Moj tekst Može li kršćanin biti komunist? izazvao je dosta reakcija, kako ovdje, tako i na kolaborativnom blogu pollitika.com. Zamjetljiva je polarizacija na dvije vrste odgovora: "Da, jer su ideje kršćanstva i komunizma izvorno vrlo bliske", i "Ne, jer komunisti negiraju Boga".
Drugi tip odgovora, međutim, usprkos mojim upozorenjima, inzistira na redukcijiji pojam "komunizam" na "komunističke partije", one koje se nakon drugog svjetskog rata odlučuju za prihvaćanje lenjinističke revolucionarne koncepcije i otjepljuju od "revizionističćkih" socijaldemokratia. Pojam "komunizam", međutim, koristio se i koristi u širem smislu.
Hrvatski jezični portal definira:
1. fil. ideol. projekt besklasnog društvenog uređenja u kojem su sredstva za proizvodnju u zajedničkom vlasništvu, a dobra se dijele sukladno potrebama članova društva
2. pov. pol. a. politički pokret koji teži uspostavljanju jednopartijske komunističke vlasti revolucionarnim metodama b. državni sustav diktature pod vlašću Komunističke partije
Riječ "komunizam" ovdje koristim u prvom smislu. Citirao sam članak iz Encyclopaedia Britanica, gdje se navodi također (dajem svoj prevod):
Vizije društva koje mogu biti smatrane komunističkim pojavljuju se davno, barem u 4. st. p.n.e.. U idealnoj državi koju opisuje Platon u "Republici", vladajuća klasa čuvara posvećena je službi interesima cijele zajednice. Platon argumentira da bi privatno vlasništvo dobara moglo korupirati vlasnike potičući sebičnost, pa čuvari moraju živjeti kao velika porodica koja dijeli zajedničko vlasništvo ne samo materijalnih dobara nego također i supružnika i djece.
Druge rane vizije komunizma vuku svoju inspiraciju iz religije. Prvi kršćani prakticirali su jednostavni oblik komunizma, kako je opisano npr. u Djelima 4:32-37, kao formu solidarnosti i kao način ujedinjenja svjetovnih dobara. Slični motivi kasnije su inspirirali stvaranje monaških redova u kojima redovnici polažu zajved siromaštva i obavezuju se dijeliti njihova skromna sjvetska dobra jedan s drugima i sa siromasima. Engleski humanist Sir Thomas More proširio je taj monaški komunizam u Utopija (1516), koja opisujue imaginarno društvu u kojem je novac ukinut i ljudi dijele hranu, kuće i druga dobra zajednički. Druge su komunističke utopije slijedile, najvažnija je Grad sunca (1623) talijanskog filozofa Tommmasoa Campanele.
Sam termin "komunizma" počeo se koristiti 1830-ih godina. Karl Marx je u "Rheinische Zeitung" 1842. godine objavio članak "O komunizmu". On je tada još na poziciji "građanskog radikalizma" i o komunizmu piše vrlo negativno:
»Rheinische Zeitung«, koje komunističkim idejama u njihovu sadašnjem obliku ne priznaju čak ni teorijsku zbilju, a još manje mogu željeti, ili bar samo smatrati mogućim, njihovo praktička ostvarenje, podvrgnut će te ideje temeljitoj kritici. No da se radovi kao što su oni Lerouxa i Consideranta, a naročito oštroumna Proudhoiiova djela ne mogu kritizirati pomoću trenutnih površnih dosjetki, nego samo nakon dugotrajnog i temeljitog proučavanja (...) Mi smo čvrsto uvjereni da pravu opasnost ne sačinjava praktički pokušaj, nego teorijsko izvođenje komunističkih ideja, jer se na praktičke pokušaje, bili oni i pokušaji mase, može odgovoriti topovima, čim postanu opasni, ali ideje, koje su pobijedile našu inteligenciju (...) to su lanci od kojih se ne možemo otkinuti, a da ne raskinemo i svoje srce (...)
(Citirano prema izboru najranijih Marxovih radova "Od filozofije do proletarijata", Zagreb: Školska knjiga, 1975., str. 198)
Rasprava o komunizmu bila je tada aktualna. Pojam je bio popularan i označavao radikalnu kritiku "buržuaskoga društva", baziranog na "svetosti" privatnoga vlasništva, koje tada u Europi trijumfalno nastupa mrveći još postojeće elemente feudalizma. O tome svjedoči i sam uvod u Marxov i Engelsov "Manifest komunističke partije":
Bauk kruži Europom - bauk komunizma. (...) Gde je ona opoziciona partija koju njeni protivnici na vlasti nisu izvikali kao komunističku, gde je ona opoziciona partija koja nije i naprednijim opo-zicionarima i svojim reakcionarnim protivnicima uzvratila prekor koji ih je imao žigosati kao komuniste? (...) Sve evropske sile već priznaju komunizam kao silu.
O pojmu komunizma 1840-ih piše Friedrich Engels u predgovoru engleskom izdanju "Manifesta" iz 1888.:
Onaj deo radničke klase koji se uverio u nedovoljnost čisto političkih prevrata i koji je zahtevao potpuni preobražaj društva, taj se deo u ono vreme nazivao komunističkim. Bila je to još sirova, gruba, čisto instinktivna vrsta komunizma; ali on je pogađao kardinalnu tačku i bio je u radničkoj klasi dovoljno silan da rodi utopijski komunizam, u Francuskoj Kabeov, a u Nemačkoj Vajtlingov. Tako je dakle 1847. godine socijalizam bio pokret srednjeg staleža, a komunizam pokret radničke klase.
Marx, u gore navedenom članku, osim navedene dvojice spominje Platona kao izvor komunističkih ideja. U pismu Arnoldu Rugeu rujna 1843. (objavljenom u časopisu "Njemačko-francuski godišnjaci", 1944.; članak je bio vrlo popularan među "stvaralačkim marskistima" od 1950-ih jer između ostaloga sadrži slavnu sintagmu "naš je zadatak kritika svega postojećeg") Marx, koji tada ima 25 godina, nezadovoljan raznolikim idejama koje mu se nude (ubrzo će se razići i sa Rugeom), piše o borbi protiv raznih vrsta dogmatizama, te dodaje:
Tako je osobito komunizam jedna dogmatska apstrakcija, pri čemu nemam u vidu jedan zamišljeni i mogući komunizam, nego stvarno postojeći komunizam kako ga propovijedaju Cabet, Dezamv, Weitling itd. Ovaj komunizam je samo posebna pojava humanističkog principa, koja je inficirana svojom suprotnošću, privatnim vlasništvom. Ukidanje privatnog vlasništva i komunizam nisu stoga ni u kom slučaju identični i s komunizmom nisu slučajno, nego nužno nastala druga socijalistička učenja, kao Fourierovo, Proudhonovo itd., jer je sam komunizam samo posebno, jednostrano ostvarenje socijalističkog principa. A cijeli socijalistički princip opet je samo ona jedna strana koja se odnosi na realnost prave čovjekove biti. Mi se isto tako moramo brinuti i za drugu stranu, za teorijsku egzistenciju čovjeka, moramo, dakle, religiju, nauku itd. učiniti predmetom naše kritike.
Kasnije, Marx prihvata komunističko ućenje i daje mu vlastito tumačenje. On i Engels su se u Parizu priključili "Savezu komunista" (bivša "Liga pravednih", promijenila ime 1847.), na čelu kojeg je bio Wilhelm Weitling kojeg Marx gore spominje; oni će im povjeriti da napišu programski dokument. Weitlingovo je učenje bilo uvelike zasnovano na radikalnim kršćanskim učenjima, od anabaptista nadalje; jedno od njegovih osnovnih djela zove se "Evanđelje siromašnog grešnika".
Kasnije, osim marksističkog, postoje i anarhistička i druge verzije komunističkog učenja. Pierre-Joseph Proudhon je skovao slavnu parolu "vlasništvo je krađa", a kod Petra Kropotkina možete naći opise budućega društva, baziranoga na zajedničkom vlasništvu radnika nad svim sredstvima za proizvodnju, gdje se mogu isčitati ustanove koje su kasnije
uvedene u sustavu "samoupravnog socijalizma" u Jugoslaviji: osnovne i složene organizacije udruženoga rada, mjesni odbori i općine, pa čak i samoupravne interesne zajednice.
Slavno načelo: "Od svakoga prema njegovim sposobostima, svakome prema njegovim potrebama" zastupali su oko 1840. godine Louis Blanc i Etiene Cabet. Cabet recimo, u djelu "Putovanje u Ikariju" 1840. zahtijeva ostvarivanje jednakosti i bratstva, što jednim imenom zove "demokracija", te argumentira, da je to moguće postići samo u "zajednici dobara" i tvrdi da su
Zajednicu dobara isto tako proglasili Isus Krist, svi njegovi apostoli i učenici, svi crkveni oci i svi kršćani prvih stoljeća (cit. prema "Preteče naučnog socijalizma", priredio Mile Joka, Zagreb: Školska knjiga, 1978., str. 117)
Tek 1918. Lenjinovi pristaše mijenjaju ime Ruske socijaldemokratske radničke partije u Ruska komunistička partija (boljševika), a iduće godine okupljaju u Moskvi svoje pristaše iz raznih zemalja i osnivaju Komunističku internacionalu. Tako dolazi do raskola u radničkim strankama na "socijaldemokrate" i "komuniste".
Koga ipak sam termin "komunist" tako uzrujava, može čitati naslov prethodnog mojeg članka kao "Može li kršćanin biti pristaša ukidanja privatog vlasništva i podjele prema potrebama?"
Post je objavljen 21.01.2010. u 10:15 sati.