Informaciju da se Hrvoje Petrač nalazi "u sredozemnoj zemlji koja nema veleposlanstvo u Zagrebu, i da je pod nadzorom naših sigurnjaka, prvi je objavio Ivica Đikić u četvrtak u Feral Tribuneu.
Jasna Babić u Večernjaku u četvrtak na večer na zagrebačkim kioscima i u internet izdanju objavljuje da je Hrvoje Petrač pred uhićenjem u sredozemnoj zemlji koja je u ratu.
Vuk Đuričić u Slobodnoj Dalmaciji u petak ujutro i 45 lines kažu da je Izrael sredozemna zemlja koja nema veleposlanstvo u Zagrebu i koja je u ratu.
I onda ista autorica koja je još u četvrtak objavila da je Petrač pred uhićenjem u Izraelu piše u petak na večer u Večernjem listu slijedeće:
TAJNE SLUŽBE Uzbuna u državnom vrhu nakon informacije da je lociran odbjegli tajkun
Jučerašnja objava informacije da su domaće tajne službe locirale zemlju u kojoj se skriva Hrvoje Petrač izazvala je novu uzbunu u državnom vrhu. Prema izvorima Večernjeg lista, Tomislav Karamarko, aktualni šef POA-e, bio je zaprepašten činjenicom da je jedna od najpovjerljivijih operacija hrvatske diplomacije, pravosuđa i obavještajne zajednice opet dospjela do novinskih redakcija. Ovaj put za curenje državnih tajni nije osumnjičen ni MUP ni domaći špijuni koji su izmaknuli kontroli, nego član Vijeća za nacionalnu sigurnost koji, navodno, sličnom ekskluzivom mjesecima servisira medije, "kupujući" njihove simpatije. Riječ je o osobi koja, kako se pretpostavlja, novinarima prilično redovito prepričava potankosti sa zatvorenih sjednica Vijeća.
Do sada sam bio sklon vjerovati da je dvoje od četvoro novinara uz koje sam u ovom postu naveo da su locirali Hrvoja Petrača u jako dobrim odnosima s Tomislavom Karamarkom i da su upravo od njega dobili informaciju gdje je Petrač i što mu se sprema. Zato sam se i začudio kad sam vidio da je ta informacija procurila van i izrazio sumnju kako će se sve okončati.
Obzirom da se sad, kao, Tomislav Karamarko naljutio, a kažiprstom se upire u Vesnu Škare Ožbolt, prvo što se dade zaključiti da je objava informacije bila signal Hrvoju Petraču da se premjesti odande gdje je bio ( dal' u Tel Avivu, Pragu, Bratislavi ili Ateni, svejedno), da bi hrvatske vlasti - Sanader i Mesić - mogle reći Carli Del Ponte:
Evo Karamarko ga je našao. Ivan Delvechio je u Tel Avivu sve imao pod kontrolom. Tamo u veleposlanstvu imamo jednu gospođicu koja je do prije 3 godine radila u Petrač grupi, pa se za njen odlazak u Izrael založio Damir Lončarić, čija je žena zamjenica zagrebačkog državnog odvjetnika (radi kod Mladena Bajića u firmi)i u kumstvu s Petračem... I mi bismo Hrvoja dobili da netko iz Vijeća za nacionalnu sigurnost nije sve to provalio novinarima...
Vele oni to pokazujući Vesnu Škare Ožbolt.
Ne vjerujem da je to Vesna učinila.
Razvoj događaja bit će izuzetno zanimljiv, ako s Hrvojem nije napravljen neki još neprovaljeni angažman, pa on sutra, prekosutra ne osvane u Zagrebu, bez da se itko bude raspitivao gdje je bio.
Jedno od mogućih pitanja biti će - kako je moguće da se Hrvoje Petrač toliko dugo skrivao u Izraelu kad je tamo veleposlanik Ivan Delvechio koji je svojedobno došao na šefovsko mjesto Saše Perkovića u Upravi za sigurnost MVP-a. Kao šef sigurnosti MVP-a, svojedobno je dospio i u Feral Tribune, vezano uz navodno maltretiranje nekog veleposlanika.
Kad je on došao u Tel Aviv za veleposlanika Globus je već objavio tekst Igora Alborghettija o Petračevim vezama s Tel Avivom.
I Damir Lončarić kao šef OA-e jako je uvažavao Delvechija, pa je tim čudnije, obzirom na njihovo osobno poznastvo da nisu razmijenili informacije o vezama Hrvoja Petrača s Izraelom, dok je Lonac vodio OA-u.
Odnosno, ako i jesu, kako da nitko te informacije nije proslijedio Predsjedniku Stjepanu Mesiću koji je i 2003-e govorio da što Lončariću imaju prigovarati povezanost s Petračem kada se protiv Petrača ne vodi nikakva istraga. Predsjednik je bio strašno neinformiran. Tada se Petraču sudilo za iznudu u Zagorju, a proces je okončan oslobađajućom presudom.
A kao što kaže Dušan Miljuš, Petraču bi bilo glupo prihvatiti nagodbu tipa, otkucaj Gotovinu, smanjit ćemo ti kaznu za otmicu Zagorčeva sina.
Ta bi se informacija našla u novinama prije nego bi nagodba bila postignuta, kao što se već i dogodilo, a sumnja u izdaju Gotovine, gore bi ga pogodila od nesmanjenih šest godina zatvora za otmicu.