online

Krivnju za ovaj sustav laži, koji vlada u Hrvatskoj, u znatnoj mjeri snosi Tuđman, koji se nije ni sam mogao osloboditi svoje jugoslavenske komunističke prošlosti.

Nije se gotovo ništa učinilo na revaloriziranju najnovije hrvatske povijesti, a bez utvrđivanja istine na tomu području besmisleno je govoriti o bilo kakvoj pomirbi.

Zadržao je kult Josipa Broza Tita, a Tito je simbol komunizma i jugoslavenstva, ogorčeni neprijatelj hrvatske državne nezavisnosti i demokracije, pa je tako na posredan način dao opravdanje njegovim idejama i politici. Time je omogućio oživljavanje nostalgične čežnje za Jugoslavijom. Na jednoj strani borio se je protiv falsifikata u hrvatskoj povijesti, a na drugoj ih je i sam poticao.

Tako je u Startu 13. travnja 1991. izjavio, da je ustaška politika bila, da "trećinu Srba treba iseliti, trećinu likvidirati, a trećinu prevesti na katoličanstvo" i da je "zista jedinu pozitivnu ulogu na hrvatskom tlu odigrao partizanski pokret pod vodstvom Tita, uopćeno govoreći, zatim Hebranga...".

U izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske dao je unijeti odredbu, prema kojoj su odluke ZAVNOH-a temelj hrvatske državnosti, iako ZAVNOH nije imao nikakve ovlasti, da donosi bilo kakve odluke u ime hrvatskoga naroda, a odluke, koje je donio, bile su samo jedna od karika u lancu izgradnje Jugoslavije.

Uveo je kao državni blagdan tzv. Dan antifašističke borbe kao sjećanje na odlazak skupine sisačkih komunista u šumu da se, na poziv Kominteme, bore protiv Nezavisne Države Hrvatske, iako ih hrvatske državne vlasti ničim nisu ugrožavale.


Maršal Josip Broz Tito i njegov najmlađi general Franjo Tuđman


Na Hrvatskoj televiziji 23. i 24. lipnja 1999. emitirana je njegova izjava, da "Tito nije dao nalog za ono što se u Bleiburgu i poslije njega dogodilo sa zarobljenim hrvatskim pukom", što je očita besmislica.

Tada je za Tita također rekao: "Sa ZAVNOH-ovskom Hrvatskom i s ustavom iz 1974. omogućio je i pravne osnove za osnutak sadašnje neovisne i demokratske države. Da nije bilo antifašističkog pokreta i Tita; ne bismo imali Hrvatske".

Osobno je spriječio pokretanje kaznenog postupka protiv Marka Belinića, Rade Bulata, Milke Kufrin i Lutve Ahmetovića, protiv kojih je podnesena kaznena prijava zbog ratnog zločina počinjenog u Krašiću početkom 1943.

Prijava je podnesena u mjesecu svibnju 1998., što nije spriječilo Stjepana Mesića, da nakon toga Beliniću dade odličje. Ali zato se je Dinku Šakiću sudilo i osudilo ga se je na 20 godina zatvora. Tako izgleda hrvatska pomirba u praktičnom životu.

Hrvatska smotra, ožujak/travanj 2005.