Te 1978., nekim ministrantskim poslom bio sam u župnom uredu gradištanskog župnika vlč. Josipa Ivanuša.
U Vatikanu se vijećalo tko će naslijediti Ivana Pavla I. Župnik Ivanuš mi se požalio da mu nadležne crkvene vlasti nisu stigle poslati sliku Albina Lucianija, pa mu se na zidu još nalazio Giovanni Battista Montini.
Zvonarica i pomoćna domaćica Eva Cecina Stojanović hranila je župnikove kanarince i slavuje.
- Ševa (tako u Gradištu od milja zovu Eve), znate li Vi da je jučer u selu muž ubio ženu, pitao je velečasni.
- Božemioprosti, neznam, čudila se zvonarica, inače ponajbolje informirana osoba o seoskim događajima.
- E, vidite moj kanarinac Cici bio je ljubomoran na svoju partnericu Slavicu i iskljuckao je po glavi, objasnio je župnik.
- Ah, taa-ko.
- A znate li Vi Ševa da će novi Papa biti crnac?
- Božemioprosti, neće valjda, skoro se prekrižila zvonarica.
- Zašto nebi bio, obrecnuo se velečasni Ivanuš.
- Dobro, Vi znate bolje od mene, kazala je pognuvši glavu zvonarica Eva Cecina Stojanović.
Sutra, pa sve do službene vijesti da je Poljak Karol Wojtyla postao Papa Ivan Pavao II, čitavo je Gradište bilo u strahu da će Papa biti crnac, jer tako je Ševi Cecinoj rekao župnik.
Josip Ivanuš bio je omiljen u selu. Možda baš zbog svog čudnovatog smisla za šalu. Bio je i osobni prijatelj đakovačko-srijemskog biskupa Ćirila Kosa.
- Ti mi se nećeš krizmat', ako se dobro ne pripremiš za krizmeni test! Može se tvoj dada (otac po šokački) žalit biskupu Kosu. Mislim, ako mi biskup naredi, ja ću krizmat i svoju Lolu (župnikov pas), ali će svi znati da to nije bilo mojom voljom. Tako će biti i s tobom, ako se ne pripremiš, znao bi reći nekom tko nije pokazivao ni minimalno znanje iz vjeronačnog gradiva, a nije ga se moglo vidjeti ni na ranoj, nedjeljnoj misi.