Europsko je vijeće, podsjetio je Barbaso, u prosincu prošle godine zaključilo da Hrvatska ispunjava sve političke kriterije, osim jedinog otvorenog pitanja, a to je predaja generala Gotovine.
EU, kazao je Barbaso, bio je vrlo jasan što se tiče pitanja generala Gotovine i onoga što znači puna suradnja Zagreba i Haaga.
"Puna suradnja znači da Gotovina mora biti lociran i prebačen u Haag ili, u drugom slučaju, hrvatske vlasti moraju dati dokaze da su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da uhite Gotovinu", nastavio je.
Ako to i ime osobe koja mu je sredila ukradenu putovnicu, te osobe iz MUP-a koja je Nacionalu i Hrvatskom listu zdilala Karamarkov dopis o mjerama koje je POA-i u hvatanju Ante Gotovine predložio MI6, budu jedini rezultati napora hrvatskih sigurnosnih službi i policije u stezanju obruča oko A.G., dobit ćemo vritnjak i od Carle Del Ponte i od EU, a Amerikanci će nas tako potapšati po ramenima da ćemo se zagrcnuti.
Izvori bliski Saši Perkoviću i Tomislavu Karamarku kažu da POA-a nije čak ni sastavila kaznenu prijavu protiv Franje Tureka za ometanje rada Haaškog suda. Tome se navodno protivio Ivan Jarnjak, a ni Vlatko Cvrtila nije blagonaklono gledao na mogućnost da njihov Francek iz Zagorja zaglavi kakvu robiju.
Time se, ipak otvorio prostor da Carla Del Ponte zatraži od Hrvatske izručenje Franje Tureka na temelju optužnice za ometanje rada Haaškog suda, a ona bi Tureka pitala tko mu je iz vrha vlasti naložio da ometa haške istražitelje, što sigurno nebi razveselilo predsjednika Stjepana Mesića.
Carline apetite navodno će se pokušati utažiti kaznenim prijavama protiv Markice Rebića, Stipana Udiljaka, Ivana Brzovića i drugih zbog pomaganja u skrivanju ahmićke četvorke i Ivice Rajića.
To je prije recentnih novinskih tekstova u Feralu i Jutarnjem listu najavio sam Predsjednik Mesić izjavljujući da su prikupljeni podaci o onima koji su skrivali ahmićane i Ivicu Rajića, a čije ponašanje je Carli Del Ponte bilo uporište u stavu da na isti način i danas tajne službe pomažu Gotovini.
To bi Europi bilo značajno kada bi se istodobno podnijeli dokazi da se Gotovina ne kreće pravcem šibenski arhipelag, Udbina, Grahovo, Glamoč...
A možda i hoće jer eto i Mesić tvrdi da Antiša nije ni u Hrvatskoj ni u BiH.
Ipak, tanka je priča o putovnicama i tome da se nije znalo tko ih je maznuo i tko je jednu zdilao Anti Gotovini da može privremeno klisnuti iz zemlje. (Neki su pisali u Italiju, a poneki u Kanadu)
U vrijeme krađe mostarskih putovnica (ne zna se pouzdano jesu li se i fizički nalazile u Mostaru ili Zagrebu) šef VII uprave za sigurnost u MVP-u bio je Saša Perković, sadašnji Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost.
On je po svojoj funkciji trebao biti na čelu istrage o krađi putovnica i raspolagati s najtočnijim podacima do kojih se moglo doći.
Kasnije je bio pomoćnik ravnatelja OA-e Damira Lončarića(Karamarkovog prijatelja iz zagrebačke policije).
Ta je funkcija pomagala Saši Perkoviću da ima veći upliv sigurnosne probleme izvan granica RH, a osobito u BiH i Srbiju.
Obzirom da je bio angažiran i u HIS-ovoj operaciji BarakudaSaša Perković bio je u prilici imati uvid u tajne puteve međunarodnog organiziranog kriminala.
Pa opet, on se nije osobito iskazao u potrazi za Gotovinom. Nije se čulo da je pokašao ikome prijaviti svoje spoznaje o mostarskoj putovnici kojom je Gotovina navodno napustio Hrvatsku.
Američki partneri koji su još bivšem HIS-u poklonili milijun dolara za osuvremenjavanje tehnike i tehnologije, pitaju se kakve su Perkovićeve spoznaje o tom novcu, i što on veli o informaciji svog operativca I.I. da se Gotovina u lipnju 2003. skrivao u ramskom franjevačkom samostanu Ščit, zbog čega je američki veleposlanik u Sarajevu morao stati u zaštitu ščitskog gvardijana?
Bojim se, da mediji, špijuni i političari nisu dobro naučili lekcije iz nedavne povijesti da su promiskuitetni erotski trokuti između njih, opasni kako za slobodu medija, tako i za opću demokratsku sliku društva. Moguće je da će nam ta žuđena, mrska Europa, upravo u tom smislu odgovoriti na molbicu za datumom pregovora.