Kažu mi izvori s Iblerova trga da je aktualni glavni tajnik HAK-a Nikola Vuković 2000-e trebao postati šef HIS-a. Na to mjesto je trebao uskočiti i nakon što je Ozren Žunec odlučio otići.
Taj predratni istomišljenik Račanova supranika u Partiji Ive Družića nije se htio potrošiti u HIS-u. Navodno mu je bilo lakše vući obavještajne konce iz sjene, s mjesta zamjenika tadašnjeg tajnika HAK-a Borisa Šprema.
Čudi me da je "Globusu", koji tvrdi da iza trenutne bure u HAK-u stoji Ivić Pašalić, promaklo da je Vukovićev sadašnji zamjenik Tomislav Družak bio ravnatelj HIS-a 1999-e, nakon ostavke Miroslava Šeparovića i prije ponovnog imenovanja Miroslava Tuđmana. Za Tomislava Družaka se tada tvrdilo da je čovjek Ivića Pašalića, da je u HDZ ušao s Milanom Kovačem s kojim je radio u Tekstilprometu.
A kazneni progon Franje Tureka se nastavlja. Državno odvjetništvo zatražilo je od suda pokretanje iIstražnih radnji protiv bivšeg ravnatelja POA-e Franje Tureka za neovlašteno prisluškivanje. Najvjerojatnije je riječ o prisluškivanju iz 2000/01 kada je Turek nadzirao pomagače Mirka Norca i Ante Gotovine: Miru Lacu, Mirka Ljubičića Švepsa, Nikolu Krištu...
Siroti Turek bi mogao odgovarati za ono što je trebao raditi, a ne za ono što nije smio: nadzirati novinare koji su kritički pisali o Željku Bagiću i njemu.
I oko toga kao da su suglasni svi.
Predsjednik Mesić je sa nekima od spomenutih, preko svog tadašnjeg šefa UNS-a Tomislava Karamarka, pregovarao da mu Mirko Norac podnese prijavak u Uredu predsjednika. Mesić je par većeri sjedio u Uredu čekajući Norca, koji se nije pojavio jer su Laco i Ljubičić dogovorili s Račanom da će se Norac predati uz jamstvo Vlade da će mu i za moguće druge optužnice iz Haaga biti suđeno u Hrvatskoj.
Tomislav Karamarko je još 2000-e htio zaposliti Miru Lacu u HIS čemu se usprotivio Ante Karić Mesićev prijatelj koji mu je hranio djecu dok je sadašnji Predsjednik gulio zatvor u Staroj Gradišci.
Pripremajući knjigu o Milanu Levaru našao sam se početkom 2002. u Uredu Predsjednika na poziv savjetnika za vanjsku politiku i medije Tomislava Jakića. Dogovarali smo na koji bi način Stjepan Mesić mogao podržati knjigu o svom prijatelju Milanu Levaru kod kog je u Gospiću najmanje tri put većerao ličke krumpire.
Jakić je bio upoznat s dosta pojedinosti iz Levarove borbe za istinu o zločinu u Gospiću.
Zajamčio mi je da će Predsjednik Mesić svakako podržati projekt o Levaru. Pitao me može li nastavku razgovora biti prisutan i Željko Bagić.
Nisam poznavao Bagića osobno. Čuo sam da se s Mesićem zbližio u Beogradu dok ga je čuvao kao Predsjednika Predsjedništva SFRJ. A da se njihov odnos produbio Bagićevim zbližavanjem s jednim članom Mesićeve obitelji.
Bagić je rekao Jakiću: Vidiš Tomice to ti je taj novinar za kojeg Karamarko tvrdi da ga za moj račun ruši. Nakon jednog njegovog teksta u Vjesniku Karamarko je sazvao sjednicu svih iz Ureda na kojoj me pred Predsjednikom optužio da ja stojim iza njegovih tekstova.
Nitko, osim mene samog, nije stajao iza mojih tekstova, a Bagićeve riječi poklapale su se sa zaključcima do kojih sam došao o Karamarkovu odnosu spram moga pisanja.
Karamarka je smetalo što ga često javno optužujem za bliskost s ljudima koje se spominje kao aktera niza afera o ratnim zločinima, švercu droge i automobila, prodavanju obavještajnih magli...
Iva Bagić, izjavom da nije hodala s Nikolom Petračem, ruši Mesićev i Bagićev alibi za optužbe o povezanosti s Hrvojem Petračem.
Mesić je tvrdio da je njegov savjetnik zaradio od EU ban jer su Bagićeva kćer i Petračev sin hofirali.
Nakon izjave cure kojoj je bitnija vlastita medijska karijera od očeve i Predsjednikove, sada je taj klimavi alibi sasvim srušen.
A u svakoj demokratskoj zemlji s nezavisnim medijima predsjednik bi ili dao ostavku ili bio opozvan.
Post je objavljen 01.04.2005. u 07:18 sati.