvatsku treba ponoviti suđenje jer je osuđen u odsutnosti.

Kada je Miroslav Kutle pokušavao steči austrijsko državljanstvo upravo je Stipe Mesić bio taj koji je provalio i sudio Kutlin pokušaj.
U tom slučaju Kutle je za Mesića bio pljačkaš koji s ukradenim novcem pokušava izbjeći pravednoj ruci hrvatskog pravosuđa.

Ako Mesić nije vidio dokaze koji Petrača povezuju s pomaganjem Gotovinina bijega, ili s organiziranim kriminalom: švercom narkotika, oružja, otmicom, kako je mogao tvrditi da je Kutle kriminalac kojem ne treba dozvoliti da pobjegne iz zemlje. Kakvim dokazima je raspolagao za Kutlu?

Naposlijetku, sud je Kutlu osudi na kaznu približnu onoj koju je dobio Petrač za otmicu. Kutle je čak jedno vrijeme i proveo u zatvoru, Hrvoje Petrač ni dana. Možda to bude argument Mesiću da je Petrač nevin jer nije bio u zatvoru.

Nacional se primpremio za optužbe, koje će, pretpostavlja, krenuti iz EPH na Petračev račun. Najavili su seriju EPH-ovih tekstova o Petračevim navodnim prljavim poslovima u trgovini oružjem.

Time Petrač-Gotovinina medijska ekspozitura želi umanjiti efekat istraživanja koje provode u EPH o vezama Amosa Kotzera i Hrvoja Petrača s konca devedesetih.

Navodno da su Kotzer i Petrač preko generala Vladimira Zagorca RH Alana namjeravali prodati neko hrvatsko oružje u Angolu.

Potvrđeno je, i da je Željko Bagić kao Mesićev savjetnik doveo u Ured Predsjednika 2001. Amosa Kotzera, izraelskog švercera oružjem, koji je navodno, trenutni pomagač Hrvoja Petrača u bijegu.

Naravno, Nacional ne ostaje dužan ni Tomislavu Karamarku, koji je vodio istragu o curenju britanskog non papera u Nacional, pa zaključio da je upravo dokument iz MUP-a dospio do Nacionala, a što se navodno otkrilo jer je nekim tajnim znakom bio označen svaka informacija o non paperu.

Da bi POA to utvrdila morala bi raspolagati originalnim papirima koji su dospjeli u acional, ne njihovim preslicima iz novinama. A u tom slučaju podrazumjevala bi se suradnja Ive Pukanića i Tomislava Karamarka.

Pa sada Nacional optužuje Karamarka da su upravo agenti POA-e, navodi im imena i prezimena, bili u Izraelu tražiti Petrača. Agentima POA-e strogo je zabranjeno djelovati u inozemstvu, i po stranim i po domaćim zakonima.

I još jedan opori zaključak:

U nas su čuvari nacionalne sigurnosti i oni koji ju ugrožavaju, najčešće jedne te iste osobe.


- 08:30 - Komentari (0) Isprintaj #

Hrvoje Petrač može mirno spavati


Mesić je izjavio kako »još nema dokaza da je Hrvoje Petrač umiješan u financiranje bijega Gotovine«, pa ni da se sada nalazi u Izraelu.


Predjednik Stjepan Mesić pobrinuo se da Carla Del Ponte i domaća javnost saznaju da se Kuma, eto traži, al' eto nemože ga se naći jer je ministrica Vesna Škare Ožbolt kriva što su Ivica Đikić, Jasna Babić i Vuk Đuričić objavili da je u Izraelu, pa mu je to bilo upozorenje da i odatle odmagli.

Škare Ožbolt: Nisam odavala tajne

Jučer su se pojavile kalkulacije da bi iz Vlade mogla otići i ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt. Iznenađena sam takvim podmetanjima jer nisam osoba koja je odavala povjerljive informacije. Na kraju krajeva nisam ni bila na svim sjednicama Vijeća za nacionalnu sigurnost, rekla je jučer za naš list Vesna Škare Ožbolt. Na upit otkud cure tajne informacije sa sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost odgovorila je da bi to i ona voljela znati.
Ministrici pravosuđa se navodno pripisuje odavanje informacija o aktivnostima u vezi izručenja Hrvoja Petrača, kao i o navodnim susretima Jure Kapetanovića s Gotovinom, međutim ona poriče da je odavala te povjerljive informacije.


Još se Predsjednik pita da od kud informacije da tajkun, kojeg je on sreo na samo pet minuta na rođendanu Ive Pukanića, financira Gotovinin bijeg kad to Tomislav Karamarko i POA nisu potvrdili.

A premijer Ivo Sanader za BBC Hrvatska kaže da bi u slučaju da sretne Antu Gotovinu odbjegli general bio uhićen i otpremljen u Haag, pa dodaje:

S: "Naravno. Maknuli smo nekoliko ljudi u proteklih godinu dana. Ja sam smijenio dva šefa obavještajnih službi, zbog manjka suradnje."


Ovo je prvi put da je Sanader javno dao do znanja da je Franju Tureka (POA) i Damira Lončarića (OA) dao smijeniti zbog manjka suradnje u slučaju Ante Gotovina.

Što to sada vrijedi Ivi Sanaderu kada se iz krugova Tomislava Karamarka, Saše Perkovića i Predsjednika Sanadera tvrdi da je njegova koalicijska ministrica upropastila uhićenje Hrvoja Petrača.

On može zaštititi ministricu, ali neće reći da su ovi krugovi odgovorni što je Petrač upozoren da ga se traži. Neće uprijeti prstom u POA-u ili Ured Predsjednika i tražiti nove smjene ili opoziv zbog curenja informacija. Znaju Karamarko, Perković i Mesić da je Sanader sada najslabiji, prvenstveno zbog unutarnjih problema u HDZ-u i državi i da ne smije otvarati još i front prema njima.

Ne samo to, nego i gura koncept o objedinjavanju POA-a i OA-e koji zakonski dorađuju Karamarko, Perković i Mesićev savjetnik za vojan pitanja Vlatko Cvrtila (stručnjak koji je sudjelovao u izradi i postojećeg zakona).

Gotovina i njegova mreža pomagača su na slobodi, pa će se reći da je suradnja s Haagom poboljšana jer je smijenjen Marijan Mlinarić (koji je ionako bio nesposoban za funkciju ministra policije, a Carla je ranije optuživala MUP (Dragutina Cestara, Gojka Markovića, Zlatka Mehuna) da preko policijske firme AKD pomaže Gotovininom bijegu, i jer je premijer javno rekao da bi dao uhititi Antu Gotovinu da ga vidi.

Ne znam koliko će Carla i ministri vanjskih poslova EU biti zadovoljni ovakvom suradnjom. Budu li nezadovoljni, krivnja će pasti na Sanaderova pleća, a Predsjednik Mesić i dalje može raditi po svome, iako ga nitko bitan iz svijeta više ne posjećuje, niti će ga posjećivati.



- 08:00 - Komentari (0) Isprintaj #

25.04.2005., ponedjeljak

B.a.B.e i Jelena Lovrić


Sanja Sarnavka stvarno je najžešća medijska analitičarka u nas.
Naletio sam na njen intervju u časopisu Ženskih studija TREĆA (br. 1., vol. VI/2004). Zbog aktualnosti i intrigantnosti Sanjinih tvrdnji, dijelom ga prenosim.

Nataša Govedić: Govoreći o relevantnosti, u našoj je političkoj javnosti vrlo malo žena koje su ono što se u teoriji medija naziva «opinion maker», dakle oblikovateljice javnog mnijenja. Osim Jelene Lovrić, zapravo nema primjera žene čije se mišljenje o političkim događajima, izneseno u medijima, kontinuirano smatra uistinu relevantnim...

Sanja Sarnavka: Problem naravno nije u tome što žene «nemaju» relevantno mišljenje o političkim problemima, nego je problem što ni mene ni druge kulturalne kritičarke, novinarke, filozofkinje ili politologinje, koje itekako imaju stav o onome što nam se događa, mediji neće pitati za mišljenje o iračkoj krizi, jer nas jednostavno neće tretirati kao «dovoljno uvaženog» eksperta. Nisam sigurna ni da je Jelena Lovrić uistinu taj jedan jedini pozitivni primjer medijski relevantnog ženskog subjekta, jer je samim time što je novinarka već na strani moći; njoj je profesija imati i iskazati svoje mišljenje. I u svijetu i u nas ima izuzetno utjecajnih novinarki, ali one uglavnom ostaju bespolne/bezrodne. Uostalom, sada je prijelaz Jelene Lovrić iz politički nezavisnog Novog lista u politički i ekonomski monopolizirani Globus doveo u pitanje i njezin novinarski kredibilitet. Već se sada vidi da su tekstovi u Globusu drugačiji od onih koje je objavljivala u Novom listu, što je opet, naravno, vezano i za složenu problematiku autocenzure koju autori imaju u određenim monopolističkim kontekstima, bez obzira što im nitko «odozgo» izravno ne diktira o čemu će i kako pisati. A i nekako je teško shvatiti te tekstove ozbiljno, makar bili i izvrsni, u okruženju u kojem su objavljeni. Uz sve političke tračeve, senzacionalističke informacije, sličice anonimusa koje nam se nudi kao celebrities, gube na težini.

Jelena Lovrić


Nataša Govedić: Sigurno, ali u ratnim je godinama Jelena Lovrić preživjela medijsku demonizaciju, što nije bilo nimalo lako, i što je jedan dio hrvatskih feministkinja otjeralo iz zemlje, a njoj ipak nije oduzelo javni glas...

Sanja Sarnavka: Jelena Lovrić jest doživjela i preživjela medijsku demonizaciju, ali ne i marginalizaciju. Njezini su se stavovi i te kako pratili, prenosili iz Novog lista u druge medije, citirali. Da je izdržala na toj poziciji, mogli bismo govoriti o jednom kontinuitetu etičkog i feminističkog novinarskog integriteta.

Danas je meni Jelena Lovrić dokaz da se u Hrvatskoj zbilja gotovo svakoga može kupiti, nevezano jeste li ženskog ili muškog roda, mlada ili iskusna, prethodno dobro ili loše plaćena. Da se razumijemo, Jelena Lovrić nije u Novom listu bila ni na kakvom «minimalcu», a sada, prema svemu što čujem, ima upravo astronomsku plaću. Drugo je pitanje da li se sve to skupa s gubitkom integriteta «isplati».

Slavenka Drakulić je u jednom TV intervjuu izjavila, vrlo pristojno, da nikada sebe ne bi dovela u situaciju u kojoj ovisi o Ninoslavu Paviću i njegovom EPH-u, ali tu vrstu distance joj omogućuje priznatost i zarada u inozemstvu. Osobno, ostavljam mogućnost da će i Jelena Lovrić izaći iz EPH-ovih riznica.

Inače, B.a.B.e. trenutno provode veliki medijski projekt koji će trajati 18 mjeseci, a u kojemu, između ostalog, različite novinare i urednike, struku, pitamo tko su to hrvatski opinion makeri – želimo da se jasno iskristalizira da njih uistinu u našoj sredini nema u ženskome rodu. Upravo se tu vidi koliko je prikazivanje feminizma kao «dobivene bitke» apsolutno lažno. Koliko god žene sebe zavaravale da više ništa nije kao prije i da su nam svima šanse jednake, stvarnost, a posebno medijska stvarnost, pokazuje da to u najelementarnijem smislu nije istina.

Što se pak tiče «kredibiliteta» muških subjekata koji dobivaju ogromnu pozornost u medijima, mislim da je odličan primjer za to Ivan Zvonimir Čičak. Dakle, riječ je o čovjeku koji konstantno mijenja svoje stavove i ideologije, koji je u jednom trenutku nacionalist, u drugom trenutku borac za ljudska prava i čak čelni čovjek HHO-a, onda pak postaje EPH_ov plaćenik koji javno kaže da je dojavio Graniću da će ga USKOK «doći posjetiti», no unatoč svemu tome ostaje na poziciji medijske moći i tretiran je kao osoba čije je mišljenje od velike važnosti.

Potpuno je nemoguće zamisliti bilo koju osobu ženskog roda koja bi se tako ponašala, a kad kažem «tako» onda mislim: krajnje nedosljedno, gotovo neuračunljivo, agresivno i nekompetentno, i pritom zadržala visokocijenjeni «ekskluzivni», opinionmakerski status u javnosti. Žena koja bi se tako ponašala bila bi predmet javne sprdnje. I ovaj primjer ističem zato da pokažem da u medijima postoje debelo dvostruka mjerila kada su u pitanju muški i ženski subjekti.


- 11:34 - Komentari (0) Isprintaj #

24.04.2005., nedjelja

Na rođendanu Alice Petrač


Proteklog tjedna rođendan je slavila, navodno, supruga Hrvoja Petrača, Alica. Obiteljski prijatelj Željko Bagić (Iva Bagić tvrdi da nije hodala s Nikolom Petračem, pa je nejasno po koj osnovi su Bagić i Petrač povezani), navodno se našao na tom rođendanu. Kako prenose kuloari bliski Bagiću, vijest o skorom uhićenju Hrvoja Petrača, na rođendanu se nije komentirala sa zabrinutošću.

To znači da su rođendanski uzvanici znali pozadinu istupa Predsjednika Stjepana Mesića koji je Na kavici s građanima u subotu rekao da je Hrvoje u Izraelu i:
– Teško je reći kada će biti izručen jer postoji određena procedura koja se mora poštovati. Svatko tko treba biti ekstradiran ima na raspolaganju pravne lijekove i zato je teško prognozirati koliko će trajati taj postupak, rekao je Predsjednik Republike.


Prisjetio sam se, s dobrim razlozima, još jednog svog teksta iz prošle godine:

Vjesnik, Panorama, 24. srpnja 2004

Trakavica s Pantovčaka

Repovi sumnji u povezanost predsjednika Stjepana Mesića s Hrvojem Petračem, licem s Interpolove potjernice, osumnjičenim za upletenost u otmicu sina generala Vladimira Zagorca, sve se češće povlače medijima.

Intrigantnu informaciju da je Hrvoje Petrač u ožujku 2001. posredovao u puštanju na slobodu trojice Hrvata u Srbiji osuđenih za špijunažu, što je predstavljeno kao osobna zasluga predsjednika Mesića, objavio je Jutarnji list.
Kako su nam rekli iz tih novina Ured predsjednika do sada se nije oglasio o toj zaista skandaloznoj sumnji.

U navedenom tekstu spominje se da je Hrvoje Petrač čak i platio otkupninu za trojicu dotadašnjih zatočenika srbijanskih zatvora.

Novine iz tog vremena nisu osobito detaljno popratile događaj.
Najavila ga je propala Republika (u vlasništvu Ive Pukanića), tvrdeći da tadašnji predsjednik SRJ Vojislav Koštunica oteže s donošenjem odluke o pomilovanju trojice Hrvata: Marina Marića, Željka Draškovića i Nedeljka Varićaka. Dva tjedna ranije pomilovao je, i pušteni su na slobodu, Željka Radanovića i Benjamina Zubana. Navodno je bilo dogovoreno da Marić, Drašković i Varićak budu razmijenjeni za petoricu Srba koji su dovršavali izdržavanje kazne po presudi za ratni zločin, a pomilovao ih je predsjednik Stjepan Mesić.

Spomenuti Hrvati uhićeni su 1996. u Srbiji i osuđeni zbog špijuniranja Vojske Jugoslavije u korist Hrvatske.

Točno 29. ožujka 2001., na graničnom prijelazu Bajakovo, Marića, Draškovića i Varićaka dočekali su članovi njihovih obitelji iz Hrvatske, tadašnji tajnik Ureda Predsjednika Željko Bagić te tajnik Komisije za pomilovanja Ureda Predsjednika Mladen Fijember.

Bagić je rekao novinarima da puštanje trojice Hrvata nema veze s pomilovanjem petorice hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. Tajnik Komisije za pomilovanja objasnio je da su dvojica od petorice Srba izrazili želju da ostanu u Hrvatskoj, ali su se i oni na koncu predomislili i otišli u Srbiju.

Tortura u zatvoru

lako su prema tvrdnjama beogradskog odvjetnika Milana Vukovića osuđeni Hrvati prolazili torturu u sremskomitrovičkom zatvoru 1996./1997., po puštanju na slobodu o torturama nisu željeli govoriti.
Marin Marić je kratko izjavio:Dobro sam. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u mom oslobađanju a posebno predsjedniku Stipi Mesiću. Sretan sam, no i uzbuđen i ne mogu govoriti.

Već i na prvi pogled neobično je da se ovim poslom bavio. Ured Predsjednika. Sve do tada, Marić, Drašković i Varićak vođeni su na popisu Ureda Vlade za zatočene i nestale. U dopisu što ga je 1999. Saša Perković, tadašnji šef 7. Odjela MVP-a, poslao Uredu Vlade za zatočene i nestale, navodi se da su prema informacijama iz hrvatskog veleposlanstva u Beogradu spomenuta trojica dobro.

Predsjednik Mesić danas tumači da ga se bez razloga povezuje s Hrvojem Petračem samo na osnovu činjenice što je njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić s odbjeglim tajkunom povezan preko djece. Naime, kako je predsjednik kazao, Bagićeva kći (Iva Bagić) hoda s jednim od Petračevih sinova (Nikola Petrač).

Iva Bagić je u Jutarnjem demantirala vezu s Nikolom Petračem


Pojedini analitičari primijetili su da predsjednik koristi Bagića za prikrivanje vlastitih relacija s Hrvojem Petračem.
Mesić čak tvrdi da je EU Bagića proglasila personom non gratom zbog komunikacije s Petračem, a Petraču je ulaz u EU zabranjen zbog navodnog pomaganja generalu Gotovini.

Neobično je i to da se nitko iz službene hrvatske politike nije izjašnjavao o razlozima zbog kojih je petorici hrvatskih građana zabranjen boravak na području EU, osim predsjednika Mesića.

U zadnjem intervjuu na temu Bagić-Petrač-Gotovina u Novom listu predsjednik Mesić tumači Bagićev nedavni boravak u Petračevoj kući na Krku kao privatnu prijateljsku gestu tješenja Petračeve supruge, jer Bagićeva kćer i Petračev sin hodaju.

Upućeni u zbivanja na Pantovčaku tvrde da unatoč tome što je Bagić prestao raditi u Uredu predsjednika on i predsjednik Mesić i dalje održavaju kontakte. U tim razgovorima, navodno, bistre se formulacije o odnosima Mesić-Bagić-Petrač-Gotovina koje se kasnije pojavljuju u predsjednikovim intervjuima.

Udar na ravnatelja

Pažljivim promatračima nije promaknula ni reakcija predsjednika Mesića na objavljivanje stenograma prisluškivanih razgovora Mate Granića i Vladimira Delonge koje je sačinio Uskok. Predsjednik Mesić iz čijeg su Ureda iscurili nebrojeni stenogrami razgovora pokojnog predsjednika Tuđmana osudio je objavljivanje Granić-Delonginih transkripata.

Dio pravosudnih kuloara protumačio je to kao udar na ravnatelja Uskoka Željka Žganjera, koji je istodobno vodio istragu i protiv Hrvoja Petrača za otmicu Zagorčeva sina.

Indikativno je da se, istodobno s Mesićevim pritiskom na Žganjera, s nepoznate adrese Globusovu novinaru Marku Cigoju javio Hrvoje Petrač tvrdeći da se uskoro vraća u Hrvatsku jer je istraga koju vodi Žganjer, pred kolapsom.

Hrvoje Petrač se i nedavno oglasio u hrvatskim medijima pismom preko odvjetnika Ljube Pavasovića žaleći se da su ga »pojedini medijski centri moći koji filaju hrvatsku javnost lažima« proglasili »dežurnim krivcem u Hrvatskoj i na Balkanu za sve loše stvari koje se dešavaju«.

Hrvoje Petrač u »pismu sa službenog puta« nije se dotaknuo ni jedne konkretne sumnje koja mu se pripisuje.

Prije odluke EU o zabrani ulaska na njen teritorij, beogradski tjednik Vreme naširoko je pisao o Petračevim navodnim vezama s beogradskim podzemljem.

(Ko je spojio Pukanića i Gotovinu? Hrvoje Petrač, Pukanićev omiljeni "žestoki momak sa vrelog zagrebačkog asfalta". Ko je spojio Gotovinu i Petrača? Željko Dilber iz Zadra, Petračev "poslovni prijatelj" i venčani kum Ante Gotovine. Pukanić je posle za taj intervju dobio godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva... Toliko o legionarsko-haško-gangsterskom bratstvu u Hrvata. Vreme, broj 701, Legija i ortaci)

Pisalo se da kao trenutno skrovište koristi Francusku, ali sve je više izvora koji tvrde da se sklonio u Grčkoj.

Navodno se u Turskoj, gdje je boravio kada ga je policija tražila zbog razgovora na temu ubojstva Vjeke Sliška, ne bi osjećao sigurnim nakon svađe s turskim biznismenom s kojim je svojedobno, navodno, držao kockarnicu "Vega« u zagrebačkom hotelu »Sheraton«.

U pričama oko mogućeg Petračevog skloništa spominjao, se i Izrael. Svojedobno se pisalo o posjeti izraelskog umirovljenog generala Amosa Kotzera, međunarodnog trgovca oružjem, Uredu Predsjednika.

Otkriveno je da je Kotzer posjetio Pantovčak uz pomoć Hrvoja Petrača s kim je ranije bio u poslovnim odnosima.
Međunarodni analitičari odbacuju Izrael kao moguće prebivalište, navodeći da je Petrač označen kao pomagač generala Gotovine, a SAD koje imaju jak uticaj na Izrael, prednjače u zagovaranju Gotovininog odlaska u Haag i sankcioniranju njegovih pomagača.
Ni Grčka više nije sigurno utočište jer se bliži početak Olimpijskih igara, što znači pojačanu obavještajnu aktivnost grčkih, ali i sigurnosnih službi zemalja EU i NATO pakta.

Sumnje u povezanost s Hrvojem Petračem, suglasni su gotovo svi promatrači, stajale su funkcije Damira Lončarića, ravnatelja Obavještajne agencije. On je, navodno, očekivao da će se predsjednik Mesić za njega ozbiljnije zauzeti i javno i kod premijera Sanadera, koji suodlučuje u kadroviranju na vrhu obavještajne zajednice. Predsjednik Mesić navodno nije bio u stanju obraniti Lončarića kod Sanadera. Šef OA na odlasku, navodno, računa da će se skrasiti na mjestu šefa osiguranja zračne luke Zagreb, gdje je radio prije sadašnjeg posla.

Za očekivati je da će ova političko-obavještajna trakavica, kako se bude približavao datum predsjedničkih izbora, dobivati sve zanimljivije nastavke.

Željko Peratović

- 21:08 - Komentari (2) Isprintaj #

23.04.2005., subota

Je li uhićenje Hrvoja Petrača u Izraelu propalo?


Informaciju da se Hrvoje Petrač nalazi "u sredozemnoj zemlji koja nema veleposlanstvo u Zagrebu, i da je pod nadzorom naših sigurnjaka, prvi je objavio Ivica Đikić u četvrtak u Feral Tribuneu.

Jasna Babić u Večernjaku u četvrtak na večer na zagrebačkim kioscima i u internet izdanju objavljuje da je Hrvoje Petrač pred uhićenjem u sredozemnoj zemlji koja je u ratu.

Vuk Đuričić u Slobodnoj Dalmaciji u petak ujutro i 45 lines kažu da je Izrael sredozemna zemlja koja nema veleposlanstvo u Zagrebu i koja je u ratu.

I onda ista autorica koja je još u četvrtak objavila da je Petrač pred uhićenjem u Izraelu piše u petak na večer u Večernjem listu slijedeće:

TAJNE SLUŽBE Uzbuna u državnom vrhu nakon informacije da je lociran odbjegli tajkun

Operaciju Petrač otkrio član VNS-a?

Autor JASNA BABIĆ


Jučerašnja objava informacije da su domaće tajne službe locirale zemlju u kojoj se skriva Hrvoje Petrač izazvala je novu uzbunu u državnom vrhu. Prema izvorima Večernjeg lista, Tomislav Karamarko, aktualni šef POA-e, bio je zaprepašten činjenicom da je jedna od najpovjerljivijih operacija hrvatske diplomacije, pravosuđa i obavještajne zajednice opet dospjela do novinskih redakcija. Ovaj put za curenje državnih tajni nije osumnjičen ni MUP ni domaći špijuni koji su izmaknuli kontroli, nego član Vijeća za nacionalnu sigurnost koji, navodno, sličnom ekskluzivom mjesecima servisira medije, "kupujući" njihove simpatije. Riječ je o osobi koja, kako se pretpostavlja, novinarima prilično redovito prepričava potankosti sa zatvorenih sjednica Vijeća.


Do sada sam bio sklon vjerovati da je dvoje od četvoro novinara uz koje sam u ovom postu naveo da su locirali Hrvoja Petrača u jako dobrim odnosima s Tomislavom Karamarkom i da su upravo od njega dobili informaciju gdje je Petrač i što mu se sprema. Zato sam se i začudio kad sam vidio da je ta informacija procurila van i izrazio sumnju kako će se sve okončati.

Obzirom da se sad, kao, Tomislav Karamarko naljutio, a kažiprstom se upire u Vesnu Škare Ožbolt, prvo što se dade zaključiti da je objava informacije bila signal Hrvoju Petraču da se premjesti odande gdje je bio ( dal' u Tel Avivu, Pragu, Bratislavi ili Ateni, svejedno), da bi hrvatske vlasti - Sanader i Mesić - mogle reći Carli Del Ponte:
Evo Karamarko ga je našao. Ivan Delvechio je u Tel Avivu sve imao pod kontrolom. Tamo u veleposlanstvu imamo jednu gospođicu koja je do prije 3 godine radila u Petrač grupi, pa se za njen odlazak u Izrael založio Damir Lončarić, čija je žena zamjenica zagrebačkog državnog odvjetnika (radi kod Mladena Bajića u firmi)i u kumstvu s Petračem... I mi bismo Hrvoja dobili da netko iz Vijeća za nacionalnu sigurnost nije sve to provalio novinarima...


Vele oni to pokazujući Vesnu Škare Ožbolt.

Ne vjerujem da je to Vesna učinila.

Razvoj događaja bit će izuzetno zanimljiv, ako s Hrvojem nije napravljen neki još neprovaljeni angažman, pa on sutra, prekosutra ne osvane u Zagrebu, bez da se itko bude raspitivao gdje je bio.

Jedno od mogućih pitanja biti će - kako je moguće da se Hrvoje Petrač toliko dugo skrivao u Izraelu kad je tamo veleposlanik Ivan Delvechio koji je svojedobno došao na šefovsko mjesto Saše Perkovića u Upravi za sigurnost MVP-a. Kao šef sigurnosti MVP-a, svojedobno je dospio i u Feral Tribune, vezano uz navodno maltretiranje nekog veleposlanika.

Kad je on došao u Tel Aviv za veleposlanika Globus je već objavio tekst Igora Alborghettija o Petračevim vezama s Tel Avivom.

I Damir Lončarić kao šef OA-e jako je uvažavao Delvechija, pa je tim čudnije, obzirom na njihovo osobno poznastvo da nisu razmijenili informacije o vezama Hrvoja Petrača s Izraelom, dok je Lonac vodio OA-u.

Odnosno, ako i jesu, kako da nitko te informacije nije proslijedio Predsjedniku Stjepanu Mesiću koji je i 2003-e govorio da što Lončariću imaju prigovarati povezanost s Petračem kada se protiv Petrača ne vodi nikakva istraga. Predsjednik je bio strašno neinformiran. Tada se Petraču sudilo za iznudu u Zagorju, a proces je okončan oslobađajućom presudom.

A kao što kaže Dušan Miljuš, Petraču bi bilo glupo prihvatiti nagodbu tipa, otkucaj Gotovinu, smanjit ćemo ti kaznu za otmicu Zagorčeva sina.

Ta bi se informacija našla u novinama prije nego bi nagodba bila postignuta, kao što se već i dogodilo, a sumnja u izdaju Gotovine, gore bi ga pogodila od nesmanjenih šest godina zatvora za otmicu.

- 00:47 - Komentari (0) Isprintaj #

22.04.2005., petak

Hrvoje Petrac's Israeli Connection

A o Petračevim vezama s Izraelom pisao je i Globus 2001.:

Tekst Igora Alborghettija donosim u prijevodu na engleski:

Zagreb, Globus 22 Jun 01

Israeli Arms Deals With Owners of Croatian Insurance Company

Hrvoje Petrac's Israeli Connection: Retired Israeli Army General and Arms Dealer Amos Kotzer Co-Owner of Hrvoje Petrac's Insurance Company

by Igor Alborghetti:

One of the owners of the former Petrac Insurance, a smaller insurance company which in May suddenly changed its name to Atlas Insurance, is Amos Kotzer, a businessmen from Israel. He invested 1.7 million Kunas in the company, which until recently bore the name of its founder, the controversial Zagreb businessman Hrvoje Petrac, and became the owner of 1,700 shares. At a session held on 12 October 2000, the assembly of the joint stock company Petrac Insurance made a decision to increase the stock capital, and as well as by the Israeli Kotzer, of 85 Jabotinski St, Herzliya, further capital was put into the company by some foreigners and foreign firms: a certain Atilla Hunal from Turkey, Hardeman LDT from Malta, and Imperial Import from Switzerland.

Who Is Amos Kotzer?

Foreign investments in private Croatian companies, like this one by Kotzer amounting to DEM 500,000, are not particularly interesting in themselves. In the case of Petrac Insurance, it is the investor himself who is more interesting. The name Amos Kotzer, Israeli citizen, of course, does not mean anything in Croatia. But in Israel the media had been reporting on him for months because in 1998 he was one of the main protagonists in a spectacular trial involving arms smling at a court in Tel Aviv.

But Kotzer's role became clearer only several months later when thegovernment, following pressure from the media and the public, agreed to publish almost 3,000 pages from the confidential transcripts of the trial known in Israel as the Manbar Affair.

Nahum Manbar is Kotzer's former business partner. He is a Jew, and onetime member of a kibbutz, who in the middle of the 1980's emigrated to Switzerland, where he opened a series of import-export companies. He gradually broadened the business. First in Great Britain, and then the collapse of the communist bloc enabled him to enter new markets, initially Poland and Russia.

Naturally, Nahum Manbar turned to the most profitable of all business - the sale of arms, which in the new markets of the east were plentiful and inexpensive.

At the beginning of 1990 he decided one again to diversify his business. This time he extended to Iran, which was not really a politically astute move given Israel's relations with that country and the embargo imposed by the United States, a close ally of the government in Jerusalem, after the Islamic revolution.

Deals With Iran

For this reason Manbar decided to link up with Amos Kotzer, the present co-owner of the former Petrac Insurance. [BKotzer[/B] is a retired general in the Israeli army who has excellent connections in the military-industrial establishment. He was therefore able to put Manbar in contact with the relevant businessmen in the military industry, and in return Manbar offered him a partnership and a place on the board of directors in his company Europol Holding, registered in Warsaw.

The two of them managed to convince the Israelis that there is nothing wrong in dealing with Teheran. They also involved domestic companies in their business arrangements, and the contracts started to be signed.

According to court records, more than 100 companies from Israel sought contacts with the Iranians, trying through Manbar to sell them certain products. Many were successful.

At the same time, the skilful trader did not permit his own dealings with Teheran to lag behind. First of all he sold them through London and his Europol company 30 SA-7 handheld missile systems for $100,000, as well as 50 T-55 and T-72 tanks. All of this came from the arsenal of the Polish army. The contract for the sale of the tanks was worth $100 million because as part of the package the Iranian army was sent electronic equipment produced in the Israeli factory EL-OP, which was assembled by Polish engineers after training in Israel.

For his part, Kotzer proposed the sale of a surplus of tanks, which Israel had seized in 1967 during the six-day war against the Syrians and Egyptians, but the deal was never struck.

But it did not matter, because the retired general and Petrac's
business partner immediately concluded another contract, selling Iran 22 special vehicles equipped for chemical warfare for $200,000 dollars. The trucks were surplus from the Israeli Air Force.

Arrest of Nahum Manbar

After this contract, the Israeli secret service, better known by the name Shabak, started to show an interest in the dealings of Manbar and Kotzer. Even the matter is still not completely clear, it appears that the Americans and British warned Tel Aviv about the expanded trading network with Iran. Were it nor for that warning, the authorities in Jerusalem would probably have continued to tolerate Manbar's dealings, even though they kept both him and Kotzer under control, trying to recruit them so that they would give them information about Iran. But when it became evident that their affairs could leak to the public and cause a political scandal, the situation started to change radically...

The decision was taken to arrest Manbar and stop trade with Iran. The man who had been a valuable partner and promoter of Israeli arms exports became an enemy of the state overnight.

Finally, on 27 March 1997 he was arrested by the secret service. For the next 15 days nobody knew where he was. This is standard procedure in Israel. Three weeks after he had been taken into custody Manbar was allowed to contact his lawyers. The charge read: high treason. He got off lightly. Some others suspected of treason and espionage had previously been held for as long as 10 years without their family or the public knowing about their status.

The trial was marked by a series of scandals: ranging from the insistence of the defense that the secret services had known for years what Manbar was doing, but did not stop him, to a request for the replacement of the presiding judge because he was having a love affair with a lawyer in the prosecution team.

One of the main witnesses for the prosecution was Amos Kotzer. According to the media covering the trial, his testimony played a great part in Manbar's sentence - 16 yeas in prison.

Without showing any emotion he shifted always the blame on to his
former partner. The prosecutors were aware of Kotzer's important role in proving Manbar's guilt, so get him away from the public. Amos Kotzer is recorded in the court transcripts simply as "R".

Link With Petrac

According to Globus's sources, Amos Kotzer also sold arms to Croatia while he was working for the convicted Manbar. In a telephone conversation with a Globus contributor in Jerusalem he said that he had traded with Croatia six years ago, with the knowledge of the Israeli authorities. Among the names of people Kotzer said he worked with was that of Hrvoje Petrac. It was in these deals that the business link between Hrvoje Petra and Amos Kotzer was established, a connection that led to his investment in the Zagreb businessman's insurance company.

It is no secret that Petrac had a role in arming Croatia for years. In
a memo to the Assembly the late president, Dr Franjo Tudjman, mentioned the firm Petrac Inc. as deserving credit for the defense of Croatia. Petrac also had good backing in MORH [Ministry of Defense of the Republic of Croatia]: Gen Vladimir Zagorec, but nothing can be said about the precise scale of their cooperation because there are no documents. Except for information, which Globus published several weeks ago, that Petrac supplied the army with coal.

But because of the embargo and internal political reasons, the then
leadership of the HDZ [Croatian Democratic Union], and chiefly Dr
Tudjman, insisted on links with Israel. This was meant to ease the conscience of the late president for denying the number of victims of the holocaust and other unpleasant views about the suffering of the Jews. He saw in this somewhat morbid trade in arms and military equipment a clear opportunity for a rapprochement between the regime in Zagreb and the government in Jerusalem.

Kotzer in Mesic's Office

At the beginning of the war in Croatia, Kotzer was apparently a valuable source of information for Croatian buyers. The "well-connected" former general is considered to be an important middleman for an attempt to promote production in Croatia of the Israeli Tavor assault tank, and for agreements on modernizing domestic MiG 21's, which fell through because of the financial crisis in MORH.

The change of government in Croatia appears not to have discouraged Kotzer. At the beginning of this year he again came to Zagreb to check out Croatian surpluses of arms and military equipment. He was received like an old friend in the Office of the president of the Republic, where he had talks with one of Mesic' advisers.

Shortly after this a communication arrived from Israel for RH Alan, a state firm trading in arms and military equipment. On 15 March the firm LAHAV International Trading asked the enterprise's management to provide it with a catalogue of military equipment for sale together with a price list. The letter was signed by Amos Kotzer.

RH Alan responded to the request, but without result. Kotzer,
virtually in a rage, sent a message to the effect that he knew where the prices were fixed and that people could not deal with him like that. Some people who are well acquainted with Zagorec's mode of behavior were ready to bet that the letter was composed by the former assistant defense minister, who is reported to have become Kotzer's partner after he left MORH and to be trading in arms together with him.

Refuge in Israel

Where does Hrvoje Petrac, old business companion of the retired Israeli general, lie in all of this?

According to the information available, the Zagreb entrepreneur had made considerable investments in Israel in recent years. According to Nacional, with whom he ha good relations, Petrac also owns real estate in that country. The Zagreb entrepreneur, owner of several restaurants, bars, and franchises from foreign firms, could afford it.

Unlke others, Petrac had no problem in declaring the origin of the capital that helped him grow his business empire in an independent Croatia. As early as 1990 he took part in a big financial operation to take away large sums of Yugoslav dinars and change them into foreign exchange, an operation devised by the lae Financial Minister, Jozo Martinovic. Just before the first visit by Pope John Paul II he says he succeedd in collecting in just a few days more than 900,000 DM, which according to the papers always opened doors for him in church circles.

He would later become the business partner of Tudjman's grandson Dejan Kosutic in the Kaptol Bank, where he retained 19 percent of the share capital.

After the killing of Vjeko Slisko in March this year, there were stories that Petrac, together with his family, fled to Israel, worried about the possibility of revenge by people close to the liquidated head of the Zagreb underworld. It is a fact that since the moment of Slisko's killing Petrac has not been in Croatia. He left all hisfriends, including marriage witness Damir Loncaric, head of the HIS [Croatian Information Service, nowadays Intelligence Agency (OA)], whose daughter is employed in one of Petrac's companies.

His house in Bosanska [Street in Zagreb], next to the luxury premises of RH Alan, where his friend Zagorec, about whom he always spoke with great respect, kept court until the beginning of 2000, now lies empty. When Hrvoje Petrac will return it is impossible to say.

- 08:15 - Komentari (0) Isprintaj #

21.04.2005., četvrtak

Nova Mesićeva glasnotrublja: Marinko Čulić


Ivo Pukanić je vjerniji Željku Bagiću, Anti Gotovini i Hrvoju Petraču, neg' Predsjedniku Mesiću, pa je potonji morao pronaći nekompromitiranog novinarskog zastupnika. Izgleda ga je pronašao u kolumnistu Feral Tribunea Marinku Čuliću.

Po Čuliću priča koju je Feral objavio u prošlotjednom broju o lažnoj putovnici izdanoj Anti Gotovini jedna od najvećih lovina hrvatskog istraživačkog novinarstva u posljednje vrijeme i dokaz da je Ante Gotovina još 2001. napustio Hrvatsku i nije se u nju vraćao, pa uporno ponavljanje Carle Del Ponte da je Gotovina u Hrvatskoj sada se po svemu sudeći pokazuje kao promašeno i tužiteljicu bi se čak moglo optužiti da je teško oštetila Hrvatsku i njene odnose s Bruxellesom.

Do sada je ovakvim argumentima interese Predsjednika Mesića, uglavnom zastupao Ivo Pukanić vlasnik Nacionala.

Shema je ovaj put izgledala ovako: Predsjednik Mesić trubi da Gotovina nije u Hrvatskoj, ali ni u BiH, a Feral to potkrijepi pričom o falsificiranoj putovnici, u kojoj nije iznesena ni jedna pojedinost na kojoj bi se mogle temeljiti Mesićeve tvrdnje da Gotovine ovdje nema, a Čulić upravo to tvrdi.

Gdje je to Čulić pročitao da je Gotovina napustio Hrvatsku? Koji je granični prelaz prešao? S kojeg je aerodroma odletio? Čijim brodom otplovio?

Kako Čulić zna da je Gotovina koristio baš falsificiranu putovnicu, a ne leganu hrvatsku, ili legalnu francusku? Postoji li bilješka nekog carinika ili policajaca da mu gospodin Antonio Katić izgleda upravo kao general gotovina, al jebi ga, gospodin Katić je već odmaglio u smjeru Kolumbije.

Najveća istraživačka lovina hrvatskog novinarstva u zadnje vrijeme bila bi otkriti iz kojih razloga Carla Del Ponte tek minimalno komunicira s Predsjednikom Stjepanom Mesićem? Smatra li ona Mesića najodgovornijim za poslove Željka Bagića i Franje Tureka oko pomaganja Anti Gotovini, između ostalog špijuniranjem haških istražitelja, novinara (među kojima i zamjenika glavne urednice Ferala Ivice Đikića)...

Bi li se hrvatsko istraživačko novinarstvo trebalo baciti u lov na utvrđivanje autentičnosti informacije koju je objavio Marijo Kavain u Jutarnjem listu 2003. da su Ante Gotovina i Stjepan Mesić telefonski razgovarali uoči Nacionalovog intervjua s haškim bjeguncem?

Najbolje bi bilo da Marinko Čulić predloži Stjepana Mesića za najboljeg hrvatskog istraživačkog publicistu jer bez njegovog mukotrpnog, dugogodišnjeg, riskantnog, lucidnog istraživanja u arhivi Ureda predsjednika ne bi bilo knjige: Stenogrami o podjeli Bosne.



Hm, da! Onda bi izdavač trebao Mesiću i neki honorar uplatit. Ili je to već riješeno na drugi način?!


- 08:00 - Komentari (2) Isprintaj #

20.04.2005., srijeda

Rečenica dana


Atentat na Zorana Đinđića


Na strani 40. Vasićeve knjige nalazi se rečenica kakvu nisu u stanju napisati ni Denis Kuljiš, a ni njegov potamnjeli anđeo Mate Bašić:

Kombinacija Legija-Duća-Kum bila je pobednička: svi kriminalci; svi unutar sistema državne bezbednosti; jedan na samom vrhu, sa punim pristupom podacima Službe, naročito onim operativnim i sa punim uvidom u poslove javne bezbednosti, nedodirljiv i zaštićen petooktobarskim zaslugama, sa oreolom div-junaka i novog Obilića, komandant najsposobnije i najbolje specijalne jedinice u ovom delu Evrope i ostalo, čovek od koga su se prepadali svi živi iz DOS, legenda koju su složno stvorili političari bivšeg i novog režima i njihovi udvornički mediji; i njih dvojica, gladni skorojevići, zlikovci spremni na sve, okrutni i hladnokrvni ubice i sadisti, nadasve pohlepni, na gladan kurac pravljeni dođoši iz Medveđe, patriotski zaslužni (za politička ubistva) i spremni da učine sve ne bi li postali capi dei tuti capi beogradskog i ostalog podzemlja.


Miloš Vasić

- 15:03 - Komentari (0) Isprintaj #

19.04.2005., utorak

Ivo Pukanić i Milorad Luković Legija


Svojedobno sam se upitao zašto me Ivo Pukanić provaljuje da po Srbiji širim dezinformacije o Gotovini - da između odbjeglog umirovljenog hrvatskog generala i šefa srbijanske državne mafije postoje veze?


članak iz Nacionala


Možda na to zašto najbolji odgovor daje Ranko Ostojić kad kaže da je Pukanić glasnogovornik organiziranog kriminala.

A na pitanje kako je Ivo Pukanića dobio prostor u srbijanskim medijima da me i tamo ocrnjuje kao Gotovininog i Legijinog neprijatelja odgovor sam dobio čitajući knjigu novinara Miloša Vasića: Atentat na Zorana - primjerak koje mi je s posvetom Miloš nedavno poslao iz Beograda.

Puki je svoj napad na mene izvršio u Inter-nacionalu (danas Srpski nacional) od 17.06.2004.:

Politika zalivena viskijem i kokainom?

Vlasnik hrvatskog Nacionala Ivo Pukanić o ubistvu Đinđića

BEOGRAD - Sve što se u Srbiji dešavalo u poslednjih tri-četiri godine podseća na jedan veliki galimatijas u kome su se izgubile sve veze s realnošću i stvarnošću, pa je, nažalost, tragičan događaj, logična posledica svega toga!

Na ovaj način je definisao srpsku političku stvarnost vlasnik Nacionala iz Zagreba, glodur, Ivo Pukanić.

Naravno, ekskluzivno za naš list, osvrnuo se i na suđenje optuženima za atentat na Đinđića, posebno na trenutno svedočenje prvooptuzenog Milorada Ulemeka Legije:

- Čujte, to što on priča je vrlo lako proverljivo i nadam se da će biti utvrđena istina, tj. da će nadležni organi sve to i istražiti. Iako smo pokušavali u razgovorima s bivšim i sadašnjim državno-policijskim čelnicima da proverimo, niko ne zna za švercovanje heroina iz Srbije u Hrvatsku? Ako ga je i bilo, onda to niko zvanično ne potvrđuje, bilo da se informacija krije ili zbog toga sto je išla čisto mafijaskim kanalima...

Mnogo je proizvoljnih možda i namernih špekulacija u svim pričama oko Legije.

* Na primer...

- Pa, mi smo bas juče objavili da su čiste i apsolutne
špekulacije novinara Vjesnika Željka Peratovića o
navodnim vezama generala Gotovine i Legije! Oni ne samo da nisu bili u kontaktu, nego se i lično ne poznaju! A, osim toga, u Legiji stranaca bili su u različitim periodima... Otprilike, kad je otisao Ante Gotovina, Legija je tamo tek stigao, tako da je sve to izmislio novinar koji je ovde, inače, poznat po sličnim špekulacijama na koje se posle mnogi drugi suludo kače...- kategoričan je bio u svojoj izjavi Ivo Pukanić.

* I ranije ste smelo komentarisali moguće motive ubistva
srpskog premijera. Da li se taj stav promenio, s obzirom na početak suđenja optuzenima?

- I dalje smatram da motiv njegovog ubistva nije politički, nego se radilo o obračunu dela mafije, koju je Đinđić podržavao, protiv drugog dela koji je ostao na cedilu?! Ondašnja srpska vlada se iskompromitovala zbog svoje gluposti, jer se u njoj sve isprepletalo, politika i biznis, tj. kriminal, vojska i policija.

Bivša vlast, više je nego očigledno, izgubila je kompas, uplela se u mnoge stvari, i više nije mogla da razazna šta je legalno a šta ilegalno, šta zakonito a šta spada u domen mafijaških poslova?! Ne može se hodati po rubu a da se na njemu ostane, da se ne padne u ambis! Očito, to se upravo desilo, nažalost, Zoranu Đinđiću! Ne može se istovremeno biti i političar i biznismen, još manje čovek koji će da igra s mafijom i da se nada uspehu... Jednostavno, to je nemoguće.
Ja ne znam šta je razlog tome, da li prekomerne doze ličnog samozadovoljstva, vere u sopstvene mogućnosti i lične moći ili su u pitanju prekomerne doze viskija, ne znam, možda i kokaina?!

* Budite malo konkretniji, na koga se ti zaključci odnose?

- Zar najbolji primer za to nije Čedomir Jovanović, koji je apsolutno kontradiktoran, koji je homodupleks i uopšte se ne snalazi u svemu ovome. S jedne strane ga stiska legalitet, a s druge sve ono što izlazi izvan tih okvira... A, takvi su i ostali...

P. J. (Predrag Jeremić)


A o Predragu Jeremiću Miloš Vasić kaže na stranici 92 svoje knjige:

Milorad Ulemek Luković Legija, pak oglasiće se 21. novembra 2001. u listu ID, od koga će nastati Identitet kada ga Duća Spasojević bude uskoro kupio. U udvorničkom intervjuu koji s njim vode Gradiša Katić (kasniji glavni urednik Identiteta, zabranjenog za vreme vanrednog stanja kao dokazanog i kupljenog glasila Zemunskog klana) i Predrag Jeremić (sada glavni urednik Inter-nacionala, Legija će seriti nad uspheom pobune; terciraće mu redakcijski tekst u kome se napadaju Goran Petrović i Zoran Mijatović, ali i sa jednom zanimljivom primedbom: "Crvene beretke svojim protestom direktno su ubrzale odlazak "dvojca" ali bez kormilara!?"(interpunkcija je originalna).




Doista, je li Nacional srpski?

- 23:36 - Komentari (0) Isprintaj #

Fotografija dana

by Joseph Di Sipio


Nije mi fotografija dana Benedikt XVI na balkonu Petrovih dvora.

Od nje, ova koju je snimio Joseph Di Sipio, dojmila me se puno intenzivnije: sablažnjivom duhovnošću.

Možda me razočaranost rezultatom konklaviranja, poput slučajeva onih gubitnika političkih iluzija ponovnim izborom Georga Busha i Stjepana Mesića za predsjednike SAD-a i Hrvatske, odvede u artofilski eskapizam?

- 21:40 - Komentari (1) Isprintaj #

Joseph Ratzinger - Benedikt XVI - Papa za 19 stoljeće?


Volio bih da stvarnost demantira naslov, ali bojim se da izbor Ratzingera za Papu predstavlja povratak u prošlost, a ne korak naprijed od onog što nam je ostavio Ivan Pavao II.

Rijetko se događa da šef neke tajne službe ili ideološke komisije postaje i poglavar države kao što je to ovdje slučaj. To je moguće samo u Moskvi i Vatikanu.

Žao mi Francisa Arinzea i propuštene prilike...

- 18:48 - Komentari (0) Isprintaj #

Smjena Dragutina Cestara udarac pomagačima Ante Gotovine?


Po prvim reakcijama Ive Pukanića, vlasnika Nacionala na vijest o Cestarovoj smjeni, teza iz naslova mogla bi držati vodu.

Puki drži da je Cestar jedan od najvećih profesionalaca u MUP-u i nastradao ni kriv ni dužan.
Za njegovu smjenu krivi Tomislava Karamarka i Ranka Ostojića za koje kaže da su odgovorni što je Ante Gotovina 2001. dobio lažnu putovnicu. Prvi je tada bio šef UNS-a, a drugi ravnatelj policije.

I inače, kuloari bliski Tomislavu Karamarku kažu da šef POA-e zamjera Franji Tureku da ga je 2001-e okrivljavao za Gotovinin bijeg iz Hrvatske, odnosno za davanje Gotovini lažnih dokumenata.

Navodno je Karamarko na takve Turekove optužbe naišao pregledavajući arhivu POA-e.
U to je vrijeme Tomislav Karamarko bio predstojnik UNS-a, a savjetnik mu je bio Smiljan Reljić. Neki međunarodni krugovi sumnjičili su zapravo Smiljana Reljića da je ishodovao inkriminirane dokumente za Gotovinu.

I ostali podaci o tzv mostarskoj putovnici su kontradiktorni: zna se da ju je koristio Gotovina, da nije glasila na njegovo ime, ali se ne zna koje ime i prezime su u nju bili upisani.

Oglasio se i bivši konzul u Mostaru i jedan od uskih suradnika norvalske grupe, Ćiro Grubišić. On kaže da 930 putovnica iz MUP-a RH nikada nije ni stiglo u Mostar, odnosno da su ostale u Zagrebu i da o tome postoje dokumenti.

Ta je izjava veliki udarac za Šimu Lučina, tadašnjeg ministra policije.

Ministar Lučin je 2003. g. u Saboru izjavio kako su Legijina i još dvadesetak takvih putovnica izdane iz spornog kontingenta od 930 obrazaca, a ovih je dana Feral Tribune objavio kako je u srpnju 2001. godine izdana i generalu Anti Gotovini. Danas Račan u Vjesniku izjavljuje kako je Legija kupio bjanko putovnicu u Zagrebu, kako je otkrio da je u Mostaru nestalo nekoliko tisuća obrazaca... Međutim, polovicom 2003. izjavio je da će se kao predsjednik Vlade RH založiti da se provede najhitnija i temeljita istraga o tim putovnicama! Zašto se nije provela istraga? Dakle, putovnica generalu Anti Gotovini izdana je za Račanova mandata, u vremenu kad su jedino on i Lučin bili apsolutno nadležni, ali i odgovorni za svaku hrvatsku putovnicu. General Gotovina pobjegao je s takovom putovnicom


A Lučin je još jučer za Radio Slobodna Evropa izjavio:

Mislim da je ovo napravljeno neprofesionalno. E sad, da li je to bilo u političke svrhe, ne znam. Vrijeme će pokazati. U toj priči ima onoga što bi moglo biti točno, to je da je bila dosta problema s tim dokumentima, da su dokumenti nestajali, ali, kažem, trebalo je tu priču dovesti do kraja. Koliko je ona u segmentu politike izišla van, a koliko je slučajno procurila, možemo samo nagađati.


I nije slučajno što je Ivo Pukanić s liste 1000 najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj izostavio Ranka Ostojića, i što Šime Lučin danas žali dan kad se složio da mu Ranko vodi posao u policiji.

Bivši ravnatelj policije najavio je Cestarovu smjenu još 08.02.2005. u Večernjem listu:

Turekovi ljudi i danas u MUP-u

VL: Franjo Turek postao je ravnatelj POA-e zahvaljujući SDP-u, vašoj stranki. Kako ste mogli postati njegovom žrtvom dok je vaša stranka bila na vlasti?

OSTOJIĆ: Postao je ravnatelj POA-e na isti način na koji su svi Turekovi suradnici danas ostali u Ministarstvu unutarnjih poslova. Turek je postavljen na preporuku jednog tadašnjeg savjetnika ministra unutarnjih poslova, koji je doveo i mnoge druge ljude u MUP. Doslovno nitko od tih ljudi nije uklonjen. I mislim da to nema veze s činjenicom da Turek pripada tzv. zagorskom lobiju.


Taj savjetni Šime Lučina koji je po Ostojiću koji je doveo i mnoge druge ljude u MUP zove se Josip Kukuljan i doista ne pripada zagorskom lobiju.(Turek, Cestar, Jarnjak, Cvrtila, Mlinarić... su Zagorci)

Riječ je o Crikveničaninu, prijeratnom partijskom pouzdaniku, koji je za rata jedno vrijeme bio na policijskoj ispomoći u Gospiću. Kasnije je bio šef policije u Dubrovniku gdje je navodno sklopio čvrst savez s tamošnjim šefom SZUP-a Petrom Luburićem. Navodno je za to savezništvo bio honoriran skupocjenim automobilom.

Sredinom 1999. Josip Kukuljan se u svojstvu saborskog zastupnika SDP-a u Županijskom domu Sabora, pojavio u riječkoj bolnici izraziti potporu novinaru Robertu Franku, kog su oteli u Mostaru i prebili na putu za Široki Brijeg. (Neki kažu da je Frank pretučen zbog pisanja o Hercegovini, drugi zbog prijašnjih grijeha: tekstova u Novom listu o ratnim zločinima u Gospiću)

Koncem 1999. SDP je Josipa Kukuljana, Ozrena Žuneca i Antuna Tusa imenovao u internu komisiju koja se bavila slučajem Šibenik. Trebali su procijeniti koliko bi ta afera mogla nanijeti štete stranci obzirom da su Marijo Barišići Darko Milković (svjedoci na temelju čijih dokumenata su se temeljile optužbe o kriminalu u Vojnoj policiji) bili članovi SDP-a.

Kukuljan je sudjelovao i u izradi SDP-ovskog šminkerskog dokuementa pod, otprilike, nazivom Strategija 2000-e, koji je poslužio kao teorijska afirmacija budućim SDP-ovim dužnosnicima u sigurnosnom segmentu vlasti.

Josip Kukuljan, na poziciju savjetnika Šimi Lučinu došao je 2000-e, a u Županijskom domu zamijenio ga je Matko Županić.

A Šime Lučin je u Večernjem listu od 08.04.2005. pokušao demantirati svog stranačkog kolegu Ranka Ostojića:

Kukuljan nije bio glavni kadrovik

* Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, ustvrdio je da je MUP u vaše vrijeme kadrovski ustrojavao esdepeovac Kukuljan. Zar nije kadrovirao po stranačkoj podobnosti?

- Kukuljan jest bio savjetnik za kadrove u MUP-u. Ali da su ti navodi točni, sam Ranko Ostojić ne bi nikad postao ravnatelj policije, jer Kukuljan nikad prije za Ostojića nije ni čuo. Kukuljana često nisam ni pitao za mišljenje i zato je netočno da je imao ulogu glavnog kadrovika. Na kraju krajeva, ja sam potpisivao rješenja. I ja sam odgovoran. U cijelom sustavu MUP-a samo je nekoliko ljudi stiglo izvana, uključujući Ranka Ostojića. Imao sam čak problema s vlastitom strankom jer nisam dopuštao da čovjek, zato što je esdepeovac, postane načelnik policije u nekom gradu. (Ranko je kao SDP-ovac postao načelnik policije u Splitu, op. ž.p.)


- 15:48 - Komentari (0) Isprintaj #

18.04.2005., ponedjeljak

RSF - Blog awards


Reporteri bez granica posvetili su veliku pažnju blog novinarstvu. Ustanovili su i nagradu za najboljeg novinara blogera.

Evo njihovih kriterija:

Vote for freedom of expression blog award-winners!

Reporters Without Borders is calling on Internet-users to vote online for award-winners from among 60 blogs defending freedom of expression. There are six categories: Africa and the Middle East, the Americas, Asia, Europe, Iran and International.

Reporters Without Borders has made a first selection of blogs, according to their interest and some basic criteria. There are blogs in English, French, Russian, Arabic, Farsi, Spanish and German.

Each Internet-user may vote for only one blog in each category. Please note: your vote will only be counted if you click on the acknowledgement of receipt which will be sent by email.
Voting closes on 1st June 2005 and the prize-winners will be announced two weeks later.


U svijetu i najveći i najozbiljniji mediji citiraju blogore. Blogovi su postali izvor vijesti.

Nešto ne primjećujem da se naše strukovno glasilo "Novinar" bavi internetom, medijem koji je u svijetu postao nezaobilazan.

Zašto nam Ante Gavranović o tome ne napiše koju? U zadnjem "Novinaru" je imao intervju s Rubinom Moehring, potpredsjednicom RSF-a, pa ju je mogao pitati i o naslovoj nagradi.

Nadam se da će Gojko Marinković angažirati za pisanje u Novinaruo mediju interneta angažirati Olega Maštruka. Uživao sam čitajući njegovo pismo kojim istupa iz Zbora informatičkih novinara.

- 16:26 - Komentari (0) Isprintaj #

17.04.2005., nedjelja

Račan: Ne zaletavajte se izjavama da Gotovina nije u Hrvatskoj


Predsjednik SDP-a Ivica Račan poručuje Predsjedniku Stjepanu Mesiću i premijeru Ivi Sanaderu da se ne zaletavaju s izjavama kako Ante Gotovina nije u RH.

Brani li se time od sugestija da je odgovoran što je 2001. Anti Gotovini izdana lažna putovnica?

Zna li kako u Bruxellesu gledaju na najnovije nalaze o najtraženijem hrvatskom bjeguncu, pa prije Carle Del Ponte i Ollija Rehna upozorava na loše vijesti?

Morat ćemo pričekati na slijedeću Račanovu pitijsku rečenicu da vidimo možemo li nazrijeti smjer njegovih izjava.

Je li mislio na smjer u dolje prevedenoj bojazni, stvarno bi bilo teško nagađati.

Karamarko and Perkovic are selling horn for the candle

It would be significant to Europe when in the same time would be given prooves that Gotovina is not moving in direction of Sibenik's area, Udbina, Grahovo,Glamoc...


I meni je osobno teško vjerovati da Tomislav Karamarko ima ozbiljne nakane u privođenju Ante Gotovine sudu.

HAK – spy's pantry

One month after this conversation, I met Mile Mrla on Zrinjevac. With relief, he told me that MUP wanted to talk with him about circumstances of Milan Levar's murder, but he informed about that his friend Tomislav Karamarko, at that time chief of UNS, who arranged with police not to question him.


A danas me sjetilo što o tome misli SAD-ov veleposlanik u Zagrebu Ralph Frank.

Q: There's been press coverage that the new head of POA, Tomislav Karamarko, was once opposed to cooperation with The Hague Tribunal. What would your comment be?

A: I was intrigued by President Mesic's statement that only fools do not change their opinion.

Q: What are the chances that Croatian Prime Minister Sanader or President Mesic will have the opportunity to pay an official state visit to Washington?

A: I would sest that there won't be any discussion or consideration of that until General Gotovina is in The Hague.


Neki dan sam odaslao najnovije zamolbe predsjedniku Odbora za ljudska prava Hrvatskog sabora Furiu Radinu i Pučkom pravobranitelju RH Jurici Malčiću, svezigledno postupanja POA-e u mom slučaju.

Freedom guaranteed by Constitution

The information ends with note to users: President of Croatia, Stjepan Mesic, secretary of President's Office, Zeljko Bagic, President's advisor for national security, Imra Agotic, Premier Ivica Racan, member of government, Goran Granic, main state attorney, Mladen Bajic and President of Parliamentary Committee for internal politics and national security, Ante Markov, that are: That actions and influences of all groups, the subject of further research of POA, and that named ones about collected informations, will be regularlly informed.


- 23:21 - Komentari (0) Isprintaj #

15.04.2005., petak

Filip Šovagović je imao muda glavu staviti u torbu


Ne vidim nešto Filipa u Limbu, al' zato na nj' naletih na cicamacinom blogu:

PLAYBOY: Vidim da se trudiš organizirati da što više vremena provodiš s njom otkad si se odselio. Koliko je na takav rasplet događaja utjecao glumački život?

ŠOVAGOVIĆ: Nisam se razveo, ali živimo odvojeno. Da, taj glumački život razjebava obitelj, ali to čini i svaki drugi posao. Ja sad ne mogu reći kak je živit s glumcem, jer ne živim s nikakvim glumcem. Vjerojatno je komplicirano, ali komplicirano je živit bilo s kim. Pa zamisli da živiš s nekim političarom tipa Vrdoljak. Ili taj Levar koji je otišao u nebo, pročitao sam da je bio automehaničar po profesiji, a kao da je lako bilo živjeti s njim.

PLAYBOY: Što misliš o tom ubojstvu?

ŠOVAGOVIĆ: Žao mi je svakog tipa koji nastrada. Ali, ne zna se tko je ubio Kennedyja, ne zna se kako su nestale gomile ljudi. To mi je sve u principu logično što se događa, i logično mi je da se ne zna tko ga je likvidirao. Nekima su devedesete bile genijalne. I Isusa su ubili, uvijek nastrada netko tko je pošten. U ovom svijetu možeš imati atomsku bombu, a ne možeš imati džoint u džepu. To znači da je svijet u kurcu.


Filipa sam prije rata susretao u Lapu, Djuri, Kulušiću... A 1991. sreli smo se kod Mile Dedakovića Jastreba i Vinka Vrbanca u Vinkovicima u zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar - Vinkovci - Županja.

Bio je pripadnik Umjetničke bojne i imao je muda staviti glavu u torbu.

Zato bih volio da ga nasmije sličica nedavno snimljena u Limbu:



- 15:13 - Komentari (0) Isprintaj #

Karamarko i Perković prodaju rog pod svijeću


iliti muda pod bubrege.



Barbaso: Puna suradnja - uhićenje ili dokaz da je sve učinjeno u vezi s Gotovinom

Europsko je vijeće, podsjetio je Barbaso, u prosincu prošle godine zaključilo da Hrvatska ispunjava sve političke kriterije, osim jedinog otvorenog pitanja, a to je predaja generala Gotovine.
EU, kazao je Barbaso, bio je vrlo jasan što se tiče pitanja generala Gotovine i onoga što znači puna suradnja Zagreba i Haaga.
"Puna suradnja znači da Gotovina mora biti lociran i prebačen u Haag ili, u drugom slučaju, hrvatske vlasti moraju dati dokaze da su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da uhite Gotovinu", nastavio je.


Kakvo je to otkriće da je Ante Gotovina 2001. pobjegao putovnicom ukradenom u Mostaru izdanom u Zagrebu?!

Ako to i ime osobe koja mu je sredila ukradenu putovnicu, te osobe iz MUP-a koja je Nacionalu i Hrvatskom listu zdilala Karamarkov dopis o mjerama koje je POA-i u hvatanju Ante Gotovine predložio MI6, budu jedini rezultati napora hrvatskih sigurnosnih službi i policije u stezanju obruča oko A.G., dobit ćemo vritnjak i od Carle Del Ponte i od EU, a Amerikanci će nas tako potapšati po ramenima da ćemo se zagrcnuti.

Izvori bliski Saši Perkoviću i Tomislavu Karamarku kažu da POA-a nije čak ni sastavila kaznenu prijavu protiv Franje Tureka za ometanje rada Haaškog suda. Tome se navodno protivio Ivan Jarnjak, a ni Vlatko Cvrtila nije blagonaklono gledao na mogućnost da njihov Francek iz Zagorja zaglavi kakvu robiju.

Time se, ipak otvorio prostor da Carla Del Ponte zatraži od Hrvatske izručenje Franje Tureka na temelju optužnice za ometanje rada Haaškog suda, a ona bi Tureka pitala tko mu je iz vrha vlasti naložio da ometa haške istražitelje, što sigurno nebi razveselilo predsjednika Stjepana Mesića.

Carline apetite navodno će se pokušati utažiti kaznenim prijavama protiv Markice Rebića, Stipana Udiljaka, Ivana Brzovića i drugih zbog pomaganja u skrivanju ahmićke četvorke i Ivice Rajića.

To je prije recentnih novinskih tekstova u Feralu i Jutarnjem listu najavio sam Predsjednik Mesić izjavljujući da su prikupljeni podaci o onima koji su skrivali ahmićane i Ivicu Rajića, a čije ponašanje je Carli Del Ponte bilo uporište u stavu da na isti način i danas tajne službe pomažu Gotovini.

Dakle, Mesićevi sigurnjaci Karmarko i Perković svu će krivnju svalit za opstrukcije haških istraga svaliti na rebićevce, čime misle oslabiti i jednu od trenutnih bova u mreži Gotovinih pomagača.

To bi Europi bilo značajno kada bi se istodobno podnijeli dokazi da se Gotovina ne kreće pravcem šibenski arhipelag, Udbina, Grahovo, Glamoč...


A možda i hoće jer eto i Mesić tvrdi da Antiša nije ni u Hrvatskoj ni u BiH.
Ipak, tanka je priča o putovnicama i tome da se nije znalo tko ih je maznuo i tko je jednu zdilao Anti Gotovini da može privremeno klisnuti iz zemlje. (Neki su pisali u Italiju, a poneki u Kanadu)

U vrijeme krađe mostarskih putovnica (ne zna se pouzdano jesu li se i fizički nalazile u Mostaru ili Zagrebu) šef VII uprave za sigurnost u MVP-u bio je Saša Perković, sadašnji Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost.

On je po svojoj funkciji trebao biti na čelu istrage o krađi putovnica i raspolagati s najtočnijim podacima do kojih se moglo doći.

Kasnije je bio pomoćnik ravnatelja OA-e Damira Lončarića(Karamarkovog prijatelja iz zagrebačke policije).

Ta je funkcija pomagala Saši Perkoviću da ima veći upliv sigurnosne probleme izvan granica RH, a osobito u BiH i Srbiju.

Obzirom da je bio angažiran i u HIS-ovoj operaciji Barakuda Saša Perković bio je u prilici imati uvid u tajne puteve međunarodnog organiziranog kriminala.

Pa opet, on se nije osobito iskazao u potrazi za Gotovinom. Nije se čulo da je pokašao ikome prijaviti svoje spoznaje o mostarskoj putovnici kojom je Gotovina navodno napustio Hrvatsku.

Američki partneri koji su još bivšem HIS-u poklonili milijun dolara za osuvremenjavanje tehnike i tehnologije, pitaju se kakve su Perkovićeve spoznaje o tom novcu, i što on veli o informaciji svog operativca I.I. da se Gotovina u lipnju 2003. skrivao u ramskom franjevačkom samostanu Ščit, zbog čega je američki veleposlanik u Sarajevu morao stati u zaštitu ščitskog gvardijana?

Bojim se, da mediji, špijuni i političari nisu dobro naučili lekcije iz nedavne povijesti da su promiskuitetni erotski trokuti između njih, opasni kako za slobodu medija, tako i za opću demokratsku sliku društva. Moguće je da će nam ta žuđena, mrska Europa, upravo u tom smislu odgovoriti na molbicu za datumom pregovora.

- 08:00 - Komentari (0) Isprintaj #

13.04.2005., srijeda

Tuđman zadržao kult Josipa Broza Tita

Počasni predsjednik Hrvatske čiste stranke prava Ivan Gabelica piše o hrvatskoj pomirbi i antifašističkim grijesima dr. Franje Tuđmana:

Krivnju za ovaj sustav laži, koji vlada u Hrvatskoj, u znatnoj mjeri snosi Tuđman, koji se nije ni sam mogao osloboditi svoje jugoslavenske komunističke prošlosti.

Nije se gotovo ništa učinilo na revaloriziranju najnovije hrvatske povijesti, a bez utvrđivanja istine na tomu području besmisleno je govoriti o bilo kakvoj pomirbi.

Zadržao je kult Josipa Broza Tita, a Tito je simbol komunizma i jugoslavenstva, ogorčeni neprijatelj hrvatske državne nezavisnosti i demokracije, pa je tako na posredan način dao opravdanje njegovim idejama i politici. Time je omogućio oživljavanje nostalgične čežnje za Jugoslavijom. Na jednoj strani borio se je protiv falsifikata u hrvatskoj povijesti, a na drugoj ih je i sam poticao.

Tako je u Startu 13. travnja 1991. izjavio, da je ustaška politika bila, da "trećinu Srba treba iseliti, trećinu likvidirati, a trećinu prevesti na katoličanstvo" i da je "zista jedinu pozitivnu ulogu na hrvatskom tlu odigrao partizanski pokret pod vodstvom Tita, uopćeno govoreći, zatim Hebranga...".

U izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske dao je unijeti odredbu, prema kojoj su odluke ZAVNOH-a temelj hrvatske državnosti, iako ZAVNOH nije imao nikakve ovlasti, da donosi bilo kakve odluke u ime hrvatskoga naroda, a odluke, koje je donio, bile su samo jedna od karika u lancu izgradnje Jugoslavije.

Uveo je kao državni blagdan tzv. Dan antifašističke borbe kao sjećanje na odlazak skupine sisačkih komunista u šumu da se, na poziv Kominteme, bore protiv Nezavisne Države Hrvatske, iako ih hrvatske državne vlasti ničim nisu ugrožavale.


Maršal Josip Broz Tito i njegov najmlađi general Franjo Tuđman



Na Hrvatskoj televiziji 23. i 24. lipnja 1999. emitirana je njegova izjava, da "Tito nije dao nalog za ono što se u Bleiburgu i poslije njega dogodilo sa zarobljenim hrvatskim pukom", što je očita besmislica.

Tada je za Tita također rekao: "Sa ZAVNOH-ovskom Hrvatskom i s ustavom iz 1974. omogućio je i pravne osnove za osnutak sadašnje neovisne i demokratske države. Da nije bilo antifašističkog pokreta i Tita; ne bismo imali Hrvatske".

Osobno je spriječio pokretanje kaznenog postupka protiv Marka Belinića, Rade Bulata, Milke Kufrin i Lutve Ahmetovića, protiv kojih je podnesena kaznena prijava zbog ratnog zločina počinjenog u Krašiću početkom 1943.

Prijava je podnesena u mjesecu svibnju 1998., što nije spriječilo Stjepana Mesića, da nakon toga Beliniću dade odličje. Ali zato se je Dinku Šakiću sudilo i osudilo ga se je na 20 godina zatvora. Tako izgleda hrvatska pomirba u praktičnom životu.

Hrvatska smotra, ožujak/travanj 2005.


- 23:37 - Komentari (1) Isprintaj #

Franju Tuđmana prvi je nadahnuo Bruno Bušić

Darko Hudelist, novinar koji se hvali najobjektivnijom biografijom dr. Franje Tuđmana i za koju je dobio nagradu Jutarnjeg lista uporno prešućuje činjenicu da je PHP ideju o pomirbi Hrvata pokupio od Brune Bušića s kojim je radio u Institutu za historiju radničkog pokreta.

U razgovoru s Orlandom Obad za Novinar (3/2005.) Hudelist, istina, kaže da je Tuđman ideju o Pomirbi prihvatio ranije nego se sreo s franjevcima u Norvalu koji su baštili duhovnu ostavštinu fra Dominika Mandića i šefa ustaških stratišta Maksa Luburića. Ali Hudelist, kao više puta do sada, izbjegava od koga i kada je Tuđman pozobao pomirbu.

O tome je svojedobno u Novom listu govorio Danijel Ivin, brat Slavka Goldsteina koji je poznavao Tuđmana, ali i Brunu Bušića baš iz vremena njihove suradnje u Institutu za historiju radničkog pokreta.

Moguće je da izbjegavanje govorenja i pisanja o vezama Tuđman i Bušić ima veze s razdobljem u kojem je Hudelist provodio svoja istraživanja za biografiju PHP-a.

Tuđman se meni javio kad je doznao da sam počeo istraživati , a ja sam i prije našeg prvog razgovora, u ljeto 1996. godine već bio prikupio velike količine gradiva i bio sam spreman krenuti s objavljivanjem materijala.

Odazvao sam se pozivu na razgovor u Ured predsjednika, kojem je, sjećam se, prisustvovao i Ivić Pašalić.

Darko Hudelist u razgovoru s Orlandom Obad, Novinar, 3/2005,


Kako je poznato Ivić Pašalić je tada preuzimao sve konce u Tuđmanovom Uredu u svoje ruke. Posebice je vodio računa da otvori i drži čvrstim kanale u utjecajnim medijima koji nisu bili u formalnom vlasništvu države.


Nacional, Vlaška 40/konac 1995./Slijeva na desno:Karlo Jeger, Željko Peratović, Krasnodar Peršun, Darko Hudelist (gost), Mimi Đokić, (Sonja .?), Ida Šagovac, Željka Godeč, (?), Denis Kuljiš, Jasmin Krpan, Srećko Jurdana, Zoran Franičević, pokojni Ivica Šantek


Te 1996. dao je intervju Nacionalu i otvorio temu mafiokracije u Hrvata. Čak je Pukanić uredio njegov susret s talijanskom porno divom i političarkom Ilonom Staller Cicciolinom u kafiću Atrij. Cicciolina je kao rekla: Oh, to je onaj poznati, mladi hrvatski političar. Mogu li ga poljubiti?!"
Našto ih je Puki upoznao i uslikao nježan poljubac.

A "Herr Flickov" intervju u Globusu, (mislim da je razgovor vodio upravo Darko Hudelist), bio je garniran odličnim fotografijama Igora CC Kelčeca, tadašnjeg Globusova dvorskog fotografa i vlasnika firme smiješna imena - "Nepoznati čimbenik".

Pašalić je tada bio u dosluhu s ekipom koja se svojski trudila da Vinko Sindičić bude u Hrvatskoj osuđen za ubojstvo Brune Bušića, čime bi bio izbačen iz igre Josip Perković, tih godina savjetniku HIS-u, bliski suradnik Đurđe Šušak, a kojeg su mnogi sa Sindičićem povezali u aferi atentata na Nikolu Štedula u Škotskoj 1988.

Je li Ivić Pašalić otvorio vrata Tuđmanovog ureda Darku Hudelistu, a onda se sam dr. Tuđman pobrinuo da neka poglavlja, odnosno imena iz njegove biografije (Bruno Bušić, Josip Perković,...) budu minimalizirana u Hudelistovoj knjizi, pitanje je koje ću svakako postaviti dobitniku nagrade Jutarnjeg lista, čim budem u prilici s njim razgovarati.

Velikih problema s Tuđmanovim intervjuima koje je Hudelist prvotno objavljivao u Globusu imao je Dobroslav Paraga:

»Tvrdnja da me vrbovao KOS, odjeknula je u javnosti kao razorna bomba«, rekao je u utorak na Općinskom sudu, predsjednik »Hrvatske stranke prava 1861« Dobroslav Paraga, koji od nakladnika tjednika »Globus« potražuje 200.000 kuna naknade štete.

Naime, »Globus« je u studenom 1996. godine, u sklopu intervjua s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, objavio i tu spornu predsjednikovu tvrdnju.

Paraga: Tuđmanove su riječi tada djelovale kao javna presuda


- 22:11 - Komentari (0) Isprintaj #

Posljednji razgovor s Milanom Levarom

u engleskoj veziji na Peratovic Netu

Prenosim dio teksta koji se odnosi na Slavka Degoriciju i Milu Mrlu:

Mico and redeemers of UDBA's past

...
One day before his death, I was on the terrace of hotel Dubrovnik in Zagreb and talked about case Medacki dzep with two men from Lika, one secret agent (Mile Mrla) and one former high-positioned HDZ functionary(Slavko Degoricija), and both of them started to convince me that Milan Levar was mentaly insane. Why can't he keep his mouth shut for once? The world is based on agreements. Why doesn't he except what is offered to him? He could live nicely for a long time now, if he was smart. He thinks he is Jesus?! Nothing could be prooved only with his words, the papers are needed! There are lots of different bones on Lika's area, even from the time of Turks, over some massive graves are woods!

I knew from before that his until recent allies are turning their backs, and everything that his internal enemies were talking about him, I accepted as someone wishes me a good day. Not particularlly surprised by words of those two men from Lika, I passed him one part of their words. He was not surprised.

He sent them to hell, concluding «that all of them want to redeem their bad UDBA's past, and they are not much better from those who made and ordered crimes. They talk about crimes only because of their personal benefit or personal pay offs. Poor is Croatia if people like them will be participating in government.»



Mile Mrla do danas nije dao iskaz policiji o Levarovom ubojstvu, a pohvalio se da mu je to omogućio sadašnji ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko



- 01:56 - Komentari (0) Isprintaj #

12.04.2005., utorak

Katolici se pozivaju na Mamona i šerijatsko pravo


Kandadidat za Papu kojeg sam predložio na ovom blogu nigerijski kardinal Francis Arinze ima najviše izgleda to i postati prema vodećoj irskoj kladionici Paddy Power Bookmakers.

Ta je tvrtka uz njegovo ime stavila koeficijent 11-4, a uz u Hrvatskoj najizvikivanijeg kandidata njemačkog kardinala i šefa novovjekovne Inkivizicije Jozefa Ratzingera, koeficijent 6-1.

Talijanu Dionigiju Tettamanziju dani su izgledi 4-1.

Srećko Jurdana, kolumnist uvodničar Nacionala kog je Viktor Ivančić nedavno oprao zbog militantnog zalaganja za uvođenje smrtne kazne u hrvatsko kazneno zakonodavstvo, ne trepnuvši na Feralov osvrt, također se založio da novi Papa bude crnac.

Zbivanja oko smrti Ivana Pavla II u mnogo čemu su netipična za nauk Katoličke Crkve. Poglavito odudaraju od onog što je pokojni Poljak propovijedao.

Irci, s kojima uz Poljake dijelimo prva tri mjesta na listi najkatoličkijih nacija, reklamiraju klađenje na izbor novog Pape. I KC-i i Ivanu Pavlu II odbojan je bio Mamon, demon novca.

Papa se zalagao za život, pa je i svom atentatoru oprostio, a Jurdana bi vratio ustaške i partizanske prijeke sudove, ili instalirao šerijatsko pravo, te teške prijestupnike dekapitirao.

Svaka šuša koja je imala priliku poljubiti Ivanu Pavlu II ruku
hvali se time u novinama kao da nikad nije čula da je oholost teški grijeh.

Vinko Coce izjavljuje da je pokojni Papa bio Bog, što je kršenje prve dvije Božje zapovjedi:

1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!

2. Ne uzimaj imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!


Ideološki komunistički jurišnici masovno dilaju jeftine krunice.

A puk hrvatski i katolički nezajažljivo guta sve što se od takve hrane pred njeg baci kao da će time postati bolji - približiti se Bogu Ocu Svemogućem preko polupraznog novčanika.

- 12:45 - Komentari (0) Isprintaj #

11.04.2005., ponedjeljak

Franjo Turek, director of POA, said the journalists were used to spread false information about Ante Gotovina


International Press Institute (IPI) u svom godišnjem izvještaju o napadima na novinare diljem svijeta 2004-e, u dijelu posvećenom Hrvatskoj, navodi primjer nekolicine novinara koje je difamirala POA-a.

2004 World Press Freedom Review

Croatia

In March, six journalists, from Novi list, Globus, Feral Tribune, Vjesnik and Jutarnji list, were accused by the POA (the Croatian Counter Intelligence Agency - one of three national secret agencies) of collaborating with foreign secret services. Franjo Turek, director of POA, said the journalists were used to spread false information about Ante Gotovina, a Croatian general under suspicion by the Hague War Crimes Tribunal; they reported that he is hiding in Croatia.

The journalists accused the POA of tapping their phones, listening to their phone conversations and following them. Turek resigned from his position as director of POA. The Council for Civilian Supervision of National Security Agencies denied eavesdropping. The whole scandal appeared in the media in February and March. At the beginning of March, Croatian President Stjepan Mesic publicly confirmed the POA was following and photographing the journalists, thus dismantling the POA's case.

By South East Europe Media Organisation


O tome je za Glas Amerike Lada Stipić-Niseteo izvijestila na sljedeći način:

Sukobi vlasti s medijima u Hrvatskoj prošle godine

Protuobavještajna agencija optužila je šest novinara za suradnju sa stranim službama. Franjo Turek je priču dosolio konstatacijom da su novinari upotrijebljeni kako bi širili dezinformacije o generalu – bjeguncu pred Haagom.


- 14:43 - Komentari (1) Isprintaj #

10.04.2005., nedjelja

Policijska država ili povratak UDB-e

Saša Perković i Tomislav Karamarko dobro surađuju na reformi obavještajnog sustava.


Izjavio je Predsjednik Mesić gostujući prošli tjedan kod Romana Bolkovića na OTV-u.

O pojedinostima reforme teško je dobiti informaciju iz otvorenih izvora. Novinari bliski Perkoviću i Karamarku proteklog su tjedna preskočili ovu temu.

A i Croatian Intelligence Underground, uglavnom, ne žubori.

Mesić je Bolkoviću kazao da se s Karamarkom razišao zbog političkih okolnosti, što samo djelomice odgovara istini.

Te 2002. kad je UNS privremeno pospremljen u ropotarnicu hrvatske obavještajne povijesti, Karamarko je predlagao snažniju poziciju Ureda za nacionalnu sigurnost u obavještajnoj zajednici. Sve bi se informacije iz SZUP-a, HIS-a i SIS najprije slijevale njemu u UNS, a potom korisnicima: Mesiću, Račanu...

UNS kao stručno tijelo nadzirao bi i zakonitost rada tri obavještajne službe. Saborska bi oporba zakonom imala zajamčenu većinu u parlamentarnom odboru za nadzor sigurnosnih službi, te bi se na taj način osiguravao tzv politički ujednačen nadzor sigurnosnog sustava.

Tomislav Karamarko se u tom prijedlogu poslužio mađarskim modelom ustroja i nadzora sigurnosnog sustava.

Evo i njegove tonske izjave iz tog vremena: Tomislav Karmarko – Real Player

Političke okolnosti koje su odlučile da njegov prijedlog propadne zapravo je otpor koji su prema njemu i njegovim idejama pružali SDP-ovci Šime Lučin, tadašnji ministar unutarnjih poslova i Ivica Račan, tadašnji premijer. SDP-ovci su se bojali prevelike koncentracije moći u UNS-u, a u nekakav parlamentarni nadzor nisu vjerovali.

Karamarko nije krio svoje veze sa frakcijom obavještajnog podzemlja tzv štedulovcima: Miro Laco, Mirko Ljubičić Šveps, Nikola Krišto... Ut to, bitno je doprinio da s mjesta šefa HIS-a ode Ozren Žunec, Račanov kandidat koji je trebao iz temelja reformirati službe, odnosno, u prvom redu očistiti ih od taloga prošlosti: kako UDB-ine - tako i Tuđmanove.

Šime Lučin nije se pojavio na sjednici Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost kada je Karamarko koncem 2004. postavljan za šefa POA-e umjesto, u aferi Puljiz kompromitiranog Joška Podbevšeka, te je na taj način potvrdio SDP-ov negativan stav o trenutnom reformatoru sigurnosnog sustava.

Nazočni internim tečajevima Službe državne sigurnosti (UDB-e) s konca osamdesetih prošlog tisućljeća sjećaju se da je gotovo identičan koncept obavještajnog ustroja zagovarao Josip Perković, tada u samom vrhu zloglasne komunističke tajne policije.

Josip Perković Tata sada dolazi na svoje. Na tom konceptu, jednog središta u koje se slijevaju i u kom se selektiraju sve informacije, osim Tomislava Karamarka, kojem je bio tajni savjetnik u UNS-u 2001-e i 2002-e, radi i njegov sin Saša Perković.

Još kada bi upalilo da Stjepan Mesić postavi Darka Grdića (navodno oženjenog sestrom Josipa Perkovića) na mjesto načelnika Glavnog stožera OS RH, Tatinom utjecaju na sigurnosni sustav RH, nebi bilo kraja.

Perkovićevi i Karamarkovi saborski lobisti, neslužbeno u parlamentarnom kafiću, ističu kako je velika stvar što se ta dvojica zalažu da se POA-i vrate policijske ovlasti, među ostalim i nošenje te upotreba pištolja.

Ako je tome tako, čini se da će nam se kroz priču o lovu na Antu Gotovinu (Mesićeve najnovije izjave na Kavici s građanima u subotu) na mala vrata ušuljati policijska država, odnosno UDB-a...


Ivan Jarnjak, Tomislav Matijević i Tomislav Karamarko


- 17:24 - Komentari (0) Isprintaj #

09.04.2005., subota

Denis Kuljiš o Mati Bašiću


Kad smo počeli izdavati Nacional, Mate Bašić donio mi je Merčepovu poruku: „Tomica je rekao da mu se moraš javiti, inače...“

Čisti genij bez kojega se devedesetih u Zagrebu nisu pokretale ni jedne novine, Bašić je poslije Globusa, ST-a i Arkzina radio u Merčepovoj Zori, a zatim došao u Nacional.

„Znaš kakav je“, rekao mi je, „bolje da s njim razgovaraš nego da nam odleti koji auto u zrak, a naći ćemo se na javnom mjestu...“(str. 45)



Za to vrijeme, u restoranu je Mate ponavljao Merčepu:“Tomice, nemoj da Munib (Suljić op. ž.p.), maltretira Denisa, znaš kakav je Munib, nemoj samo da ga maltretira...“(str. 47)



Samo je u Globusu, o dvogodišnjici pada Vukovara, izišao jedan lijep članak koji je na temelju intervjua s Borkovićem, napisao veliki hrvatski novinar Mate Bašić. (str. 82)



Zbog toga ga (Mladena Naletilića Tutu op. ž.p.), neumjesno, nisam doživljavao kao posebno opasnu personu pa, vidjevši ga u restoranu zagrebačkog hotela Intercontinental poslao sam Matu Bašića, najvećeg hrvatskog novinara, da me s njim upozna...

Mate se vratio za stol prilično drven od straha, rekavši: „Poručuje da se gonimo u p... m... i da će te ubiti ako ga budeš još zajebavao“.

Ja sam ga možda bio u nekom tekstu spomenuo. Kako je Mate, kao čovjek s onog prostora, dobro poznavao mores, a i personae dramatis, odmah sam shvatio da je tu djelatna zla sila i da je hercegovačkog Poltregeista najbolje obilaziti u velikom luku, iako smo daleko od njegova domaćeg terena. (str. 226)


Tuta je tu legendarnom Mati Bašiću dao za Nacional veličanstven intervju, kojim je sebi popločio put do Haaga. (str. 442)


A ja kažem – kaj, kaj, pa ja sam dovukao sve same genije, dobro malo razbarušene, poput legendarnog Malnara, koji je u živo, na televiziji, nekoliko godina prije Jerry Springer Showa, okačio na uzdignut pimpek kofu hladne vode, pa jednog Matu Bašića, potamnjela anđela, koji mi se sad dok vrtim njegove stare tekstove u arhivi, čini prilično genijalan i naš najveći novinski pisac u zadnjih deset, dvanaest godina... (str. 503,504)


Sve je počelo sa popisima „srpskih pobunjenika“ koje je SIS odašiljao novinama u prvim danima rata, sastavljenim prepisivanjem imena sa zvona na vojnim zgradama...

Za uvaljivanje lažnih podataka SIS se najviše koristio Slobodnim tjednikom pokojnog Marinka Božića, preuzevši ga od policije (Hercegovci su Mupovce potiskivali na svim frontama. (str. 313)


Majmuni, gangsteri i heroji, Denis Kuljiš, Globus international, Zagreb 2001.


Kuljiš, Božić i njihovi epigoni

Počasno mjesto u Vilovićkinoj analizi etičkih prijepora u Globusu i Nacionalu zauzimaju imena Denisa Kuljiša - kao osnivača i Globusa i Nacionala, i Marinka Božića - kao rodonačelnika novinarstva kojega karakteriziraju nebriga za 'sitne' činjenice, 'nabrijani' i predugački naslovi i, nadasve, tračevi. Njih dvojica su logikom opisanoj u čuvenoj izjavi: 'Pa što ako neke činjenice nisu točne, važno je da sve skupa dobro djeluje' utrli put kojim danas pognuto, ali brzo, korača hrvatsko novinarstvo, predvođeno Kuljiševim i Božićevim epigonima.

Orlanda Obad (s Inoslavom Beškerom napisala knjigu 'Istraživačko novinarstvo')


Denis Kuljiš u razgovoru za Zarez nije mogao biti jasniji: Svi važniji urednici u današnjem hrvatskom novinarstvu bili su urednici kod mene i kod Marinka (Božića). S ta dva kolegija i u ovim prilikama – nisu ni mogli doseći Balzaca i Dickensa.

Tekstovi najnižeg profesionalnog ranga, popisi nepoćudnih za odstrel, članci koji su funkcionirali kao policijske tjeralice ili poziv na linč, govor mržnje i nacionalističkog huškanja postali su, nabraja dalje Vilovićeva, stvarnost većine hrvatskih elektronskih i novinskih medija u koje je tadašnji HDZ ušao manipulirajući privatizacijom ili doslovce s pištoljem u ruci.

Bojan Munjin, Zarez i zamirzine.net


- 23:57 - Komentari (0) Isprintaj #

08.04.2005., petak

Nominirani: Sanja Modrić i Branko Mijić


Danas su na adrese članova Hrvatskog novinarskog društva stigle GLASOVNICE za nagradu Novinar godine.

Nominirani su Sanja Modrić, kolumnistica Jutarnjeg lista i Branko Mijić, komentator uvodničar Novog lista.

Lani su bili nominirani Boris Dežulović, kolumnist Globusa i Robert Valdec, slobodni novinar.

Odgoda pregovora nije bila iznenađenje, ali su zato Čavoglave bile hit dana pa je naš izvjestitelj Robert Valdec dan proveo objašnjavajući stranim novinarima gdje se, zaboga, nalaze te Čavoglave. 24 sata






Oleg Maštruko se u Bugovoj kolovoškoj kolumni zalagao da nagradu dobije Robert Valdec. Maštruko je ustvrdio da su se Feralovci izlizali. Ali, većina anketiranih članova HND-a glasala je za Dežulovića.

Prvo što mi pada na pamet vezano za Sanju jest izjava Predsjednika Stjepana Mesića iz 2000-e da voli pročitati njene komentare.

A drugo, njen je tekst s konca 2003. u kom apelira da se prestane više pisati da je Ante Gotovina u Hrvatskoj jer da nije i da takvo dezinformiranje nanosi štetu RH.

Ima li kakve veze između Stjepana Mesića, Ante Gotovine i Sanje Modrić, prosudite sami.

- 20:56 - Komentari (0) Isprintaj #

07.04.2005., četvrtak

Samo nas vi lijepo tužite (2)


"Prljavo rublje režimskih novina"

Nedopustivo je da Vjesnik objavi napad na ST pod naslovom „Samo nas vi lijepo tužite“ koji je (nećete vjerovati?!) potpuno netočan i potpuno blesav, jer autor očito nije pročitao što želi demantirati, pa kad ja nazovem urednika(Viktora Vresnika op. ž.p.): „Da sam znao da si ti tamo, ja bih to pažljivije pročitao. Mislio sam da je to samo ST“ ...

Trijumvirat najodgovornijih (direktorica Dražena Slade Šilović, glavni urednik Hidajet Biščević i njegov zamjenik Krešimir Fijačko) doslovno vedri i oblači u listu ne podnoseći računa za to praktički nikome.
Kao da su vlasnici lista...

Vjerojatno će trojac kormilara sada pronaći još nekoliko desetina novinara koje će otpustiti ili staviti na listu čekanja, optužujući i nadalje sve druge za posljedice koje su u prvom redu i najviše upravo oni odgovorni. Nadajući se pri tomu da će Vlada donijeti odluku o preuzimanju i financiranju lista, tj pokrivanju gubitaka koje su stvorili.

U slučaju stečaja, navodno za sebe su radna mjesta već osigurali.

"Prljavo rublje režimskih novina", Mate Bašić, Slobodni tjednik, 18. prosinca 1991., str. 2-3


a desetak godina kasnije imotski Homer gusli drugojajčiju pjesan:

* Koliko se ja sjećam, Viktor Vresnik i ja smo oduvijek
u dobrim odnosima, pa ga kao takvoga nikada nisam napao, a nisam ni Hidu Biščevića, negdašnjega glavnoga urednika Vjesnika, danas zamjenika u Ministarstvu vanjskih poslova. Načelno, trudio sam se u životu ne napadati ljude, a ne mislim da je za napad na ovu dvojicu bilo razloga. Iako, dopuštam mogućnost, rekao bi
pokojni Andrija Artuković, ali to bi valjalo provjeriti.

Zbunjuju me pomalo Peratovićeve rečenične konstrukcije,
poput “napad… da su oni odgovorni što sam...”
Možda je u tim konstrukcijama riječ, ali ja se ne sjećam, također, nikakvih “portirskih knjiga kasarni JNA”, a poglavito se ne sjećam da je Peratović “u Vjesniku stao u obranu KOS-ovaca, tobožnjih telefonista”…

Ne sjećam se, također, da su u to doba u Hrvatskoj uopće postojali iole umni ljudi koji bi “stali u obranu KOS-ovaca”.

Međutim, ima nešto čega se sjećam: kad su naši dečki upali u “komandu JRV I PVO” (“Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo i protuvazdušna odbrana”) u Maksimirskoj, u općem metežu među svima su se našla i dvojica snalažljivijih, pa su, umjesto da kradu pištolje i slično, što se u to doba uobičajeno događalo, pokupili
gomile papira.

Donijeli su ih u “Slobodni tjednik” i u zamjenu tražili dva pištolja, što im je Marinko i priuštio. Na temelju tih papira Dražen Rajković i ja pisali smo neki feljton u, mislim, pet nastavaka, ali tamo nije bilo nikakva popisa “tobožnjih telefonista”, već su postojali
zapisi o prisluškivanjima vrha hrvatske vlasti, raspored djelatnika KOS-a na terenu, s imenima, činovima, dužnostima i suradnicima, brojevima telefona, pa čak i s planovima, itd…

Ako o tome Peratović govori, onda mi je strašno žao što nisam na njegov osvrt obratio potrebitu pozornost (ali mu obećavam da se takav previd nikada više neće ponoviti).

Mate Bašić /otvoreno/ imotske novine / br. 8 / travanj 2005. str. 12


Dobar STOS, kaj ne?

- 22:14 - Komentari (0) Isprintaj #

Samo nas vi lijepo tužite!



Kako neki otkrivaju »agente KOS- a«


„Samo nas vi lijepo tužite“


Zbog podataka koje su na prijavnicama morali ostaviti pri službenim posjetama vojarnama, radnici telefonskog prometa HPT-a proglašeni su "suradnicima okupatora'

Željko Peratović

Možda se netko i smije čitajući STOS-ove izvještaje u ST-ovom „Feljtonu koji kosovce tjera u ilegalu“, ali Vladimiru Budišćaku je objavljivanje imena u okviru tog feljtona ST-a od 24. listopada zadalo grdne nevolje.

Naime, „ST-ova obavještajna služba“ iznoseći „povjerljiv izvještaj o procjeni stanja sigurnosti vojno telefonsko-telegrafskog prometa u zoni 289. bataljona veze (šire podrucje Zagreba)“, na jednom mjestu navodi: „Za kvarove od Trnskog do PTT Lučkog zadužena je PTT jedinica Trnsko. Odgovoran je Budišak Vlado i kvar se prijavljuje na telefon 523-000“.

„DEMANTI NAM RUŠI TIRAŽU“: Od tada na adresu gospodina s pravim prezimenom Budišćak danomice stižu prijeteće poruke, optužujući ga da je suradnik KOS-a.

Nepoznate osobe dolaze na vrata njegova stana i prijete da će ga ubiti, jer su pročitali za koga on radi, a prijeti se i njegovoj djeci.

Na telefaks poruku gospodina Budišćaka da „ST“ javno pojasni njegove radne zadatke i skine sumnje s njegove ličnosti, po riječima radnika HPT-a sekretarica gospodina Božića je putem telefona odgovorila sljedeće: "Ako objavimo demanti past će nam tiraža. Stoga nasvi lijepo tužite“.

Gospodin Budišćak je doista radnik HPT-a, rajonski monter
u HTC-u „Trnsko“, u koju izmedu ostalih - Velesajam, Brezovica, Klara – spada i PTT Lučko. Telefonski broj koji navodi „ST“ je stvarno broj montera u HTC „Trnsko“, ali svi pretplatnici. prijavu kvarova na području Grada Zagreba obavljaju na telefon 977.

- „ST“ je moje podatke mogao dobiti u svakom telefonskom imeniku ili na prijavnici neke od kasarni. Mi popravljamo telefone svim pretplatnicima, pa smo tako i
vojsci. Na prijavnici svake radne organizacije, pa tako i kasarne, ostavljamo svoje osobne podatke koji se zavode u knjigu posjeta. Najvjerojatnije, kada su neke od kasarni osvojene, netko je ST-u dao knjigu posjeta odakle su oni izvadili moje podatke i zloupotrijebili ih. Izbacili su jedno slovo iz prezimena kako bi poslije mogli tvrditi da možda o meni i nije riječ, priča Budišćak.

PROVIDNA ZLOUPOTREBA: ST u nastavku feljtona, u
broju od 7. studenog, u istom kontekstu spominje osobne podatke još jednog radnika HPT-a. Navode se točni podatci s osobne karte, njen broj, adresa stanovanja i datum rođenja gospodina Petra Paukovića, ali je prezime promijenjeno u Duković.

U dijelu teksta se kaže da je dana 20. svibnja 1991. pukovnik Stolić Milan, komandant 289. bv. primio Duković Petra, (slijede podaci iz osobne karte) i još jednu NN mušku osobu, radnike HPT-a).

Zbog prijetnji koje su potom uslijedile Budišćakov kolega Pauković se morao preseliti u stan svojih roditelja.

Budišćak, kao Paukovićev poslovođa, kaže da su on i još jedan radnik (u ST-ovom tekstu NN, jer, Budišćak se smije, NN tog dana nije imao osobnu kartu, pa mu na prijavnici nisu zaveli podatke), doista otišli u kasarnu na Lučkom najnormalnije obaviti svoj radni zadatak - popraviti kvar. Pukovnik im je izdao dozvolu da mogu ući, a nije ih osobno primio. Trebali su popraviti kvar na gradskoj vezi helikopterske
jedinice MUP-a Lučko, a telefonski kabl je doista vodio iz kasarne gdje se nalazila razvodna kutija. Ubrzo je nađeno novo tehničko rješenje, uveden je alternativni kabl do helikopterske baze, pa je kasarna zaobiđena.

Svakom tko se i malo razumije u tehnologiju PTT veza ovaj ST-ov feljton mora biti smiješan, (objavljen je i "plan tajne telefonske KOS-ove mreže u Zagrebu“, za koji HPT-ovi stručnjaci tvrde da može biti nekakav plan PTT mreža, ali zbog simbola koji se u njemu koriste mora biti star najmanje 30 godina.

KOLIKO VRIJEDl ŽIVOT?:

No. još jednom ističemo, radnicima HPT-a Budišćaku i Paukoviću su u ovo zlokobno vrijeme zbog novinarskog, senzacionalizma nanešene teške štete. Zar je cijena nečijeg zivota stvarno tako niska u usporedbi s profitom od velike tiraže?

Vjesnik, 12. studenoga 1991.


- 21:43 - Komentari (2) Isprintaj #

Politički kontrolirani rat


* Es gibt auch Indizien, dass die Kroaten von Arkan Waffen während der Belagerung von Vukovar gekauft hätten? Es gab, angeblich, Vorschläge, nach der Operation Sturm Banja Luka für Tuzla zu wechseln?

- Ja, solche Karten wurde gezeichnet. Im Herbst 1995, als NATO die bosnischen Serben bombardierte, hatte die kroatische Armee die Aufgabe die westlischen Teile Bosniens einzunehmen, Drvar und andere Orte. Ein General hatte mit seiner Armee den Fluss Sana überquert und schon am Tag danach wurde er von seinem Posten genommen. Er hat die Grenze der Absprache überschritten. In diesen Regionen gab es nie einen totalen Krieg. Es handelte sich immer um eine politisch kontrollierten Krieg.

* Schon damals beim Kampf um Vukovar sprach man von einem Deal.

- Ja, Vukovar war das erste Beispiel, bei dem sich die Leute fragte, um was es hier geht. Meine Meinung ist aber, dass der Westen bis heute nicht begriffen hat, was in diesen Kriegen sich abgespielt hat.

Vjesnik "Panorama" 13. 09. 2003


Rekao mi je jedan od najvećih njemačkih stručnjaka za organizirani kriminal i pitanja rata na prostorima bivše Jugoslavije Norbert Mappes-Niediek u intervjuu za Vjesnikovu Panoramu. Norbert se trenutno bavi malo manje uzbudljivim poslom - savjetnik je za medije predsjednika njemačkog parlamenta (Bundestagspräsident Dr. Wolfgang Thierse). Ovaj odlomak ne možete pročitati u njegovoj knjizi Balkanska mafija u izdanju zagrebačkog Durieuxa, te ga stoga donosim na blogu i u hrvatskom izvorniku:

* Ima indicija da su Hrvati od Arkana kupovali oružje za vrijeme bitke za Vukovar? Bilo je, navodno, varijanti da se nakon »Oluje« zamijeni Banja Luka za Tuzlu?

- Da, crtala se takva karta. U rujnu 1995., kad je NATO bombardirao bosanske Srbe, HV je imao ulogu uzeti dijelove zapadne Bosne, Drvar i druga mjesta. Jedan je general s vojskom prešao Sanu, a već drugi dan je smijenjen. Prešao je crtu dogovorenog. Na ovim prostorima nikad nije bilo totalnog rata. Uvijek političko kontrolirani rat.

-Već se kod bitke za Vukovar govorilo o dogovoru.

- Da, Vukovar je bio prvi slučaj u kojem su se ljudi upitali o kojoj je igri riječ. No mislim da Zapad još nije razumio što se događalo u tim ratovima.


- 09:39 - Komentari (1) Isprintaj #

06.04.2005., srijeda

Tuđmanovci, Papa i međugorska maglica

Vidio sam Papu prvi put kada je 1994. sletio na Pleso. Stajao sam samo desetak metara od crvenog tepiha kojim su hodili Ivan Pavao II i Franjo Tuđman. Papa se oslanjao na štap. Tuđman je bio pun sebe i požurio se uhvatiti ga pod desnu ruku da mu pomogne u kretanju. Papa ga je odbio odlučnom kretnjom lakta.

To mi se baš svidjelo.


(potpis pod sliku je Hrvatskog informativnog centra Ante Belje)


A još lošiji katolici od Tuđmana, bili su tuđmanovci.

Tih dana HTV je emitirala prilog s Tuđmanom na teniskom terenu kako žustro zamahuje reketom. Prilog je bio popraćen sljedećim tekstom:

Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman mlađi je od Svetog Oca samo dvije godine, a kako vidimo u puno boljoj je kondiciji.


A dvije godine kasnije Amerikanci su nagovorili Tuđmana da se dođe pregledati u njihovu glasovitu kliniku Walter Reed, da bi svijetu preko CNN-a mogli objaviti da hrvatski Predsjednik boluje od raka na želucu.

Miroslav Tuđman ni danas neće priznati da je njegov tata upao u klopku CIA-e, neg' i dalje tvrdi da je riječ o nastavku suradnje iz Oluje:

Zašto se tek ovih dana počelo konkretno govoriti o suradnji američke i hrvatske vlade, odnosno obavještajnih službi dviju država u pripremi operacije Oluja i u vrijeme same operacije?

- Takva procjena nije točna. Stavovi hrvatske i američke vlade bili su transparentni sve vrijeme. Taj odnos možemo podijeliti u dvije faze. S jedne strane, odnosi dviju vlada, a pogotovo dvaju ministarstava obrane i obavještajnih zajednica, bili su jako dobri. Dapače, sjetite se pisma predsjednika Clintona predsjedniku Tuđmanu, za njegova boravka u bolnici Walter Reed 1996., gdje se doslovno govori o partnerskim odnosima u rješavanju krize u regiji. Prije toga bila je izjava američke strane da bez suradnje s Hrvatskom ne bi došlo do Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Uostalom, već u prvim godinama suradnje hrvatski su časnici išli na školovanje na West Point. Prema tome, postoji više službenih izjava i indikatora koji pokazuju dobru suradnju Hrvatske i SAD-aI].

Amerikanci neće svjedočiti u Haagu jer štite svoje interese (Jutarnji list 25/08/2001)


Tako i fra Jozo Zovko, nekadašnji međugorski župnik prodaje maglu da je Papa htio doći u Međugorje, ali da ga biskup Ratko Perić nije htio pozvati ([I]Jutarnji list
, 04. 04. 2005.)


i:

Između ostaloga, dr. Franjo Tuđman rekao je i slijedeće: "Ponovno ponavljam da mi je prilikom mog zadnjeg razgovora s njim Papa Ivan Pavao II da bi prilikom posjeta Bosni i Hercegovini, želio posjetiti i Međugorje".


- 18:24 - Komentari (0) Isprintaj #

Kardinal Josip Bozanić vs. Ante Gotovina


Vladimir Buterin, branitelj koji je nakon pokušaja suicida, prevladao takvo teško stanje:

Mesić nas je proglasio lupežima, ubojicama i profiterima!


Vladimir Buterin jedan je od hrvatskih braniteljima sa simptomima PTSP-a, čovjek koji pokušao samoubojstvo, ali je, kako sam kaže, danas prevladao takvo stanje. No, i dalje ne skriva da je razočaran tretmanom društva prema toj populaciji. U više navrata je pisao ministrici Jadranki Kosor, a u jednom pd posljednjih ističe:

«Bio sam prisutan na skupu hrvatskih udruga u Zadru. Duša i srce me zaboli kad vidim kako se razjedinjuju branitelji u svojoj nemoći. Očigledno je da smo zaboravili na splitski skup gdje je srce svima jednako tuklo za svoju domovinu.
Tada smo prikupili pet stotina tisuća potpisa, ali Pančić, Mesić, Račan i ostali, ostali su gluhi na to.

Zaboravljamo tko nas je proglasio lopovima, ubojicama i profiterima. Na tom skupu nitko nije rekao kako Mesić i ostala klika okuplja oko sebe Budimira Lončara, Ivicu Maštruka i ostale osobe koje blate ratnike, Domovinski rat i Domovinu. Pukušajmo zaštiti generala Antu Gotovinu, kao i svoje dostojanstvo…", kaže uz ostalo Buterin.

Hrvatski list, str. 18., Zadar 31. ožujka 2005.


Eto kako manipulatori braniteljskim sudbinama monstruozno iskorištavaju tuđu nesreću da bi upućivali izolacionističke političke poruke:

Za samoubojstva branitelja krivi su Ivica Pančić, Ivica Račan, Stjepan Mesić, Budimir Lončar, Ivica Maštruko… Zaštitimo Antu Gotovinu i više nitko od branitelja neće pokušati samoubojstvo!

Markica Rebić i Davor Domazet Lošo pali su na najniže grane.

U istom broju Hrvatskog lista Markica se okomljuje na kardinala Josipa Bozanića:

Na koncu, upitao bih nešto i kardinala Bozanića, poglavara naše Katoličke crkve, je li možda za nešto od ovoga znao ili naslućivao (britanski prijedlog Tomislavu Karamarku kako obračunati s Gotovinim pomagačima op. ž.p.) kada nas je korio kako najprije moramo pogledati jesmo li učinili sve što Europa od nas traži. Ili, onda kada je tražio da poštujemo zakone kada ih baš i ne razumijemo te da poštujemo zakone i onda kada nisu pravedni, kako veli njegov glasnogovornik Šuljić. Smatra li je li i ovakva Europa, predvođena Englezima, koji su zajedno s hrvatskim eurofilima ulovljeni u protuzakonitim aktivnostima protiv hrvatskih časnika, mjesto gdje se bori za hrvatsku slobodu?

I na koncu, je li zaboravio mjesto iz Biblije na kojemu apostol savjetuje robu da ne očekuje od Rima da ga oslobodi ropstva nego da oslobođenje potraži u svojoj duši?


- 14:22 - Komentari (0) Isprintaj #

Branitelji se samospaljuju, zar ne?!


Kaže Mate Bašić, hrvatska svakovrsna uzdanica iz Australije, da sam lud i da sam s luđacima imao posla. Kad govori o tim s kojima sam imao posla, cilja prvo na pokojnog Levara kojeg su ludim proglašavali Mirko Norac, Tihomir Orešković i svi oni koji su s njima u iste gajde puvali.

Frane Goreta, umirovljeni pukovnik SIS-a, koji je prije rata u Njemačkoj sjedio u zatvoru zbog ubojstva jugoslavenskog konzula, a u Domovinskom ratu domoljublje iskazivao u splitskoj Lori i drugim vojnim zatvorima, izjavio je na Općinskom sudu u Splitu da sam lud, što je on čuo od nekog mog kolege iz Globusa, te da su me zbog prolupalosti izbacili iz tih novina.

I Maria Barišića proglasiše ludim. Uglavnom isti krug Bašićevih lieblinga. Mariov medicinski karton s dijagnozom PTSP-a objavio je Zvonimir Despot u Večernjem listu. Naš ugledni psihijatar iz Vrapča dr. Vlado Jukić javno je analizirao što u tom kartonu piše i zaključio da se najvjerojatnije radi o simulantu. Nije važno jel netko lud il' simulira, važno ga je javno kompromitirati.

Vojna policija kojoj je Mario prijavio otuđenje kartona nikad nikog nije kaznila.

A Hrvatsko novinarsko društvo nije reagiralo na nemoralni postupak Zvonimira Despota.

Naravno da se nije oglasio ni liječnički zbor da osudi postupak dr. Vlade Jukića.



Razni neoliberalizmi i pseudodemokracije zaprijetili su isticanju hrvatskog imena, a relativizirane su i žrtve Domovinskog rata. Urušio se unutarnji svijet mnogih idealista. A svaki je branitelj bio veliki idealist; inače ne bi imao snage izdržati i pobijediti. Kad život ostane bez ideala, tada to više nije život. Otuda brojna samoubojstva naših branitelja, a i učestala oboljenja od posttraumatskog stresnog poremećaja možemo protumačiti kao kronično samoubojstvo.


Ovo je na temu 1369 samoubojstava branitelja napisao prof. dr. Vladimir Gruden u Hrvatskom listu.

Znači, nisu za samoubojstva krivi korumpirana birokracija i korumpirani liječnici te činjenica da su se neki bogatili dok su drugi ratovali i gubili zdravlje: kako tjelesno, tako i duševno?

Manga je taj profesor Gruden. Skrbio se on o zdravlju Muniba Suljića, pa mu izdao potvrdu da ne može biti prisutan suđenju povodom moje tužbe za fizički napad.

Onda je sutkinja Općinskog suda u Zagrebu zatražila vještačenje dr. Miroslava Gorete koji je poništio nalaz dr. Grudena, i Suljić se morao pojaviti na suđenju, te doživjeti svoju prvu kaznenu presudu u životu: pet mjeseci zatvora, odnosno godinu dana uvjetno - jer me u rujnu 1999-e fizički napao i zaprijetio da ću najebati, da će najebati svi novinari.

A sad kad se benzinom spalio branitelj Frane Smolić koji u ratu nije bio lud biti tenkist, još jedan stručnjak za zdravlje duše, pomoćnik ministrice branitelja dr. Herman Vukušić, za njegovu smrt okrivljuje Dražena Strukara iz Cerne i medije.

Još domeće da Frane Smolić nije imao dijagnozu PTSP-a, neg' teži duševni poremećaj.

Strašno!

Tko je tu lud, a tko kriminalac i ratni profiter?

- 00:52 - Komentari (1) Isprintaj #

05.04.2005., utorak

Gospić, 9/91 (Michael Moore hrvatskog novinarstva II)


Nakon te stravične seanse, u prostoriju ulazi Tihomir Orešković, pa s uživljavanjem u ulogu esesovca iz ratnih filmova, kaže: Gospodine Stankoviću, ma što da učinim s Vama?! Odveli su ga natrag u restoran, sad pun vojnika Hrvatske vojske i hosovaca. Norca tu, doduše nije bilo, ni Merčepa, a Karić se i dalje pravio da ništa ne primjećuje. Novinar kojega je Stanković dovezao iz Zagreba, u prolazu mu je pak ispod glasa dobacio: Mirko, oprosti, ali ne smijem ti prići! Viša sila jebi ga! Zato se valjani Romeo bio bacio na telefon, dobio u Zagrebu urednika Mladena Plešea, koji je ispod zemlje iskopao Manolića, Manolić intervenirao i Stanković je izvukao živu glavu. Mikola je ukrao Vjesnikov auto, pa su ga u Karlobag morali prebaciti kamionom opskrbe, a odatle je autostopom išao u Zagreb, gdje mu je glavni urednik, Hido Bišćević, ubrzo dao otkaz. Stoga je zbrisao u Njemačku, dobio azil i sad ondje sretno živi sa ženom i djecom, ali, beznadno, Hrvatsku i dalje smatra svojom jedinom domovinom, kako je izjavio reporteru domaćih novina.

„Majmuni, gangsteri i heroji“, str. 473., Denis Kuljiš, Globus International, Zagreb 2001.



Ivan Mikulić (pokojni brat vlasnika Fokusa Marinka Mikulića), Ante Karić i Tihomir Orešković u blizini Gospića 1991-e


Dugačak je popis netočnosti u Kuljiševom prepričavanju mojih i Stankovićevih doživljaja u Gospiću s početka rujna 1991.

Romeo Ibrišević nije bio tada u Gospiću. Drugi je fotoreporter Vjesnika slikao Merčepovce za stolom hotela u hotelu Lika, netom prije su oni za isti stol doveli uhićenog zapovjednika ZNG-a Davora Pajtla. Fotografirao ih je sasvim normalno tako da se na nekim slikama vidi kako gledaju u kameru i poziraju. Dogodilo se to nakon što je Mirko Stanković uhićen. Taj fotoreporter se bojao pomoći Stankoviću jer je i sam bio Srbin.

Vjesnikov vozač je uhićen nakon što smo tog jutra posjetili njegovu tetu koja je živjela bliže istočnom dijelu Gospića koji su tada kontrolirali pobunjeni Srbi. Merčepovci su kasnije probili liniju kroz istočni Gospić, sve do Bilaja i Ribnika. Njihovo su djelo one spaljene kuće u istočnom Gospiću.

Dakle, vratili smo se od Mirkove tete i u predvorju hotela Lika, Pajo Šimić koji je na ličkoj kapi imao ustaški znamen U, a falio mu je i jedan prednji zub, izderao se na Mirka da će ga uhiti jer mu je brat blizanac zvan Sijuks u četnicima, a četnici su netom pobili Hrvate u Širokoj Kuli, pa ne bi bilo loše zveknuti Mirka i razmijeniti njegovo tijelo za tijela Širokokuljana.

Na to sam skočio i rekao da to neću dopustiti, jer da se na početku stvaranja države ne smijemo ponašati kao naši neprijatelji. Koja je onda razlika među nama? Da ću zvati Darka Kolomba (tada šef deska u Vjesniku, a danas direktor Jutarnjeg lista) i Mladena Plešea (tada urednik unutarnje politike Vjesnika, a danas zamjenik glavnog urednika u Globusu).

U redakciji se govorilo da je Pleše dobar s Milanom Brezakom, tadašnjim pomoćnikom u MUP-u, i s Josipom Manolićem, tadašnjim predsjednikom Kriznog štaba za čitavu Hrvatsku.

Pajo Šimić me pitao što sam ja po nacionalnosti, na što sam mu suknuo:
- Što te briga!

S Pajom Šimićem zadnji put sam se sreo na pogrebu Milana Levara. Pajo je bio Levarov prvi ratni zapovjednik, a na pogrebu je nosio lijes. Po ukopu, ručali smo u gostionici Pajinog brata Marka Šimića...

Marko Šimić (s kravatom i bradicom) i Pajo Šimić (u sakou s kravatom)



- 10:40 - Komentari (0) Isprintaj #

Michael Moore hrvatskog novinstva


Vjesnik je u Gospić poslao dva novinara i briljantnog fotoreportera Romea Ibriševića. Ekipu je povezao Mirko Stanković, Srbin rodom iz Gospića, već sedam godina zaposlen u redakciji kao šofer. Kad su došli u hotel Lika, ratni kvartir, zatekli su ondje i Merčepovu družinu, pa je Romeo, u hotelskom restoranu u prizemlju, s boka okinuo jedinstvenu sliku, dokument o sastavu i raspoloženju toga eskadrona mraka. Na slici se vide Igor Mikola i Munib Suljić, okorjeli kriminalci, koji su u Merčepovoj policijskoj auxilii, kao njegovi poručnici zapovijedali ljudstvom, te istodobno, kao trgovački putnici terora, ugovarali iznude i likvidacije...

Tek što je Romeo kriomice škljocnuo, izbila je svađa. Mikola je napao neke Gospićane da su kilavi borci, govoreći kako bi grad sigurno pao, bez pomoći merčepovskih komandosa...

Uto se pojavio i sam Pajo Šimić, s ličkom kapom, na koju je bio zašiven veliki hrvatski grb. Pijan, promukao, prodrao se na Vjesnikova vozača: Stankoviću, što radiš ovdje? Tvoj brat je četnik! Pa ga pograbio za rame i u restoranu je nastao tajac. Orešković se okrenuo s vrata te naglaćeno hladnokrvno konstatirao: Pajo kaže da ste vi i vaš brat četnici...

Stanković je stao objašnjavati kako mu brat leži u šibenskoj bolnici, jer je prije nekoliko dana doživio prometnu nesreću, sve zvjerajući prema Kariću i očekujući da se on umiješa, no stara drtina nije ni trepnula kroz teleskopska stakla svojih naočala... Orešković je pak pozerski mirno dometnuo: Pa, gospodine Stankoviću, morat ćemo vas ispitati!

Nekoliko vojnika odveli su ga u neku sporednu prostoriju, koja je bila poštrapana krvlju. Tu su Merčepovci tukli nekog starog, odavna demobiliziranog oficira JNA, a među njima bila je i jedna žena.
Okrenula se Stankoviću i rekla mu: Vi se ne morate ništa bojati!
Zatim je pridodala kako je u drugom stanju, pa se, zapravo, ne bi smjela uzrujavati, te nastavila šamarati žrtvu, koju su držali drugi merčepovci.

Sadistička scena, koja kao da je izrezana iz filmova Lordana Zafranovića, a ne iz stvarnosti, razotkriva prizemne fantazije tih mizernih bandita...


(Mirko Stanković - desetak godina stariji u njemačkom izbjeglištvu)


Vjesnikova vozača ispitivao je je sam Ivica Orešković zvani Kaligula, Tihomirov brat, namještenik Josipa Perkovića, agent SIS-a. Igor Mikola prislonio je pak Stankoviću na leđa cijev svog kalašnjikova. U sobu su povremneo ulazili drugi Merčepovi i Šimićevi komančerosi, pa ga šamarali. Ponižavanje i zastrašivanje, stvara ritualnu psihozu zločina, što su oni instiktivno razumjeli, bez proučavanja desadeovskih klasičnih djela.


„Majmuni, gangsteri i heroji“, str. 471.- 473., Denis Kuljiš, Globus International, Zagreb 2001.


Prvi je put Denis Kuljiš za ovu priču čuo u restoranu Kluba hrvatskih književnika koncem 1991., gdje je sa svojim urednikom Robertom Naprtom razgledavao slike merčepovaca u Gospiću. S bitno različitim pojedinostima, nego što ih iznosi u knjizi, priču sam mu kazivao ja. Njega i Naprtu nije previše zanimalo što sam govorio. Bile su im bitne slike merčepovaca koje su priložili panegiričkom tekstu o Tomislavu Merčepu, opremljenom legenadarnom egidom: Vukovarski Napoleon.

- 00:04 - Komentari (0) Isprintaj #

04.04.2005., ponedjeljak

Denis Kuljiš – žrtvovanje činjenica

Nedjeljna Dalmacija: Tezu o Pašalićevom plaćeniku možda je najjasnije iznio novinar Fokusa Željko Peratović koji je u tom tjedniku napisao da ste se nakon odlaska iz Nacionala "brzo skrasili" u tvrtki Sport d.o.o., koju su osnovali Pavić, Kutle, Grubišić i Pašalić, te da ste u koprodukciji s Kutlinim čovjekom Kraljevićem radili [I]Penthouse. Peratović Vam također zamjera i nedosljednost, odnosno prevrtljivost jer ste u vrijeme potpore Stojedinici u "otpadničkom bjesnilu" pisali o Paviću kao o zlokobnom medijskom tajkunu, dok ga danas jednako žestoko branite.[/I]

Denis Kuljiš: Piskaranje toga nezahvalnika, kojega sam iz Glasa Slavonije preveo u aktivnu novinarsku službu zaposlivši ga u Globusu, ne iznenađuje me, budući da sam napokon shvatio da u našoj profesiji ne treba očekivati korektnost od ljudi kojima pomažete u afirmaciji. Oni ne žele imati koautora svoga uspjeha, ali vam uvijek pretovare svu krivnju za neuspjeh…

Prvi broj [I]Penthousea
bio je čak politički silno provokativan, jer je tu po prvi put, mjesecima prije izbijanja velike afere, opisan i analiziran sukob između Markice Rebića i Miroslava Tuđmana, s dalekosežnim zaključcima i, rekao bih, prilično originalnim zapažanjima, zbog kojih bih taj svoj članak rado negdje reprintirao jer je, bojim se, promakao ozbiljnijoj javnosti, a običnim drkadžijama možda se i nije naročito svidio... Baš je nesretni Peratović bio fasciniran tim tekstom, jer se on i sam, u nekom smislu, koliko mu snage dopuštaju, bavi tom problematikom (mislim na onu obavještajnu), i sad mi se utoliko više čini deplasiranim što me ogovara u tom svom usahlom fikusu.[/I]

Priznajem, poletio sam visoko i miješao karte s Kutlom






Novinarske Seelenverwandte, Matu Bašića i Denisa Kuljiša, u izričajnom smislu snažno veže istinski prezir spram činjenica.

Denis me nije zaposlio u Globusu, neg' u Areni i Nacionalu.
I nisam baš bio fasciniran njegovim dalekosežnim zaključcima i originalnim zapažanjima, jer bih se danas bar bilo čega iz tog teksta sjećao. A ne sjećam se uopće ničega. Osim da sam, s osmijehom od uha do uha, Kuljišu pred picerijom Zadar na Cvjetnjaku rekao da se u spomenutom opisu i analizi osjeti insiderski jezik Špijuna zvanog Igla.

A Igla je novinsku karijeru započeo kod Marinka Božića u ST-u gdje je s Matom Lončarem Pengovim Biljaristom slovio za Božićevog tjelohranitelja.

Kasnije ga je Služba kao stručnog suradnika ugrađivala u redakcije uspješnih novina.

Od 2000-e bavi se šaltersko-službeničkim poslom…

- 15:18 - Komentari (0) Isprintaj #

03.04.2005., nedjelja

Francis Arinze, novi Papa?


Te 1978., nekim ministrantskim poslom bio sam u župnom uredu gradištanskog župnika vlč. Josipa Ivanuša.

U Vatikanu se vijećalo tko će naslijediti Ivana Pavla I. Župnik Ivanuš mi se požalio da mu nadležne crkvene vlasti nisu stigle poslati sliku Albina Lucianija, pa mu se na zidu još nalazio Giovanni Battista Montini.

Zvonarica i pomoćna domaćica Eva Cecina Stojanović hranila je župnikove kanarince i slavuje.
- Ševa (tako u Gradištu od milja zovu Eve), znate li Vi da je jučer u selu muž ubio ženu, pitao je velečasni.
- Božemioprosti, neznam, čudila se zvonarica, inače ponajbolje informirana osoba o seoskim događajima.
- E, vidite moj kanarinac Cici bio je ljubomoran na svoju partnericu Slavicu i iskljuckao je po glavi, objasnio je župnik.
- Ah, taa-ko.
- A znate li Vi Ševa da će novi Papa biti crnac?
- Božemioprosti, neće valjda, skoro se prekrižila zvonarica.
- Zašto nebi bio, obrecnuo se velečasni Ivanuš.
- Dobro, Vi znate bolje od mene, kazala je pognuvši glavu zvonarica Eva Cecina Stojanović.

Sutra, pa sve do službene vijesti da je Poljak Karol Wojtyla postao Papa Ivan Pavao II, čitavo je Gradište bilo u strahu da će Papa biti crnac, jer tako je Ševi Cecinoj rekao župnik.

Josip Ivanuš bio je omiljen u selu. Možda baš zbog svog čudnovatog smisla za šalu. Bio je i osobni prijatelj đakovačko-srijemskog biskupa Ćirila Kosa.
- Ti mi se nećeš krizmat', ako se dobro ne pripremiš za krizmeni test! Može se tvoj dada (otac po šokački) žalit biskupu Kosu. Mislim, ako mi biskup naredi, ja ću krizmat i svoju Lolu (župnikov pas), ali će svi znati da to nije bilo mojom voljom. Tako će biti i s tobom, ako se ne pripremiš, znao bi reći nekom tko nije pokazivao ni minimalno znanje iz vjeronačnog gradiva, a nije ga se moglo vidjeti ni na ranoj, nedjeljnoj misi.



Biskupa Kosa upoznao sam na krizmi 1979. Dojmio me se svojom dostojanstvenom pristupačnošću. Kasnije sam s njim razgovarao koncem devedesetih, kad je već bio u mirovini, oko njegovih spoznaja vezano uz smrt blaženog Alojzija Stepinca.

Biskup Ćiril Kos je kao sjemeništarac bio u zatvoru jer je UDB-a kod njega pronašla pismo u Krašić interniranog kardinala Stepinca.
Rekao mi je da se sjeća kako je kardinal Franjo Šeper jednom prilikom izjavio da je UDB-a, nakon smrti blaženog Stepinca, njegovo srce bacila u zahodsku školjku, da Crkva od njeg' ne napravi relikviju.

Ivan Pavao II proglasio je blaženikom Alojzija Stepinca, između ostalog, jer je svojim otporom komunističkim vlastima bio primjerom i katolicima u drugim komunističkim zemljama.

Ivan Pavao II osnažio je Crkvu u svijetu, a svijetu dao nadu.
Novi, veliki povijesni iskorak Crkve bio bi izabrati Nigerijca Francisa Arinzea za Papu.

Tada bi, šečući rajskim gajevima pretrpanim kanarincima, slavujima, crvendačima…, velečasni Josip Ivanuš poručio zvonarici Evi Cecinoj Stojanović:

Ševa, što sam vam ja ono rekao za Papu crnca?! I vidite, danas se tomu, čak ni u Gradištu, nitko ne čudi.


- 16:34 - Komentari (0) Isprintaj #

02.04.2005., subota

Dražen Strukar, hrvatski Jan Palah


Prema riječima glavne urednice Vinkovačke televizije Biljane Pavlović, državni tajnik u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić, na pitanje jednog gledatelja o slučaju Dražena Strukara, rekao je kako je problem sa Strukarom što nije na vrijeme podnio dokumentaciju u vezi sa svojim slučajem.

Tomislav Ivić Vinkovačkoj televiziji je poslao priopćenje uz ispriku Strukaru u kojoj navodi kako je, govoreći u emisiji Vinkovačke televizije, zabunom zamijenio Strukarov predmet s predmetom branitelja sličnog imena.


Dražena Strukara sjećam se iz srednje škole u Županji s početka osamdesetih. I tada ga je zanimala vojska i vojna pitanja. Nisam se začudio kada sam nedavno vidio da je i on jedan iz mnoštva prevarenih i obespravljenih branitelja.

Za razliku od onih branitelja kojima manipuliraju razni političari i vojno-špijunsko podzemlje Dražen Strukar nije štrajkajući glađu tražio pravdu za Antu Gotovinu.

Prosvjedovao je zbog svoje istine o Domovinskom ratu. A baš kad je mislio da je nadležne uvjerio da mu moraju izići u susret, državni tajnik iz Kosoričinog ministarstva grubo mu se nacerio izjavivši da Dražen nije na vrijeme predao dokumentaciju.

To je osjetljivog Strukara slomilo i odlučio se pred križem, posterom Majke svih hrvatskih branitelja Jadranke Kosor i kamerama, spaliti.

Vjerojatno će predavači etike novinarstva profesor Stjepan Malović i profesorica Gordana Vilović kritizirati medije zbog šokantnog prijenosa Draženovog pokušaja samospaljivanja.

I meni je to bilo mučno gledati Draženove suze i prinošenje vatre odjeći natopljenoj benzinom.

Ali od toga su mi još mučnije maniplacije braniteljima koji su život ostavili na ratištu za Hrvatsku da bi ih se nagradilo huškanjem za Antu Gotovinu ili obećanjima da će im HDZ vratiti ponos koji im je oduzela Račanova Vlada.

Ne znam kako Jadranka Kosor stoji sa savješću? Hoće li i Dražena Strukara nesuđenog hrvatskog Jana Palaha zaposliti u svom ministarstvu baš kao što je zaposlila Darka Bešteka?

Je li Beštekova proteza važnija za Hrvatsku od Strukarove spaljene duše?

- 10:31 - Komentari (0) Isprintaj #

01.04.2005., petak

SDP i HAK - Pao i zadnji Mesićev alibi


Kažu mi izvori s Iblerova trga da je aktualni glavni tajnik HAK-a Nikola Vuković 2000-e trebao postati šef HIS-a. Na to mjesto je trebao uskočiti i nakon što je Ozren Žunec odlučio otići.

Taj predratni istomišljenik Račanova supranika u Partiji Ive Družića nije se htio potrošiti u HIS-u. Navodno mu je bilo lakše vući obavještajne konce iz sjene, s mjesta zamjenika tadašnjeg tajnika HAK-a Borisa Šprema.

Čudi me da je "Globusu", koji tvrdi da iza trenutne bure u HAK-u stoji Ivić Pašalić, promaklo da je Vukovićev sadašnji zamjenik Tomislav Družak bio ravnatelj HIS-a 1999-e, nakon ostavke Miroslava Šeparovića i prije ponovnog imenovanja Miroslava Tuđmana. Za Tomislava Družaka se tada tvrdilo da je čovjek Ivića Pašalića, da je u HDZ ušao s Milanom Kovačem s kojim je radio u Tekstilprometu.

A kazneni progon Franje Tureka se nastavlja. Državno odvjetništvo zatražilo je od suda pokretanje iIstražnih radnji protiv bivšeg ravnatelja POA-e Franje Tureka za neovlašteno prisluškivanje. Najvjerojatnije je riječ o prisluškivanju iz 2000/01 kada je Turek nadzirao pomagače Mirka Norca i Ante Gotovine: Miru Lacu, Mirka Ljubičića Švepsa, Nikolu Krištu...

Siroti Turek bi mogao odgovarati za ono što je trebao raditi, a ne za ono što nije smio: nadzirati novinare koji su kritički pisali o Željku Bagiću i njemu.

I oko toga kao da su suglasni svi.

Predsjednik Mesić je sa nekima od spomenutih, preko svog tadašnjeg šefa UNS-a Tomislava Karamarka, pregovarao da mu Mirko Norac podnese prijavak u Uredu predsjednika. Mesić je par većeri sjedio u Uredu čekajući Norca, koji se nije pojavio jer su Laco i Ljubičić dogovorili s Račanom da će se Norac predati uz jamstvo Vlade da će mu i za moguće druge optužnice iz Haaga biti suđeno u Hrvatskoj.

Tomislav Karamarko je još 2000-e htio zaposliti Miru Lacu u HIS čemu se usprotivio Ante Karić Mesićev prijatelj koji mu je hranio djecu dok je sadašnji Predsjednik gulio zatvor u Staroj Gradišci.

Pripremajući knjigu o Milanu Levaru našao sam se početkom 2002. u Uredu Predsjednika na poziv savjetnika za vanjsku politiku i medije Tomislava Jakića. Dogovarali smo na koji bi način Stjepan Mesić mogao podržati knjigu o svom prijatelju Milanu Levaru kod kog je u Gospiću najmanje tri put većerao ličke krumpire.

Jakić je bio upoznat s dosta pojedinosti iz Levarove borbe za istinu o zločinu u Gospiću.

Zajamčio mi je da će Predsjednik Mesić svakako podržati projekt o Levaru. Pitao me može li nastavku razgovora biti prisutan i Željko Bagić.

Nisam poznavao Bagića osobno. Čuo sam da se s Mesićem zbližio u Beogradu dok ga je čuvao kao Predsjednika Predsjedništva SFRJ. A da se njihov odnos produbio Bagićevim zbližavanjem s jednim članom Mesićeve obitelji.

Bagić je rekao Jakiću: Vidiš Tomice to ti je taj novinar za kojeg Karamarko tvrdi da ga za moj račun ruši. Nakon jednog njegovog teksta u Vjesniku Karamarko je sazvao sjednicu svih iz Ureda na kojoj me pred Predsjednikom optužio da ja stojim iza njegovih tekstova.

Nitko, osim mene samog, nije stajao iza mojih tekstova, a Bagićeve riječi poklapale su se sa zaključcima do kojih sam došao o Karamarkovu odnosu spram moga pisanja.

Karamarka je smetalo što ga često javno optužujem za bliskost s ljudima koje se spominje kao aktera niza afera o ratnim zločinima, švercu droge i automobila, prodavanju obavještajnih magli...

Iva Bagić, izjavom da nije hodala s Nikolom Petračem, ruši Mesićev i Bagićev alibi za optužbe o povezanosti s Hrvojem Petračem.

Mesić je tvrdio da je njegov savjetnik zaradio od EU ban jer su Bagićeva kćer i Petračev sin hofirali.

Nakon izjave cure kojoj je bitnija vlastita medijska karijera od očeve i Predsjednikove, sada je taj klimavi alibi sasvim srušen.

A u svakoj demokratskoj zemlji s nezavisnim medijima predsjednik bi ili dao ostavku ili bio opozvan.

- 07:18 - Komentari (0) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se