Smjena Dragutina Cestara udarac pomagačima Ante Gotovine?
Po prvim reakcijama Ive Pukanića, vlasnika Nacionala na vijest o Cestarovoj smjeni, teza iz naslova mogla bi držati vodu.
Puki drži da je Cestarjedan od najvećih profesionalaca u MUP-u i nastradao ni kriv ni dužan.
Za njegovu smjenu krivi Tomislava Karamarka i Ranka Ostojića za koje kaže da su odgovorni što je Ante Gotovina 2001. dobio lažnu putovnicu. Prvi je tada bio šef UNS-a, a drugi ravnatelj policije.
I inače, kuloari bliski Tomislavu Karamarku kažu da šef POA-e zamjera Franji Tureku da ga je 2001-e okrivljavao za Gotovinin bijeg iz Hrvatske, odnosno za davanje Gotovini lažnih dokumenata.
Navodno je Karamarko na takve Turekove optužbe naišao pregledavajući arhivu POA-e.
U to je vrijeme Tomislav Karamarko bio predstojnik UNS-a, a savjetnik mu je bio Smiljan Reljić. Neki međunarodni krugovi sumnjičili su zapravo Smiljana Reljića da je ishodovao inkriminirane dokumente za Gotovinu.
I ostali podaci o tzv mostarskoj putovnici su kontradiktorni: zna se da ju je koristio Gotovina, da nije glasila na njegovo ime, ali se ne zna koje ime i prezime su u nju bili upisani.
Oglasio se i bivši konzul u Mostaru i jedan od uskih suradnika norvalske grupe, Ćiro Grubišić. On kaže da 930 putovnica iz MUP-a RH nikada nije ni stiglo u Mostar, odnosno da su ostale u Zagrebu i da o tome postoje dokumenti.
Ministar Lučin je 2003. g. u Saboru izjavio kako su Legijina i još dvadesetak takvih putovnica izdane iz spornog kontingenta od 930 obrazaca, a ovih je dana Feral Tribune objavio kako je u srpnju 2001. godine izdana i generalu Anti Gotovini. Danas Račan u Vjesniku izjavljuje kako je Legija kupio bjanko putovnicu u Zagrebu, kako je otkrio da je u Mostaru nestalo nekoliko tisuća obrazaca... Međutim, polovicom 2003. izjavio je da će se kao predsjednik Vlade RH založiti da se provede najhitnija i temeljita istraga o tim putovnicama! Zašto se nije provela istraga? Dakle, putovnica generalu Anti Gotovini izdana je za Račanova mandata, u vremenu kad su jedino on i Lučin bili apsolutno nadležni, ali i odgovorni za svaku hrvatsku putovnicu. General Gotovina pobjegao je s takovom putovnicom
Mislim da je ovo napravljeno neprofesionalno. E sad, da li je to bilo u političke svrhe, ne znam. Vrijeme će pokazati. U toj priči ima onoga što bi moglo biti točno, to je da je bila dosta problema s tim dokumentima, da su dokumenti nestajali, ali, kažem, trebalo je tu priču dovesti do kraja. Koliko je ona u segmentu politike izišla van, a koliko je slučajno procurila, možemo samo nagađati.
I nije slučajno što je Ivo Pukanić s liste 1000 najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj izostavio Ranka Ostojića, i što Šime Lučin danas žali dan kad se složio da mu Ranko vodi posao u policiji.
VL: Franjo Turek postao je ravnatelj POA-e zahvaljujući SDP-u, vašoj stranki. Kako ste mogli postati njegovom žrtvom dok je vaša stranka bila na vlasti?
OSTOJIĆ: Postao je ravnatelj POA-e na isti način na koji su svi Turekovi suradnici danas ostali u Ministarstvu unutarnjih poslova. Turek je postavljen na preporuku jednog tadašnjeg savjetnika ministra unutarnjih poslova, koji je doveo i mnoge druge ljude u MUP. Doslovno nitko od tih ljudi nije uklonjen. I mislim da to nema veze s činjenicom da Turek pripada tzv. zagorskom lobiju.
Taj savjetni Šime Lučina koji je po Ostojiću koji je doveo i mnoge druge ljude u MUP zove se Josip Kukuljan i doista ne pripada zagorskom lobiju.(Turek, Cestar, Jarnjak, Cvrtila, Mlinarić... su Zagorci)
Riječ je o Crikveničaninu, prijeratnom partijskom pouzdaniku, koji je za rata jedno vrijeme bio na policijskoj ispomoći u Gospiću. Kasnije je bio šef policije u Dubrovniku gdje je navodno sklopio čvrst savez s tamošnjim šefom SZUP-a Petrom Luburićem. Navodno je za to savezništvo bio honoriran skupocjenim automobilom.
Sredinom 1999. Josip Kukuljan se u svojstvu saborskog zastupnika SDP-a u Županijskom domu Sabora, pojavio u riječkoj bolnici izraziti potporu novinaru Robertu Franku, kog su oteli u Mostaru i prebili na putu za Široki Brijeg. (Neki kažu da je Frank pretučen zbog pisanja o Hercegovini, drugi zbog prijašnjih grijeha: tekstova u Novom listu o ratnim zločinima u Gospiću)
Koncem 1999. SDP je Josipa Kukuljana, Ozrena Žuneca i Antuna Tusa imenovao u internu komisiju koja se bavila slučajem Šibenik. Trebali su procijeniti koliko bi ta afera mogla nanijeti štete stranci obzirom da su Marijo Barišići Darko Milković (svjedoci na temelju čijih dokumenata su se temeljile optužbe o kriminalu u Vojnoj policiji) bili članovi SDP-a.
Kukuljan je sudjelovao i u izradi SDP-ovskog šminkerskog dokuementa pod, otprilike, nazivom Strategija 2000-e, koji je poslužio kao teorijska afirmacija budućim SDP-ovim dužnosnicima u sigurnosnom segmentu vlasti.
Josip Kukuljan, na poziciju savjetnika Šimi Lučinu došao je 2000-e, a u Županijskom domu zamijenio ga je Matko Županić.
* Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, ustvrdio je da je MUP u vaše vrijeme kadrovski ustrojavao esdepeovac Kukuljan. Zar nije kadrovirao po stranačkoj podobnosti?
- Kukuljan jest bio savjetnik za kadrove u MUP-u. Ali da su ti navodi točni, sam Ranko Ostojić ne bi nikad postao ravnatelj policije, jer Kukuljan nikad prije za Ostojića nije ni čuo. Kukuljana često nisam ni pitao za mišljenje i zato je netočno da je imao ulogu glavnog kadrovika. Na kraju krajeva, ja sam potpisivao rješenja. I ja sam odgovoran. U cijelom sustavu MUP-a samo je nekoliko ljudi stiglo izvana, uključujući Ranka Ostojića. Imao sam čak problema s vlastitom strankom jer nisam dopuštao da čovjek, zato što je esdepeovac, postane načelnik policije u nekom gradu. (Ranko je kao SDP-ovac postao načelnik policije u Splitu, op. ž.p.)