Marketing
Može li kršćanin biti komunist?
Jučer sam na faceboku i u jednoj diskusiji na pollitika.com prenio slijedeću poveznicu s index.hr: Propovijed: Tko glasa za Josipovića ostat će bez blagoslova, ispovijedi i posljednje pomasti. Tako je glasila nedjeljna propovijed, na dan izbora, u župnoj crkvi Svih svetih u mjestu Aržano u Općini Cista Provo, koju je predvodio župnik Ante Čipčić. Svoj je stav potvrdio u razgovoru za "Index".
onaj tko je glasao za Josipovića sam to traži, jer je on nevjernik. Isto tako ne možete reći da vam je sadržaj moje mise prepričao vjernik, jer vjernik ne govori vani što se u unutar kuće govori
Na pitanje novinara »Pa zar je moguće da su više od 60 posto Hrvata nevjernici« (u Hrvatskoj, Josipović je dobio 63% glasova), don Čipćić je odgovorio:
Samo je 16 posto Hrvata vjernika. To su vam oni koji redovno idu na misu
To mi je privuklo pažnju. Jer, zaista, stalno se ponavlja kako su 89% građana Hrvatske katolici (izjasnili su se kao takvi na popisu stanovništva 2001.). Međutim, činjenica je da se mnogi ne pridržavaju osnovnih vjerskih dužnosti; dolaze u crkvu jednom godišnje ili ni toliko. Trebao bi biti neki stroži formalni kriterij. (Ne ulazim u diskusiju o sadržajnim kriterijama, to je presloženo.)
Činjenica je također, kako sam više puta ovdje spominjao, da je antiklerikalizam ("Vjeruj u Boga, ali ne i u popa") jak u Hrvatskoj. Neki kažu da je veliki grijeh biti neposlušan prema svećenicima i biskupima, ali drugi smatraju da je to kršćaninu dozvoljeno, ako se zalaže za kršćanska načela (neću sad o inkviziciji i vjerskim ratovima).
Jedna je pak blogerica iz Rijeke, inače jako desno orijentirana, spomenula da na misi redovno viđa visokopozicionirane SDP-ovce Slavka Linića i Zlatka Komadinu. Što znači, da i oni spadaju u onih 16 posto! 
Glede naslova ovog članka: sigurno je, da Linić i Komadina, kao i Josipović i njihova stranka, nisu komunisti u nijednom smislenom značenju toga pojma (osim kad se on koristi kao psovka bez stvarnog sadržaja). Generalno, pojam "komunizam" podrazumijeva ukidanje privatnoga vlasništva. Da navedem jedan autoritarni izvor - Encyclopaedia Britanica:
Komunizam: političko i ekonomsko učenje koje smjera zamijeniti privatno vlasništvo i ekonomiju zasnovanu na profitu javnim vlasništvom i zajedničkom kontrolom barem glavnih sredstava proizvodnje (npr. rudnika i tvornica) i prirodnih resurs društva.
U definiciju "komunizma" ne ulazi ateizam ili agnosticizam. Ono što danas pod "komunizam" podrazumijevamo samo je jedna od varijanti tog učenja: lenjinizam.
Ako pak ovako šire promatramo: zajedničko vlasništvo i uklanjanje profita kao motiva - onda se zaista komunistička ideja može zasnovati i na Svetom Pismu! Lako je to uvidjeti ako u google unesete "christian communism": dobijate 43.400 stranica. ("Kršćanski socijalizam" nije problematičan.) Osim wikipedije, korisni portal je exsperiencefestival.com. Dodajem i informativni članak autora Jaya Atkinsona.
Kršćanski komunisti pozivaju se na slijedeći opis života prvobitne kršćanske zajednice u Jeruzalemu (Djela apostolska, 4, 32-35)
U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. (...) Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
Koliko god razni autori osporavali pozivanje na ovaj pasus, meni se čini sasvim jasnim, da on opisuje jednu komunističku zajednicu. Imamo nedvosmisleno pravilo proizvodnje i raspodjele: Od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama!
Pritom, apostoli ne upravljaju nimalo demokratski, dapače: Ananja i Safira, koji su pokušali dio svojeg imanja sakriti, na licu mjesta kažnjeni su smrću. Mene je to podsjetilo na prisilno udruživanje u seljačke zadruge 1948.-1950.. 
Odlomak je sasvim jasan. Može se naravno argumentirati da je to bila neka vrsta devijacije, da se ne može prihvatiti kao recept za naše postupanje; ali odlomak je tu, i može se na njega pozivati. Čini mi se sasvim jasno: kršćanin može biti komunist!
Post je objavljen 18.01.2010. u 08:50 sati.