Zoran Oštrić

29.01.2010., petak

Jeste li protiv prostitucije? Treba kažnjavati korisnike!

Prenosim priopćenje. Tu sam temu nekoliko puta spominjao, u diskusijama koje se povremeno, uglavnom marginalno, povedu u cyberspace-u. Postoje samo dva logički dosljedna pristupa problemu prostitucije: ila da se prihvati kao normalna ili barem kao neiskorjenjiva djelatnost i legalizira, ili, ako je se želi suzbiti, kao dokazano učinkovitu metodu strogo kažnjavati korisnike usluga.

Dodajem međutim, iako se zaista povijesno i društveno u velikoj većini radi o "rodnoj diskriminaciji", ima i muškaraca koji rade kao "prostituenti" (iako za to nemamo riječ u hrvatskom, pa se kaže "muška prostitutka"; možda "prostitut" ili "prostitutac", po analogiji s drugim slučajevima imenica, gdje je "-ka" nastavak za ženski rod). Uglavnom, naravno, pružaju usluge drugim muškarcima.

Žena, koja koristi usluge prostitutke ili prostituenta, morala bi naravno biti jednako kažnjena, kao i muškarac.

Poseban pak problem su profesionalne domine. Iako one pružaju vrstu seksualne usluge, ne čini mi se da ih se može promatrati kao "prostitutke" u pravom smislu riječi.

Ženske udruge traže dekriminalizaciju prostitutki

Nevladine udruge za zaštitu prava žena zauzimaju se za to da se u novome kaznenom i prekršajnom zakonu počnu kažnjavati osobe koje plaćaju seksualne usluge i da se dekriminaliziraju prostitutke, za koje tvrde da su isključivo žrtve nasilja.

Hrvatskoj bi kao primjer u pripremi novih odredaba trebale poslužiti skandinavske zemlje, istaknuto je na jučer održanom okruglome stolu u organizaciji Mreže organizacija za prevenciju i eliminaciju nasilja nad ženama - Petra, Centra za žene žrtve rata - ROSA i Ženske mreže Hrvatske.

Podaci predstavljeni tijekom rasprave pokazuju da je kažnjavanje konzumenata umanjilo stopu prostitucije u Švedskoj, Norveškoj i Islandu.

No, znatno važnijim od broja uhićenih i kažnjenih konzumenata prostitucije članice ženskih udruga smatraju poruku koju zakonodavac tako šalje građanima - da je prostitucija u prvome redu oblik nasilja prema ženama i djevojkama te oblik rodne diskriminacije.

Radnoj skupini za izmjene zakona zato poručuju da žene nisu roba koju je dopušteno kupovati te da korisnici seksualnih usluga u najvećem broju slučajeva iskorištavaju žensko siromaštvo i nezaposlenost.

Voditeljica radne skupine za izmjene Kaznenog zakona, profesorica zagrebačkoga Pravnog fakulteta Ksenija Turković rekla je da sadašnji nacrt predviđa kažnjavanje korisnika prostitucije, a predstavnice udruga pozvala je na raspravu o zakonskim izmjenama sredinom veljače.

Na Kazneni zakon radna skupina dosad je primila više od 800 primjedaba, a neke su čak stigle i iz inozemstva.

- 15:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #

U Kući ljudskih prava - donatorska večer za Haiti

Organizacije iz Kuće ljudskih prava (B.a.B.e., CMS, Documenta, GOLJP ) i Zelena akcija pozivaju vas na donatorsku večer za prikupljanje pomoći za nastradale na Haitiju koja će se održati u subotu, 30. siječnja 2010. s početkom u 19 sati u Kući ljudskih prava (Selska cesta 112 c, Zagreb).

Program donatorske večeri za nastradale na Haitiju:

19:00 - 19:10 - Tihomir Ponoš: "Kratka povijest političkih previranja na Haitiju"
19:10 - 19:20 - Jagoda Munić: "Utjecaj devastacije okoliša na pojačavanje posljedica prirodnih katastrofa i ljudskih prava"
19:20 - 19:30 - Gordana Obradović: "Feministička podrška u katastrofama"
19:30 - 19:40 - Lovorka Marinović: "Izazovi humanitarnih intervencija - psi rata i katastrofe"
...
Domaćice donatorske večeri: Marina Škrabalo i Sanja Sarnavka
Prigodna glazba uz DJ D-gree.

Prikupljena sredstva bit će ravnomjerno uplaćena na račune Crvenog križa, Caritasa i UNICEF-a.

- 14:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2010., četvrtak

Gle, zima je! A Zemlja se ipak zagrijava. Ne nasjedajte lažima osporavatelja!

Zanimljivo je pročitati tekst naslovljen Stiglo malo ledeno doba, 30 godina zime će biti jako oštre, u jučerašnjem Večernjaku. Ilustrira kako, s jedne strane, osporavatelji klimatskih promjena koriste svaku priliku za svoju propagandu, a s druge, koliko su površni masovni mediji, s pamćenjem kolibrija.

Jer, gle: trenutno vladaju hladnoće, ne u cijelom svijetu nego u dijelu Europe, jednom dijeliću svijeta, i odmah se tvrdi, kako je to dokaz, da je globalno zatopljenje "mit"; kao da neće i dalje zimi biti hladnije nego ljeti! Analize znanstvenika o "sjevernoatlantskim oscilacijama", lokalnim sezonskim događanjima, mediji pretvaraju u tvrdnje o svjetskim trendovima. O istoj temi pisao sam prije mjesec dana: Unatoč ciči zimi, globalno zatopljavanjse je realnost.

U istom tom Večernjaku, također prije mjesec dana: Jedna od najglupljih izjava što ih je u posljednje vrijeme na HTV-u čuo Zvonimir Katušin iz Državnog hidrometeorološkog zavoda bila je likovanje izvjesnog voditelja dnevnika nad “dokazom o nepostojanju globalnog zatopljenja”

Jedan od najuglednijih hrvatskih osporavatelja, akademik Vladimir Paar, slavodobitno priča o "početku pravog ledenog doba". Neki naivni čitatelji past će na titule "doktor", "profesor" i "akademik", međutim Paar nije ni meteorolog ni klimatolog, nego teorijski fizičar; u njegovom impresivnom popisu znanstvenih radova nema ništa o klimi. Veza s klimatologijom je tek ta, da se bavi nekim matematičkim metodama (teorija kaosa) koje se primjenjuju i u klimatologiji. S istim pravom bi ekonomist mogao pretendirati da kompetentno govori o kvantnoj fizici, jer se u oba slučaja koriste matrice i diferencijalne jednadžbe.

Moja je procjena, poznajući odavno profesora Paara (polemizirali smo o energetici prije oko 25 godina) i cijenjujući njegovo široko znanje i inteligenciju, da on nažalost točno zna što govori - naime, svjesno laže. Zašto - ne ulazim.

Zemlja se zaista nalazi u "interglacijalnom" periodu, kad su temperature globalno više, ali do slijedećeg zahladnjenja doći će za više tisuća godina. Nema nikakvog uporišta, ni u kojem klimatskom modelu, koji da bi to moglo doći već za stotinu godina, kako Paar kaže (ako je, uostalom, Bezgrešnjak to točno prenio).

Svaki klimatolog će napomenuti, da globalno zatopljenje ne znači, naravno, da će temperature ravnomjerno, tijekom godine i širom svijeta, postajati više. Posljedice su daleko složenije. Jedna od bitnih, imajući na umu elementarne fizičke zakone, jest slijedeća: viša temperatura - to znači više energije u sustavu; više energije pak proizvodi više ekstremnih događaja: više oluja (vidljivo i na Mediteranu i u Meksičkom zaljevu, npr.!), više snažnih pljuskova ali i više razdoblja suše, više razdoblja velikih vručina - ali također i moguća razdoblja velikih hladnoća! Dapače, globalno zagrijavanje može dovesti i do lokalnog zahlađenja (ako npr. prestane teći Golfska struja, što su Britanci i Skandinavci vrlo ozbiljno shvatili).

Među znastvenicima koji se stvarno bave klimom postoji danas ono što je, po mom sudu prilično nesretno (jer "konzenzus" nije način na koji znanost funkcionira, a imam određene rezerve prema tom pojmu općenito), nazvano "konsezusom" da je globalno zatopljenje ne samo realnost, nego i da vrlo vjerojatno čovjek na njega utječe. Do toga se nije došlo nekakvim političkim pritiskom, kako neki vole zamišljati, nego kao rezultat napornih istraživanja i tisuća znanstvenih radova. Neki klimatolozi su suzdržani, ali u pravilu su glavni osporavatelji ljudi sa doduše zvučnim titulama i nesumnjivim znanjima, ali koji, kao i Paar, nisu klimatolozi.

Evo npr. jedan pregled relevantne znanstvene produkcije, objavljen u uglednom časopisu Science prije pet godina: BEYOND THE IVORY TOWER: The Scientific Consensus on Climate Change (moj prijevod).

Znanstveni konsenzus je jasno iskazan u izvještajima Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC). (...) Posljednjih godina, sva važna znanstvena tijela u Sjedinjenim Državama, koje okupljaju članove čije se ekspertize direktno bave temom, objavila su slična priopćenja. Npr. izvješće Nacionalne akademije znanosti (...) Drugi se slažu. Američko meteorološko društvu, Američka geofizička unija i Američki savez za napredak znanosti (AAAS) izdala su prioćenja posljednjih godina, zaključujući da su dokazi za ljudski utjecaj na klimu uvjerljivi. (...)

Nije li ipak moguće, da svi ti zaključci uglednih institucija nekom manipulacijom razlikuju od stvarnih zaključaka izvornih znanstvenih radova?

Ta hipoteza je testirana analizom 928 sažetaka, publicirani u recenziranim znansvenim časopisima između 1993. i 2003., koji su objavljeni u ISI bazi podataka s ključnim riječima "klimatske promjene". Tih 928 radova bilo je podijeljeno u šest kategorija: eksplicitno potkrijepljenje konsezualne pozicije, procjena posljedica, prijedlozi mjera, metode, paleoklimatske analize, te odbacivanje konsenzualne pozicije. Od svih radova, 75 posto potpada pod prve tri kategorije, prihvaćajući eksplicitno ili implicitno konsenzualni stav. 25 posto se bavi metodama paleoklimatologije, ne izražavajući stav o tekućim antropogenskim klimatskim promjenama. Neočekivano, nijedan od radova nije izrazio neslaganje s konsenzualnom pozicijom. (Podebljao Z.O.) moguće je, da se neki autori koji se bave utjecajima, razvijaju metode ili sutdiraju paleoklimatske promjene vjeruju da su aktualne klimatske promjene prirodne. Međutim, ta se tvrdnja ne pojavljuje ni u jednom radu.

Dakako, autorica upozorava da usprkos svemu tome postoji mogućnost, da su zaključci pogrešni. U empirijskoj znanosti jednostavno ništa nije apsolutno sigurno - sigurnost postoji samo u matematici i u religiji. Ali zdrav ljudski razum nikada ni ne čeka na apsolutnu sigurnost, da bi pokrenuo neku akciju. Tvrditi, usprkos svim potkrijepama, da ne smijemo ništa poduzimati protiv prijetećih posljedica naših djela, siskaz je bolesnog uma.To je "načelo predostrožnosti" (precautionary prindiple), na sreću službena politika EU od 2000.. (Više o toj temi u mojem članku Znanost i politika klimatskih promjena.)

- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

27.01.2010., srijeda

Zubak, zašto nas imaš na zubu!?

Poduzetnik Pavo Zubak, vlasnik poznate tvrtke AUTO ZUBAK, priprema gradnju tvornice autobusa. O tome su nedavno pisale novine business.hr, a prenio je Nacional. (Ne, nije u pitanju Zvonko Zubak, kako je to danas objavio svima nam mili Večernji list, od moje mladosti zvan "Bezgrešnjak"! zubo

) Bilo bi to za svaku pohvalu: poduzetnik koji se obogatio uvozom i trgovinom sada ulaže u proizvodnju i izvoz, kad gradnja tvornice ne bi bila planirana na području koje takvim aktivnostima nije namijenjeno. Tu stoje bespravno sagrađeni pogoni za koje je više inspekcija naredilo uklanjanje i obustavu gradnje, a priprema se i optužni prijedlog zbog toga što su jasne naredbe inspekcije prekršene.

U tijeku je javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš za zahvat: gospodarska proizvodnja autobusa s komorom za lakiranje i ostalim pratećim sadržajima, na lokaciji Sesvetski Kraljevec, Dumovečka 25, investitora AUTO ZUBAK d.o.o. iz Velike Gorice, koja će potrajati do 9. veljače. Jučer je pak u Sesvetama bila održana prezentacija studije, na koju je došlo sedamdesetak građana s područja Sesveta, te desetak članova Zelene liste, predvođeni supredsjednicom stranke Vlastom Toth i supredsjednicima gradske organizacije Ivanom Pernarom i Sanjom Stipandić.

Zaključak prisutnih bio je jednoglasan: studija nije prihvatljiva, jer nikakva gradnja industrijskih projekata na tom području nije moguća po GUP-u i po elementarnoj logici jer su u neposrednoj blizini kuće; Pavo Zubak već godinama krši zakone i bespravno gradi i radi, terorizirajući i trujući okolno stanovništvo bukom, prašinom i smradom.

O ovom zanimljivom slučaju pisat ću još. Sada donosim neke poveznice, te bilješke s prezentacije.

Na svemrežju možete naći osnovnu dokumentaciju. Na prvoj strani je kratki uvod i popis dokumenata, slijedi kronologija, te zatim dokumenti - uglavnom nalazi i izvještaji raznih inspekcija. Za opću orijentaciju, najvažniji je dopis Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša od 2. studenoga 2009..

Dokumentacija kao pdf dokument.
Dokumentacija kao word dokument.

Pogledajte širi izbor fotografija na facebooku.
.
Kao što je propisano za javnu raspravu, sažetak Studije utjecaja na okoliš dostupan je na mrežnom sjedištu Ministarstva zaštite okoliša.

U diskusiji na prezentaciji sudjelovalo je dvadesetak ljudi. Evo što su neki od njih rekli:

Hlovorka Hanžek, prva susjeda tvornice:
Tražimo da se postupi po nalozima građevinske inspekcije od 11. kolovoza i uklone protupravno sagrađene rekonstrukcija i dogradnja. [Pogledajte u gore navedenoj dokumentaciji.] Tvornica tu ne može biti. Generalni urbanistički plan kaže jasno, da se
u gospodarskoj zoni Kobiljak, obzirom na blizinu stanovanja, mogu graditi građevine za proizvodnju, pretežito zanatske sadržaje s tehnološki visoko razvijenom proizvodnjom i bez štetnih utjecaja na okoliš, te poslovne građevine za pretežito uslužne, trgovačke i komunalno-servisne sadržaje.

Ivan Pugar:
Radio sam 40 godina u Njemačkoj, u tvornici autobusa Mercedes-Benz. Bile su eksplozije, imali smo svoje vatrogasce idr.. Ovdje ništa takvo nije predviđeno. Najbliže kuće bile su na 500 do 800 metara.
Brojke koje se u Studiji navode o količini boja u lakirnici su pogrešne, stvarno su puno veće. Na jedan autobus ide bar 150 kila farbe.

Božena Crnov
Majka sam troje djece. Jedno dijete mi je već za probnoga rada završilo u bolnici. Vi mi potpišite da ste vi osobno odgovorni za živote moje djece!

Ante Papac
Gradnja 2003. nije bila temeljem građevinske dozvole, nego su one izdane naknadno.
Već smo se nekoliko puta žalili da inspekcijski organi ne rade svoj posao.
Studija je dana na javni uvid takoreći prije nego što ju je komisija pročitala.

Ivan Pernar
Vi u studiji govorite o kanalizaciji, ali toga tamo nema, izlivate otpadne vode u potok.

Ana (prezime nisam zapisao
Studentica sam kemijskog inženjerstva. U naseljenim područjima nije primjeren nikakav razvoj takvih konstrukcija.

Dražen Stojčević
Bandić je mecena g. Zubaka.
Nedaleko je predviđenja gradnja dječjeg vrtića, još bliže je hogomento igralište gdje 500 djece trenira.
G. Zubak nas je obavijestio da smo ljubomorni na njegov poštenon stečeni novac i njegov ratni put.
Imamo peticiju sa više od 600 potpisa.

Ivan Hrešć
Predsjednik Mjesnog odbora Sesvetski Kraljevac.
Ovo je očit slučaj pogodovanja pojedincima.
Potok Dumovec je več sada u komi, a planira se u njega odvotiti otpadne vode.
Imamo gorka iskustva sa ekološkim stanjem, kao da nas hoće potamaniti.

Krešimir Kršen
Predsjednik mjesnog odbora Kobiljak. Strojarski inženjer.
Mislim da g. Zubak nije vidio kako to izgleda. Menadžeri su ga prevarili.
Ovakva tehnologiaj u centru naseljenog mjesta ne može proći.
Potrošnja otapala nije 0,5 tona nego barem 10 tona.
Mi lokalna samouprava učinit ćemo sve da se to ne napravi.
Nemamo ništa protiv g. Zubaka, dapače, drago nam je da se otvaraju radna mjesta. Pomoći ćemo mu, neka ide u Rugvicu gdje je prava industrijska zona, tu blizu.

- 19:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.01.2010., utorak

Spasimo Varšavsku - uključi se u živi zid!

Kampanja protiv uništenja Cvjetnoga trga ušla je u četvrtu godinu. Sada se bitka vodi u obližnjoj Varšavskoj, gdje je prije točno dvije godine bila održan uspješan masovni prosvjedni skup (vidi moj foto-izvještaj, 26. siječnja 2008. Uuups., te su fotografije nestale sa servera na koji sam ih bio postavio... Morat ću ih postaviti na facebook pa linkati iznova...), U petak je bila održana uspješna akcija za sprečavanje uništanja javne površine (pješaćka zona) zbog privatnoga interesa (ulaz u podzemnu garažu). Pogledajtte moj komentar od subote.

Otvorena je facebook grupa Ne damo Varšavsku - dosad ima 6.828 učlanjenih; uključite se, dajte svoju podršku, ako to još niste učinili!

Ako ste spremni i za korak više, za aktivno sudjelovanje: uključite se u Živi zid za Varšavsku! Na ovoj poveznici, ispunite obrazac i pošaljite!

Danas je važna sjednica Vijeća četvrti Donji grad, gdje će se o trenutnoj situaciji oko Horvatinčićevog projekta diskutirati. Naravno, prisustvovat će i predstavnici Zelene akcije i Prava na grad, kao i nezavisne grupe u Skupštini grada s liste Velimira Sriće. Zelena lista ima dvoje vijećnika u Vijeću četvrti. Još u listopadu se vijeće jednoglasno izjasnilo protiv projekta uništenja Varšavske.

- 10:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.01.2010., nedjelja

Vjerska sloboda - i za predsjednika agnostika :)

U subotu, 23. siječnja, povodom Međunarodnog dana vjerskih sloboda, održana je u Zagrebu svečana skupština Udruge za vjersku slobodu. Dodjeljenja su godišnja priznanja pojedincima i pojedinkama iz Hrvatske »za naročiti pridonos u ostvarivanju i širenju vjerske slobode.« (Neologizam "pridonos" stoji u letku, tiskanom tim povodom. Možda je ipak samo lapsus, umjesto "doprinos".) Svojim sudjelovanjem i rukujući se sa svim dobitnicima priznanja, skup je, kako se to oficijelno kaže, "uzveličao" i novoizabrani predsjednik RH Ivo Josipović. (Njegovo osiguranje bilo je primjereno diskretno.)

Lijep je bio nastup ženskog ansambla koji ima hebrejsko ime, na hrvatskome "Košuta", Svidjela mi se univerzalistička poruka jedne njihove pjesme:

Rijeka teče oceanu
i dubokim morima
teče sve dok vječna ljubav
koja naš je spas
ne spase baš sve nas.

Prisustvo predsjednika-agnostika potaklo je, vjerojatno, predsjednicu udruge Ljiljanu Matković-Vlašić da spomene kako vjerska sloboda podrazumijeva i slobodu da čovjek bude agnostik, ateist ili čak ravnodušan prema vjerskim pitanjima. Bitno je biti okrenut prema dobru. Inače, u dokumentima udruge ističu se vjernici i vjerske zajednice, iako se spominje da su među članovima i »skeptici, kozmopoliti i ateisti«.

Josipović je u obraćanju skupu rekao da će u njemu imati prijatelja i podupiratelja, te da ćemo Hrvatsku graditi kao zemlju slobode, razumijevanja i tolerancije.

Kasnije je Slobodan Lang, predsjednik Skupštine udruge, napomenuo kako je osobno prošao iskustvo agnosticizma, te je postao vjernik je je »trebalo naći snagu za činjenje dobra«. Danijel Berković, član Glavnog odbora udruge, u govoru čije su fotokopije jedine bile pripremljene i dostupne svima prisutnima, rekao je da je rast broja onih koji su suzdržani, neodlučni, te u konačnici i ravnodušni i nezainteresirani, za društvo možda i veća potencijalna opasnost od onih koji su uvijek protiv svega i svakoga. Zato je nasuprot pukoj, pasivnoj toleranciji (snošljivosti), potrebna zainteresiranost za upoznavanje drugog, što je pretpostavka za dijalog.

Esad Ćimić je u svojem kratkom govoru istakao da je uz toleranciju i dijalog bitan i treći čimbenik vjerske slobode: društveni aktivitet koji će omogućiti uvjete za autentičnog, slobodnog čovjeka.

Udruga se u svojem radu snažno oslanja i ističe značaj Opće deklaracije o ljudskim pravima, koju su Ujedinjeni narodi proglasili 1948.; u časopisu Vjerska sloboda nazvana je čak »najvažniji dokument čovječanstva«. Bio sam iznenađen podatkom da smo tek prije dva tjedna dobili službeni prijevod Deklaracije, objavljen u Narodnim novinama!

S teološke strane, u obrazloženju dodjeljenih nagrada, više se puta spominje figura biblijskog Abrahama, kao poveznica triju monoteističkih religija. Za Ivana Bagarića i Andru Vlahušića istaknuto je da su "istinski abrahamski političari", a za MIlenka Popovića da je pridonio "izgradnji abrahamskog svijeta". Objedinjujuću figuru Abrahama ističe grupa teologa i filozofa u Bosni i Hercegovini, te sa Franjevačkog instituta za kulturu mira iz Splita. Za one koje ova tematika interesira, mogu preporučiti knjige
Karl-Josef Kuschel: Spor oko Abrahama. Što Židove, kršćane i muslimane dijeli - a što ih ujedinjuje, Sarajevo: Svjetlo riječi, 2000., te
Bruce Feiler: Abraham. Putovanje u samo srce triju vjera,
Zagreb: Izvor, 2002.

Inače, Udruga je službeno osnovana, odnosno legalizirana, 1994. godine, a još od 1974. neslužbeno je dlelovala grupa članova International Religious Liberty Association.

Dobitnici priznanja za 2009. godinu su:

dr. Ivan Bagarić, liječnik, danas saborski zastupnik. Osobito je istaknut njegov angažman na organizaciji saniteta za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini;
prof. dr. Esad Ćimić, prvi predsjednik Udruge za vjersku slobodu;
mr. Jasminka Domaš, novinarka na HRT, predjednica zajednice Beth Izrael u Hrvatskoj, predavačica na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i Fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Krapini;
prof. dr. Mirjana Krizmanić, psihologinja;
gospodin Miljenko Popović, arhijerej Srpske pravoslavne crkve u Zagrebu;
dr. Andro Vlahušić, liječnik, danas gradonačelnik Dubrovnika.

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.01.2010., subota

Cvjetni trg: narod protiv kapitala, godina četvrta

Nekoliko opaski, povodom jučerašnje akcije u Varšavskoj. (Koja se, vidi simbolike, dogodila na dan kad je Zelena akcija proslavljala 20. godišnjicu osnivanja - u kojem sam, ostaje za povijest zapisano, imao bitnu ulogu.)

Spomenuo sam, da je moj prvi zapis ovdje na blogu, 30. siječnja 2007., bio na tu temu. Nekoliko dana ranije bila je "javna" prezentacija projekta, za probranu publiku, tako da ni uglednog arhitekta NIku Gamulina nisu pustili da sudjeluje! (O tome svjedoči fotografija lijevo.) Tada je stranka "Zeleni za Zagreb" (današnja "Zelena lista") napisala priopćenje, iz kojeg izdvajam.

Stranka Zeleni za Zagreb ponovo izražava potporu akcijama civilnoga društva za spas Cvjetnoga trga od divljačkih planova krupnog kapitalista «razvojnika» Tomislava Horvatinčića i megalomanskih nebuloza Milana Bandića. Izražavamo zadovoljstvo odazivom građana na relativno skromno organizirani prosvjed u subotu 27. siječnja ispred rodne kuće zagrebačkog pjesnika Vladimira Vidrića. (...) Ista se borba malih ljudi protiv beskrupoloznosti kapitalista i megalomanije političara događa posvuda u Hrvatskoj: u Sigečici i Starom Trnju, Tounju i Malom Lošinju, Dramlju i Dubrovniku, na Jadranu ili na Dravi… Suprotstavimo se! Vrijeme je da obični građani, koji si ne mogu priuštiti vile s bazenom, obrane ono malo ljepote i nježnosti, koje u centru grada imaju!

Tri godine kasnije, nema se tome što dodati, ni oduzeti. Borba i dalje traje.

Sjetimo se kako je stvar tekla: nakon tri godine intenzivnog rada i diskusija, godine 2006. bio je donesen Generalni urbanistički plan. Pun kompromisa, ali ipak jedna stručna podloga, koja je dala dugoročne smjernice za razvoj grada. Između ostaloga, zaključeno je da u strukturu 17 donjogradskih blokova ne treba dirati.

Dugoročna? Brus! Tako nešto moglo je proći samo u onom trulom socijalizmu! Tek što je GUP bio izglasan, pojavio se razvojnik Tomo Horvatinčić s briljatnom idejom kako namlatiti pare, ups, pardon, kako uljepšati centar grada: razbiti jedan od tih blokova, divljački uništiti arhitektonsku cjelinu kultnog Cvjetnog trga, i napraviti nešto divno, što Zagrebu nužno treba i što ćemo za sto godina s ponosom pokazivati turistima kao danas katedralu, zgradu HNK itd.: jedan krasni novi šoping centar! S lukuznim stanovima, plus jednom omanjom garažicom. Jer, naravno, što znaju ti bedasti urbanisti, razvojnici znaju bolje! Banditos je odmah pravilno skužio stvar i naredio da se GUP hitno promijeni. Nema frke, mijenjali su ga nakon toga svaka dva mjeseca!

Formalni razlog da se radovi odgode bila je podnesena tužba, nakon koje postoji rok od dva tjedna za donošenje rješenja. U međuvremenu, teče politička akcija da se poništi odluka kako je gradnja ulaza u Horvatinčićevu privatnu garažu od općedruštvenog interesa, za koji treba žrtvovati pješačku zonu.

NIje pak razočaralo glasilo najbeskrupuloznijih kapitalističkih špekulanata i izrabljivača, "Jutarnji list". Iskusni Željko Žutelija, urednik gradske rubrike, koji slijedu ono staro novinarsko pravilo "Veži konja gdje ti aga kaže", objavio je bijesni komentar Graditelji na meti razgraditelja. Samozvani aktivisti, piše on, privilegiraju sebi pravo na grad, a jasno je, da to pravo pripada HOTO grupi!

Ovaj posebni primjer savršeno potvrđuje opće ocjene koje sam iznio u člancima Hrvatski radnici i svjetski kapital: odvratna kampanja Jutarnjeg lista i Jutarnji list: Glasnogovornik Svjetske banke i Hrvatske udruge poslodavaca. No, zadovoljstvo je vidjeti kako ga "peru" čitatelji u komentarima"! Pogledajte, vrijedi!

Sad je politička situcija ipak bitno drugačija, i borba civilnoga društva možda zaista završi djelomičnom pobjedom demosa protiv kapitala, iako je velika šteta već napravljena. Bandić je trenutno u vakuumu, a šef SDP-ovaca u Gradskoj skupštini Jurica Mejić izrazio je podršku prosvjednicima. U Gradskoj skupštini sjedi petero zastupnika s nezavisne liste Velimira Sriće, među njima i Vera Petrinjak-Šimek koja je postala poznata u javnosti ponajviše upravo po sudjelovanju u ovoj kampanji. U Vijeću četvrti Donji grad sad je dvoje vijećnika Zelene liste. Vijeće je prije dva mjeseca jednoglasno odbilo projekt privatizacije Varšavske. Iako ta odluka nije formalno obvezujuća, jer Vijeće ima samo status mjesnog odbora, ipak je izbila Bandiću i kumovima jedan važni argument legaliteta, naime da ih građani, navodno, podržavaju.

Čekamo razvoj događaja. Spremni na dalje akcije.

- 22:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

22.01.2010., petak

Blokada radova u Varšavskoj?

U proteklih 15-ak minuta, stigla mi je ova poruka triput SMS-om, emajlom, te na facebooku,

Počela je blokada radova Hoto grupe u Varšavskoj.
Treba nam što više ljudi.
Dođi u Varšavsku čim prije!

Cvjetni trg

A baš sam oprao kosu. tuzan

Osim toga, meni s periferije javnim prometom treba barem 45 minuta, a i ne mogu odmah krenuti. No, možda nešto bude. Pravo na grad i nije baš bilo jako aktivno, na njihovom mrežnom sjedištu mjeseciman išta novo... E sad, treba ipak pokušati.

U kampanji za spas Cvjetnog trga sudjelujjem od početka, prije tri godine. Tome je bio posvećen i moj prvi zapis na ovom blogu - slijedeće subote mi je treća godišnjica! party

Nakon toga cijela serija zapisa, pogledajte u lijevom stupcu, dolje:

4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja

4.4.1. Cvjetni trg

Bio sam vrlo nezadovoljan i frustiran načinom na koji su Zelena akcija i Pravo na grad vodili tu kampanju, o čemu sam prije gotovo godinu i pol objavio članak koji je digao prilično prašine. Mislim i danas da sam bio posve upravu: PMSM, masovni odaziv, koji su požnjeli svojim prvakcijama tijekom 2007. i početkom 2008., jednostavno ih je prerasla i nisu ssjoj se znali prilagoditi i dalje je usmjeravati.

No, što je tu je, krivica je i na meni... namcor

Odustajati ne treba.

- 10:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.01.2010., četvrtak

Komunizam prije i mimo Marxa

Moj tekst Može li kršćanin biti komunist? izazvao je dosta reakcija, kako ovdje, tako i na kolaborativnom blogu pollitika.com. Zamjetljiva je polarizacija na dvije vrste odgovora: "Da, jer su ideje kršćanstva i komunizma izvorno vrlo bliske", i "Ne, jer komunisti negiraju Boga".

Drugi tip odgovora, međutim, usprkos mojim upozorenjima, inzistira na redukcijiji pojam "komunizam" na "komunističke partije", one koje se nakon drugog svjetskog rata odlučuju za prihvaćanje lenjinističke revolucionarne koncepcije i otjepljuju od "revizionističćkih" socijaldemokratia. Pojam "komunizam", međutim, koristio se i koristi u širem smislu.

Hrvatski jezični portal definira:
1. fil. ideol. projekt besklasnog društvenog uređenja u kojem su sredstva za proizvodnju u zajedničkom vlasništvu, a dobra se dijele sukladno potrebama članova društva
2. pov. pol. a. politički pokret koji teži uspostavljanju jednopartijske komunističke vlasti revolucionarnim metodama b. državni sustav diktature pod vlašću Komunističke partije

Riječ "komunizam" ovdje koristim u prvom smislu. Citirao sam članak iz Encyclopaedia Britanica, gdje se navodi također (dajem svoj prevod):

Vizije društva koje mogu biti smatrane komunističkim pojavljuju se davno, barem u 4. st. p.n.e.. U idealnoj državi koju opisuje Platon u "Republici", vladajuća klasa čuvara posvećena je službi interesima cijele zajednice. Platon argumentira da bi privatno vlasništvo dobara moglo korupirati vlasnike potičući sebičnost, pa čuvari moraju živjeti kao velika porodica koja dijeli zajedničko vlasništvo ne samo materijalnih dobara nego također i supružnika i djece.

Druge rane vizije komunizma vuku svoju inspiraciju iz religije. Prvi kršćani prakticirali su jednostavni oblik komunizma, kako je opisano npr. u Djelima 4:32-37, kao formu solidarnosti i kao način ujedinjenja svjetovnih dobara. Slični motivi kasnije su inspirirali stvaranje monaških redova u kojima redovnici polažu zajved siromaštva i obavezuju se dijeliti njihova skromna sjvetska dobra jedan s drugima i sa siromasima. Engleski humanist Sir Thomas More proširio je taj monaški komunizam u Utopija (1516), koja opisujue imaginarno društvu u kojem je novac ukinut i ljudi dijele hranu, kuće i druga dobra zajednički. Druge su komunističke utopije slijedile, najvažnija je Grad sunca (1623) talijanskog filozofa Tommmasoa Campanele.

Sam termin "komunizma" počeo se koristiti 1830-ih godina. Karl Marx je u "Rheinische Zeitung" 1842. godine objavio članak "O komunizmu". On je tada još na poziciji "građanskog radikalizma" i o komunizmu piše vrlo negativno:
»Rheinische Zeitung«, koje komunističkim idejama u njihovu sadašnjem obliku ne priznaju čak ni teorijsku zbilju, a još manje mogu željeti, ili bar samo smatrati mogućim, njihovo praktička ostvarenje, podvrgnut će te ideje temeljitoj kritici. No da se radovi kao što su oni Lerouxa i Consideranta, a naročito oštroumna Proudhoiiova djela ne mogu kritizirati pomoću trenutnih površnih dosjetki, nego samo nakon dugotrajnog i temeljitog proučavanja (...) Mi smo čvrsto uvjereni da pravu opasnost ne sačinjava praktički pokušaj, nego teorijsko izvođenje komunističkih ideja, jer se na praktičke pokušaje, bili oni i pokušaji mase, može odgovoriti topovima, čim postanu opasni, ali ideje, koje su pobijedile našu inteligenciju (...) to su lanci od kojih se ne možemo otkinuti, a da ne raskinemo i svoje srce (...)
(Citirano prema izboru najranijih Marxovih radova "Od filozofije do proletarijata", Zagreb: Školska knjiga, 1975., str. 198)

Rasprava o komunizmu bila je tada aktualna. Pojam je bio popularan i označavao radikalnu kritiku "buržuaskoga društva", baziranog na "svetosti" privatnoga vlasništva, koje tada u Europi trijumfalno nastupa mrveći još postojeće elemente feudalizma. O tome svjedoči i sam uvod u Marxov i Engelsov "Manifest komunističke partije":
Bauk kruži Europom - bauk komunizma. (...) Gde je ona opoziciona partija koju njeni protivnici na vlasti nisu izvikali kao komunističku, gde je ona opoziciona partija koja nije i naprednijim opo-zicionarima i svojim reakcionarnim protivnicima uzvratila prekor koji ih je imao žigosati kao komuniste? (...) Sve evropske sile već priznaju komunizam kao silu.

O pojmu komunizma 1840-ih piše Friedrich Engels u predgovoru engleskom izdanju "Manifesta" iz 1888.:
Onaj deo radničke klase koji se uverio u nedovoljnost čisto političkih prevrata i koji je zahtevao potpuni preobražaj društva, taj se deo u ono vreme nazivao komunističkim. Bila je to još sirova, gruba, čisto instinktivna vrsta komunizma; ali on je pogađao kardinalnu tačku i bio je u radničkoj klasi dovoljno silan da rodi utopijski komunizam, u Francuskoj Kabeov, a u Nemačkoj Vajtlingov. Tako je dakle 1847. godine socijalizam bio pokret srednjeg staleža, a komunizam pokret radničke klase.

Marx, u gore navedenom članku, osim navedene dvojice spominje Platona kao izvor komunističkih ideja. U pismu Arnoldu Rugeu rujna 1843. (objavljenom u časopisu "Njemačko-francuski godišnjaci", 1944.; članak je bio vrlo popularan među "stvaralačkim marskistima" od 1950-ih jer između ostaloga sadrži slavnu sintagmu "naš je zadatak kritika svega postojećeg") Marx, koji tada ima 25 godina, nezadovoljan raznolikim idejama koje mu se nude (ubrzo će se razići i sa Rugeom), piše o borbi protiv raznih vrsta dogmatizama, te dodaje:

Tako je osobito komunizam jedna dogmatska apstrakcija, pri čemu nemam u vidu jedan zamišljeni i mogući komunizam, nego stvarno postojeći komunizam kako ga propovijedaju Cabet, Dezamv, Weitling itd. Ovaj komunizam je samo posebna pojava humanističkog principa, koja je inficirana svojom suprotnošću, privatnim vlasništvom. Ukidanje privatnog vlasništva i komunizam nisu stoga ni u kom slučaju identični i s komunizmom nisu slučajno, nego nužno nastala druga socijalistička učenja, kao Fourierovo, Proudhonovo itd., jer je sam komunizam samo posebno, jednostrano ostvarenje socijalističkog principa. A cijeli socijalistički princip opet je samo ona jedna strana koja se odnosi na realnost prave čovjekove biti. Mi se isto tako moramo brinuti i za drugu stranu, za teorijsku egzistenciju čovjeka, moramo, dakle, religiju, nauku itd. učiniti predmetom naše kritike.

Kasnije, Marx prihvata komunističko ućenje i daje mu vlastito tumačenje. On i Engels su se u Parizu priključili "Savezu komunista" (bivša "Liga pravednih", promijenila ime 1847.), na čelu kojeg je bio Wilhelm Weitling kojeg Marx gore spominje; oni će im povjeriti da napišu programski dokument. Weitlingovo je učenje bilo uvelike zasnovano na radikalnim kršćanskim učenjima, od anabaptista nadalje; jedno od njegovih osnovnih djela zove se "Evanđelje siromašnog grešnika".

Kasnije, osim marksističkog, postoje i anarhistička i druge verzije komunističkog učenja. Pierre-Joseph Proudhon je skovao slavnu parolu "vlasništvo je krađa", a kod Petra Kropotkina možete naći opise budućega društva, baziranoga na zajedničkom vlasništvu radnika nad svim sredstvima za proizvodnju, gdje se mogu isčitati ustanove koje su kasnije
uvedene u sustavu "samoupravnog socijalizma" u Jugoslaviji: osnovne i složene organizacije udruženoga rada, mjesni odbori i općine, pa čak i samoupravne interesne zajednice.

Slavno načelo: "Od svakoga prema njegovim sposobostima, svakome prema njegovim potrebama" zastupali su oko 1840. godine Louis Blanc i Etiene Cabet. Cabet recimo, u djelu "Putovanje u Ikariju" 1840. zahtijeva ostvarivanje jednakosti i bratstva, što jednim imenom zove "demokracija", te argumentira, da je to moguće postići samo u "zajednici dobara" i tvrdi da su
Zajednicu dobara isto tako proglasili Isus Krist, svi njegovi apostoli i učenici, svi crkveni oci i svi kršćani prvih stoljeća (cit. prema "Preteče naučnog socijalizma", priredio Mile Joka, Zagreb: Školska knjiga, 1978., str. 117)

Tek 1918. Lenjinovi pristaše mijenjaju ime Ruske socijaldemokratske radničke partije u Ruska komunistička partija (boljševika), a iduće godine okupljaju u Moskvi svoje pristaše iz raznih zemalja i osnivaju Komunističku internacionalu. Tako dolazi do raskola u radničkim strankama na "socijaldemokrate" i "komuniste".

Koga ipak sam termin "komunist" tako uzrujava, može čitati naslov prethodnog mojeg članka kao "Može li kršćanin biti pristaša ukidanja privatog vlasništva i podjele prema potrebama?"

- 10:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.01.2010., ponedjeljak

Može li kršćanin biti komunist?

Jučer sam na faceboku i u jednoj diskusiji na pollitika.com prenio slijedeću poveznicu s index.hr: Propovijed: Tko glasa za Josipovića ostat će bez blagoslova, ispovijedi i posljednje pomasti. Tako je glasila nedjeljna propovijed, na dan izbora, u župnoj crkvi Svih svetih u mjestu Aržano u Općini Cista Provo, koju je predvodio župnik Ante Čipčić. Svoj je stav potvrdio u razgovoru za "Index".

onaj tko je glasao za Josipovića sam to traži, jer je on nevjernik. Isto tako ne možete reći da vam je sadržaj moje mise prepričao vjernik, jer vjernik ne govori vani što se u unutar kuće govori

Na pitanje novinara »Pa zar je moguće da su više od 60 posto Hrvata nevjernici« (u Hrvatskoj, Josipović je dobio 63% glasova), don Čipćić je odgovorio:

Samo je 16 posto Hrvata vjernika. To su vam oni koji redovno idu na misu

To mi je privuklo pažnju. Jer, zaista, stalno se ponavlja kako su 89% građana Hrvatske katolici (izjasnili su se kao takvi na popisu stanovništva 2001.). Međutim, činjenica je da se mnogi ne pridržavaju osnovnih vjerskih dužnosti; dolaze u crkvu jednom godišnje ili ni toliko. Trebao bi biti neki stroži formalni kriterij. (Ne ulazim u diskusiju o sadržajnim kriterijama, to je presloženo.)

Činjenica je također, kako sam više puta ovdje spominjao, da je antiklerikalizam ("Vjeruj u Boga, ali ne i u popa") jak u Hrvatskoj. Neki kažu da je veliki grijeh biti neposlušan prema svećenicima i biskupima, ali drugi smatraju da je to kršćaninu dozvoljeno, ako se zalaže za kršćanska načela (neću sad o inkviziciji i vjerskim ratovima).

Jedna je pak blogerica iz Rijeke, inače jako desno orijentirana, spomenula da na misi redovno viđa visokopozicionirane SDP-ovce Slavka Linića i Zlatka Komadinu. Što znači, da i oni spadaju u onih 16 posto! nut

Glede naslova ovog članka: sigurno je, da Linić i Komadina, kao i Josipović i njihova stranka, nisu komunisti u nijednom smislenom značenju toga pojma (osim kad se on koristi kao psovka bez stvarnog sadržaja). Generalno, pojam "komunizam" podrazumijeva ukidanje privatnoga vlasništva. Da navedem jedan autoritarni izvor - Encyclopaedia Britanica:

Komunizam: političko i ekonomsko učenje koje smjera zamijeniti privatno vlasništvo i ekonomiju zasnovanu na profitu javnim vlasništvom i zajedničkom kontrolom barem glavnih sredstava proizvodnje (npr. rudnika i tvornica) i prirodnih resurs društva.

U definiciju "komunizma" ne ulazi ateizam ili agnosticizam. Ono što danas pod "komunizam" podrazumijevamo samo je jedna od varijanti tog učenja: lenjinizam.

Ako pak ovako šire promatramo: zajedničko vlasništvo i uklanjanje profita kao motiva - onda se zaista komunistička ideja može zasnovati i na Svetom Pismu! Lako je to uvidjeti ako u google unesete "christian communism": dobijate 43.400 stranica. ("Kršćanski socijalizam" nije problematičan.) Osim wikipedije, korisni portal je exsperiencefestival.com. Dodajem i informativni članak autora Jaya Atkinsona.

Kršćanski komunisti pozivaju se na slijedeći opis života prvobitne kršćanske zajednice u Jeruzalemu (Djela apostolska, 4, 32-35)

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. (...) Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

Koliko god razni autori osporavali pozivanje na ovaj pasus, meni se čini sasvim jasnim, da on opisuje jednu komunističku zajednicu. Imamo nedvosmisleno pravilo proizvodnje i raspodjele: Od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama!

Pritom, apostoli ne upravljaju nimalo demokratski, dapače: Ananja i Safira, koji su pokušali dio svojeg imanja sakriti, na licu mjesta kažnjeni su smrću. Mene je to podsjetilo na prisilno udruživanje u seljačke zadruge 1948.-1950..

Odlomak je sasvim jasan. Može se naravno argumentirati da je to bila neka vrsta devijacije, da se ne može prihvatiti kao recept za naše postupanje; ali odlomak je tu, i može se na njega pozivati. Čini mi se sasvim jasno: kršćanin može biti komunist!

- 08:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

17.01.2010., nedjelja

Ekologija u Hrvata, listopad-prosinac 2009.

Njemačka zaklada Heinrich Böll, ured za Bosnu i Hercegovinu, izdaje tromjesječni časopis "Agenda", posvećen ekologiji i srodnim temama. Kao suradnik iz Hrvatske, objavio sam niz priloga. Prenosim ovdje četiri članka te kraće vijesti, koji pokrivaju neke bitne događaje od listopada do prosinca 2009.. Prvi i drugi broj "Agende" dostupni su u pdf-u na mrežnom sjedištu HBS Sarajevo.

Hrvatska dobila petu energetsku strategiju u 22 godine

Hrvatski sabor je 16. listopada, sa 73 glasa "za" i 30 "protiv", prihvatio novu Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske. Prijedlog Vlade, koji je Sabor u srpnju bio odbio, sad je prihvaćen bez izmjena. Saborski odbori za zaštitu okoliša i za prostorno planiranje tada su dali negativno mišljenje, a prije novog glasanja u listopadu nisu ponovo raspravljali.

Javna rasprava bila je održana u studenome i prosincu 2008.. Brojni stručnjaci i ekološki aktivisti iznijeli su primjedbe na strategiju, koja za razdoblje do 2030. godine predviđa brzi rast potrošnje energije, rast ovisnosti o uvozu, te rast emisije ugljičnog dioksida. Tako se predviđa da Hrvatska do 2020. dostigne današnju prosječnu potrošnju električne energije po stanovniku Europske unije, uz dalji trend rasta do 2030. - dok EU planira smanjivanje potrošnje.

Od obnovljivih izvora, predviđen je jedino brzi rast snage instaliranih vjetroelektrana, dok se za sve oblike korištenja sunčeve energije predviđa skromni rast. Predviđa se znatan rast potrošnje tekućih goriva u prometu, osobito cestovnom. Predviđa se dalja ekspanzija graditeljstva, uz potcjenjivanje mogućnosti drastičnog smanjenja potrošnje energije gradnjom "pasivnih kuća" (pogledajte o tome poseban članak u ovom broju "Agende"), Predviđa se pokretanje nuklearnog energetskog programa, gradnja dvije nove termoelektrane na uvozni ugljen i ponovo pokretanje projekta naftovoda Družba-Adria, koji je prije nekoliko godina odbačen iz ekoloških razloga, a za hrvatsku energetiku nema nikakav značaj jer se radi samo o transportu.

Ovo je već peti "strateški" dokument o hrvatskoj energetici od 1980-ih godina, a da se osnovni način mišljenja nije promijenio. I dalje se polazi od rasta potrošnje energije kao neminovnosti. I dalje odlučuju isključivo kratkoročni interesi postojećih lobija, bez vizije i koncepcije.

Poveznice:

Tekst Strategije, objavljen u Narodnim novinama 30. listopada 2009.:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_130_3192.html
Izvješće o raspravi na dva saborska odbora, 2. srpnja 2009.:
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=28959
Stav Zelene akcije
http://www.zelena-akcija.hr/content/view/976/1/lang,hr/
Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću (powerpoint prezentacija):
http://www.scribd.com/doc/23996128/Sunce-%C4%87e-nas-grijati-i-u-22-stolje%C4%87u

Proizvodnja fotonaponskih modula i solarne elektrane u Hrvatskoj

Trenutno u Hrvatskoj postoji sedam solarnih elektrana, ukupne snage oko 100 kilovata, s fotonaponskim panelima postavljenim na krovove i zidove zgrada. Samo dvije su prošle kompliciranu birokratsku proceduru za priznavanje "feed-in" tarife uz isporuku proizvedene energije mreži. Europska unija je 2007.. dostigla 4,5 GW (milijuna kilovata) instalirane snage, te otvorila 40.000 radnih mjesta, a plan za 2020. godinu je 100 GW i 200.000 radnih mjesta. Češka je, koristeći i poticajna sredstva EU, instalirala pet megavata u dvije godine. Slovenija planira 100 megavata (tisuća kilovatsati) do 2020., te 1.000 MW do 2030. godine.
Na istraživanju fotonaposnkih sustava radi se na Instituttu "Ruđer Bošković" u Zagrebu od početka 1980-ih godina. Hrvatska je još 1989. g. dobila tvornicu solarnih fotonaponskih modula (za proizvodnju električne energije) "Končar – solarne ćelije" pored Splita. Bez potpore države, tvrtka se nije mogla održati na svjetskom tržištu i ugašena je 2007..
Otvorene su međutim tvornice "Solaris" pored Novigrada, te ove godine "Solvis" u Varažinu. Potonja upravo realizira dosad najveći projekt u Hrvatskoj: postavljanje panela na bukobranu ("lažni tunel", duljine 352 metra) Riječke zaobilaznice (2.424 kvadratnih metara panela, snaga 270 kW).
Električna energija dobivena iz fotonaponskih sustava danas je još skupa i ne isplati se bez poticajnih mjera države. Uz spektakularni tehnološki razvoj, cijene stalno padaju, a razvijene zemlje u njima vide jedan od osnova buduće energetike.

Poveznice:

Hrvatska stručna udruga za sunčevu energiju
http://www.hsuse.hr/
Solaris d.o.o., Novigrad (u Istri)
http://solaris-novigrad.hr/
Solvis d.o.o., Varaždin
http://www.solvis.hr

Sporne dopune Zakona o GMO

Hrvatski Sabor je u listopadu, u hitnom postupku, bez glasova protiv i sa samo jednim suzdržanim, izglasao Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o genetski modificiranim organizmima, donesenog 2005. godine. Kao razlog za hitni postupak navedeno je usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Razlog je lažan, jer u spornom pitanju "koegzistencije" postoji samo jedna neobavezujuća preporuka Europske komisije. Zbog hitnog postupka nije bilo ni javne rasprave.
Zelena akcija, Hrvatsko bioetičko društvo i drugi protivnici puštanja GMO u okoliš osobito su prosvjedovali zbog uvođenja poglavlja o "koegzistenciji genetski modificiranih usjeva i konvencionalnog i ekološkog uzgoja poljoprivrednih proizvoda", gdje se predviđa da se "koegzistencija" riješi "Nacionalnom strategijom" koju treba donijeti.
Prema posljednjem istraživanju agencije Eurobarometar, 85 do 95 posto građana EU protivi se uvođenju GMO u okoliš. (Korištenje u kontroliranim laboratorijskim uvjetima nije sporno.) U Hrvatskoj je slično, pa je 18 od 21 županije iskoristilo mogućnost da proglasi zabranu GMO usjeva na svojem području. Na jednom skupu u travnju ove godine, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza i značajni ekološki proizvođač, bivši vrhunski boksač Željko Mavrović, izazvao je znatnu medijsku pažnju žestokim protivljenjem tezi o mogućoj "koegzistenciji" GMO-a i ekološkog (organskog) uzgoja.
Sada međutim, dr.sc. Domagoj Šimić, pristaša GMO-a, u intervjuju portalu seljaci.org. izjavljuej da se radi o gotovoj stvari: GMO će se moći sijati, osim u zaštićenim područjima prirode.

Poveznice:

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o genetski modificiranim organizmima
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_11_137_3318.html
Rasprava u Odboru za zaštitu okoliša Hrvatskoga sabora.
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=30350
Stav Zelene akcije
http://www.zelena-akcija.hr/content/view/993/1/lang,hr/
Protiv genetski modificiranih organizama - sada i uvijek! (Zapis na blogu, sadrži dalje korisne poveznice.)
http://zoranostriczelenalista.blog.hr/2009/11/1627010521/protiv-genetski-modificiranih-organizama-sada-i-uvijek.html
GMO se sotonizira zbog neznanja (intervju: dr.sc. Domagoj Šimić)
http://www.seljaci.org/savjetnik/povrtlarstvo/gmo-se-sotonizira-zbog-neznanja.html

Kampanja za ukidanje Zakona o golfu

Krajem prošle godine, Hrvatska je postala jedina zemlja u Europi, a možda i u svijetu, koja je donijela poseban Zakon o golf igralištima. Udruga Transparency International Hrvatske (TIH) nedavno je procijenila da se radi o eklatantnom primjeru "kupovanja države" (state capture) od strane jedne interesne grupe. U veljači je podnesen zahtjevu Ustavnom sudu za preispitivanje ustavnosti Zakona.
Zakon je propisao da je "Izgradnja igrališta za golf od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku". investitor dobija brojne pogodnosti u odnosu na državu, ali i druge privatnike (npr. prisilno izvlaštenje zemljišta). Omogućeno je da 25 posto površine bude odvojeno za "prateće" građevine (hoteli, apartmanska naselja), čime se zaobilaze ograničenja gradnje.
Zakon je donesen usprkos brojnim prosvjedima udruga, lokalnih građanskih inicijativa, znanstvenika i istaknutih pojedinaca, pa čak i samih golfera koji su ukazivali na problematičnost niza zakonskih odredbi.
Uz planove za gradnju desetina golf igrališta, nastavlja se i kampanja za njegovo ukidanje. Time Hrvatska sudjeluje u globalnom pokretu, kojeg je svojim "Antigolferskim manifestom" godine 1993. pokrenuo Japanac Gen Morita, bivši golfer.

Poveznice

Zakon o igralištima za golf
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_152_4146.html
Golf, kapitalizam, destrukcija
http://www.h-alter.org/index.php?page=article&id=1851#hot
Golf je samo pokriće za jeftinu rasprodaju zemlje u Istri
http://www.barkun.hr/content/view/18907/89/
Facebook grupa: Zahtijevamo ukidanje Zakona o igralištima za golf
http://apps.facebook.com/causes/172252
Zelena akcija: poziv na cyber akciju
http://www.zelena-akcija.hr/component/option,com_wrapper/Itemid,534/lang,hr/
Global Antigolf Movement
http://www.antigolf.org/

Novo na internetu: Pika i prijatelji

Udruga Kneja iz Čakovca pokrenula je edukativno-informativni internetski portal Pika i prijatelji (http://pikaiprijatelji.com). Mnogo vrlo zanimljivih edukativnih materijala za djecu i odrasle! Primjeri:

Brošura "10.000 stabala - Ponuda za praktično rješenje klimatskog problema."
http://pikaiprijatelji.com/site/modules/mastop_publish/?tac=127

Desetminutni crtić "Priča o stvarima - tržište ugljika (The Story of Cap & Trade), na jednostavan način pokazuje vezu ključnih ekonomskih i ekoloških problema. Možete ga pogledati, s hrvatskim titlovima, na:
http://pikaiprijatelji.com/site/modules/news/article.php?storyid=46
O istoj temi govori članak "Globalno zatopljenje i zeleni dolari", također dostupan u prijevodu na
http://metro-portal.hr/vijesti/iza-ogledala/globalno-zatopljenje-i-zeleni-dolari

Kratke vijesti
,
Listopad: U Splitu održane dvije radionice o čistijoj proizvodnji ("cleaner producstion"). (http://www.sunce-st.org/eko.php?category=projekti&blob_id=726&lang=hr)

U Varaždinu je 12.-14. studenoga održan Prvi Međunarodni sajam za obnovljive izvore energije "Cro Eco Energy Expo". Mali investitori žale se na loša iskustva s kreditiranjem, sporom admiistracijom, nedorečenom regulativom idr..
http://www.radovi.net/index.php?option=com_content&view=article&id=677

Tijekom studenoga, održana je rasprava o utjecaju na okoliš planiranog LNG terminala na otoku Krku. Cjelovita studija objavljena je na internetu (http://www.adria-lng.hr/). Udruga Zelena Istra objavila je niz primjedbi (http://www.zelena-istra.hr/?q=hr/node/498).

Građani i udruge nastavljaju borbu protiv tvornice kamene vune "Rockwool" u Potpićnu, o čemu smo pisali u prošlom broju. Agende. Zasuli su svojim pitanjima kandidate za predsjednika RH prilikom njihovog predstavjanja na televiziji.

Nastavlja se kampanja građanske inicijative "NE Kaštijun" (http://www.ne-kastijun.org/), udruge Zelena Istra i općine Medulin protiv gradnje županijskog Centra za gospodarenje otpadom Istarske županije u Kaštijunu. Prikupili su 6.320 potpisa protiv financiranja od strane Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD).

Zagrebačka energetska konzultantska tvrtka Enerkon zacrtala je projekt gradnje solarne termoelektrane, koja bi se okoristila dosadašnjim iskustvom Španjolske i Portugala. Mogla bi se graditi kraj Knina, a hrvtske tvrtke sposobne su proizvesti gotovo svu potrebnu opremu. (http://www.poslovni.hr/132969.aspx)

Na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu su 6-8. studenoga održani Drugi dani pasivne kuće. Dobrom izolacijom i drugim metodama smanjuje se potrošnja energije za grijanje i hlađenje oko 80% u odnosu na današnje standarde, a preko 90% u odnosu na današnju hrvatsku praksu. Tjedan dana kasnije održan je Forum o održivoj gradnji.
http://www.pasivnakuca.net/
Brošura "Pasivna kuća" na hrvatskom (pdf, 16 MB)
http://www.scribd.com/doc/15442294/Pasivna-kua-knjiicaPassive-house-booklet-in-croatian

Početkom prosinca, agencija Reuters predstavila je Sisak kao jedan od najzagađenijih gradova na svijetu, uz bok Chicaga i Hong Konga, zbog visokih vrijednosti onečišćenja zraka.
https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/sisak-je-za-reuters-najzagadzeniji-grad-na-planeti.html
http://www.reuters.com/assets/print?aid=USTRE5B618U20091207

- 18:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.01.2010., petak

Marihuana je zabranjena zato, jer je antikapitalistička

Pregledavam ovih dana i sređujen svoje arhive. Našao sam ovu fotogreafiju, koju je novinar časopisa "Klik" bio snimio na Millenium marijuana marschu u Zagrebu, 5. svibnja 2001. tada je Klik prenio i moju izjavu:

Marihuana je za razliku od duhana antikapitalistička i upravo zato kapitalizam bjesni jer je ne može monopolizirati - poručio je eko-novinar Zoran Oštrić.

Izvještaj, u kojem su bili i ova fotografija i izjava, bio je još godinama dostupan na webu, u arhivi časopisa, ali više ga nema.

Prenio sam to u elektronskom časopisu "Zeleni tjedan", koji sam tada uređivao i izdavao (slao sam ga zainteresiranima elektronskom poštom - internet je tada bio još novost), uz dodatno objašnjenje:

Inače, da ne bude zabune: ja to ne trošim, smatram da je krajnje neekološki namjerno uvlačiti produkte sagorijevanja u svoja pluća. Ali nepodnošljivo mi je licemjerje društva koje tretira kao kriminalce klince kod kojih se nađe smotuljak, a istovremeno kada se taj isti klinac prvi puta narolja i dođe doma pijan ko stoka, stari s ponosom priča prijateljima kako mu je sin postao muško. Marihuana ne izaziva fizičku ovisnost i za zdravlje je daleko manje opasna od legalnih droga nikotina i alkohola.

Nažalost, danas je situacija zbog apsurdno rigidnih kazni još gora. Stvara se "moralna panika" zbog "pakla droge",koja samo pogoduje ilegalnim trgovcima stvarno opasnih teških droga.

Što se tiče kapitalizma, moj argument je zasnovan na prirodnim svojstvima indijske konoplje: to je vrlo žilava biljka, "demokratska", svatko je može uzgajati, a i prerada za potrošnju nije komplicirana. Kad bi bila legalna, mnogi bi uzgajali par stabljika za sebe i prijatelje. Postajala bi uglavnom lokalna trgovina i ne bi se mogao razviti veliki monopol, za razliku od duhana koji je osjetljiv za proizvodnju i postupak prerade je složen. Kapital prirodno teži stvaranju monopola i zato indijsku konoplju ne voli.

A i djelovanje je suprotno od duhana: od nikotina je čovjek nabrušen, napet, nervozan, što je u korsit kapitalističkog proizvodno-potrošačkog pogona, dok je od THC opušten, zadovoljan sam sobom.

Ima i drugih razloga da je marihuana zabranjena, koji sa zaštitom zdravalja i prevencijom ovisnosti nemaju veze.

- 12:50 - Komentari (33) - Isprintaj - #

13.01.2010., srijeda

Gerilske komunikacijske taktike

Privukao mi je pažnju članak "Gerilske medijske taktike", autorice dr.sc. Mirele Holy, objavljen u "Zarezu", 10. prosinca 2009., str. 10-11.. Članak govori o onome, čime se djelomice i sam bavim. Nažalost, sadržaji novijih brojeva Zareza nisu pristupačni na interesu. Kontaktirao sam Mirelu koja mi je poslala tekst, pa ga prenosim ovdje - neka bude dostupan barem ovako! Nekome će koristiti. Fotografije i poveznice sam ja dodao.

.Pogledajte što autorica kaže o sebi Od 2008. je zastupnica SDP-a u Saboru. O gerili predaje na London School of Public Relations (LSPR), a predavala je i na seminarima Hrvatske udruge za odnose s javnošću i invalidima.

GERILSKE KOMUNIKACIJSKE TAKTIKE

Šokirati nekoga znači otvoriti mu oči

Glavno obilježje suvremenih komunikacija je stalna, ubrzana
promjena, a jedina postojana činjenica suvremenih komunikacija
jest sve veća žeđ za publicitetom i medijskom prisutnošću
koja je najvidljivija iz stalnog porasta kako broja oglasa i
reklama, tako i korištenja medija u tako zvane PR (public
relation) svrhe. Reklame, oglasi i informacije o aktivnostima
tvrtki okružuju nas doslovce svugdje, gdje god se okrenemo:
kada upalimo televizor ili radio, kada otvorimo i listamo novine
i časopise, kada sjednemo u kino pogledati film za čiju smo
kartu platili ulaznicu, kada surfamo internetom, kada primamo
duhovite e-mail sadržaje, kada sjednemo u kafić, kada
koristimo javne zahode, kada hodamo po ulici, kada čekamo
tramvaje ili autobuse na stanicama, kada se vozimo u tramvaju,
vlaku, zrakoplovu, kada otvorimo knjige, kada otvaramo
poštanske sandučiće, kada prolazimo ulicom i gledamo
prolaznike s čije odjeće vrište reklame. Oglasi i reklame su
doslovce svugdje, preplavile su naš život i posljedica tog
stanja nisu samo prezasićenost, umor, ponekad i gnjev na
agresivnu komunikacijsku politiku mnogih tvrtki koja zadire u
naš intimni prostor, već i ravnodušnost, tupilo,
neprimjećivanje ili samo po sebi razumljivo ignoriranje takvih
sadržaja. Upravo zbog toga konvencionalna komunikacijska
rješenja danas više nisu dovoljna za privlačenje pažnje
potrošača. Drugim riječima pažnju potrošača danas je
moguće privući jedino uz pomoć iznenađenja. Komunikacijske
taktike čiji je glavni modus operandi izazivanje iznenađenja,
pa čak i šoka su tzv. gerilske komunikacijske taktike.
Gerilske komunikacijske taktike mogu biti marketinške, odnosno
oglasne, ili pak one čija je svrha informativna ili izazivanje
publiciteta, odnosno spada u okrilje širokog područja odnosa s
javnošću.

O gerilskim taktikama u provedbi komunikacijskih projekata i
kampanja danas se mnogo govori, ali činjenica jest da se o
gerila taktikama, ili bolje rečeno o subverzivnim
komunikacijskim akcijama, u stvari malo zna. Gerila taktike u
odnosima s javnošću nisu ništa drugo no svi oblici
subverzivnih komunikacijskih akcija čiji se cilj može sažeti
u sljedećoj rečenici: Šokirati nekoga znači otvoriti mu
oči. Otvoriti oči u komunikacijskom gerilskom diskursu znači
uz pomoć neformalnih taktika komunikacije s određenim
(atraktivnim, duhovitim) sadržajem informacije ili poruke doći
ili doprijeti do nekoga. Gerilska komunikacija tjera na širenje
okvira uobičajene percepcije, a sve u cilju učinkovitije
promocije vlastite ili organizacije klijenta.

Zašto gerila? Zato jer se u svijetu globalnih komunikacija i
globalnog tržišta iznimno teško probiti kroz (pra)šumu
informacija, reklamnih poruka i slogana koji nas uvjeravaju da
je upravo ovaj proizvod ili usluga baš ono što nam treba kako
bi nam život bio sretniji i ljepši. Suvremeni komunikatori/ice
iznimno su uvjerljivi, a taktike koje koriste kako bi ideju ili
proizvod svoje organizacije ili klijenta nametnuli publici
često se oslanjaju na subliminalne, psihološki manipulativne
metode pristupa potrošačima, potencijalnim potrošačima ili
pak ciljanim javnostima koje nastoje pretvoriti u saveznike/ce
ili partnere/ice u postizanju željenog cilja. Pri tome im vrlo
često na raspolaganju stoje iznimno velika financijska
sredstva. Osim znanja i umijeća njihovih komunikatora/ica,
velike organizacije poput multinacionalnih kompanija, ili
velikih političkih stranaka, raspolažu i s velikim budžetom
koji im omogućava 'iskakanje iz svake paštete'. To, nažalost,
nije slučaj s malim tvrtkama ili nevladinim organizacijama koje
u financijskom smislu ne mogu konkurirati velikim organizacijama
i strukturama. Iako nas često uvjeravaju kako u životu nije
važna kvantiteta, već kvaliteta, stvarnost je već nebrojeno
puta potvrdila suprotno. Nažalost, bez obzira na kvalitetu
proizvoda ili usluge, političkog programa neke stranke ili
društveno korisnog projekta neke nevladine udruge, u stvarnom
životu najčešće dobivaju oni koji imaju financijsku moć
koja im omogućava dominaciju medijskim prostorom. Drugim
riječima, u situaciji globalnog tržišta i masovnih
komunikacija kvantiteta ipak najčešće nadvlada kvalitetu što
znači da ono što se ponovi dovoljan broj puta, ono što se puno
puta čuje i upije u svijest na kraju i postaje sastavni dio
našeg života, percepcija o nužnosti i važnosti koja postaje
stvarnost. A takav si luksuz, s obzirom na iznimno visoke cijene
oglašavanja, mogu priuštiti samo rijetki, odnosno oni najveći.
Najžešći zagovornici velike moći publiciteta vjerojatno će
naglasiti kako su alati odnosa s javnošću drugačiji od alata
marketinga, odnosno da odnosi s javnošću 'rade' s racionalnim
u čovjeku, za razliku od marketinga koji 'udara' na emocionalno
te da se veliki pomaci mogu postići isključivo izazivanjem
publiciteta, odnosno učinkovitim odnosima s javnošću. No, i
najuspješniji komunikatori, najvještiji spin doktori s
razgranatim i utjecajnim vezama u najmoćnijim medijima, morat
će priznati da u društvu s tržišnom ekonomijom mediji kao
glavni kanali za masovni prijenos poruka funkcioniraju
prvenstveno vođeni zakonima tržišta, a tek potom vođeni
javnim interesom. Drugim riječima, i izazivanje publiciteta
klasičnim alatima odnosa s javnošću, osim troška agencije
i/ili in house stručnjaka za odnose s javnošću, dosta košta.
Veći prostor za publicitet u medijima sigurno će dobiti oni/e
koji/e se u tom istom mediju oglašavaju i to bez obzira na
kvalitetu i sadržaj informacije koju plasiraju. Korektnosti
radi treba reći da mnogi novinari/ke možda i neće željeti
objaviti neku praznu informaciju, ali pritisnuti/e zahtjevima
urednika/ica ili vlasnika/ica medija sigurno će, barem
povremeno, napisati i neki članak koji bi se prije mogao
prozvati plaćenim tekstualnim oglasom, no klasičnim novinskim
člankom. Činjenica jest da se najbolji komunikacijski
rezultati postižu sinergijskim djelovanjem marketinga i odnosa
s javnošću, ali to nije jeftino. Dobro osmišljena
komunikacija podrazumijeva cijeli niz prethodno zadovoljenih
pretpostavki i to od istraživanja tržišta, istraživanja
percepcija javnosti, izrade dobro utemeljene i održive
komunikacijske strategije s razrađenim ciljevima komunikacije,
ciljanim javnostima, porukama, taktikama, alatima, strategijama
djelovanja, media planom i konkretnim aktivnostima provedbe,
dobrog odabira glavnog/e nositelja/ice komunikacije itd. Već
izrada same podloge za izradu komunikacijskog plana, odnosno
istraživanje percepcija javnosti košta desetak tisuća kuna.
Desetak tisuća kuna koje mnogi subjekti željni pozicioniranja
u javnosti ili na tržištu nemaju i ne mogu investirati. Zbog
tohga se lako može stvoriti zaključak da je komunikacija
nešto što je rezervirano za velike i bogate, a činjenica jest
da takva percepcija komunikacije odgovara 'velikim igračima'. To
nije ništa neobično jer 'veliki igrači' na taj način brane
svoju poziciju i 'teritorij' koji su sami prisvojili. Ono što
je neobično i što čudi jest da pojedini/e komunikatori/ce
svesrdno podržavaju takav stav.

Naime, mnogi komunikacijski/e fundamentalisti/ice na gerilske
taktike komunikacije reagiraju 'začepljenog nosa', i odbacuju
gerilu kao alat/e koji/e ne zavrjeđuje/u priznanje statusa
komunikacijskog/ih alata koji je/su ravnopravan/vni drugim
komunikacijskim alatima. O sve većoj važnosti koju gerilska
komunikacija ima u suvremenom globaliziranom svijetu ipak se u
posljednje vrijeme počelo govoriti i u hrvatskom
komunikacijskom miljeu, i to ponajprije iz pozicije internet
gerile. Ali internet gerila, iako je vrlo moćna, nipošto nije
jedina dostupna gerila taktika. U smislu odnosa s javnošću
danas razlikujemo sljedeće gerila tehnike:
1) internet gerila - kreacija subverzivnih internet sadržaja i
njihova distribucija:
2) plasiranje gerilskih informacija – ovu taktiku treba vrlo
obazrivo i promišljeno koristiti kako se ne bi izazvala šteta,
panika ili kontra efekt od željenog. Etika odnosa s javnošću
zahtijeva da oni koji koriste ovu taktiku nakon određenog
vremena razotkriju da se radi o komunikacijskom alatu.
3) gerilski aktivizam – provedba subverzivnih/atraktivnih
manifestacija (prosvjedi, izložbe, peticije, performansi,
povorke, akcije itd.)
4) gerilska biro-komunikacija – dopisi, telefonski pozivi,
mailovi, sadržaji na oglasnim pločama, mailovi, letci,
brošure itd.

Povijest gerilskih komunikacijskih taktika

Suvremena kultura ističe Jaya Conrada Levinsona kao oca
gerilskih komunikacijskih taktika, i to prvenstveno u smislu
vođenja marketinških kampanja, ali činjenica je da su
gerilske taktike komunikacije znatno starije od autora knjige
'Marketing gerila'. Naime, prve subverzivne taktike privlačenja
pozornosti javnosti prilikom provođenja kampanja koristile su
pripadnice sufražetskog pokreta. Metode sufražetkinja bile su
znatno agresivnije i radikalnije od onih korištenih u
kampanjama drugih pokreta. Neke od omiljenih metoda britanskih
sufražetkinja tako su bile vezivanje lancima za ograde zgrada
parlamenta, prosvjedne povorke, atraktivni performansi….
Činjenica jest da najutjecajnije udruge današnjice (PETA,
Greenpeace) u svojim kampanjama obilato koriste upravo gerilske
taktike koje neodoljivo podsjećaju na prakse koje su
inaugurirale 'građanski neposlušne' sufražetkinje prije više
od stotinu godina.
Sve taktike koje Jay Conrad Levinson opisuje u knjizi 'Gerila
marketing’ imaju samo jedan cilj: uz pomoć vrlo niskih
budžeta izazvati što veću pažnju javnosti; skrenuti
pozornost na neki proizvod ili uslugu uz pomoć originalnih,
neobičnih, ponekad šokantnih i stoga subverzivnih akcija.
Drugim riječima, uz pomoć minimalnih ulaganja izazvati
maksimalnu pozornost, publicitet, a time i maksimalizirati
postizanje komercijalnog ili promidžbenog cilja. S obzirom na
to da mnogi koji žele izazvati pozornost javnosti kako bi
postigli cilj, a to nisu samo udruge, već i manji poduzetnici,
pojedinci, pa i manje političke stranke, kronično 'pate' od
besparice moglo bi se reći da su na neki način svi oni
'osuđeni' na korištenje gerilskih taktika u kampanjama ukoliko
žele izazvati pozornost javnosti.

Iako se gerilska komunikacija, a s obzirom i na to da je autor
komunikacijske gerile Jay Conrad Levinson marketinški
stručnjak, uglavnom svrstava u marketinške alate, a ne u alate
odnosa s javnošću, činjenica jest da suvremeno integrirano
komuniciranje čini sve mekšim razlike i granice između
marketinga i odnosa s javnošću. Sinergija marketinga i odnosa
s javnošću stvara najbolje komunikacijske učinke, a pojedini
komunikacijski gurui poput Philipa Kotlera odnedavno marketing
proglašavaju jednim od moćnih alata odnosa s javnošću, a to
ukazuje na nastale promjene u komunikacijskim trendovima. Naime,
sve donedavno marketinški stručnjaci su odnose s javnošću
smatrali tek jednim od alata marketinga, ili pak produženom
rukom marketinga. Trend integriranih komunikacija promijenio je
takvu percepciju. To je vidljivo i iz taktika gerilske
komunikacije koje sve više postaju sastavni dio integriranih
komunikacija, a ne izdvojena komunikacijska akcija koja nema
uopće ili gotovo uopće nikakvih veza s ostatkom komunikacije
organizacije. Stoga na gerilsku komunikaciju danas treba gledati
prvenstveno kao širenje diskursa komunikacijskih taktika i alata
suvremenog integriranog komuniciranja.

Gerila na Internetu

Komunikacija je područje koje je iznimno ovisno i stalno se
prilagođava tehnološkom razvoju. Povezanost modernih
komunikacija i tehnologije je tolika da se može reći da se
tehnološki razvoj u posljednjih dvadesetak godina u velikoj
mjeri manifestira upravo kao razvoj novih medija. To se posebice
odnosi na internet i korištenje elektroničke pošte. Internet
je idealni medij globalizacije jer u sebi objedinjuje i tisak, i
radio, i televiziju (audio i video streaming). Kada se danas
govori o gerilskim komunikacijama gotovo je nemoguće ignorirati
internet koji je iznimno iskoristiv za gerilske kampanje. Naime,
informacija objavljena na Internetu brzo se i lako širi i
osigurava moćnu disperziju poruke. Osnovni preduvjet za to je
zanimljivost i duhovitost poruke ili sadržaja. Internet
gerilske taktike zaživjele su i na hrvatskom webu, pa tako
rijetko koji primatelj e-mailova u Hrvatskoj nije vidio
subverzivne sadržaje kojima je ismijana kampanja jedne od
hrvatskih telekomunikacijskih tvrtki, ili pak poruke kojima su
ismijani politički plakati većine političkih stranaka. Ono
što karakterizira hrvatske gerilske kampanje još je uvijek,
nažalost, negativni predznak kampanje ili aktivnosti, duhovita
kritika određenih društvenih fenomena, ali bez nuđenja
alternativnog sadržaja. To je obilježje nerazvijene gerilske
komunikacijske kulture.

Internet gerila ili kreacija subverzivnih internet sadržaja i
njihova distribucija podrazumijeva sljedeće oblike
komunikacije: gerila e-mailing, subverzivna web stranica,
oostavljanje gerilskih sadržaja na stranice poput YouTube-a,
forumi, blogovi, baner oglasi, plasiranje 'osjetljivih' vijesti
na informativne web portale.

Gerila e-mailing je najčešće korištena taktika plasiranja
duhovitih poruka i sadržaja na netu. Nakon kreiranja sadržaja
koji se planira komunicirati uobičajena procedura je kreiranje
nove e-mail adrese s koje se potom distribuira gerilski sadržaj
putem korisnika/ica koji/e su skloni/e širenju takvih sadržaja.
Iako gerilski mail može biti i tekstualna poruka, uobičajeno je
da takav e-mail ima i vizualnu, a vrlo često i auditivnu
komponentu. Ukoliko gerila mail nije dovoljno atraktivnog,
opscenog ili duhovitog sadržaja koji privlači pažnju ili
zabavlja primatelja/icu vjerojatno neće biti distribuiran na
veliki broj adresa, a time je komunikacija neuspjela.
Subverzivna web stranica sljedeći je vrlo čest način gerilske
internet komunikacije. Ona podrazumijeva negativni predznak
komunikacije, odnosno komunikaciju kojom se duhovito ismijava
i/ili diskreditira tuđa web stranica ili internet kampanja.
Uobičajeno je da se subverzivna web stranica kreira po metodi
zrcalnog odraza, odnosno direktno se preslikavaju sadržaji s
web portala koji se subverzira i duhovito izokreće njihov
sadržaj u suprotnost. Takav način komunikacije uobičajen je u
političkoj komunikaciji, ali može se vrlo uspješno
upotrijebiti i kao moćno oružje protiv skupih oglasnih
kampanja multinacionalnih tvrtki i korporacija.
Postavljanje gerilskog sadržaja na stranice poput YouTube-a
također je vrlo popularna taktika plasiranja gerilskih
sadržaja na web. Osim YouTube-a postoje i druge stranice na
koje gerilci mogu poslati svoje gerila sadržaje te očekivati,
ovisno o kvaliteti i duhovitosti poruke, da će informacija
stići do barem dijela ciljane javnosti. No, kao i kod kreiranja
subverzivne web stranice, gerilci/ke bi trebali/e sadržaj/poruku
koju su plasirali/e na YouTube distribuirati i putem gerila
e-mailinga kako bi doseg bio brži i veći.
Internetski forumi su aplikacije koje korisnicima/ama interneta
omogućavaju sudjelovanje u raspravama i predlaganje tema
rasprava. Usprkos široko raširenoj predrasudi kako su
sudionici komunikacije na forumima 'obični' ljudi koji na taj
način izražavaju svoje (necenzurirano) mišljenje o nekoj
temi, društvenom događaju, problemu ili sl., činjenica jest
da se komunikacijom na forumima danas koriste i mnoge
organizacije (političke, ekonomske, interesne i sl.) ili pak
pojedinci/nke koji/e skriveni/e iza anonimnih nadimaka plasiraju
ideje i teme koje su od njihovog partikularnog interesa ili
interesa organizacije koju zastupaju. To se ponajprije čini na
dva načina: pozitivnim postovima o organizaciji koju
sudionik/ica rasprave zastupa, obranom njenih interesa i stavova
ili pak plasiranjem negativnih postova o konkurentskoj
organizaciji i diskreditiranje konkurentske organizacije u
raspravama na forumima. U raspravama na forumima pod anonimnim
nadimcima sudjeluje i dosta novinara/ki pa plasiranje
informacije putem foruma također može biti jedan od načina
'prodora' neke informacije u formalnije medije.
Blog je skraćenica od engleske riječi weblog, odnosno web
dnevnik. Blog je web stranica na kojoj pojedinac bilježi svoja
razmišljanja i stavove. Danas na netu postoji iznimno veliki
broj blogova koje stvaraju pojedinci iz različitih društvenih
krugova. Utjecaj blogova na stvaranje javnog mišljenja
razlikuje se od zemlje do zemlje. Baš kao i uz pomoć foruma i
blogovi mogu poslužiti kao vrlo učinkoviti alat gerilske
komunikacije o pojedinim temama i interesima organizacije ili
konkurenata organizacije, naravno pod uvjetom da autor/ica ili
autori/ice bloga uspiju svoje ideje i ciljeve uobličiti u
komunikacijski atraktivan sadržaj.

Baner oglasi su najčešći način oglašavanja proizvoda i
usluga na netu. Baneri obično sadrže link na stranicu
oglašivača, a mogu biti statični ili animirani ovisno o
željama oglašivača. Baneri su gerilski marketinški alat koji
može biti vrlo učinkovit u komunikaciji pojedinih ideja,
proizvoda ili usluga i to po vrlo povoljnim cijenama. Prednost
banera je i mogućnost korištenja učinka iznenađenja.

Plasiranje 'osjetljivih' vijesti na informativne web portale
podrazumijeva da ‘gerilac/ka’ poznaje novinara/ku ili
urednika/icu na informativnom web portalu te da u tu osobu ima
dovoljno povjerenja da joj ‘plasira’ osjetljivu informaciju
o klijentu, organizaciji koju zastupa, ili pak osjetljivu
informaciju o konkurentu organizacije koju zastupa (to je čak
puno češći slučaj). Ukoliko se radi o ‘dobroj robi’
sigurno je da će tu vijest nakon necenzuriranog neta preuzeti i
nešto konzervativniji tiskani mediji te radio i televizija.

Koje su koristi gerilske komunikacije?

Iako se gerilsko komuniciranje na prvi pogled čini kao spontano
komuniciranje koje nastaje tako što se nekom genijalcu/ki sama
od sebe upali 'žaruljica', stvarnost je drugačija od te vrlo
raširene predrasude. Stoga je za komunikatore/ice nužno da
osvijeste ciljeve koji stoje iza svake komunikacije, a ti se
ciljevi najčešće mogu svesti na dvije glavne varijante:
• pozitivnom gerilom skrenuti pozornost na vlastiti proizvod,
program, organizaciju, uslugu, osobu i slično
• negativnom gerilom opanjkati, oslabiti ili destabilizirati
konkurenta.
Prethodni ciljevi su elementarni pa se pogrešno može
zaključiti kako ništa ne može biti lakše od kreiranja
gerilskog komunikacijskog projekta. Praksa sugerira kako je
istina drugačija jer kreiranje gerilsko komuniciranje ipak
podrazumijeva i pomno, iako ne i skupo planiranje. Najvažnije
je imati na umu što je cilj koji se gerilskom komunikacijom
želi postići jer šokantna komunikacija iza koje ne stoji
suvisla poruka može izazvati suprotni učinak od
priželjkivanog. Stoga cilj koji se gerilom želi postići
uvijek treba imati na umu prilikom korištenja gerila
komunikacije. Ukoliko gerilsko komuniciranje nije pomno
planirano može se pretvoriti u štetu za organizaciju koja se
odluči na korištenje takve komunikacije. Treba imati na umu i
da gerilsko komuniciranje danas više ne koriste samo nevladine
udruge, oporbene stranke i manja poduzeća, već se gerilom
danas koriste i velika imena, štoviše ona najveća imena u
svijetu biznisa. Gerilska komunikacija može biti iznimno
korisna u postizanju zacrtanih komunikacijskih, pa i poslovnih
ciljeva, ali ovaj oblik komunikacije nije svemoćan i doseg i
sadržaj gerile limitiran je njenim samim 'neformalnim'
karakterom.

Gerilsko komuniciranje ne može nadomjestiti ili zamijeniti druge
komunikacijske taktike i alate, ali može pokriti jednu vrlo
važnu komunikacijsku nišu. Svrha gerilske komunikacije je
informativna, subliminalna i u određenoj mjeri motivacijska.
Ipak, srž i doseg gerilske komunikacije može se svesti upravo
na rečenicu: Šokirati nekog znači otvoriti mu oči, a to je u
današnjem svijetu obilja i tržišne kulture mnogo jer
podrazumijeva da je neobični sadržaj poruke uspio učiniti
informaciju koju želimo prenijeti javnosti različitom od
drugih. Gerilska komunikacija stoga uvijek mora biti brza,
šokantna i učinkovita.

Gerilsko komuniciranje ima mnogo prednosti, ali najveća od svih
je niska cijena. Činjenica je da su gerilski projekti
djelotvorni jer privlače pažnju i to bez skupog zakupa
medijskog prostora. Korist gerilske komunikacije jest i brzina
izvedbe i realizacije te mogućnost izgradnje svijesti o nekom
proizvodu, organizaciji, osobi ili usluzi u kratkom vremenskom
roku. Gerila se svodi na privlačenje maksimalne pažnje
javnosti uporabom minimalnih sredstava, nuđenje jeftine i
subverzivne komunikacije, prvenstveno u smislu informiranja i
podizanja svijesti, odnosno realizaciju kampanje koja se temelji
na jednostavnim, ali duhovitim i originalnim strategijama i
rješenjima. Gerilsko komuniciranje često se oslanja na
krilaticu: Tko riskira – profitira, ali prilikom poduzimanja
rizičnih akcija nužno je dobro proći osnovne metode
planiranja komunikacije, od definiranja ciljanih javnosti,
cilja, poruke i taktike kako gerilski projekt ne bi izazvao
više štete no koristi.

- 23:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.01.2010., ponedjeljak

Što si radio u ratu, djede?

Jedno zanimljivo predavanje o odnosu prema osjetljivim temama bliske prošlosti održat će se sutra, u utorak 12. siječnja, s početkom u 19 sati. Mjesto: British Council, Ilica 12, Zagreb. Kako se radi o međunarodnom projektu "ConSol" British Councila, predavanje će biti na engleskom jeziku, bez prijevoda.

Hrvatski povijesni portal

Naslov predavanja je: Grandpa, whose side were you on?. Predavač je Miroslav Hajdarević, profesor povijesti i sociologije, nastavnik u Osnovnoj školi „Petar Zrinski“, Šenkovec kraj Čakovca. Urednik je specijaliziranog elektroničkog glasila Hrvatski povijesni portal, na kojem sam moderator za temu "Hrvatska u Drugom svjetskom ratu".

Predavanje će nam pokušati prikazati predavačeve motive za bavljenjem povijesnom znanošću, te ukazati na mogućnosti uključivanja vrijednosti ljudskih prava u nastavu povijesti. Osvrnut će se na probleme prilikom prenošenja kontroverznih i osjetljivih povijesnih pitanja, te na vrijednost upravo takvih tema. Predavač će nam prenijeti svoja iskustva rada s djecom – kako ih uvježbati da samostalno i kritički pristupaju povijesnim sadržajima u različitim oblicima s kojima će se susretati cijelog života s ciljem razvoja demokratičnih, kritičnih i kulturnih građana.

Neke dodatne informacije možete naći na facebook stranici.

- 17:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.01.2010., nedjelja

Ivo S. out, Ivo J. in! :)

PRIGODNI OŠIKU

Naša Hrvatska
crvenu haljinu obukla.
Crne duša boli.

Nakon objave rezultata izlaznih anketa (koje su naručile i platile RTL i Nova TV), možemo sa sigurnošću reći da će Ivo Josipović biti treći predsjednik Republike Hrvatske. Izlazna anketa daje mu 64,6 posto glasova. Tu nisu uračunati rezultati onih koji su glasovali van Hrvatske, ali na sreću ne mogu ništa bitno promijeniti, iako je u BiH izašlo na izbore dvaput više birača nego u prvom krugu! Bila je organizirana intenzivna kampanja za izlaz na izbore i dobra logistika, naravno u korist kandidata rođenog u BiH.

Ma, mene ipak još malo plaši što će biti kad dođu rezultati iz Australije. Svi oni sstanovnici tamošnjih prašuma pohrlili su na glasališta da daju glas novom vođi Nesvrstanih, Vasku de Bandiću! smijeh

Crkvena hijerarhija jasno je rekla koga podržava, a neki su pastiri i danas na misama upućivali ovce. Međutim, kako sam više puta spominjao ovdje, klerikalizam ima vrlo slabe korijene u Hrvatskoj (pročitajte recimo tekst Lakše je propovijedati nego činiti, bez obzira na vrlo velik broj ljudi koji se izjašnjavaju pripadnicima Rimokatoličke crkve. Ovih sam dana recimo u jednoj diskusiji morao upozorit kako ssu crkvena hijerahrija i vođe HSS-a, Stjepan Radić i Vladko Maček, bili u žestokom sukobu. To, naravno, nije u sukobu s uvažavanjem vjere! »Vjeruj u Boga, ali ne i u popa«, govorio je Radić.

U travnju prošle godine bio sam pohvalio posjetu nadbiskupa Marrina Srakića Spomen području Jasenovac - nažalost, ubrzo se pokazalo da su nade, da se i u toj ultrakozervativnoj totalitarnoj instituciji nešto malkice mijenja, iluzorne. Još uvijek vojuju bitku iz Drugog svjetskog rata.

Gledao sam posljednja sučeljavanja i neke Bandićeve nastupe, i moram reći da je čak i meni bilo neugodno slušati kako brljavi, kako lupa bez veze, kako nema pojma ni o čemu.

Kampanja o "crvenoj Hrvatskoj" nije utjecala na birače. Bandić je dobio oko 35 posto, što je realno minimum koji se mogao očekivati, uzevši u obzir desno orijentirane birače, koji ni u kom slučaju neće dati glas kandidatu ljevice. Većina je ipak pokazala zdrav razum i tu pokvarenu manipulaciju prozrela. Kao što sam već pisao. realno, Ivo Josipović je više liberal, nego socijalni demokrat, kao što je uostalom i nejgova stranka. A kamoli nekakav komunizam!

U svojim analizama, pisao sam o tome kako se nalazimo pred stvarnim izborom u kojem će se smjeru razvijatu hrvatski politički sustav: ka sužavanju, ili ka širenju demokracije (uzdizanje vođe ili razvoj oblika sudjelovanja građana u odlučivanju). Bandić je čovjek koji bi svakako donio bitne promjene, proglašavajući sebe za "vođu nacije" i koristeći sve moguće poluge neformalne vlasti i moći da koncentrira vlast u svojim rukama, u interesu kumova koji su jamili Hrvatsku. .Promjene, dakle, na gore.

Miran čovjek Ivo Josipović može donijeti skroman napredak. Ostalo moramo napraviti sami.

Kako sam pisao neki dan: nije to izbor, koji se završaio danas. Nalazimo se u situaciji kad će nas nužnost biranja pritiskati svaki dna slijedećih mjeseci. Osovina Bandić-Kerum-Glavaš neće odustati od svojih planova, a i drugi protagonisti kumovskoga kapitalizma vrebat će svoju političku šansu. Ekonomski, naravno, ostati će moćni i utjecajni. Ipak, nakon svih ovih afera, krasti će moći malo manje.

Dodatna bilješka nakon objave privremenih službenih rezultata:

Na izbore je izašlo znatno više glasača nego u prvom krugu: 50% prema 44%, odnosno više za 275.000. Znatno veći broj ljudi je izašao u inozemstvu: u prvom krugu 66.000, sada bez Amerike 112.000.

Ukupno je Josipović dobio malo preko 60%, a Bandić malo manje od 40%.

U inozemstvu, Bandić je dobio preko 90% glasova: 103.000 prema 8.700. U BiH, još više.

U Hrvatskoj, Josipović ima 1.330.000, odnosno 63% glasova, a Bandić 779.000.

U gradu Zagrebu gotovo identičan postotak, Josipović je dobio 62%. Pri tome je značajno i to da je u Zagrebu izašlo na izbore 61%, znatno viši postotak nego u u ostatku Hrvatske.

- 19:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.01.2010., petak

Crvena i crna Hrvatska: kumovi lako mijenjaju boje

U prvom krugu predsjedničkih izbora, izlazak birača je bio poražavajuće mali. Kandidati nisu uspjeli mobilizirati birače i uvjeriti ih, da se nalaze pred važnim izborom.

A izbor, zaista, jest važan, i dramatičan. Postoji međutim jedna vrlo važna razlika između dvojice kandidata: s jedne strane imamo gotovo rješenje, s druge - tek tendenciju, tek nadu. Mali izlazak zato pokazuje na neuspjeh ovih prvih: kumovskih kapitalista.

Više sam puta pisao o tome, kako smo, kao društvo, kao nacija, suočeni s izborom između dviju bitnih tendencija transformacije sadašnjeg političkog režima. Ne svodi se naravno to samo na izbore koji će biti prekosutra: u toj situaciji izbora, živjet ćemo ove godine. Nije to izbor, koji se može obaviti jednim jednostavnim činom. Obje tendencije borit će se i dalje za prevlast.

Pogledajte moj članak od 6. prosinca 2009: Kapitalisti su odbacili stranke i traže novog lidera, u kojem su date i poveznice na ranije moje tekstove na tu temu.

Danas imamo "partitokraciju", dominaciju stranaka u političkom životu; taj je sustav kompromitiran, ta je koncepcije demokracije kao puko predstavničke nezadovoljavajuća.

Da li ćemo ići ka sužavanju pojma demokracije, na "demokraciju s vođom", uzdizanjem karizmatskog lidera koji želi biti "vođa nacije" (sintagma koju je Milan Bandić upotrijebio)? Ili ćemo izabrati razumnog čovjeka, koji može dobro obavljati dužnost predsjednika?

Treba li nam opet "otac nacije", ili je Hrvatska ipak punoljetna i može i bez oca?

Drugi izbor otvara šansu (ali tek šansu!) da se tijekom slijedećeg razdoblja napravi iskorak ka više, a ne manje demokracije: od vladavine elita, ka širim oblicima vladavine naroda, ka sudioničkoj (participativnoj) i deliberativnoj demokraciji.

Milan Bandić je predstavnik "hobotnice", predstavnik kumovskog kapitalizma.

Da je pak Ivo Josipović predstavnik nekakve "crvene (komunističke) aveti" smiješna je izmišljotina. On je (kao i današnji SDP) više liberal, nego socijalni demokrat, a kamoli komunist.

Ali, kao svaka slična velika laž, i ova podvala Bandićevog stožera otkriva nam istinu o kreatorima laži: o "kumovima", koji su jamili Hrvatsku. Svaki apel za malo više demokracije, za malo više pravde, za malo više slobode... za njih je naravno "crvena opasnost".

U tom smislu, i samo u tom: Živjela Crvena Hrvatska! Narod će im opaliti šamar.

- 23:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.01.2010., četvrtak

Kampanja laži pristaša Milana Bandića

Na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća objavljen je članak Karijera prof. dr. Ive Josipovića kada se zagrebe lak na površini. Tekst je primjer kampanje laži, kojima se u drugom krugu izbora služe pristaše Milana Bandića. Dajem samo jedan mali primjer.

Tamo piše, između ostaloga:

Od tri autorske knjige, prva je samostalni uradak prof. Josipovića u izdanju njegovog matičnog Pravnog fakulteta. Preostale dvije istog su naslova, od istih autora, isti je izdavač, ista godina objavljivanja. Kad se pogleda opširniji prikaz tih knjiga, uoči se jednak broj stranica, slične ključne riječi, ali i posve identični ISNB broj za obje knjige, što znači da se radi o istoj knjizi.

Koliko ljudi zna, o čemu se radi, ili će se potruditi da provjeri, kao što sam ja učinio? Lako je pogledati u katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice ili Gradske knjižnice Zagreb. Brzo se vidi da postoje tri sasvim različite knjige, kojima je autor prof.dr.sc. Ivo Josipović (ne računajući naravno one, gdje je jedan od autora ili urednik).

ISBN 953-186-033-5
Odrednica Josipović, Ivo
Naslov Uhićenje i pritvor : (pravo o uhićenju i pritvoru u kaznenom procesnom pravu) / Ivo Josipović
Impresum Zagreb : Targa , 1998
Mat.opis LV, 541 str. : graf. prikazi ; 25 cm

ISBN 953-170-088-5
Odrednica Josipović, Ivo
Naslov Haaško implementacijsko kazneno pravo : Komparativno i hrvatsko implementacijsko zakonodavstvo i Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim sudom s komentarom / Ivo Josipović
Impresum Zagreb : Informator : Hrvatski pravni centar , 2000
Mat.opis 874 str. ; 25 cm

ISBN 953-6714-91-4
Odrednica Josipović, Ivo
Naslov Odgovornost za ratne zločine pred sudovima u Hrvatskoj / Ivo Josipović
Impresum Zagreb : ABA-CEELI Hrvatska : Pravni fakultet Sveučilišta , 2006-____

- 12:32 - Komentari (17) - Isprintaj - #

06.01.2010., srijeda

Ivo Sanader: fenomen desetljeća

Uz moj prekjučerašnji rani komentar o izbacivanju iz HDZ-.a Ive Sanadera, dajem nekoliko opaski.

(Naslov sam dao asocijacijom, jer upravo čitam knjigu Pere Simića "Tito - fenomen stoljeća". Knjiga je vrlo loša: površna, anegdotalna, autor frustriano obračunava sa vlastitom prošlošću, jer je u mladosti bio posve odan Titovom kultu. Zato nisam htio dati novac za nju, a tek sad sam je uspio dobiti u knjižnici. Sanader nije Tito, ali jest fenomen desetljeća, koje je na izmaku. Pa je tako nastao i ovaj moj mali pjesnički komentar, prigodni ošiku. smokin

)

Članak je prenesen na mrežnom sjedištu hrvatil.com, gdje se okupljaju ljudi s kojima se inače politički ne slažem, na korektan način uz navođenje izvora. Objavio sam ga, kao što obično činim sa svojim političkim komentarima, na kolaborativnom blogu pollitika.com, gdje ponekad bude kvalitetnih komentara i diskusija (ali, nažalost, ima i mnogo prepucavanja i egotripova, koji inače dominiraju na raznim forumima o politici).

Neki kažu: »Ma sve je to samo igrokaz, ne budite naivni!« Možemo dozvoliti mogućnost da se radi o dogovorenoj predstavi za javnost, iako mi to ne izgleda vjerojatno. Što bi međutim Ivo Sanader mogao dobiti time, što je izgubio mjesto počasnog predsjednika HDZ-a? Oni koji misle kako on faktički i dalje ima presudnu ulogu u hrvatskoj politici, pa se službenih pozicija može i odreći, morali bi objasniti koji je izvor takve moći. Mračne tajne, koje zna? Svakako toga ima, ali kvaka 23 takve moći jest da radi u oba smijera: znaš one tajne u kojima sudjeluješ - a to znači, da i drugi znaju tajne o tebi.

Obostrana ucjena tajnama? Možda je bila vrsta dogovora, da mu je rečeno: »definitvno se povuci, a mi ćemo te zaštititi od sudskog progona«.. Možda je tako: takvo suđenje bi moglo i mogle druge povući. Međutim, takva situacija je posljedica otvaranja niza afera posljednjih pola godine, a to svakako jest pozitivan pomak.

Neki i dalje frustrirano komentiraju kako se sa svim ovim ostavkama, istragama i hapšenima ipak ništa bitno nije promijenilo, da bi "svi oni" (i Kosor itd.) trebali u zatvor, jer ako i nisu osobno krali, znali su a šutjeli su. Pa, istina je: nikad neće svi biti kažnjeni za svoje grijehe. Ne ide to tako. Treba ti lopov da uhvatiš lopova. nono

Neki se rugaju sadašnjem slavljenju Jadranke Kosor, tvrdeći da je ona i dalje tek tuđi sluga - konkretno, moćnika Europske unije koji inzistiraju da se sustav korupcije, nepotizma i klijentelizma sruši. Pa, ako je i tako, to su dobre promejen, zar ne? Neobično je ta neki, govoreći to, ipak osuđuju EU kao neke "strane imperijaliste" isl..

Neki smatraju da smo suviše opsjednuti osobom Ive Sanadaera. Osobno, uvijek razmišljam u kategorijama relacija, tendencija, institucija, navika, običaja, procedura - jednom riječju, sustava. (Čak i suviše: zato sam slab praktički političar, ali PMSM dobar analitičar.) On je obilježio ovo desetljeće svojim djelovanjem, a nakon njegove nenadane ostavke i onda ovog istupa ostalo je enigma, koja će nas i dalje zbunjivati. Međutim, bitne su ipak promjene nabolje u sustavu i mentalitetu, koliko god izgledale frustrirajuće nedovoljne, samo kozmetičke, ponekad i kao nazadak u nekim područjima.

Godine 1990. je promjenjen politički sustav, i to je bio napredak, usprkos svim manama novog režima, stranke na vlasti i karizmatskog vođe (a čišćenje svega "starog" provedeno PMSM i previše radikalno, npr. ostaviti radničke savjete kao instrument su-upravljanja bilo bi mudro). Godine 2000. također su provedene znatne sistemske promjene, nakon autoritarnog Tuđmanovog režima, iako PMSM (a i mnogih drugih,m koji su tada za oporbenu koaliciju glasovali) nedovoljne.

Također, bila je primjedba da je jadno, kako smo svojedobno slavili pobjedu Sanadera nad Ivićem Pašalićem, a sada Jadranke Kosor nad njim. No, povijesni se konteksti mijenjaju, i PMSM dobro je, što je tada Sanader bio nadvladao. (Jedan protuargument glasi da bi pobjeda Ivića Pašalića tada značila urušavanje HDZ-a, ,koji bi izgubio umjerene birače, koji čine većinu, pa bi na kraju promjena bila pozitivna. Možda, ali tko sa sigurnošću može predvidjeti sve posljedice? Više volim opreznu taktiku, čak i ako je strategija radikalna).

Cijeli je hrvatski "stalež političara", politokracija, kompromitiran. Ljudi imaju malo povjerenja, ali neće biti globalno srušen ili ukinut. Neće doći na vlast, u normalnom demokratskom procesu, netko tko dotad nije uopće bio povezan s vlašću, pa nije imao mogućnosti da se kompromitira. Koliko ljudi bi bilo spremno na slijedećim parlamentarnim izborima, koji su mogući za par mjeseci, dati glas nekoj stranci koja dosad nije sudjelovala u vlasti? Kao što su Demokratska stranka žena, Zelena lista, Akcija mladih, Ljevica Hrvatske? Koliko bi ih glasovalo recimo za listu kojoj sam ja na čelu, da bih postao saborski zastupnik? Čak i ako dodamo one, koje su nastale otcjepljenjem ili okupljanjem oko afirmiranih političara (npr. novi HSP Ruže Tomašić, zaboravih kako se zove, ili stranka na čijem osnivanju radi Dragutin Lesar)? Vrlo malo. Skoro sigurno: iduću vladu opet će sačinjavati ili HDZ, ili SDP s koalicijskim partnerima. (Osim ako se zaista nametne koalicija Bandić-Glavaš-Kerum, u kojoj međutim nikako ne vidim promjenu, nego baš suprutno: kontinuitet najgorih osobina političkog režima "Sanaderovog desetljeća".)

Druga mogućnost je stvaranje masovnog pokreta, koji će doći na vlast izvanrednim putem, oružanom borbom ili nakon masovnih demonstracija koje prisile vladu na povlačenje. Samo tada zaista mogu doći posve novi ljudi na vlast. Međutim, to ne smatram vjerovatnim.

- 19:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.01.2010., utorak

Zeleni podržavaju Ivu Josipovića

Naknadna bilješka: Na brzinu, napravio sam grešku. Pobrkao sam stranku zelenog imena, koja djeluje u Osijeku, a zapravo se zove "Zeleni Hrvatske" s onom iz Rijeke, koja se zove "Zelena stranka". Ova iz Rijeke je još manja, ne djeluje van Rijeke i na lokalnim izborima imala je ispod jedan posto. Riječ je o stranci koja se ranije zvala "Stranka nove alternative" i promijenila je ime iz marketinških razloga, a nema ništa relano sa zelenom idejom i političkom opcijom. Tako da naslov ovog zapisa ostaje vrijediti.

Kratka bilješka za one, koje je mogla zbuniti vijest naslovljena Zelena stranka podržala Milana Bandića. Tzv. "Zelena stranka" je lokalna stranka koja djeluje jedino u Osijeku. Imali su podružnicu u Splitu, koja je nakon lokalnih izbora prošle godine istupila iz ZS i pristupila Zelenoj listi, zbog toga jer je ZS ušla u koaliciju s Glavaševom strankom. Tzv. "zelena stranka" nema ništa sa zelenom idejom.

Predstavnik zelene političke opcije u Hrvatskoj je stranka Zelena lista, pridružena članica Europskih zelenih. Zelena lista organizirana je danas u gradu Zagrebu i četiri hrvatske županije, te ima 21 lokalnog vjećnika, izabrane na izborima u svibnju 2009.. Već prije tjedan dala dala je podršku Ivu Josipoviću..

Dodatna bilješka, 8. siječnja: "Zelena stranka - zelena alternativa" iz Pule podržava Josipovića. Riječ je o još jednoj stranci zelenoga imena koja djeluje regionalno, isključivo na području Istre. Napisat ću slijedeći tjedan jedan pregled i objašnjenje o strankama zelenoga imena.

- 16:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.01.2010., ponedjeljak

Ivo Sanader izletio kroz prozor!

Defenestracija, ili bacanje kroz prozor, pojam je koji je ušao u mađunarodni politički leksik prije skoro četiri stoljeća, po događaju u Pragu 1618., kad su pristaše Češke narodne crkve kroz prozor gradske vijećnice bacili kraljevskog namjesnika i njegovu pratnju. Jedna značajna defenerastacija na "našim prostorima" dogodila se 1903., kad su u Beogradu ubijeni kralj Aleksandar Obrenović i njegova supruga Draga, te njihova gola tijela izbačena kroz prozor.

Današnji događaj, koji je objavjen naciji prije pola sata, iako ne uključuje doslovni čin, mogao bi za povijest Hrvatske biti od sličnog značaja.

Prije nekoliko mjeseci objavio sam dnevnik Hoće li Jaca postati pravi vođa?, koji je objavljen i u dnevnim novinama "Zadarski list". Danas možemo definitivno reći da je odgovor potvrdan. Nekadašnja Suzana danas je kadra izazvati suze drugima. Bivši predsjednik i donedavni počasni predsjednik pokušao je munjevitim gerilskim napadom srušiti svoju bivšu štićenicu i učenicu, i ona je jednako munjevito odgovorila. Iako ne možemo u ovom trenutku znati kako će stvar konačno završiti, svatko sklon okladama mogao bi položiti navac na učenicu; kako izgleda, nadmašila je svojeg učitelja.

Na upravo održanoj tiskovnoj konferenciji, objavila je (hvatao sam bilješke gledajući je na RTL, pa ih nakon toga sredio):

Za jučerašnju tiskovnu konferenciju koju je Sanader održao, nismo u središnjici znali. Optužio nas je da smo izdali nacionalne interese; prvi put smo čuli da je otišao jer nije htio trgovati teritorijem. Mi smo se počeli navečer dogovarati o tome kako reagirati na to da je ugledu HDZ-a učinjena golema i nepopravljiva šteta, da je prekršen Statut u nekoliko odredbi i da se prvi put dogodilo da netko na ovaj način preskače vodstvo stranke i manipulira člnstvom. To govorim na temelju činjenica.

Danas smo imali niz sastanaka. Prije svega uže vodstvo stranke, predsjednica, zamjenik, šest potpredsjednika i glavni tajnik, biralo nas je 10.000 delegata i imamo puni legitimitet. Nakon toga smo imali sastanak sa svim predsjednicima županijskih odbora. Svi su jednoglasno zaključili da su jučerašnji sastanak u HDZ-u i presica nakon toga bili neviđeni presedan i da je napravljena velika šteta i da taj paralelizam koji traje šest mjeseci nanosi veliku štetu stranci.

Većina onih koji su jučer bili nisu znali svrhu sastanka, bili su izmanipulirani, nije im rečeno čak ni gdje idu. Većina ih je danas došla na sastanak i rekli da da su znali da će biti kulisa ovoj presici, da ne bi došli. Neki su se već jučer očitovali i pismenim putem.

Uslijedila je nakon toga sjednica Predsjedništva, razgovarali smo o ovoj situaciji koja je vrlo štetna za stranku, za Vladu ali usuđujem sreći i za budućnost Hrvatske. Naša je ocjena da ovo što se dogodilo može voditi i ka rušenju vlade. Ako bi se dogodili prijveremeni izbori, to bi zaustavilo sve procese na najmanje šest mjeseci, ne bismo završili poslove oko fondova, oko pomoći gospodarstvu, ako imamo tehničku vladu to se ne može. Ako bismo išli na prijevremene izbore, a ove izjave od jučer vode ka tome, nepovratno bismo izgubili vrijeme za Hrvatsku. Nikome ne možemo dopustiti bilo kakvo ponašanje koje ide na rušenje HDZ-a. Da se ovo dogodilo prije osam mjeseci i da se netko ovako kritizirao predsjednika i vodstvo stranke bi izletio kroz prozor.

Predsjedništvo stranke velikom većinom glasova donijelo je odluku o brisanju Ive Sanadera iz članstva.

I što reći? Može se milijun stvari Jadranki Kosor zamjeriti, može se biti krajnje skeptičan prema stvarnim reformskim potezima HDZ-a, ali uza sve ograde, PMSM dileme nema: ovo što se dogodilo, dobro je za Hrvatsku. Kao što je dobro bilo ono što se dogodilo prije 20 godina kad su održani prvi slobodni izbori (bez obzira na to što je od tri ponuđene opcije tada pobijedila ona, koja je meni bila najmanje simpatična), te prije deset godina, kada je koalicija SDP-a i HSLS-a pobijedila na izborima, bez obzira na razočaranje koje je uslijedilo.

- 19:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.01.2010., subota

Zelena lista: Bandić je opasan za Hrvatsku!

Prenosim priopćenje Zelene liste povodom drugog kruga izbora za predjednika RH

Hrvatska na putu berluskonizacije a možda i nečeg goreg

Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, čestita dr. Ivi Josipoviću na postignutim dobrim izbornim rezultatima u prvom krugu predsjedničkih izbora. Pozivamo sve zelene glasače, simpatizere te poštene i razumne građane i građanke Hrvatske da u drugom krugu, 10. siječnja, svoj glas daju dr. Ivi Josipoviću.

Njegovo isticanje pravednosti ulijeva nadu da će se kao predsjednik zalagati za donošenje zakona koji će zaustaviti raslojavanje društva, da će se zalagati za ravnomjeran i održiv razvoj Hrvatske na putu u Europsku uniju te da će smoći snage suprotstaviti se lošim, manjkavim, pa i zlonamjernim zakonima poput onoga o golf igralištima, o GMO-u, o vodi ili potpuno zaostaloj energetskoj strategiji Hrvatske. Njegovo znanje s područja prava daje jamstvo da će kao budući predsjednik države znati potaknuti mehanizme pravne države koji nas jedini mogu izvući iz smrtnog zagrljaja kriminalno-koruptivne hobotnice.

S druge strane, zgroženi smo činjenicom da je gotovo 300 tisuća građana Hrvatske i BiH dalo svoj glas Milanu Bandiću te ga smatraju osobom koja bi Hrvatsku trebala predstavljati u Europi i svijetu. Stotine tisuća nasjele su ili svjesno podržale jeftinu retoriku, prozirne trikove i besmislena obećanja čovjeka koji već deset godina sustavno razara Zagreb, nekoć žarište industrije i urbane kuture - nazivajući to izgradnjom i napretkom.

Prije pola godine obećavao je Zagrepčanima med i mlijeko, samo ako ga izaberu za gradonačelnika. Nažalost, mnogi su nasjeli, a danas njihov Milan Bandić, umjesto marljivog ispunjavanja obećanja - bježi u hladovinu Pantovčaka.

Zagrebu ostavlja prazne blagajne Holdinga i Grada koje nijedna banka ne želi spašavati golemim kreditima. Danas, kad se od divljačke izgradnje urušavaju kuće i poplavljuju gradski blokovi, kad gradski tramvaji klize u vlasništvo strane banke, kad je grad u gotovo trajnom prometnom kolapsu, kad Zagrebu prijeti zagušenje smećem kao Napulju - danas Milan Bandić, kum svih nedovršenih milijunskih pothvata, obećava brda i doline domaćim i dijasporskim Hrvatima, jureći - opet s tuđim novcem - osiromašenim krajevima Hrvatske i BiH, bježeći od zagrebačkog nereda i kaosa koji je svojim delanjem stvorio.

Građani i građanke Hrvatske, ne vjerujte mantrama o radu i marljivosti Milana Bandića!

Riječ je o suludom trošenju tuđeg novca i zaduživanju budućih generacija.

Zagreb je zadužen do grla, u zemlji i inozemstvu, neka su javna poduzeća založena na stranim burzama, tramvajske pruge se raspadaju, nema više žičare, centar grada razaraju tajkuni, parkiralištima se ubire gradski harač, Medvednica je izgubila 5000 hektara zaštićene šume, savski nasipi popuštaju, glavni trg je pretvoren u seosko sajmište....

Zagreb će desetljećima vraćati dugove i liječiti posljedice njegovog „oranja".

Jureći Hrvatskom u maniri Forest Gump-a Bandić je nemilice dijelio šarene loptice, olovke, jabuke i novac uz mnoštvo bezobzirnih obećanja koja su sigurno nalazila odjek u gladnim ušima osiromašenih, poniženih i uvrijeđenih građana i građanki. A radi se o lažima i manipulacijama - jer to što je obećao uopće nije u ingerenciji predsjednika države.

Tijekom prošlog tjedna nije bilo dnevnih novina koje na naslovnici nisu objavile 5 reklamnih obećanja Milana Bandića - budućeg predsjednika.

To su: ukidanje harača, uvođenje više vrsta stopa PDV-a (najmanje na hranu), posebna briga za umirovljenike, zabrana rasprodaje strateških resursa Hrvatske i program zapošljavanja ljudi srednje životne dobi koji su ostali bez posla.

Ma kako primamljivo zvučalo, sve je to mutno, neobvezujuće i neostvarivo.

Naprimjer, što je posebna briga za umirovljenike? Možda organiziranje odlaska na posljednji počinak po strašnim cijenama koje su uspostavila Zagrebačka gradska groblja u Bandićevom Holdingu?

Čime bi Bandić zaštitio strateške resurse Hrvatske, kad je dionice strateški važnih gradskih tvrtki osobno odnio u London, a novac, ne pitajući građane, potrošio na očajno loše projekte i plaće zaposlenika Holdinga?

Hoće li i nezaposlene ljude srednje dobi zaposliti u Holdingu ili nekakvim predsjedničkim tvrtkama - možda osnivanjem predsjedničke vojske s Kalenićem na čelu? Kakvom će proizvodnjom ti ljudi zarađivati svoj kruh? Naplaćivanjem parkirališta duž autocesta?

Ništa od navedenog nije u ingerenciji predsjednika RH. Čak ni Stjepan Mesić nije uspio na ustavnom sudu oboriti krizni harač-porez koji je izglasala vlada.

Zašto bi to uspjelo Milanu Bandiću? I kako?

Iako te tvrdnje Milan Bandić objavljuje u milijunskim nakladama, sve je potpuno izvan ustavnih i zakonskih okvira.

Dakle, riječ je svjesnim obmanama, lažima i manipulaciji glasačkim tijelom.

Zato, građani i građanke Hrvatske kad 10. siječnja izađete na birališta sjetite se one stare narodne izreke: Tko laže taj i krade, a tko krade - može i ubiti!

Milan Bandić može biti opasan za Hrvastku jednako kao klimatske promjene za planet Zemlju.

Za Zelenu listu:
Vlasta Toth, supredsjednica

- 08:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	siječanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31