Marketing
Policijska država ili povratak UDB-e
Saša Perković i Tomislav Karamarko dobro surađuju na reformi obavještajnog sustava.
Izjavio je Predsjednik Mesić gostujući prošli tjedan kod Romana Bolkovića na OTV-u.
O pojedinostima reforme teško je dobiti informaciju iz otvorenih izvora. Novinari bliski Perkoviću i Karamarku proteklog su tjedna preskočili ovu temu.
A i Croatian Intelligence Underground, uglavnom, ne žubori.
Mesić je Bolkoviću kazao da se s Karamarkom razišao zbog političkih okolnosti, što samo djelomice odgovara istini.
Te 2002. kad je UNS privremeno pospremljen u ropotarnicu hrvatske obavještajne povijesti, Karamarko je predlagao snažniju poziciju Ureda za nacionalnu sigurnost u obavještajnoj zajednici. Sve bi se informacije iz SZUP-a, HIS-a i SIS najprije slijevale njemu u UNS, a potom korisnicima: Mesiću, Račanu...
UNS kao stručno tijelo nadzirao bi i zakonitost rada tri obavještajne službe. Saborska bi oporba zakonom imala zajamčenu većinu u parlamentarnom odboru za nadzor sigurnosnih službi, te bi se na taj način osiguravao tzv politički ujednačen nadzor sigurnosnog sustava.
Tomislav Karamarko se u tom prijedlogu poslužio mađarskim modelom ustroja i nadzora sigurnosnog sustava.
Evo i njegove tonske izjave iz tog vremena: Tomislav Karmarko – Real Player
Političke okolnosti koje su odlučile da njegov prijedlog propadne zapravo je otpor koji su prema njemu i njegovim idejama pružali SDP-ovci Šime Lučin, tadašnji ministar unutarnjih poslova i Ivica Račan, tadašnji premijer. SDP-ovci su se bojali prevelike koncentracije moći u UNS-u, a u nekakav parlamentarni nadzor nisu vjerovali.
Karamarko nije krio svoje veze sa frakcijom obavještajnog podzemlja tzv štedulovcima: Miro Laco, Mirko Ljubičić Šveps, Nikola Krišto... Ut to, bitno je doprinio da s mjesta šefa HIS-a ode Ozren Žunec, Račanov kandidat koji je trebao iz temelja reformirati službe, odnosno, u prvom redu očistiti ih od taloga prošlosti: kako UDB-ine - tako i Tuđmanove.
Šime Lučin nije se pojavio na sjednici Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost kada je Karamarko koncem 2004. postavljan za šefa POA-e umjesto, u aferi Puljiz kompromitiranog Joška Podbevšeka, te je na taj način potvrdio SDP-ov negativan stav o trenutnom reformatoru sigurnosnog sustava.
Nazočni internim tečajevima Službe državne sigurnosti (UDB-e) s konca osamdesetih prošlog tisućljeća sjećaju se da je gotovo identičan koncept obavještajnog ustroja zagovarao Josip Perković, tada u samom vrhu zloglasne komunističke tajne policije.
Josip Perković Tata sada dolazi na svoje. Na tom konceptu, jednog središta u koje se slijevaju i u kom se selektiraju sve informacije, osim Tomislava Karamarka, kojem je bio tajni savjetnik u UNS-u 2001-e i 2002-e, radi i njegov sin Saša Perković.
Još kada bi upalilo da Stjepan Mesić postavi Darka Grdića (navodno oženjenog sestrom Josipa Perkovića) na mjesto načelnika Glavnog stožera OS RH, Tatinom utjecaju na sigurnosni sustav RH, nebi bilo kraja.
Perkovićevi i Karamarkovi saborski lobisti, neslužbeno u parlamentarnom kafiću, ističu kako je velika stvar što se ta dvojica zalažu da se POA-i vrate policijske ovlasti, među ostalim i nošenje te upotreba pištolja.
Ako je tome tako, čini se da će nam se kroz priču o lovu na Antu Gotovinu (Mesićeve najnovije izjave na Kavici s građanima u subotu) na mala vrata ušuljati policijska država, odnosno UDB-a...
Post je objavljen 10.04.2005. u 17:24 sati.