online

nulla dies sine XVL lineae




24.04.2005., nedjelja

Na rođendanu Alice Petrač


Proteklog tjedna rođendan je slavila, navodno, supruga Hrvoja Petrača, Alica. Obiteljski prijatelj Željko Bagić (Iva Bagić tvrdi da nije hodala s Nikolom Petračem, pa je nejasno po koj osnovi su Bagić i Petrač povezani), navodno se našao na tom rođendanu. Kako prenose kuloari bliski Bagiću, vijest o skorom uhićenju Hrvoja Petrača, na rođendanu se nije komentirala sa zabrinutošću.

To znači da su rođendanski uzvanici znali pozadinu istupa Predsjednika Stjepana Mesića koji je Na kavici s građanima u subotu rekao da je Hrvoje u Izraelu i:
– Teško je reći kada će biti izručen jer postoji određena procedura koja se mora poštovati. Svatko tko treba biti ekstradiran ima na raspolaganju pravne lijekove i zato je teško prognozirati koliko će trajati taj postupak, rekao je Predsjednik Republike.


Prisjetio sam se, s dobrim razlozima, još jednog svog teksta iz prošle godine:

Vjesnik, Panorama, 24. srpnja 2004

Trakavica s Pantovčaka

Repovi sumnji u povezanost predsjednika Stjepana Mesića s Hrvojem Petračem, licem s Interpolove potjernice, osumnjičenim za upletenost u otmicu sina generala Vladimira Zagorca, sve se češće povlače medijima.

Intrigantnu informaciju da je Hrvoje Petrač u ožujku 2001. posredovao u puštanju na slobodu trojice Hrvata u Srbiji osuđenih za špijunažu, što je predstavljeno kao osobna zasluga predsjednika Mesića, objavio je Jutarnji list.
Kako su nam rekli iz tih novina Ured predsjednika do sada se nije oglasio o toj zaista skandaloznoj sumnji.

U navedenom tekstu spominje se da je Hrvoje Petrač čak i platio otkupninu za trojicu dotadašnjih zatočenika srbijanskih zatvora.

Novine iz tog vremena nisu osobito detaljno popratile događaj.
Najavila ga je propala Republika (u vlasništvu Ive Pukanića), tvrdeći da tadašnji predsjednik SRJ Vojislav Koštunica oteže s donošenjem odluke o pomilovanju trojice Hrvata: Marina Marića, Željka Draškovića i Nedeljka Varićaka. Dva tjedna ranije pomilovao je, i pušteni su na slobodu, Željka Radanovića i Benjamina Zubana. Navodno je bilo dogovoreno da Marić, Drašković i Varićak budu razmijenjeni za petoricu Srba koji su dovršavali izdržavanje kazne po presudi za ratni zločin, a pomilovao ih je predsjednik Stjepan Mesić.

Spomenuti Hrvati uhićeni su 1996. u Srbiji i osuđeni zbog špijuniranja Vojske Jugoslavije u korist Hrvatske.

Točno 29. ožujka 2001., na graničnom prijelazu Bajakovo, Marića, Draškovića i Varićaka dočekali su članovi njihovih obitelji iz Hrvatske, tadašnji tajnik Ureda Predsjednika Željko Bagić te tajnik Komisije za pomilovanja Ureda Predsjednika Mladen Fijember.

Bagić je rekao novinarima da puštanje trojice Hrvata nema veze s pomilovanjem petorice hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. Tajnik Komisije za pomilovanja objasnio je da su dvojica od petorice Srba izrazili želju da ostanu u Hrvatskoj, ali su se i oni na koncu predomislili i otišli u Srbiju.

Tortura u zatvoru

lako su prema tvrdnjama beogradskog odvjetnika Milana Vukovića osuđeni Hrvati prolazili torturu u sremskomitrovičkom zatvoru 1996./1997., po puštanju na slobodu o torturama nisu željeli govoriti.
Marin Marić je kratko izjavio:Dobro sam. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u mom oslobađanju a posebno predsjedniku Stipi Mesiću. Sretan sam, no i uzbuđen i ne mogu govoriti.

Već i na prvi pogled neobično je da se ovim poslom bavio. Ured Predsjednika. Sve do tada, Marić, Drašković i Varićak vođeni su na popisu Ureda Vlade za zatočene i nestale. U dopisu što ga je 1999. Saša Perković, tadašnji šef 7. Odjela MVP-a, poslao Uredu Vlade za zatočene i nestale, navodi se da su prema informacijama iz hrvatskog veleposlanstva u Beogradu spomenuta trojica dobro.

Predsjednik Mesić danas tumači da ga se bez razloga povezuje s Hrvojem Petračem samo na osnovu činjenice što je njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić s odbjeglim tajkunom povezan preko djece. Naime, kako je predsjednik kazao, Bagićeva kći (Iva Bagić) hoda s jednim od Petračevih sinova (Nikola Petrač).

Iva Bagić je u Jutarnjem demantirala vezu s Nikolom Petračem


Pojedini analitičari primijetili su da predsjednik koristi Bagića za prikrivanje vlastitih relacija s Hrvojem Petračem.
Mesić čak tvrdi da je EU Bagića proglasila personom non gratom zbog komunikacije s Petračem, a Petraču je ulaz u EU zabranjen zbog navodnog pomaganja generalu Gotovini.

Neobično je i to da se nitko iz službene hrvatske politike nije izjašnjavao o razlozima zbog kojih je petorici hrvatskih građana zabranjen boravak na području EU, osim predsjednika Mesića.

U zadnjem intervjuu na temu Bagić-Petrač-Gotovina u Novom listu predsjednik Mesić tumači Bagićev nedavni boravak u Petračevoj kući na Krku kao privatnu prijateljsku gestu tješenja Petračeve supruge, jer Bagićeva kćer i Petračev sin hodaju.

Upućeni u zbivanja na Pantovčaku tvrde da unatoč tome što je Bagić prestao raditi u Uredu predsjednika on i predsjednik Mesić i dalje održavaju kontakte. U tim razgovorima, navodno, bistre se formulacije o odnosima Mesić-Bagić-Petrač-Gotovina koje se kasnije pojavljuju u predsjednikovim intervjuima.

Udar na ravnatelja

Pažljivim promatračima nije promaknula ni reakcija predsjednika Mesića na objavljivanje stenograma prisluškivanih razgovora Mate Granića i Vladimira Delonge koje je sačinio Uskok. Predsjednik Mesić iz čijeg su Ureda iscurili nebrojeni stenogrami razgovora pokojnog predsjednika Tuđmana osudio je objavljivanje Granić-Delonginih transkripata.

Dio pravosudnih kuloara protumačio je to kao udar na ravnatelja Uskoka Željka Žganjera, koji je istodobno vodio istragu i protiv Hrvoja Petrača za otmicu Zagorčeva sina.

Indikativno je da se, istodobno s Mesićevim pritiskom na Žganjera, s nepoznate adrese Globusovu novinaru Marku Cigoju javio Hrvoje Petrač tvrdeći da se uskoro vraća u Hrvatsku jer je istraga koju vodi Žganjer, pred kolapsom.

Hrvoje Petrač se i nedavno oglasio u hrvatskim medijima pismom preko odvjetnika Ljube Pavasovića žaleći se da su ga »pojedini medijski centri moći koji filaju hrvatsku javnost lažima« proglasili »dežurnim krivcem u Hrvatskoj i na Balkanu za sve loše stvari koje se dešavaju«.

Hrvoje Petrač u »pismu sa službenog puta« nije se dotaknuo ni jedne konkretne sumnje koja mu se pripisuje.

Prije odluke EU o zabrani ulaska na njen teritorij, beogradski tjednik Vreme naširoko je pisao o Petračevim navodnim vezama s beogradskim podzemljem.

(Ko je spojio Pukanića i Gotovinu? Hrvoje Petrač, Pukanićev omiljeni "žestoki momak sa vrelog zagrebačkog asfalta". Ko je spojio Gotovinu i Petrača? Željko Dilber iz Zadra, Petračev "poslovni prijatelj" i venčani kum Ante Gotovine. Pukanić je posle za taj intervju dobio godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva... Toliko o legionarsko-haško-gangsterskom bratstvu u Hrvata. Vreme, broj 701, Legija i ortaci)

Pisalo se da kao trenutno skrovište koristi Francusku, ali sve je više izvora koji tvrde da se sklonio u Grčkoj.

Navodno se u Turskoj, gdje je boravio kada ga je policija tražila zbog razgovora na temu ubojstva Vjeke Sliška, ne bi osjećao sigurnim nakon svađe s turskim biznismenom s kojim je svojedobno, navodno, držao kockarnicu "Vega« u zagrebačkom hotelu »Sheraton«.

U pričama oko mogućeg Petračevog skloništa spominjao, se i Izrael. Svojedobno se pisalo o posjeti izraelskog umirovljenog generala Amosa Kotzera, međunarodnog trgovca oružjem, Uredu Predsjednika.

Otkriveno je da je Kotzer posjetio Pantovčak uz pomoć Hrvoja Petrača s kim je ranije bio u poslovnim odnosima.
Međunarodni analitičari odbacuju Izrael kao moguće prebivalište, navodeći da je Petrač označen kao pomagač generala Gotovine, a SAD koje imaju jak uticaj na Izrael, prednjače u zagovaranju Gotovininog odlaska u Haag i sankcioniranju njegovih pomagača.
Ni Grčka više nije sigurno utočište jer se bliži početak Olimpijskih igara, što znači pojačanu obavještajnu aktivnost grčkih, ali i sigurnosnih službi zemalja EU i NATO pakta.

Sumnje u povezanost s Hrvojem Petračem, suglasni su gotovo svi promatrači, stajale su funkcije Damira Lončarića, ravnatelja Obavještajne agencije. On je, navodno, očekivao da će se predsjednik Mesić za njega ozbiljnije zauzeti i javno i kod premijera Sanadera, koji suodlučuje u kadroviranju na vrhu obavještajne zajednice. Predsjednik Mesić navodno nije bio u stanju obraniti Lončarića kod Sanadera. Šef OA na odlasku, navodno, računa da će se skrasiti na mjestu šefa osiguranja zračne luke Zagreb, gdje je radio prije sadašnjeg posla.

Za očekivati je da će ova političko-obavještajna trakavica, kako se bude približavao datum predsjedničkih izbora, dobivati sve zanimljivije nastavke.

Željko Peratović

- 21:08 - Komentari (2) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (42)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (45)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic