******************** Blog možete pretraživati pomoću tzv. Googleove tražilice (nemojte očekivati preglednost i točnost - ipak je to samo jedna najobičnija Googleova tražilica); ali uz to možete pregledavati Arhivu bloga po mjesecima i dolje navedeni Abecedni popis recepata.
Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali «igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.
* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.
Nisam smislila ništa pametno pa ću zakeljiti uvod iz prethodna dva "bread and butter puddinga":
«Bread and butter pudding» (Puding od kruha i maslaca) je tradicinalni engleski desert. Većini je prva asocijacija na «puding» - puding iz vrećice. Engleski «bread and butter pudding» nema veze s tim. «Puding od kruha i maslaca» je zapravo svojevrsni slatki složenac od (starog) kruha.
U originalu sastoji se od (starog) kruha, maslaca, mlijeka, jaja, šećera i grožđica, a od začina dodaju se muškatni oraščić i vanilija.
U današnje vrijeme se u te «pudinge» od kruha i maslaca trpa sve i svašta – i to nema veze s tim tradicionalnim nacionalnim britanskim jelom.
A ja baš volim trpati sve i svašta u te «pudinge» , a «tradicionalne» grožđice nikad ne stavljam jer ih ne volim .
Takav "puding" peče se u pećnici, u kupelji. Kruh premazan maslacem stavi se u namaštenu posudu za pečenje (keramički pekač ili lim) i onda se zalije smjesom od jaja, mlijeka i šećera i ostavi da kruh upije tu tekućinu. I onda se ta posuda stavi u duboki lim za pečenje i oko nje se nalije vruća voda. Voda bi trebala sezati do polovice te posude u kojoj je «puding smjesa». I onda se to sve zajedno stavi u zagrijanu pećnicu i peče.
U novije vrijeme se takvi «pudinzi» peku u pećnici u vatrostalnoj posudi (bez kupelji). To slovi kao brža varijanta, a rezultat je otprilike isti. Iako je «puding», koji je pečen u kupelji, nekako svježiji i mekaniji – ne isuši se toliko jer se voda iz lima za vrijeme pečenja isparava. Iako i on će se odozgo osušiti (i potamniti), ako se predugo peče u kupelji.
Obično se takvi «pudinzi», kad se peku samo u vatrostalnoj posudi, peku na višoj temperaturi, nego kad se peku u vodenoj kupelji. Iako dobro je i te «pudinge» u vatrostalnoj posudi peći na niskoj temperaturi – ljepše se ispeku kad se peku polako.
Za te «pudinge» upotrebljava se (polu)bijeli kruh od prethodnog dana, iako možete upotrijebiti i onaj star 2-3 dana.
Danas se u ovim modernim varijantama koriste razna peciva: kroasani, brioši (mliječna peciva) itd.
Ovi «pudinzi» jedu se topli, ali mogu se jesti i hladni.
Vašim modernim verzijama «engleskog pudinga» možete dodavati razne sastojke, važno je jedino da kruh bude premazan maslacem i dobro natopljen smjesom od jaja, mlijeka i šećera.
Koru s kruha ne morate rezati, ali ako baš hoćete, možete.
Engleski «bread and butter pudding» s čokoladom
9 šnita (voćnog) kruha, ili peciva… od prethodnog dana
200 g čokolade za kuhanje
75 g maslaca
425 ml mlijeka (ili slatkog vrhnja)
2 žlice ruma
110 g šećera
prstohvat cimeta
3 jaja
U receptu s upotrebljava voćni kruh, tj. kruh s suhim voćem. Ja nisam ljubitelj takvog kruha pa sam upotrijebila polubijeli kruh star 2 dana.
Šnite kruha možete narezati kako hoćete.
Ja ih režem na kockice, veličine oko 1,5 cm x 1,5 cm..
U originalnom receptu režu se najprije na kvadrate veličine 10 cm, a onda se ti kvadrati mogu rezati na trokute.
Pripremite posudu za kuhanje na pari i u nju stavite nasjeckanu čokoladu, listiće maslaca, šećer, cimet, rum i mlijeko (ili neizmiksano slatko vrhnje). Zagrijte lonac napunjen vodom i na njega stavite posudu s pripremljenim sastojcima. Zagrijavajte da se svi sastojci (i šećer!) rastope i povežu. Maknite s vatre.
U originalnom receptu smjesa za prelijevanje priprema se na pari. Meni se to naravno neda, pa ja to radim i loncu s dvostrukim dnom, na niskoj temperaturi.
U posudi za miksanje izmiksajte jaja.
U tankom mlazu dodajte žlicu vruće čokoladne smjese i dobro izmiksajte. Polako, u tankom malzu dodavajte i preostalu čokoladnu smjesu, dobro izmiksajte. Čokoladnu smjesu treba dodavati polako da se jaja ne bi zgrušala.
Na dno namaštene posude za pečenje ulijte malo dobivene smjese – da bude oko 1 cm debljine.
Ravnomjerno rasporedite pola količine kruha i prelijte polovicom vruće smjese. Na to složite ostatak kruha i ravnomjerno pomoću žlice prelijte ostatak čokoladne smjese po kruhu. Pazite da sav kruh odozgo ravnomjerno zalijete tekućinom da ne ostane suh. Žlicom možete lagano pritiskati kruh da se ravnomjerno napije smjese.
Posudu odmah prekrijte folijom i ostavite 2 sata na sobnoj temperaturi.
Nakon toga tako pokrivenu smjesu stavite u hladnjak i ostavite ju da odstoji 24-48 sati (što duže to bolje).
Ako ste se odlučili peći ovo u vatrostalnoj posudi, stavite posudu u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 30 min.
Ako ste se odlučili peći to na pari, onda u duboki lim stavite posudu s pripremljenom smjesom, a oko nje ulijte vruću vodu, voda neka seže do polovice posude u kojoj je smjesa.
Stavite to u pećnicu zagrijanu na 160 stupnjeva i pecite oko 1 sat.
(Prije pečenja, naravno, skinite foliju.)
Prije posluživanja ostavite da se hladi 10ak min., a onda poslužite uz šlag.
Iako, može se jesti i hladno.
Možete «puding» poslužiti u posudi u kojoj je pečen, pa nek´ svatko sam sebi grabi.
Ili možete žlicom grabiti svojevrsne «žličnjake» i slagati ih na tanjure i onda ukrasiti čokoladom, šlagom…
500 g crvenog luka
1 češanj češnjaka
50 g maslaca
100 ml vode + pola povrtne kocke za juhu
200 ml vrhnja (za kuhanje)
2 žlice limunovog soka
sol, papar
muškatni oraščić
+
tjestenina po želji
Luk očistite i narežite na kolute. Češnjak očistite i krupno nasjeckajte.
U loncu zagrijte maslac i dodajte obje vrste luka. Pržite ih 15 min. na laganoj vatri, uz povremeno miješanje.
Po želji, ostavite nekoliko koluta luka za dekoraciju (ja nisam).
Zatim podlijte luk vodom i dodajte razmrvljenu kocku. Kuhajte još 15 min. na laganoj vatri.
I onda sve usitnite štapnim mikserom (ili blenderom).
Dodajte kiselo vrhnje i limunov sok pa umak začinite.
Tjesteninu skuhajte i ocijedite, poslužite ju s umakom.
Ukrasite kolutima luka koje ste ostavili za dekoraciju prije dodavanja vode.
Ovaj umak možete poslužiti i uz kuhani krumpir ili neko drugo kuhano povrće.
*Recept je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 20. 3. 2008.
6 srednje velikih krumpira
ulje
po 1 čajna žlica kumina, timijana, mažurana i ružmarina
sol
+
1 kg mahuna
2 crvena luka
2 žlice čubra
maslac
125 ml vode + pola kocke za juhu
sol, papar
150 g kiselog vrhnja ili créme frâiche
Neoguljeni krumpir operite i prepolovite ga po dužini.
Lim za pečenje nauljite
Sol pomiješajte s nasjeckanim začinskim biljem i sve to ravnomjerno posipajte po nauljenom limu. Na lim složite krumpire s prerezanom stranom prema dolje.
Pecite u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva. Vrijeme pečenja ovisi o veličini krumpira, može trajati i do sat vremena, ako su krumpiri veliki.
Mahune očistite i narežite na komade.
Luk očistite i sitno nasjeckajte.
U loncu rastopite maslac i dodajte luk i čubar (možete ga izostaviti) i pržite 1 min. Dodajte mahune, vodu, kocku i papar pa kuhajte poklopljeno da mahune omekšaju. Po potrebi dodajte još vode.
Ako koristite smrznute mahune vrijeme kuhanja je kraće, a potrebno je i manje tekućine. Kuhajte ih nepokrivene i pomalo ih podlijevajte vodom.
Kuhanim mahunama dodajte kiselo vrhnje i prokuhajte još 5 min. Začinite solju i paprom.
Pečeni krumpir poslužite s mahunama.
Po želji, jelo možete posipati naribanim tvrdim sirom.
Nadjev
200g tvrdog sira (Emmentalera)
200 g kiselog zelja, narezanog na rezance
(200 g rajčica)
sol, papar
1 češanj češnjaka
1 čajna žlica kumina
Tijesto za pizzu
300 g brašna
3 žlice ulja
sol
pola kocke svježeg kvasca
50 ml mlake vode
Umak
Svežanj peršinovog lišća
150 g kiselog vrhnja
sol, papar
Za nadjev, sir narežite na kockice.
Kiselo zelje dobro ocijedite.
Rajčice možete izostaviti (ja jesam – jer ih sad po zimi nemam, a nisam zadovoljna kvalitetom onih kojih ima u trgovinama). Ali ako ih koristite, operite ih, odstranite im središnji vodenasti dio sa sjemenkama (taj dio se ne upotrebljava jer bi sve razvodenio), a ostatak rajčice narežite na kockice.
Češnjak očistite i nasjeckajte.
Pomiješajte sir sa zeljem i češnjakom (i rajčicama). Posolite i popaprite i dodajte kumin.
Za tijesto, u 50 ml mlake vode razmrvite kvasac i dodajte na vrh noža šećera kristala i šećera u prahu. Ostavite na toplom da smjesa uzađe.
Kad uzađe, dodajte brašno, ulje i sol i zamijesite tijesto, po potrebi dodajte mlake vode.
Tijesto odmah razvaljajte.
Možete rezati krugove promjera 10ak cm pa ćete na kraju imati «punjene polumjesece». Ili tijesto možete rezati na kvadrate pa ćete na kraju imati «punjene trokute».
Meni je draža ova verzija s kvadratima, jer pritom ne ostaju svi oni komadići tijesta koji ostanu kad izrezujem krugove.
Na svaki komad tijesta stavite malo nadjeva. Preklopite i robove stisnite vilicom.
Punjene jastučiće složite na lim i pecite 15ak min. u pećnici zagrijanoj na 220 stupnjeva.
Za umak, peršin sitno nasjeckajte i pomiješajte ga s kiselim vrhnjem. Dodajte sol i papar. Po želji, posipajte ga crvenom paprikom i poslužite ga uz punjene jastučiće.
*Recept je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 18. 9. 2003.
«Parfait» je riječ francuskog podrijetla u prijevodu znači «savršen». A kad se riječ «parfait» koristi u gastronomiji obično označava neku vrstu kreme, iako tu ima ogromnih razlika kad se usporede razne svjetske kuhinje. Omjeri cijelih jaja ili žumanjaka, mlijeka i šlaga variraju od recepta do recepta.
Većini je dobro poznata parfe krema koja se radi od cijelih jaja/žumanjaka umućenih sa šećerom i onda se sve to kuha s mlijekom. Kad se ta smjesa ohladi, doda joj se izmiksani šlag i želatina. U jednu polovicu može se dodati kakao i to je onda "naša klasična" parfe krema.
Često se može čuti izraz «ledeni parfe». Obično se radi o spomenutoj kremi od jaja/žumanjaka, šećera i mlijeka kojoj se kad se ohladi doda izmiksani šlag – ali ne dodaje se želatina, nego se to onda stavi u zamrzivač da se zamrzne. I to je onda ledeni parfe, odnosno, to je jedna vrsta sladoleda.
Ove kod nas popularne parfe kreme obično se ne kuhaju na pari, iako je to preporučljivo.
U originalu ovo je recept za ledeni parfait s makom. Promijenila sam količinu sastojaka, a donekle i postupak.
U prethodnom postu napisala sam recept za "ledenu" verziju parfea, a sada pišem recept za ne-ledeni parfe s makom, tj. za parfe kremu sa želatinom.
Parfe krema s makom
130 g maka
330 ml mlijeka + 100 ml
1 mahuna vanilije
40 ml meda
130 g šećera
5 žumanjaka
+
650 ml šlaga
20 g želatine
Podloga
keksi s maslacem (Piknik, Leibnitz…)
ili piškote ili biskvit
Ukrašavanje
2 velike limenke kompota od marelica
200 ml biljnog šlaga ili slatkog vrhnja
pola paketića želatine
vanilin šećer, šećer u prahu
U lonac stavite 330 ml mlijeka, mak, med i prepolovljenu mahunu vanilije. Kuhajte na slaboj vatri 10 min., miješajte da ne zagori. Ostavite smjesu da se ohladi. Izvadite mahunu vanilije.
Žumanjke dobro izmiksajte sa šećerom.
Zakuhajte 100 ml mlijeka. U tankom mlazu dodajte malo mlijeka u izmiksane žumanjke, pritom ih miksajte, polako dodavajte i ostalo mlijeko. Vruće mlijeko treba dodavati polako da se žumanjci ne bi zgrušali.
U loncu zakuhajte vodu. Na lonac stavite odgovarajuću posudu s pripremljenom smjesom od šećera, žumanjaka i mlijeka. Pazite da se posuda u kojoj se smjesa kuha, ne moči u vodi.
Smjesu kuhajte na pari, povremeno promiješajte/izmiksajte. Kuhajte 10ak min., da se smjesa malo zgusne.
Posudu sa smjesom stavite u drugu posudu (ili sudoper) u koju ste stavili hladnu vodu i kocke leda. Miješajte/miksajte da se smjesa ohladi. U ohlađenu smjesu umiksajte ohlađeni mak.
Izmiksajte biljni šlag ili slatko vrhnje i umiksajte ga u pripremljenu smjesu od maka.
Do ovog koraka postupak je isti kao kod pripreme ledenog parfea. A budući da je ovo «obična», a ne ledena parfe krema, sada je potrebno dodati želatinu.
Želatinu prelijte hladnom vodom. Ostavite ju da nabubri. Kad nabubri rastopite ju na laganoj vatri, pazite da ne zakuha.
Rastopljenu želatinu odmah pomiješajte s 4 žlice kreme i dobro promiješajte, a onda dodajte i ostatak kreme od maka i dobro izmiksajte.
Okruglu zdjelu (zapremnine oko 2 l) obložite aluminijskom folijom i u nju ulijte pripremljenu kremu.
Piškote ili kekse umočite malo u mlijeko (nemojte ih dugo ostaviti u mlijeku da se ne razmoče) i složite ih na kremu.
Možete ispeći i biskvit od 2-3 jaja, promjer biskvita treba odgovarati promjeru posude u kojoj radite tortu, da biskvit možete staviti na kremu.
Tortu stavite u hladnjak na par sati da se stvrdne.
Marelice ocijedite. Složite ih na papirnate ubruse i dobro ih osušite sa svih strana.
Budući da su marelice sklizave od sirupa u kojem su bile, ne bi bilo loše oprati ih. Ali to je moguće samo ako su čvrste, jer marelice iz kompota su uglavnom gnjecavo-raskuhano-mekane.
Ako koristite biljni šlag, izmiksajte ga. Dodajte mu 2 žlice kiselog vrhnja, vanilin šećer i šećer u prahu i sve dobro izmiksajte.
Ako koristite slatko vrhnje, izmiksajte ga.
Želatinu prelijte hladnom vodom. Ostavite ju da nabubri. Kad nabubri rastopite ju na laganoj vatri, pazite da ne zakuha.
Rastopljenu želatinu odmah pomiješajte s 1 žlicom izmiksanog biljnog šlaga ili slatkog vrhnja i dobro promiješajte, a onda dodajte i ostatak i dobro izmiksajte.
Na zdjelu s kremom stavite pladanj i sve zajedno okrenite da krema sklizne na pladanj.
Odlijepite foliju.
Kremastu kupolu premažite šlagom.
Marelice odozdo (s unutarnje strane) premažite šlagom i lagano ih utisnite na tortu (tj. u šlag kojim ste premazali tortu), zaobljena strana, naravno, okrenuta prema gore.
Preostalim šlagom, pomoću slastičarske šprice sa zvjezdastim nastavkom, dekorativno popunite praznine među marelicama.
Tortu stavite u hladnjak da se rashladi.
Marelice bi trebale biti suhe, a torta bi trebala biti dobro omazana šlagom – pa ne bi trebalo biti problema s klizanjem/padanjem marelica s torte. Ako marelice padaju s torte, poslažite ih što bolje možete pa tortu omotajte aluminijskom folijom (da drži marelice na mjestu) i stavite u hladnjak da se šlag stvrdne.
«Parfait» je riječ francuskog podrijetla u prijevodu znači «savršen». A kad se riječ «parfait» koristi u gastronomiji obično označava neku vrstu kreme, iako tu ima ogromnih razlika kad se usporede razne svjetske kuhinje. Omjeri cijelih jaja ili žumanjaka, mlijeka i šlaga variraju od recepta do recepta.
Većina je čula za parfe kremu koja se radi od cijelih jaja ili žumanjaka umućenih sa šećerom i onda se sve to kuha s mlijekom. Kad se ta smjesa ohladi, doda joj se izmiksani šlag i želatina. U jednu polovicu može se dodati kakao i onda je to "naša klasična" parfe krema.
Često se može čuti izraz «ledeni parfe». Obično se radi o spomenutoj kremi od jaja/žumanjaka, šećera i mlijeka kojoj se kad se ohladi doda izmiksani šlag – ali ne dodaje se želatina, nego se to onda stavi u zamrzivač da se zamrzne. I to je onda ledeni parfe, odnosno, to je jedna vrsta sladoleda.
Ove kod nas popularne parfe kreme obično se ne kuhaju na pari, iako je to preporučljivo.
U originalu ovo je recept za "ledeni parfait" s makom.
Promijenila sam količinu sastojaka, a donekle i postupak. U ovom postu pišem tu "ledenu" verziju, a u idućem napisat ću recept za ne-ledeni parfe, tj. za tortu.
Ledeni parfe s makom
Sastojci
130 g maka
330 ml mlijeka + 100 ml
1 mahuna vanilije
40 ml meda
130 g šećera
5 žumanjaka
+
650 ml šlaga
U lonac stavite 330 ml mlijeka, mak, med i prepolovljenu mahunu vanilije. Kuhajte na slaboj vatri 10 min., miješajte da ne zagori. Ostavite smjesu da se ohladi. Izvadite mahunu vanilije.
Žumanjke dobro izmiksajte sa šećerom.
Zakuhajte 100 ml mlijeka. U tankom mlazu dodajte malo mlijeka u izmiksane žumanjke, pritom ih miksajte, polako dodavajte i ostalo mlijeko. Vruće mlijeko treba dodavati polako da se žumanjci ne bi zgrušali.
U loncu zakuhajte vodu. Na lonac stavite odgovarajuću posudu s pripremljenom smjesom od šećera, žumanjaka i mlijeka. Pazite da se posuda u kojoj se smjesa kuha, ne moči u vodi.
Smjesu kuhajte na pari, povremeno promiješajte/izmiksajte. Kuhajte 10ak min., da se smjesa malo zgusne.
Posudu sa kuhanom smjesom stavite u drugu posudu (ili sudoper) u koju ste stavili hladnu vodu i kocke leda. Miješajte/miksajte da se smjesa ohladi. U ohlađenu smjesu umiksajte ohlađeni mak.
Izmiksajte biljni šlag ili slatko vrhnje i umiksajte ga u pripremljenu smjesu od maka.
Posudu u koju namjeravate staviti sladoled, po želji obložite papirom za pečenje (ali ne morate). Ulijte pripremljenu smjesu i odozgo zagladite.
Smjesu stavite u zamrzivač na 12 sati.
Smrznuti parfe istresite na poslužavnik i odlijepite papir s njega.
Ako niste posudu obložili papirom, uronite posudu u kojoj je parfe u posudu s vrućom vodom (pazite da se ne zalije odozgo). Pričekajte oko 30ak sekundi (ovisi o vrsti posude, tj. provodi i toplinu brzo ili sporo) pa izvadite posudu iz vode i stavite poslužavnik na posudu s parfeom i sve zajedno okrenite i protresite da parfe sklizne na poslužavnik. Ako se odozgo jako rastopio, stavite ga tako na poslužavniku nakratko u zamrzivač.
Vruća voda će rastopiti parfe uz stjenke posude pa će se on dati izvaditi. Ako se ne da izvaditi ponovite postupak s uranjanjem u vodu – jer se parfe očito nije dovoljno otopio. Ali nemojte ga predugo ostaviti uronjenog u vodu jer će se posve rastopiti. Ako se to dogodi, vratite ga u zamrzivač, da se ponovno zamrzne.
Parfe poslužite narezan na šnite. Naravno, do posluživanja držite ga u zamrzivaču, da se ne rasatopi.
Od ove količine dobiju se oko 2 l ledenog parfea. Onaj moj četvrtasti kalup koji se vidi na fotki nije dovoljno velik, pa ostatak smjese stavljam u druge posudice, šalice itd.
Nakon gibanica i objašnjavanja zašto unosim recepte koje ne volim, te Knedli, evo mene i s trećim receptom koji ne volim.
Tijesto
200 g krumpira
40 g maslaca(margarina
1 jaje
125 g svježeg kravljeg sira
200 g brašna
30 g pšenične krupice (griza)
sol
Nadjev
200 g mljevenog maka
oko 150 ml mlijeka
oko 50 g krušnih mrvica
200 g tvrdog džema od šljiva
3-4 žlice ruma
šećer po potrebi
Preljev
250 ml slatkog vrhnja
250 g čokolade u prahu
Za tijesto, krumpir ogulite i skuhajte ga. Vrući krumpir zdrobite u pire. Dodajte mi maslac, prstohvat soli i jaje pa dobro promiješajte. Dodajte i zdrobljeni (ispasirani) sir.
Ostavite smjesu da se malo ohladi pa dodajte krupicu i brašno – koliko je potrebno da zamijesite tijesto.
Za nadjev, mak prelijte kipućim mlijekom. Dodajte mu džem i 1 žlicu ruma, najbolje da smjesu izmiksate da se sastojci povežu. P o potrebi dodajte još ruma, ili krušne mrvice, ako je smjesa previše gnjecava.
Koliko će mlijeka, ruma i džema mak «upiti», ovisi o tome koliko sitno ili krupno je mak mljeven.
Po potrebi možete dodati šećer.
Ohlađeno tijesto razvaljajte (oko 0,5 cm) i narežite ga na kvadrate. Na svaki kvadrat stavite kuglicu/hrpicu nadjeva. Preklopite krajeve preko nadjeva i dlanovima oblikujte kuglu.
U loncu zakuhajte posoljenu vodu. U nju dodajte okruglice. Nakon 30ak sekundi kuhanja kuhačom prođite ispod okruglica da se ne zalijepe za dno.
Kuhajte ih oko 15 min.
Kuhane okruglice ocijedite i poslužite prelivene čokoladom. Po želji, posipajte ih nasjeckanim orasima, čokoladom…
Za preljev, u lonac stavite slatko vrhnje i čokoladu. Zagrijavajte na laganoj temperaturi da se sastojci povežu.
Nakon što sam u prethodnom postu iznijela svoj elaborat o tome zašto unosim recepte koje ne volim, nastavljam s unošenjem takvih recepata.
Kao dijete voljela sam knedle, ali ne jedem ih već 20ak godina. Kad ih kuham, nakon 15 min. kuhanja izvadim 1 knedlu. Seciram ju na tanjuru da vidim je li iznutra kuhana, ali uopće me ne privlači da ju pojedem. Već se zna, kad je na tanjuru secirana knedla može ju pojesti tko god hoće jer «Sanela ju neće jesti, ona to ne voli, ona je samo gledala je li to kuhano».
Sastojci
500 g krumpira
oko 150 g brašna
30 g margarina
1 jaje
prstohvat soli
+
15ak svježih šljiva ili marelica (ili suhe šljive ili marelice)
Obično se u receptima za knedle navodu da se krumpir skuha u kori pa se onda oguli i zdrobi. I onda se dodaju gore navedeni sastojci i zamijesi se tijesto.
U mojoj obitelji se to tako ne radi, pa ni ja tako ne radim.
Krumpir ogulite i skuhajte u malo posoljenoj vodi. Vrući krumpir zdrobite u pire i dodajte mu margarin, sol i jaje. Dobro promiješajte.
Ostavite smjesu da se malo ohladi i onda dodajte brašno. Ovisno o vrsti krumpira vjerojatno će trebati staviti više brašna (oko 250 g).
Od smjese treba napraviti tijesto koje se može razvaljati.
Tijesto ostavite da se ohladi.
Hladno tijesto razvaljajte (0,5 cm debelo) i narežite na pravokutnike, ovisno o tome koliko su šljive krupne.
Ako koristite svježe šljive, možete izvaditi košticu, ali ne morate. Neki vade košticu i onda na njeno mjesto stave kocku šećera. U mojoj obitelji se koštica ne vadi i ne dodaje se šećer.
Ako koristite šljive koje se bile smrznute (prije upotrebe treba ih odmrznuti), nema smisla da im vadite košticu, jer su, kao i svako drugo odmrznuto voće, «gnjecave». Da im vadite košticu «iscurio» bi ima sav «sadržaj» iz sredine (ili kako moja baka kaže «popišale bi se» - ispričavam se onima koje vrijeđa korištenje ovakvih pojmova u gastronomiji, ali u mojoj obitelji se tako kaže) i u knedlu bi mogli staviti jedino «kožu» šljive.
Možete koristiti i suhe šljive.
Za knedle s marelicama u mojoj obitelji upotrebljava se ovo isto tijesto. Naravno, u svaku knedlu treba staviti marelicu. Iz marelica treba izvaditi košticu (barem se tako radi u mojoj obitelji). Marelice bi trebale biti sitne, ako koristite krupne, možete u svaku knedlu staviti samo polovicu marelice.
Naravno, možete koristiti i suhe marelice.
Na sredinu svakog kvadrata stavite šljivu (marelicu) i preklopite sva četiri kraja preko nje i prstima slijepite krajeve i među dlanovima oblikujte kuglu.
U loncu zakuhajte posoljenu vodu i dodajte okruglice.
Nakon otprilike 30-60 sekundi kuhačom lagano prođite ispod okruglica da se ne zalijepe za dno.
Kuhajte ih oko 15 min.
U mojoj obitelji knedle se uvijek prelijevaju rastopljenim, vrućim družđicama.
Ali možete ih preliti npr. krušnim mrvicama poprženim na masnoći. Ili ih možete dok su vruće npr. uvaljati u mljevene orahe.
Od ove količine tijesta dobije se 15ak knedli, u mojoj obitelji se obavezno uvijek radi dupla količina.
U mojem kraju (okolica Zagreba; Prigorje) "gibanica" je isključivo kolač od dizanog tijesta. A kao nadjev mogu se upotrijebiti orasi, mak, rogač, jabuke, sir i pekmez. To su nadjevi koji se koriste u mojoj obitelji, ali moguće da ih ima još...
U drugim krajevima Hrvatske (i Europe) "gibanica" se zove i kolač od vučenih (domaćih ili kupovnih) kora. U mojem kraju kolači od vučenog tijesta nikad se ne zovu "gibanica". Ako je kolač od vučenog tijesta onda je to isključivo "savijača" ili "štrudla" ili na kajkavskom "štrudlin".
Izdržala sam cijelu godinu da sam većinom unosila recepte koje ja volim. Iako sam unosila i one koje ne volim (a to su svi s orasima, lješnjacima, makom i rogačem, zatim npr. krafne, a ima i onih s povrćem koje ne volim: mrkva, mahune, grašak, zelje, prokulica, kelj, …). Ali ne mogu unositi samo recepte koji sadrže samo sastojke koje ja volim, pa tako se na mom blogu našlo svega.
Kad je riječ o ovim sastojcima koje ne volim, unosila sam recepte koje, eto tako, nekako, u nekim situacijama, mogu pojesti.
Sad slijedi nekoliko onih koje definitivno ne volim. Pitate zašto ih unosim ako ih ne volim? Zato što me ljudi često traže te takve recepte. Neki dan me kolegica pitala kako na mom blogu među onim silnim kolačima i slasticama, nema orehnjače ili knedli sa šljivama? Odgovor je jednostavan: zato što ja to ne jedem. Pripremam to nekoliko puta godišnje za svoje ukućane, ali ja to niti probam niti jedem.
Ne moram ja staviti te recepte na blog samo zato što me netko to traži. Ali onda me traže da im te recepte šaljem mailom, čitam preko telefona, printam (skupa tinta!!!) – a to sve mi je već dosadilo. Pa onda ću ja to staviti na blog i printajte si sami.
Ove gibanice s makom, orasima i rogačem nisam nikad voljela, a definitivno ih ne volim ni danas. Stalno ih radim po istom receptu, i nikad ih ne probam. Sad će to glupo zvučati, ali budući da sam prije 20ak godina to probala: znam kakvog je okusa. To je ona moja filozofija: probaš jednu gibanicu s orasima, rogačem i makom – probao si sve. Tijesto je dobro, ali nadjevi me uopće ne privlače: ne volim ni mak ni orahe ni rogač.
Da nema mojih ukućana, za sebe to stvarno ne bih nikad radila. Ali ovako se to obavezno nađe na stolu, i to ne samo za blagdane.
Ima na Internetu puno recepata za te stvari, ne tvrdim da je ovaj po kojem ja radim najbolji. Radim po tom receptu samo zato što je moja mama prije par godina ustvrdila da je to «dobar recept» (što god joj to značilo). Nitko se nikad nije žalio i zato stalno radim gibanice po tom receptu.
Sad kad sam skroz popljuvala orehnjače/makovnjače/rogače, mogu krenuti na recept
Tijesto
550 g brašna
60 g šećera
prstohvat soli
20 g svježeg kvasca ili 1 i pol paketić Dr Oetker Garant kvasca (posebna vrsta kvasca pri čijoj upotrebi nije potrebno ostavljati tijesto da se diže.
oko 200 ml mlijeka
100 ml ulja
3 žlice kiselog vrhnja
2 žlice ruma
1 vanilin šećer
1 jaje
2 žumanjka
naribana limunova korica
Ako koristite Dr. Oetker Garant kvasac, u posudu stavite brašno, obje vrste šećera, limunovu koru, hladno mlijeko, vrhnje, ulje, rum, jaje i žumanjke. Miksajte svrdlastim nastavcima 2 min. na najvećoj brzini.
Tijesto odmah podijelite na dva dijela i svaki dio razvaljajte, namažite nadjevom i narolajte. Nadjeveno tijesto stavite u namašteni lim (20 cm x 36 cm) i ostavite da odstoji 15 min. na sobnoj temperaturi.
Dignuto tijesto stavite u pećnicu zagrijanu na 180-200 stupnjeva i pecite 50-60 min. Ako gibanica naglo potamni odozgo, prekrijte ju aluminijskom folijom i pecite dalje.
Pečenu gibanicu pokrijte kuhinjskom krpom i ostavite da se ohladi.
Kad se gibanica ohladi na lim stavite pladanj i sve zajedno okrenite da gibanica sklizne na pladanj, i onda na nju stavite drugi pladanj i još jednom sve zajedno okrenite – Da strana koja je za vrijeme pečenja bila gore i sada bude gore.
Po želji, gibanicu posipajte šećerom u prahu.
Ako koristite svježi kvasac, u malo toplog mlijeka dodajte malo šećera i kvasac. Promiješajte i ostavite na toplom da nabubri.
Izmješajte jaje, žumanjke, sol, šećer, vanilin šećer, ulje, rum, vrhnje i limunovu koru.
Dodajte brašno, dignuti kvasac i toplo mlijeko. Tijesto možete tući kuhačom da se počne odvajati od posude i da se pojave mjehurići. Ili ga možete miksati pomoću miksera, svrdlastim nastavcima.
Tijesto pokrijte i ostavite na toplom da se diže (da udvostruči volumen).
Dignuto tijesto još jednom istucite kuhačom (ili pomoću miksera). Tijesto stavite na pobrašnjenu podlogu i podijelite ga na dva dijela.
Svaki komad tijesta premijesite i razvaljajte u pravokutnik, oko 1 cm debljine.
Tijesto premažite nadjevom i čvrsto zarolajte. Narolano tijesto stavite u namašteni lim (20 cm x 36 cm). Tijesto ostavite na toplom da se ponovno digne.
Dignuto tijesto stavite u pećnicu zagrijanu na 180-200 stupnjeva i pecite 50-60 min. Ako gibanica naglo potamni odozgo, prekrijte ju aluminijskom folijom i pecite dalje.
Pečenu gibanicu pokrijte kuhinjskom krpom i ostavite da se ohladi.
Kad se gibanica ohladi na lim stavite pladanj i sve zajedno okrenite da gibanica sklizne na pladanj, i onda na nju stavite drugi pladanj i još jednom sve zajedno okrenite – Da strna koja je za vrijeme pečenja bila gore i sada bude gore.
Po želji, gibanicu posipajte šećerom u prahu.
Naravno, možete raditi samo npr. orehnjaču, ili možete jedan komad tijesta nadjenuti nadjevom od oraha, a drugi nadjevom od maka ili rogača.
Ovdje navedene količine nadjeva odnose se na 1 komad tijesta. Ako želite oba komada tijesta premazati istim nadjevom onda udvostručite količinu sastojaka (400 g oraha, 200 g šećera itd.).
Nadjev od oraha
200 g oraha
100 g šećera
oko 100 ml mlijeka
naribana limunova kora
1 žlica ruma
1 vanilin šećer
1 bjelanjak
(grožđice)
Mljevene orahe, obje vrste šećera i limunovu koru prelijte kipućim mlijekom. Umiješajte rum.
Od posoljenog bjelanjka istucite snijeg i lagano ga umiješajte u hladni nadjev.
Po želji, u nadjev možete umiješati grožđice ili ih možete posipati po razmazanom nadjevu.
Nadjev od maka
200 g maka
oko 180 ml mlijeka
100 g šećera
1 vanilin šećer
2 žlice ruma
prstohvat cimeta
1 bjelanjak
Mljeveni mak, obje vrste šećera i limunovu koru prelijte kipućim mlijekom. Umiješajte rum i cimet.
Od posoljenog bjelanjka istucite snijeg i lagano ga umiješajte u hladni nadjev.
Nadjev od rogača
200 g rogača
100 g šećera
oko 200 ml mlijeka
1 vanilin šećer
limunova kora
2 žlice ruma
prstohvat cimeta
1 bjelanjak
Mljeveni rogač, obje vrste šećera i limunovu koru prelijte kipućim mlijekom. Umiješajte rum i cimet.
Od posoljenog bjelanjka istucite snijeg i lagano ga umiješajte u hladni nadjev.
Ovisno o tome koliko su sitno tj. krupno mljeveni, mak i rogač mogu upiti manje ili više mlijeka. Ako su krupno mljeveni upiju više mlijeka.
Dakle, ako je nadjev čvrst, suh i neda se razmazivati po tijestu treba mu dodati još mlijeka.
Recept je iz kuharice Kolači – čarolija užitaka, uredila Nada Ćuk, Zagreb, Gospodarski list, 1998.
"Brownie" je engleska riječ za kolač koji svoje podrijetlo najvjerojatnije vuče iz Sjeverne Amerike. Postoje razne varijante tog kolača koje su manje ili više «biskvitaste». Najpoznatiji je chocolate brownie tj. čokoladni kolač. A brownie može sadržavati svašta, od orašastih plodova, preko kremastih sireva pa do marihuane .
Po nekakvoj «pučkoj etimologiji» tj. u pučkom nestručnom objašnjavanju objašnjavanju pojmova, brownie je kolač smeđe boje, eng. «brown» pa su tako ti kolači dobili ime po svojoj smeđoj boji. Ne znam koliko je to objašnjenje znanstveno potkrijepljeno; ne treba sve što se može naći po Internetu shvatiti doslovno jer riječ brownie na engleskom ima više značenja, među kojima su i vilenjak i izviđač itd.
Integralno brašno je za mene izazov jer ga praktički nikad ne upotrebljavam.
Živim na selu i još do prije koju godinu smo običavali u mlinu dati samljeti vlastitu pšenicu u brašno. To brašno nije bilo samljeveno od cijelih zrnaca pšenice, pa to onda nije bilo cjelozrnato tj. integralno brašno. Ali imali smo svoj «ekološko» brašno i nikad ga nismo kupovali.
Danas je prisutan taj trend zdrave prehrane i u modi je cjelozrnato, integralno, «smeđe» brašno. Ali u prošlosti, dok su seljaci u mlinovima dali mljeti svoju pšenicu u brašno – brašno je «moralo» biti potpuno bijelo. U procesu mljevenja, brašno se prosijalo da bi se odstranile «smeđe točkice» koje su zapravo samljevena pšenična ljuska.
U integralnom brašnu smeđe točkice su sastavni dio – jer se melje cijelo zrno.
Na selu su se te odvojene «smeđe točkice» (tj. samljeveno zrno pšenice) koristile kao stočna hrana.
I danas se te ljuskice mogu upotrebljavati zasebno, a poznate su pod nazivom mekinje, ili kako se na kajkavskom kaže «poseje». Mekinje se ne dobivaju samo od ljuskica pšenice nego i od drugih žitarica.
A mekinje slove kao zdrave, vlaknaste, pospješuju probavu… Pšenične mekinje tj. samljevene ljuske pšenice sastavni su dio pšeničnog integralnog brašna, i tako je to «zdravo» brašno sve popularnije.
Zadnjih nekoliko moja obitelj više ne uzgaja pšenicu pa više ne prakticiramo mljevenje pšenice u mlinu, nego kupujemo brašno. I to naravno, kupujemo obično bijelo brašno. Kupila sam ja već više puta integralno brašno, ali ja se ne uspijevam naviknuti na njega.
Ovaj kolač temelji se na receptu s Interneta. Do sada sam ga uvijek radila s običnim pšeničnim brašnom. U originalnoj varijanti upotrebljava se pirovo integralno brašno, ali nisam to nikad probala, ovom prilikom odvažila sam se upotrijebiti integralno pšenično brašno. Taj recept zamišljen je kao nekakva zdrava varijanta browniea: pa se u originalnom receptu umjesto običnog šećera upotrebljava 150 g voćnog šećera i pola čajne žlice tekućeg sladila, te margarin sa smanjenim postotkom masnoće. Ali nisam (još) isprobala tu varijantu.
Sastojci
150 g čokolade s cappuccino nadjevom (npr. Zvečevo: «Samo ti»)
100 g margarina
150 g šećera
3 jaja
prstohvat soli
4 žlice vode
1 žlica instant kave
125 g integralnog pšeničnog brašna
pola paketića praška za pecivo
1 žlica kakaa
100 g nasjeckane čokolade za kuhanje ili nasjeckanih orašastih plodova
U loncu (ili na pari) na laganoj vatri rastopite sitno nasjeckanu mliječnu čokoladu i na listiće narezan margarin. Maknite s vatre i ostavite da se ohladi, da bude mlako.
Instant kavu prelijte toplom vodom i promiješajte da se rastopi.
U jednu posudu stavite jaja, šećer, pripremljenu kavu i sol pa dobro izmiksajte. Dodajte mlaku rastopljenu čokoladu i izmiksajte.
Pomiješajte brašno s praškom i kakaom i umiješajte ga u gornju smjesu. Na kraju umiješajte čokoladu ili orašaste plodove.
U originalnom receptu stavljaju se orašasti plodovi, ali budući da ih ne volim, ja stavljam čokoladu.
Lim (20 cm x 24 cm) namastite i pobrašnite. U njega razmažite pripremljenu smjesu.
Pecite oko 30 min. u pećnici zagrijanoj na 190 stupnjeva.
Pečeni kolač ostavite da se ohladi.
Kolač po želji posipajte (slatkim) kakaom.
Poslužite uz cappuccino
Kolač možete narezati i spremiti u metalnu kutiju s poklopcem: nakon par dana kolači su još bolji
2. 2. 2009. - DODATAK
Blog-druženje "Ajme, koliko nas je", za siječanj 2009. je završeno.
Sve radove možete vidjeti na Majinom blogu Cookes and bakes, koja je majstorski odradila posao domaćice za siječanj.
Grah mi je "po omiljenosti" odmah na drugom mjestu, odmah iza krumpira. Grah obožavam u svim varijantama, i to samo grah, npr. mahune i grašak uopće ne volim.
Kad sam pročitala recept zaključila sam da se današnje moderne varijante pirea od graha (koji obožavam) temelje na ovom «starom» jelu. Ali nikako mi se nije sviđala mrkva. Mrkva je kod mene na prvom mjestu povrća koje ne volim (u stopu ju slijede mahune i grašak).
Ali odlučila sam prvi put upotrijebiti i mrkvu, pa ako mi se ne bude svidjelo neću ju ubuduće stavljati.
500 g graha
200 g mrkve
2 glavice luka
10 češnjeva češnjaka
ulje
sol, papar
metvica
2 žlice crvene paprike
Grah namočite preko noći u hladnu vodu.
Idući dan ocijedite vodu, nalijte novu i stavite grah kuhati.
Kad je grah napola kuhan dodajte očišćenu, sitno narezanu mrkvu, nasjeckani luk i čenjak.
Kuhajte da sve omekša.
Ocijedite povrće, ali ostavoite malo vode. Dodajte začine i sve ispasirajte (u blenderu ili štapnim mikserom).
Prije posluživanja zagrijte ulje i prelijte ga po grahu i malo promiješajte.
U receptu se navodi da treba staviti 2 dl ulja, meni se to čini previše pa sam zagrijala samo 2 žlice ulja.
A što se mrkve tiče… Kad sam to sve usitnila i začinila meni se mrkva previše osjećala u tome i činilo mi se da to neće funkcionirati. Ali kad sam dodala zagrijano ulje okus svega se bitno promijenio, kao da se osjećala, ne znam kako bih to nazvala, ali recimo aroma «prženja». I zbog te arome vrućeg ulja mrkva se više nije osjećala. I tako se mani ovaj grah jako svidio.
Rekla sam da obožavam grah, pa nastavljam u istom tonu.
500 g crvenog graha
4 žlice putra
2 luka
(1 mrkva)
3 češnja češnjaka
2 žlice pirea od rajčice
2 žlice brašna
250 ml vode + kocka za juhu
250 ml crnog vina
kiselo vrhnje
sol, papar
majčina dušica
Grah namočite u hladnu vodu preko noći. Sutradan ocijedite tu vodu i dodajte novu. Skuhajte grah da omekša.
Rastopite putar i na njemu popržite obje vrste sitno nasjeckanog luka i na kockice narezanu mrkvu. Iako sam u prethodnom receptu upotrijebila mrkvu, ovdje sam ju izostavila. Već imam iskustva s dinstanjem mrkve s lukom – ali meni na kraju kad je jelo gotovo mrkva nikako ne paše.
Dodajte brašno i promiješajte pa dodajte pire od rajčice, vodu, natrganu kocku za juhu i vino. Sve promiješajte i kuhajte na laganoj vatri 10ak min.
Nisam baš ljubitelj vina, pa sam stavila više vode, a manje vina.
Na kraju umiješajte kiselo vrhnje i ocijeđeni kuhani grah.
Dodajte sol, papar i majčinu dušicu i ostavite da još jednom zakuha.
Poslužite uz široke rezance.
Kiselo vrhnje inače dodajem onako «odokativno», ovdje sam stavila 180 ml. A na kraju sam još dodala i šećer jer je meni to zbog pirea od rajčice bilo previše kiselo. Ali bilo je odlično. Radila sam već te neke svoje varijante ragua s grahom, ali ja sam to uvijek radila «odokativno» i nikad si nisam zapisala recept. Drago mi je da ga sad imam.
Mislim da je jasno u kojem smjeru ide sljedeći recept, naravno u smjeru graha.
Pripremala sam već jela s mungo grahom, i to su bili «egzotični» recepti s raznim kombinacijama sastojaka, začina itd. Ali zaključila sam da nisam ljubitelj «egzotične» kuhinje pa mungo grah upotrebljavam kao i klasične vrste graha.
500 g mungo graha
brašno
ulje
češnjak u granulama
sol, papar
Mungo grah ne trebate namakati preko noći. Jednostavno ga skuhajte u posoljenoj vodi da omekša, oko 20 min. Ali nemojte ga raskuhati, tj. da zrnca popucaju i da im sadržaj izađe van (to sam ja napravila jednom davno, na početku svoje kuharske karijere kad sam prvi put kuhala ovakav grah).
Kuhani grah ocijedite.
Na zagrijanom ulju popržite brašno i napravite svijetlu zapršku. Ja sam zapršku podlijala kiselim vrhnjem jer volim tu kombinaciju.
Pomiješajte zapršku s grahom, dodajte granule češnjaka te začinite.
Ne kupujem češnjak u granulama pa sam dodala svježi nasjeckani češnjak.
Smjesu stavite u vatrostalnu posudu i zapecite u pećnici.
Volim zapečeni grah i ova malo drugačija varijanta mi se odmah svidjela.
1. 2. 2009. - DODATAK
Budući da je druženje FBI rukavice, za mjesec siječanj 2009. završeno, sve radove možete vidjeti na stranici FBI rukavice, 1/2009.
Tko me poznaje zna da ne volim ni krafne, ni palačinke ni sve te "slastice" koje se prže u ulju. Nije problem u masnoći i kalorijama, jer slane popečke i razne slane pržene delicije obožavam. Ali te nekakve slatke-tjestaste-pržene stvari mi nisu ukusne.
Znam da većina ljudi krafne radi više puta godišnje, neki ih rade svaki mjesec.
A onaj mjesec kad je Fašnik neki odmah početkom mjeseca počnu isprobavati razne nove recepte i taj mjesec krafne peku iz tjedna u tjedan, iz dana u dan.
Ja krafne doslovno radim jednom godišnje: na Fašnik. Ni dan ranije, ni dan kasnije. Taj dan "odgulim" to s pečenjem krafni i mirna sam do idućeg Fašnika.
I prošle godine sam to odgulila za Fašnik i nisam više pekla krafne. Ali negdje u kolovozu, ne znam više kako i zašto, na pamet mi je palo da napravim slane krafne. Ali budući da nije postojala teoretska šansa da to idem peći po onoj vrućini , odgodila sam to za hladnije dane.
I potpuno sam zaboravila na to.
Ali neki danas sam se sjetila toga i rezultat stoji pred vama. Radila sam po receptu po kojem radim obične krafne, izbacila sam iz njega, šećere, rum i limunovu koru, a povećala sam količinu soli.
Tijesto
500 g brašna
1 i pol paketić Dr. Oetker Garant kvasca (posebni kvasac pri čijoj upotrebi nije potrebno ostavljati tijesto da se digne) ili 40 g običnog kvasca
4 žlice ulja
1 jaje
2 žumanjka
oko 150 ml mlijeka
sol
Nadjev
naribani sir
kečap
origano
Ako koristite Dr Oetker Garant kvasac, u posudu stavite brašno, kvasac, jaje, žumanjke, ulje, hladno mlijeko i oko 1 čajnu žlicu soli i miksajte na najvećoj brzini 2 min.
Tijesto odmah razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi i režite krugove promjera 9-10 cm.
Uzmite 1 krug (manje pobrašnjena strana okrenuta je prema gore) i na njega stavite malo naribanog sira, kečapa i origana.
Uzmite drugi krug i manje pobrašnjenu stranu okrenite prema dolje i poklopite nadjev. Sa strane lagane utapkajte krugove prstima.
Uzmite malo manju čašu od prethodne i njome izrežite krafnu od spojenih krugova (dva kruga bi se trebala slijepiti sa strane da nadjev iz sredine ne izlazi van).
Ostavite krafne da odstoje 15 min. na sobnoj temperaturi.
U posudi za prženje zagrijte ulje. Da biste znali da je ulje dovoljno vruće za prženje umočite u njega drvenu čačkalici, i ako oko nje u ulju nastaju sitni mjehurići, ulje je dovoljno vruće.
Prvo pržite krafne koje ste prve napravili.
Krafne stavljajte u vruće ulje gornjom stranom prema dolje i poklopite posudu (dok se krafne prže na toj strani posuda mora biti pokrivena).
Maknite poklopac, okrenite krafne i pržite ih nepokrivene.
Pečene krafne slažite na papirnati ubrus.
Krafne poslužite tople. Posipajte ih naribanim parmezanom.
Naravno, ovo je rastopljeni sir u vrućoj krafni.
Ali sredina krafne može isto tako izgledati, ako je krafna u sredini sirova; tj. ako izvana prebrzo dobije boju, a iznutra se ne ispeče. Zato je krafne potrebo peći na niskoj temperaturi da se peku polako.
Ako koristite obični kvasac, u jednu posudu stavite 1 jaje, žumanjke, ulje, 4 žlice toplog mlijeka, prstohvat šećera i oko 1 čajnu žlicu soli pa umutite mikserom.
Kvasac stavite u malo mlijeka da se zapjeni.
U zdjelu stavite brašno, umućenu smjesu od jaja i kvasac pa zamijesite tijesto. Mlijeko dodavajte po potrebi.
Tijesto pokrijte i ostavite na toplom da se digne.
Kad se tijesto digne, premijesite ga i razvaljajte.
Režite krugove, nadjenite ih i spojite kako je gore opisano.
Ostavite krafne da se dignu. Okrenite ih da se dignu i s druge strane.
U posudi za prženje zagrijte ulje i pecite krafne kao što je gore opisano.
Krafne iz pećnice
"Krafne" možete peći u pećnici. Po želji dignute krafne prije pečenja premažite umućenim jajetom i posipajte sazamom. Poredajte ih na lim obložen papirom za pečenje i pecite oko pola sata u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva.
Danas obilježavam godišnjicu postojanja ovog bloga. Prije točno godinu dana unijela sam svoj prvi receptić. Drago mi je da je proteklih mjeseci došlo do food-blog-booma. Kad sam ja počinjala to piskarati postojalo je oko 5-6 gastronomskih blogova s područja ex-yu. Nadam se da će ih biti sve više i više.
No, da počnem s današnjim receptićem.
Pojam "šarlota" je naziv za slasticu, i to toplu i hladnu.
Topla varijanta sastoji se od kruha i voća; to se sve zajedno peče i poslužuje toplo.
Danas je poznatija hladna šarlota. Ta vrsta obično se radi tako da se posuda obloži biskvitnom roladom ili piškotama, u sredinu dolazi nadjev (krema, voće) i šarlota se onda stavlja u hladnjak. Kad se dobro ohladi, istrese se iz posude i poslužuje se dobro rashlađena.
Recept za ovu šarlotu sa šaumrolama je iz časopisa «Tena». Po svakoj logici Šaumrole se pune šaumom, a na šlagom. Iako, većina ljudi puni šaumrole šlagom jer je to jednostavnije. Ja nikad nisam jela šaumrole sa šaumom jer ih moja kompletna rodbina radi sa šlagom. Ni ja ih nikad nisam radila sa šaumom, iako to planiram već godinama; možda 2009….
I u ovom receptu iz spomenutog časopisa šaumrole se pune šlagom.
I. Šarlota s čokoladnom kremom
U prvoj varijanti je čokoladna krema koja baš nije čvrsta, kremasta je. To nije originalna čokoladna krema iz recepta jer ona iz recepta ne valja baš ništa: potpuno je gnjecava. Tu kremu iz originalnog recepta radila sam kad sam prvi put radila ovu šarlotu, ali to se uopće nije dalo rezati, jednostavno je bilo previše mekano.
Ova moja verzija čokoladne kreme je čvršća, iako ni ona nije baš pretjerano čvrsta.
Krema za šarlotu
300 ml slatkog vrhnja/biljnog šlaga
300 g čokolade za kuhanje
1 žlica kakaa
+
20ak piškota
mlijeko
Šaumrole
500 g lisnatog tijesta (jaje za premaz)
250 ml slatkog vrhnja
1 vanilin šećer
Krema za šarlotu
U lonac stavite neizmiksani biljni šlag (ili slatko vrhnje), kakao i nasjeckanu čokoladu. Zagrijavajte na laganoj vatri da se čokolada rastopi i da se sve poveže u glatku smjesu, ali nemojte smjesu kuhati. Ove sastojke možete otopiti i na pari.
Stavite kremu u hladnjak (preko noći) da se ohladi i stvrdne.
Šaumrole
Odmrznite lisnato tijesto. Razvaljajte ga i narežite na trake širine 1 cm. Metalne kalupe za šaumrole (trube) lagano nauljite, a onda na njih namotajte trake tijesta (da se rubovi tijesta preklapaju).
U nedostatku kalupa možete koristiti suhe stabljike kukuruza. Kad se stabljika osuši, odstranite listove, a stabljiku narežite na komade željene dužine. Postupak je isti kao i kod metalnih kalupa: namastite ih, narolajte tijesto i pecite. To je seoska varijanta
Ti kalupi su također primjereni za višekratnu upotrebu, mogu izdržati jednu sezonu, tj. do sljedeće jeseni/zime i novih suhih stabljika kukuruza.
Tijesto možete premazati umućenim jajetom, ali ne morate, pa će ostati svijetlo kad se ispeče (kao u ovoj slanoj varijanti).
Složite pripremljene kalupe s tijestom na lim obložen papirom za pečenje i pecite ih u pećnici zagrijanoj na 220 stupnjeva. Kad se lagano zažute, možete malo smanjiti temperaturu, ali nije obavezno. Pazite da ne potamne previše.
Vruće tijesto odmah skinite s kalupa, pazite da ga ne zdrobite.
Ostavite tijesto da se ohladi.
Izmiksajte slatko vrhnje s vanilin šećerom i njime (pomoću slastičarske šprice) punite šaumrole.
U originalnom receptu upotrebljava se slatko vrhnje, ja ga ne koristim. Uvijek stavljam biljni šlag i kad ga izmiksam dodam mu 1-2 žlice kiselog vrhnja jer je onda čvršći. Uz to dodam i vanilin šećer i malo šećera u prahu i zadovoljna sam konzistencijom biljnog šlaga.
Čula sam da neki ne stavljaju u kreme kupovni šećer u prahu jer on sadrži nekakve aditive «zbog kojeg se kreme razvodne», i zato treba doma sam sebi samljeti kristal šećer u mlincu za kavu i onda se dobije domaći šećer u prahu. Znam da se šećer u kremi rastopi, i naravno da su onda one nešto manje čvrste, ali da su toliko vodene da se s njima ništa ne može – to mi se nikad nije dogodilo. Uvijek koristim kupovni šećer u prahu (osim kad si ga zaboravim kupiti pa sam prisiljena ići mljeti kristal šećer). I u kreme uvijek dodajem više šećera u prahu nego je navedeno u receptu, jer meni krema nikad nije dovoljno slatka – ali nikad mi se nije dogodilo da je krema zbog šećera gnjecava. Ali ako smatrate da je bolje da sami meljete šećer, samo naprijed.
Isto tako, znam da većina upotrebljava slatko vrhnje. Moja iskustava s njim baš i nisu pozitivna. Meni je to pregnjecavo i nikako se neda čvrsto izmiksati. U receptu se ne navodi da treba staviti kremfix ili želatinu. Nemam pojma može li se slatko vrhnje tako čvrsto izmiksati da se njime pune šaumrole, nisam to nikad probala. Jednom sam negdje jela potpuno gnjecave šaumrole koje su bile nadjevene slatkim vrhnjem, ne znam jeli stvar bila u tome da to nije bili čvrsto izmiksano ili u nečem drugom. Ali spomenute šaumrole definitivno ne bi poslužile za ovu tortu. Stvar je u tome da te šaumrole treba rezati kad se napune nadjevom.
Budući da nisam probala, ne znam kako bi to izgledalo kad bih htjela rezati šaumrole napunjene izmiksanim slatkim vrhnjem; bi li to slatko vrhnje curilo na sve strane?
Slaganje šarlote
Šaumrole narežite na prstene, debljine oko 1 cm. Najbolje ih je rezati malim oštrim nazubljenim nožem. Neće vam biti potrebne sve šaumrole, otprilike polovica, ovisno o tome koliko veliku zdjelu koristite.
Zdjelu okruglog dna (zapremnine 1,5 – 2 l) obložite aluminijskom folijom. Dno i stranice zdjele obložite prstenima šaumrola.
Kad se krema za tortu ohladi i stvrdne dobro ju izmiksajte. Po želji dodajte žlicu ruma.
Kremom tanko premažite posložene komade šaumrola, krenite od dna, polako prema vrhu i pažljivo ih tanko premazujte da se ne sruše u sredinu.
Piškote kratko namočite u mlijeko i složite ih na kremu u posudi. Nemojte piškote dugo močiti da se ne razmoče.
Piškote tanko premažite kremom i naizmjence redajte slojeve namočenih piškota i kreme. Završite slojem namočenih piškota.
Stavite šarlotu u hladnjak preko noći.
Sutradan stavite pladanj na zdjelu s tortom i okrenite sve zajedno da torta sklizne na pladanj, Skinite aluminijsku foliju.
II. Šarlota s parfe kremom
Već sam stavljala razne kreme u ovu šarlotu, možete staviti kakvu god kremu hoćete.
Kad želim čvrstu tortu, stavim parfe kremu. Onda ne stavljam piškote, samo ih poredam odozgo na kremu, da bi torta imala na čemu stajati kad ju istresem iz zdjele.
Parfe radim po sljedećem receptu:
10 žumanjaka
400 ml mlijeka
200 g šećera
30 g želatine
500 ml biljnog šlaga/slatkog vrhnja
Želatinu namočite u hladnoj vodi.
Izmiksajte šlag.
Žumanjke i šećer izmiksajte i dodajte mlijeko. Stavite u lonac i kuhajte na laganoj vatri da zavri.
Maknite s vatre, ulijte u posudu za miksanje i dodajte želatinu.
Dobro promiješajte kako bi se želatina otopila.
Posudu s kremom stavite u zdjelu napunjenu hladnom vodom i stalno miješajte da se krema ohladi.
U ohlađenu kremu dodajte izmiksani šlag. Po želji, dodajte kakao ili čokoladu u prahu.
Kremom prvo u tankom sloju premažite šaumrole složene u zdjelu, polako i pažljivo ih mažite da se ne skotrljaju u sredinu. A onda ulijte ostatak kreme i odozgo složite piškote umočene u mlijeko. Piškote sasvim kratko umočite u mlijeko – nemojte ih ostavljati da se razmoče.
Tortu stavite u hladnjak da se krema stvrdne.
Na zdjelu s tortom stavite pladanj i okrenite sve zajedno da torta sklizne na pladanj, Skinite aluminijsku foliju.
Malo o svačemu...
Prošle godine stalno sam upotrebljavala lisnato tijesto koje sam kupovala u pekari. Naime, u obližnjoj pekari moguće je kupiti svježe lisnato tijesto. «Svježe» znači da nije zamrznuto; tj. u pekari noću pripremaju tijesta i peku sve pekarske proizvode za idući dan, pa tako je i to tijesto zamiješeno noću i ujutro je spremno za prodaju.
Treba ga naručiti dan ranije i iduće jutro možete doći po svoj naručeni komad lisnatog tijesta koje vam zapakiraju u foliju i u vrećicu. Cijena 1 kg je 18 kn (ne prodaju po pola kile).
Ako ga namjeravam upotrijebiti isti dan, onda ga samo stavim u hladnjak. Ali ako ga ne trebam onda ga stavim u zamrzivač i zamrznem, prije toga ga prerežem na dva dijela (svaki po 500 g) – kad mi treba odmrznem ga.
Znam da pekare po Zagrebu prodaju zamiješeno tijesto za pizzu, ali ne prodaju lisnato tijesto. Ali bilo bi dobro raspitati se koja pekara prodaje lisnato tijesto.
U prosincu sam bila u Kauflandu i kupila sam nekakvo slovensko «Vita Star» lisnato tijesto za oko 5 kn (500 g) i bila sam jako skeptična prema tome. Ali namjeravala sam ga potrošiti za nekakvu lisnati pizzu ili tako nešto, nadajući se da neće valjda biti potpuno nejestivo. Odmah sam ga išla isprobati i na svoje veliko čuđenje zaključila sam da je fantastično. Idući dan išla sam opet u Kaufland i kupila ukupno 2 kg tog tijesta i to sam platila oko 20 kn.
Razumjela bih recimo cijenu onog K plus Konzumovog (ne)lisnatog tijesta koje košta 10, 49 kn (500 g) kad bi to tijesto stvarno bilo lisnato, ali to uopće nije lisnato tijesto, to se uopće ne napuhne, to je ko´ kora za savijače. Ali treba se diviti poduzetnosti kompanije Ledo, koja na tržište donosi i spomenuto «K Plus Lisnato tijesto» i «svoje» «Ledo Lisnato tijesto» koje košta 13, 49 kn (500 g).
Znam da to zvuči nedomoljubno od mene, ali ja ne kupujem hrvatsko, jer si to ne mogu priuštiti. Uostalom, preveliki sam gurman da bih kupovala nekvalitetne hrvatske proizvode po visokim hrvatskim cijenama. Ili kako se ono lijepo kaže: nisam dovoljno bogata da kupujem jeftine stvari.
A malo me i prođe volja kad npr. na Ledovom smrznutom povrću piše da je to povrće uvezeno iz drugih europskoh zemalja – a onda i ja mogu kupovati direktno od drugih europskih zemalja: izbjegnem Ledovu maržu.
Engleski "bread and butter pudding" s kavom i šlagom
«Bread and butter pudding» (Puding od kruha i maslaca) je tradicinalni engleski desert. Većini je prva asocijacija na «puding» - puding iz vrećice. Engleski «bread and butter pudding» nema veze s tim. «Puding od kruha i maslaca» je zapravo svojevrsni slatki složenac od (starog) kruha.
U originalu sastoji se od (starog) kruha, maslaca, mlijeka, jaja, šećera i grožđica, a od začina dodaju se muškatni oraščić i vanilija.
U današnje vrijeme se u te «pudinge» od kruha i maslaca trpa sve i svašta – i to nema veze s tim tradicionalnim nacionalnim britanskim jelom.
A ja baš volim trpati sve i svašta u te «pudinge» , a «tradicionalne» grožđice nikad ne stavljam jer ih ne volim .
Takav "puding" peče se u pećnici, u kupelji. Kruh premazan maslacem stavi se u namaštenu posudu za pečenje (keramički pekač ili lim) i onda se zalije smjesom od jaja, mlijeka i šećera i ostavi da kruh upije tu tekućinu. I onda se ta posuda stavi u duboki lim za pečenje i oko nje se nalije vruća voda. Voda bi trebala sezati do polovice te posude u kojoj je «puding smjesa». I onda se to sve zajedno stavi u zagrijanu pećnicu i peče.
U novije vrijeme se takvi «pudinzi» peku u pećnici u vatrostalnoj posudi (bez kupelji). To slovi kao brža varijanta, a rezultat je otprilike isti. Iako je «puding», koji je pečen u kupelji, nekako svježiji i mekaniji – ne isuši se toliko jer se voda iz lima za vrijeme pečenja isparava. Iako i on će se odozgo osušiti (i potamniti), ako se predugo peče u kupelji.
Obično se takvi «pudinzi», kad se peku samo u vatrostalnoj posudi, peku na višoj temperaturi, nego kad se peku u vodenoj kupelji. Iako dobro je i te «pudinge» u vatrostalnoj posudi peći na niskoj temperaturi – ljepše se ispeku kad se peku polako.
Za te «pudinge» upotrebljava se (polu)bijeli kruh od prethodnog dana, iako možete upotrijebiti i onaj star 2-3 dana.
Danas se u ovim modernim varijantama koriste razna peciva: kroasani, brioši (mliječna peciva), itd.
Ovi «pudinzi» jedu se topli, ali mogu se jesti i hladni.
Vašim modernim verzijama «engleskog pudinga» možete dodavati razne sastojke, važno je jedino da kruh bude premazan maslacem i dobro natopljen smjesom od jaja, mlijeka i šećera.
Koru s kruha ne morate rezati, ali ako baš hoćete, možete.
Evo još jedne od današnjih modernih varijacija na temu bread and butter puddinga.
Engleski "bread and butter pudding" s kavom i šlagom
6 šnita kruha ili 6 peciva (od prethodnog dana)
110 g maslaca
(160 g grožđica)
4 jaja (ili 2 jaja i 5 bjelanjaka)
60 g šećera
125 ml slatkog vrhnja
375 ml mlijeka
60 ml jake espresso kave
1 mahuna vanilije
Za posluživanje:
125 ml slatkog vrhnja
60 g čokolade
šećer u prahu
Šnite kruha ili peciva premažite mekanim maslacem (peciva prepolovite po dužini pa namažite tu prerezanu stranu). Ostavite oko 1 čajnu žlicu maslaca i njome premažite posudu u kojoj ćete to peči.
Na dno posude možete složiti cijele šnite kruha (namazana strana prema gore) ili ih možete narezati na kockice. Ja prilijepim dvije namazane šnite kruha jedna za drugu i na dasci ih nožem narežem na kockice ili slijepim polovice peciva kao što su i bila prije nego sam ih prerezala i režem ih na kockice.
Na dno namaštene posude složite polovicu kruha (peciva) i po njima posipajte grožđice – ja to nikad ne stavljam jer ne volim grožđice. Odozgo složite ostatak kruha (šnite ili kockice, ovisno za što ste se odlučili).
U lonac stavite mlijeko, neizmiksano slatko vrhnje, kavu i prerezanu mahunu vanilije te zakuhajte.
Izmiksajte jaja sa šećerom. U originalnom receptu stavljaju se 2 cijela jaja i 5 bjelanjaka. Ja to tako ne radim, osim kad mi ostane bjelanjaka od nečega, pa ih onda potrošim za ovo. Obično stavljam 4 cijela jaja, možete staviti i 5.
Mlijeko ostavite da se hladi 1-2 min. Onda polagano ulijte malo mlijeka u smjesu od jaja i dobro promiješajte (pjenjačom ili mikserom), polako dodavajte preostalo mlijeko i dobro promiješajte. Važno je polako dodati vruće mlijeko da se jaja ne bi zgrušala.
Ravnomjerno prelijte pola vruće tekućine po složenom kruhu i ostavite oko 5 minuta da ju kruh upije, a onda sve prelijte i ostatkom tekućine i ostavite da stoji još 10ak min.
Pazite da sav kruh odozgo ravnomjerno zalijete tekućinom da ne ostane suh.
Ako ste se odlučili peći ovo u vatrostalnoj posudi, stavite posudu u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 45 min.
Ako ste se odlučili peći to u kupelji, onda u duboki lim stavite posudu s pripremljenom smjesom, a oko nje ulijte vruću vodu, voda neka seže do polovice posude u kojoj je smjesa.
Stavite to u pećnicu zagrijanu na 160 stupnjeva i pecite oko 60-90 min.
Pečeni «puding» izvadite iz pećnice, tj. iz kupelji i ostavite da se hladi 10ak min.
Posipajte ga nasjeckanom čokoladom i poslužite (toplo ili hladno) uz izmiksani šlag.
Ili ga možete poslužiti uz neizmiksano slatko vrhnje, koje onda funkcionira kao umak kojim svatko sebi na tanjuru može preliti «puding».
U originalnom receptu čokoladu treba rastopiti i prošarati linije po «pudingu», ali ja to ne radim – puding je vruć i čokolada se ionako sama rastopi kad ju posipam odozgo.
Po želji, posipajte puding i šećerom u pragu.
Možete «puding» poslužiti u posudi u kojoj je pečen, pa nek´ svatko sam sebi grabi.
Ili možete žlicom grabiti svojevrsne «žličnjake» i slagati ih na tanjure i onda ukrasiti čokoladom, šlagom…
450 ml mlijeka
90 g šećera
1 žumanjak
1 mahuna vanilije
prstohvat soli
15 g bijele nasjeckane čokolade
Prerežite mahunu vanilije i izvadite joj sadržaj.
U lonac stavite mlijeko i u njega stavite i mahunu vanilije i ono što ste izvadili iz nje pa zakuhajte mlijeko. Zakuhano mlijeko maknite sa štednjaka i izvadite iz njega mahunu.
Umutite žumanjak sa šećerom i solju. Postupno ulijevajte malo ohlađeno mlijeko i miješajte. Mijeko dodavajte postupno, stalno miješajući, da se smjesa ne zgruša.
Od ovog koraka možete birati kako ćete umak kuhati:
1. U loncu, na štednjaku.
Ulijte svu smjesu u lonac u kojem se kuhalo mlijeko (lonac s debelim dnom) i kuhajte umak na najslabijoj vatri. Stalno ga miješajte da ne zagori.
2. Na pari.
Ulijte smjesu u posudu u kojoj ćete umak kuhati na pari. U običan lonac stavite vodu i zakuhajte ju. Na lonac stavite posudu s umakom, pazite da se ta posuda s umakom ne moči u vodi - umak se kuha "na pari", a ne "u vodi". Voda u loncu treba stalno vreti, tj. isparavati se da se umak u zdjeli može kuhati.
Umak nije potrebno miješati baš onako često kao kad se kuha na štednjaku, ali svejedno ga treba miješati.
Za koju se god varijantu odlučili, rezultat je isti.
Ova varijanta s kuhanjem na pari je zapravo bolja jer postoji manja opasnost da se umak zgruša - ali kuhanje na pari jako dugo traje.
Zato ja to ne običavam raditi.
Radije to kuham na štednjaku, u loncu s debelim dnom. Imam već dosta prakse u tome.
Ali i na taj način umaku treba dosta vremena da se zgusne. Ja najprije to malo kuham na slaboj vatri, onda mi dosadi pa pojačam temperaturu, onda mi se čini da se to malo prejako kuha, pa opet smanjim temperaturu, i tako, kombiniram temperaturu štednjaka – ali obično to kuham oko pola sata.
Što se miješanja smjese tiče, profesinalni kuhari ističu da se za miješanje ovakve smjese nikako ne smije upotrijebiti pjenjača jer tako previše zraka dođe u smjesu.
Kažu da bi ovakve smjese trebalo mješati drvenom ili silikonskom spatulom.
Ja nemam te spatule i ja to uvijek miješam pjenjačom i valjda imam sreće što su mi do sada te smjese uvijek bile dobre. Jednom mi se dogodilo da se jaje zgrušalo, ali to je bilo zato što sam smjesu kuhala na visokoj temperaturi.
Dakle, umak treba kuhati da se malo zgusne – prostim okom je to jedva vidljivo. U umak se ne dodaje škrob, nego žumanjak služi za zgušnjavanje. Smjesu treba zagrijati na temperaturu od otprilike 80 stupnjeva kako bi ju žumanjak zgusnuo.
Da je umak dovoljno kuhan, možete znati tako da umočite u njega drvenu kuhaču, izvadite ju i puhnete u nju – na njoj će se puhanjem formirati «ruža».
Idemo po redu.
Dok je smjesa još posve tekuća, ona se niti ne lijepi za kuhaču, pa ako i pušete po kuhači, na njoj se neće ništa vidjeti, tj. umak nije dovoljno kuhan, rijedak je.
Prilikom kuhanja umaka više puta tako umočite drvenu kuhaču i puhnite po njoj, da vidite kako umak napreduje.
Kad nakon umakanja kuhače u smjesu vidite da se za nju hvata tanak sloj smjese, to je znak da se smjesa zgušnjava (lijepi se i drži za kuhaču).
Onda puhnite u nju i trebala bi se oblikovati ruža.
Zapravo će se puhanjem formirati koncentrični krugovi. Iako, to zapravo nisu pravilni krugovi, nego, šireći se, izgledaju kao rascvjetani cvijet – ali to traje svega par sekundi i onda «ruža» nestane. Drugim riječima, ti rascvjetani krugovi (od smjese, tj. umaka) šire se sve više prema rubovima kuhače i onda smjesa kapa s kuhače i ruža nestane. Tako da je praktički nemoguće to fotografirati.
Već sam radila takve smjese na bazi mlijeka, jaja i šećera koje su «kuhane» kad se puhanjem u kuhaču stvara ruža. Nikad to nisam probala fotkati, jer mi je bilo jasno da to prekratko traje. Ali ovaj put sam pokušala, imam oko pet fotki: na dvije se ne vidi ništa, a na tri se ne vidi gotovo ništa.
Trebao bi mi netko asistirati pri fotkanju toga. Kad ja puhnem u kuhaču, netko bi u istom trenu trebao to fotografirati. Jer ja sama to ne stignem, ja puhnem, imam mobitel u drugoj ruci i dok ja okinem – već je ruža nestala s kuhače.
Na ovim fotkama vide se tragovi te ruže, koja se širi prema krajevima kuhače i nestaje.
Upotrijebite maštu pa možda i vi vidite tu ružu.
Dakle, čim vidite ružu nakon puhanja po kuhači, maknite umak sa štednjaka. Dodajte nasjeckanu čokoladu i promiješajte da se čokolada rastopi. Ostavite umak da se ohladi. U ovom trenutku umak je i dalje «naoko» tekuć.
Ali zgusnut će se kad se ohladi – iako ostat će kremasto-tekuć, jer to nije puding, nego umak. Budući da u umaku nema nikakvog brašna ni škroba, na umaku se neće stvoriti kožica/korica dok se bude hladio.
Nemam pojma postoji li u hrvatskom jeziku neki izraz za to «formiranje ruže puhanjem po kuhači». Na njemačkom se u gastronomiji koristi fraza «zur Rose abziehen», što doslovno znači «oblikovati ružu puhanjem po kuhači», i tako se zna da je smjesa, koja se treba zgusnuti pomoću žumanjka, kuhana.
Za kuhanje na pari možete koristiti specijalni lonac s ventilom. Ventil se izvadi i u spremnik se ulije voda pa se ventil vrati na mjesto. U lonac se ulije smjesa koja se treba kuhati na pari. Lonac se stavi na štednjak i kad se voda u spremniku zakuha, počinje kuhanje na pari. Pištanje iz ventila obavještava da je voda zakuhala i da je ima dovoljno u spremniku. Ako pištanje prestane, to znači da treba dolijati vodu, ili eventualno pojačati temperaturu.
Smjesu koja se kuha, treba naravno miješati, miksati - ovisno o receptu.
«Bread and butter pudding» (Puding od kruha i maslaca) je tradicinalni engleski desert. Većini je prva asocijacija na «puding» - puding iz vrećice. Engleski «bread and butter pudding» nema veze s tim. «Puding od kruha i maslaca» je zapravo svojevrsni slatki složenac od (starog) kruha.
U originalu sastoji se od (starog) kruha, maslaca, mlijeka, jaja, šećera i grožđica, a od začina dodaju se muškatni oraščić i vanilija.
U današnje vrijeme se u te «pudinge» od kruha i maslaca trpa sve i svašta – i to nema veze s tim tradicionalnim nacionalnim britanskim jelom.
A ja baš volim trpati sve i svašta u te «pudinge» , a «tradicionalne» grožđice nikad ne stavljam jer ih ne volim .
Takav "puding" peče se u pećnici, u kupelji. Kruh premazan maslacem stavi se u namaštenu posudu za pečenje (keramički pekač ili lim) i onda se zalije smjesom od jaja, mlijeka i šećera i ostavi da kruh upije tu tekućinu. I onda se ta posuda stavi u duboki lim za pečenje i oko nje se nalije vruća voda. Voda bi trebala sezati do polovice te posude u kojoj je «puding smjesa». I onda se to sve zajedno stavi u zagrijanu pećnicu i peče.
U novije vrijeme se takvi «pudinzi» peku u pećnici u vatrostalnoj posudi (bez kupelji). To slovi kao brža varijanta, a rezultat je otprilike isti. Iako je «puding», koji je pečen u kupelji, nekako svježiji i mekaniji – ne isuši se toliko jer se voda iz lima za vrijeme pečenja isparava. Iako i on će se odozgo osušiti (i potamniti), ako se predugo peče u kupelji.
Obično se takvi «pudinzi», kad se peku samo u vatrostalnoj posudi, peku na višoj temperaturi, nego kad se peku u vodenoj kupelji. Iako dobro je i te «pudinge» u vatrostalnoj posudi peći na niskoj temperaturi – ljepše se ispeku kad se peku polako.
Za te «pudinge» upotrebljava se (polu)bijeli kruh od prethodnog dana, iako možete upotrijebiti i onaj star 2-3 dana.
Danas se u ovim modernim varijantama koriste razna peciva: kroasani, brioši (mliječna peciva) itd.
Ovi «pudinzi» jedu se topli, ali mogu se jesti i hladni.
Vašim modernim verzijama «engleskog pudinga» možete dodavati razne sastojke, važno je jedino da kruh bude premazan maslacem i dobro natopljen smjesom od jaja, mlijeka i šećera.
Koru s kruha ne morate rezati, ali ako baš hoćete, možete.
Za početak, evo jedne od današnjih modernih varijacija na temu bread and butter puddinga.
Engleski "bread and butter pudding" s kokosom
6 šnita kruha
75 g maslaca sobne temperature
125 g kokosovog brašna
600 ml mlijeka (ili 300 ml mlijeka i 300 ml slatkog vrhnja)
sol
3 jaja
75 g šećera
2 kapi tekuće arome vanilije
Po želji, odrežite koru s kruha. Namažite šnite mekanim maslacem. Ostavite oko1 čajnu žlicu maslaca i njome namastite posudu za pečenje. Zalijepite po dvije šnite zajedno (namazane strane jedna prema drugoj) i na dasci ih oštrim nožem narežite na 1-2 cm velike kockice.
Na dno posude ravnomjerno posipajte kokosovo brašno. Na njega složite sve kockice kruha.
U lonac stavite mlijeko (ili mlijeko i neizmiksano slatko vrhnje), prstohvat soli i aromu pa zakuhajte.
Jaja izmiksajte sa šećerom.
Mlijeko ostavite da se hladi 1-2 min. Onda polagano ulijte malo mlijeka u smjesu od jaja i dobro promiješajte (pjenjačom ili mikserom), polako dodavajte preostalo mlijeko i dobro promiješajte. Važno je polako dodati vruće mlijeko da se jaja ne bi zgrušala.
Ravnomjerno prelijte vruću tekućinu po kruhu. Možete to i u dva navrata, kako ne bi sva tekućina odmah došla na dno posude: prvo prelijte kruh polovicom mlijeka i ostavite da stoji 5 min. , a onda ravnomjerno prelijte ostatkom mlijeka i ostavite da stoji 10ak min. Pazite da ravnomjerno prelijete tekućinu po kruhu da ne bi odozgo ostao suh.
Žlicom možete pritisnuti smjesu odozgo da ju zagladite, tj. da sav kruh upije tekućinu.
Ako ste se odlučili peći ovo u vatrostalnoj posudi, stavite posudu u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 45 min.
Ako ste se odlučili peći to u kupelji , onda u duboki lim stavite posudu s pripremljenom smjesom, a oko nje ulijte vruću vodu, voda neka seže do polovice posude u kojoj je smjesa.
Stavite to u pećnicu zagrijanu na 160 stupnjeva i pecite 60-90 min.
Pečeni «puding» izvadite iz pećnice, tj. iz kupelji i ostavite da se hladi 10ak min.
Možete «puding» poslužiti u posudi u kojoj je pečen, pa nek´ svatko sam sebi grabi.
Ili možete žlicom grabiti svojevrsne «žličnjake» i slagati ih na tanjure i onda ukrasiti čokoladom, voćem… Umak poslužite zasebno, da se svatko, po želji, može sam poslužiti.
Recept se u originalu zove Allgäuer Krautkrapfen, u prijevodu bi to značilo Allgäuerske krafne sa zeljem. Krafne ne moraju biti samo one klasične «fašničke» krafne, nego i razna druga jela nose taj naziv, ali da ne bi bilo zabune, nazvala sam ovu varijantu «rolice». Allgäu je predio koji se proteže jugom Njemačke i graničnim dijelovima Austrije.
Nadjev
750 g kiselog zelja
1 crveni luk
30 g maslaca
Tijesto
300 g brašna
3 jaja
sol
1 čajna žlica ulja
malo vode ili mlijeka
Za nadjev, u loncu rastopite maslac i na njemu popržite sitno nasjeckani luk. Dodajte mu ocijeđeno, sitno naribano zelje. Pržite na laganoj vatri oko 20 min. da zelje omekša (ovisno o tome koliko sitno je naribano), po potrebi podlijte s malo vode.
Zelje ohladite, možete ga u tankom sloju raširiti na lim za pečenje, tako će se najbrže ohladiti (a po ovoj hladnoći, možete lim staviti van: ja sam ga stavila 10ak min. na prozor – ne da se zelje ohladilo, nego se skoro smrzlo).
Zelje posolite i popaprite.
Za tijesto, brašno prosijte i dodajte mu jaja, ulje, sol i i koju žlicu vode ili mlijeka. Zamijesite glatko tijesto, dobro ga ispremijesite rukama. Ostavite tijesto da stoji oko pola sata.
Tijesto podijelite na dva dijela.
Komad tijesta razvaljajte u pravokutnik (oko 50 cm x 40 cm). Naravno, to nije tijesto za savijaču, nego tijesto za domaću tjesteninu, pa ga nemojte mazati uljem i razvlačiti rukama, nego ga valjkom razvaljajte što tanje možete (kao tijesto za domaće rezance).
Na razvaljano tijesto ravnomjerno rasporedite polovicu zelja.
Čvrsto zarolajte i narežite na 5 cm duge rolice.
Isti postupak ponovite s ostatkom tijesta i zelja.
U dubokoj tavi rastopite oko žlicu maslaca pa složite sve rolice jedne do drugih, složite ih tako da prerezane strane budu okrenute prema gore, tj. dolje.
Popecite ih da se odozdo zapeku. A onda svaku rolicu okrenite - da se zapeku i s druge strane, možete ih okretati rukama, jer se gornja strana još ionako nije zagrijala. Po potrebi, možete dodati još maslaca.
Ja najčešće prepolovim količinu sastojaka kad radim ovo jelo (150 g brašna, 350 g zelja…), tako sam i ovaj put radila. Rolice bi trebalo složiti u duboku tavu tako da budu gusto posložene jedne do drugih - kad radim cijelu mjeru iz recepta, onda i jesu gusto posložene. A kad radim ovako, tj. pola mjere, onda mi je ova tava preširoka, a manju nemam.
U ovoj fazi dok se rolice prže s jedne i druge strane neće se razmatati, tijesto i nadjev su čvrsti. Ako se baš koja razmata, pritisnite taj kraj rolice o rub tave.
A možete i, kad rolate tijesto, jedan rub tijesta navlažiti vodom ili čak premazati bjelanjkom pa kad to zarolate pritisnite da se to slijepi – ali ja nisam to nikad probala.
Kad se rolice zapeku i s druge strane, zalijte ih blago posoljenom vodom i poklopite tavu poklopcem. Kuhajte ih poklopljene, 20-30 min. na srednjoj temperaturi. Pazite da nalijte dovoljno vode da ne zagore (najbolje da voda seže iznad polovice visine rolica).
U ovoj fazi kuhanja se ove moje rolice (koje nisu gusto složene jedne do drugih), u donjem dijelu rašire – da su gusto poredane, ne bi se imale kamo raširiti.
Ali ja sam već navikla na to, nemam užu duboku tavu, pa se ne zamaram time.
Kuhane rolice poslužite odmah, uz salatu.
Na tanjure ih prebacite pomoću lopatice za palačinke, da se ne raspadnu.
Moglo bi se reći da je ovo njemačko jelo slično hrvatskim Zimskim krpicama sa zeljem. Krpice sa zeljem se naravno rade od svježeg zelja, ali neki zimi rade tzv. zimsku varijantu s kiselim zeljem. Rolice su po okusu dosta slične tome jer ovo tijesto, u kojem je zelje, je zapravo «domaća tjestenina».
Ja radim vegetarijansku verziju, ali tko želi, može kod pripreme nadjeva najprije na ulju popržiti 150 g narezane slanine pa onda dodati luk, pa zelje.
Porijeklo riječi
Nemam pojma otkuda riječ potječe ni ima li korijen riječi nekakvo značenje. Ne znam ni postoji li neki drugi naziv za to.
Riječ «družđice» je iz kajkavskog narječja. Tako se govori u mom kraju, u blizini Zagreba, točnije u blizini Kašine (ako ste gledali seriju Naši i vaši, onda ste čuli za Kašinu jer otuda potječe deda i njegova famozna zagrebačka obitelj).
Pretpostavljam da bi većina tu riječ izgovorila tako da stavi kratki naglasak na slovo «u», ali u kajkavskom je naglasak (kratki) na slovu «i».
Što su zapravo družđice i čemu služe?
Najlakše bi bilo reći da su družđice satima kuhano kiselo vrhnje. Prilikom kuhanja na površinu ispliva žućkasta masnoća, a na dno lonca sjedne tamnosmeđi mrvičasti sloj. Družđice su zapravo «masnoća» koja se koristi za začinjanje tj. zamiščivanje jela. Imaju slankast okus.
Zapravo, na kajkavakom se kaže «peći družđice», iako se ne peku u pećnici nego kuhaju na štednjaku. Iako u novije vrijeme sam čula da neki danas peku te družđice i dubokoj posudi u pećnici – nisam to probala i ne znam kako funkcionira.
Moja baka družđice i dan danas kuha u loncu na štednjaku. Prije je to uvijek radila na staronskoj peći na drva, ali danas koristi plinski štednjak. S pečju na drva je uvijek problematična temperatura. Kad se peć napuni drvom, onda jako gori, što više drva izgori temperatura se spušta, treba konstantno u jednakim intervalima dodavati drvo u peć da bi temperatura stalno bila približno ista. A zbog raznih «kuhinjskih» poslova ponekad se zaboravi na to ravnomjerno loženje peći. Kod peći na drva treba paziti i da lonac s vrhnjem ne bude na sredini grijače ploče (gdje je plamen najjači), nego ga treba stavljati uz rub grijače ploče.
Priprema družđica
Cijeli misterij je u tome da se u lonac stavi (masno) kiselo vrhnje (koliko hoćete, ili imate…, npr. oko 1 l, može i više). I onda se to na laganoj temperaturi kuha na štednjaku. Ispočetka ne treba ni miješati, ali pred kraj treba miješati i paziti da ne zagori.
Kuhanje tog vrhnja traje oko 3 sata. Ali vrijeme kuhanja ovisi i o loncu i o količini vrhnja i o vrsti štednjaka i o temperaturi na kojoj to kuhate.
Uglavnom, kad na dno sedimentira tamnosmeđi sloj, a na površini pliva žuti tekući sloj – to se sve zajedno, odmah dok je vruće, nalije u čistu staklenku. Kad se ohladi, staklenka se zatvori poklopcem koji dobro brtvi i spremi na hladno.
Kad se ohlade, i smeđi i žuti sloj se stvrdnu (smeđi sloj sedimentira na dno staklenke, a žuti je gore). Zimi možete družđice spremiti i u smočnicu, ali ljeti ih je bolje spremiti u hladnjak.
Dok sam bila mala asistirala sam baki pri kuhanju družđica – uglavnom sam smetala po kuhinji. Nisam mogla dočekati da družđice budu skoro gotove: već se dolje počeo formirati smeđi talog, a gore je plivao tekući dio – onda bi nam baka žlicom nagrabila ovaj smeđi dio s dna lonca i namazala na kruh. Pričekali smo da se malo ohladi, a onda smo jeli tople drožđice s kruhom. Kako je to bilo fino, ništa drugo nam nije trebalo.
To su bila vremena, kad nikoga nije zamaralo koliko milijuna kalorija to ima i koliko je to nezdravo.
Ovako izgledaju družđice kad su kuhane, tj. kad se izvade iz staklenke i rastope:
A ovako izgledaju stvrdnute, nagrabljene iz staklenke:
Primjena
Kad se jelo želi začiniti tj. zamastiti družđicama iz staklenke, treba ih rastopiti. Čistom žlicom se iz staklenke nagrabi smeđa i žuta smjesa i stave se u lončić i otope na niskoj temperaturi i odmah se preliju po jelu.
Mogu se preliti po kuhanoj tjestenini, ili na ploške narezanom kuhanom krumpiru, ili se mogu dodati pire krumpiru umjesto maslaca itd. Danas ne volim nikakav pire krumpir. Ali kao mala, obožavala sam samo bakin pire krumpir: ona i danas pire radi tako da zdrobi kuhani krumpir i doda mu toplo mlijeko i vruće rastopljene drožđice i onda to promiješa. Ne dodaje ništa drugo, eventualno sol.
Nekome su družđice same po sebi dovoljno slane, ali ja volim dodati još soli. Dok sam bila mala, bila sam uvjerena da nitko ne radi bolji pire krumpir od moje bake. Ne znam zašto ga danas ne volim, baka ga i danas radi kao i prije, ali više mi nije ukusan, nisam ga jela godinama.
Količina potrebnih drožđica za začinjanje ovisi i o količini jela koje začinjavate, ali i o tome koliko masno jelo želite. Za npr. pola kile kuhane tjestenine, iz staklenke nagrabite podjednaku količinu žute i smeđe smjese (otprilike dvije navrh pune žlice) i to rastopite.
Staklenka se naravno ponovo zatvori poklopcem i drži na hladnom do iduće upotrebe.
Obično ima više smeđe mrvičaste smjese, a manje one žute. Svaki put iz staklenke treba nagrabiti i jednu i drugu smjesu i rastopiti ih – ova tekuća zapravo služi tome da se smeđa mrvičasta tvar ravnomjerno rasporedi po jelu.
Prilikom rastapanja družđica po potrebi se zbog nedovoljne količine žute tekuće smjese može dodati obično ulje. To se lagano zagrijava da se smeđa smjesa rastopi i onda se prelije po jelu.
U mojoj obitelji se kuhani štrukli i knedle sa šljivama tradicionalno nikad ne začinjaju poprženim krušnim mrvicama nego rastopljenim družđicama.
Isto tako, štrukli i knedle se ne posipaju šećerom. Kad moja mama lista neki časopis ili kuharicu uvijek se čudi kako su ta jela uvijek napudrana šećerom (u prahu) u našem kraju se to tako ne jede; različiti krajevi - različiti običaji. U mojoj obitelji tradicionalno se pripremaju kuhani štrukli sa sirom, a u nadjev od sira stavlja se mrvica soli i mrvica šećera. Na kraju to nije ni slatko ni slano. Ja ne volim štrukle jer meni to ima nekakav bljutavo-neutralan okus. Drugima je to normalno, ali ja se nikad nisam navikla na to.
U novije vrijeme probala sam ja to sebi na tanjuru malo pošećeriti, ali nije mi se svidjelo. Jednostavno ne volim ni kuhane štrukle ni knedle.
Isto tako, neki u knedle stavljaju šećer, tj. iz šljive izvade košticu i na njeno mjesto stave kocku šećera ili čajnu žlicu šećera pa je to na kraju slatko. U mojoj obitelji se to naravno nikad nije radilo. Ja sam probala dodavati šećer, ili barem odozgo pošećeriti knedle, ali mojom ukućanima se te moje "novotarije» nisu svidjele. Oni su navikli na bljutavo-neutralni, ili zbog šljiva ponekad kiselkasti, a zbog družđica i pomalo slankasti okus.
Krpice s družđicama
Kao dijete obožavala sam Krpice s družđicama. Krpice je radila moja baka. Krpice nisu ništa drugo nego domaći široki rezanci.
I te krpice ni s jednim umakom nisu bile tako dobre kao s družđicama.
Iako sam voljela te krpice kao dijete, danas ne volim raditi domaće krpice, tj, mijesiti to tijesto, i onda to valjati pomoću strojčića, pa rezuckati, pa sušiti… Volim eksperimentirati u kuhinji, ali izrada te domaće tjestenine me nikad nije zanimala i to radim praktički jednom godišnje (ili jednom u 2-3 godine).
Ali obožavam domaće široke rezance s jajima proizvođača «Gotes» iz Zeline, kupujem ih u Dioni u Zagrebu. Ta tjestenina stvarno ima okus kakav imaju i krpice moje bake. Još kad su s družđicama…
Neki su sigurno čuli za tzv. Drvenu tortu. Karakteristično za tu tortu je da se napravi svojevrsna biskvitna smjesa, onda se na dno lima razmaže par žlica smjese, onda se taj sloj zapeče u pećnici, i onda se na njega opet razmaže par žlica smjese i tako se to reda i peče dok se ne potroši smjesa.
Drveni kolač od krumpira je zapravo ista stvar, samo je slan i radi se s krumpirom. Iako, to zapravo i nije kolač, poslužuje se kao prilog glavnom jelu, može i kao predjelo ili kao dodatak predjelu. Konzistencija ovog "kolača" nije kruhasta ni biskvitna. To je zapravo svojevrsna varijanta tzv. krumpirovog tijesta (npr. za knedle), i okus mu je sličan okusu klasičnog krumpirovog tijesta, iako je malo drugačiji jer se ovdje tijesto peče. Moglo bi se reći da tijesto sadržava tu «aromu od pečenja u pećnici».
I slatka i slana varijanta nose naziv «drveni». I to zato, što se na narezanom «kolaču» vide linije zapečenih slojeva smjese. A te linije podsjećaju na godove drveta. Čuli ste da kad se trupac stabla odsječe/ispili, na presjeku vide «crte», tzv. godovi koje označavaju koliko je drvo staro. Tako je ovaj «kolač» zbog tih crta dobio ime. Iako, da ne znam ovu priču, meni nikad ne bi palo na pamet da te crte sliče godovima na stablu – fali mi mašte da bih si to vizualizirala.
Sastojci
350 g krumpira
120 g maslaca
8 jaja
150 g pšeničnog ili kukuruznog škroba (Gustin, Gussnel...)
80 g brašna
sol, papar
muškatni oraščić
Krumpir skuhajte i zdrobite ga u pire. Dodajte mu narezani maslac i miješajte da se rastopi.
Odvojite žumanjke od bjelanjaka.
Žumanjke dodajte krumpiru i dobro promiješajte.
Dodajte i škrob, brašno te začine i dobro promiješajte.
U originalnom receptu upotrebljava se pšenični škrob. Ja za sve uvijek koristim ili Podravkin ili Dr Oetkerov kukuruzni škrob, pa nisam nikad ni gledala po trgovinama ima li pšeničnog škroba.
Smjesu ostavite da se ohladi.
Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte snijeg. Lagano ga umiješajte u ohlađenu smjesu od krumpira.
Namastite uski kalup dužine 25 cm. Na dno razmažite 2-3 žlice smjese i stavite peći u zagrijanu pećnicu.
Kad taj sloj odozgo posmeđi, izvadite ga iz pećnice i na njega odmah razmažite 2-3 žlice smjese i vratite u pećnicu.
Tako pecite sloj za slojem dok ne potrošite smjesu.
U originalnom receptu ovaj «kolač» peče se na 250 stupnjeva, i svaki sloj peče se oko 5 min. Svaki sloj treba odozgo dobiti smeđu koricu. Ako svaki sloj odozgo ne posmeđi, na narezanim šnitama neće biti crta, tj. neće biti «godova». Ali vrijeme pečenja ovisi i o vrsti pećnice.
Ja sam ovaj kolač već pekla i na nižoj temperaturi. U električnoj pećnici za pečenje sam odabrala funkciju «infra grijač» (tj. žar), i pekla sam svaki sloj oko 10 min. na 220 stupnjeva.
Kad je posljednji sloj pečen izvadite «kolač» iz pećnice i ostavite ga da se hladi. Kad se malo ohladio istresite ga na pladanj i ostavite da se potpuno ohladi.
Sama priprema nije komplicirana, ali je dugotrajna. Ovisno o broju slojeva smjese (10-15) i vrsti pećnice (tj. vremenu pečenja svakog sloja) - pečenje «kolača» može trajati i po 2 i pol sata.
Možete koristiti metalnu posudu ili staklenu ili keramičku vatrostalnu posudu za pečenje. U posudu nemojte stavljati papir za pečenje. Taj papir podnosi temperaturu do 220 stupnjeva. Ali ako ga duže vrijeme pečete na toj temperaturi on će pocrniti, tj. pougljenit će i mrvit će se na dodir. A zadnje što vam u smjesi treba je pougljeni razmrvljeni papir.
Ohlađeni «kolač» možete rezati kako god hoćete, na ploške, kocke, trokutaste šnite… I možete ga poslužiti umjesto tjestenine ili krumpira.
Prijedlog za serviranje
Ohlađeni «kolač» narežite po dužini na sasvim tanke ploške (nikako deblje od 5 mm). Pažljivo savijte ploške (pazite da ne puknu na sredini), a krajeve probodite čačkalicom.
Tako složene ploške složite na papir za pečenje (ili namaštenu foliju) i napunite ih pripremljenim pire krumpirom. Pire krumpir napravite kako ga i inače radite. Odozgo posipajte parmezanom ili nekim drugim tvrdim sirom i zapecite u pećnici.
Pomoću lopatice za palačinke složite te zapečene «paketiće» na tanjure. Pire nije tekuć pa neće odozdo curiti van, ali svejedno pazite da ne ispadne; tj. iz lima u kojem ste ih zapekli brzo ih stavljajte direktno na tanjure, bez nosanja po kuhinji. Poslužite odmah da se krumpir ne ohladi i odrveni. Tanjure možete i zagrijati u pećnici.
Tijesto
750 g krumpira
1 jaje
300-400 g brašna
2 žlice kiselog vrhnja
sol, papar
Nadjev
1 crveni luk
2 žlice krušnih mrvica
100 g sušenih rajčica iz ulja
nasjeckano peršinovo lišće
sol, papar
Za tijesto, krumpir ogulite i skuhajte. Zdrobite ga u pire. Dodajte mu sol, papar, jaje i vrhnje pa promiješajte kuhačom. Ostavite smjesu da se malo ohladi, a onda dodajte brašno. Rukama zamijesite tijesto, dodajte brašna koliko je potrebno da tijesto nije ljepljivo.
Za nadjev, luk oljuštite i sitno nasjeckajte.
Na komadu maslaca ispržite luk pa dodajte krušne mrvice i kratko popržite. Ostavite nadjev da se ohladi.
Sušene rajčice ocijedite i narežite na male kockice.
Krumpirovo tijesto razvaljajte, oko 1 cm debelo. Posipajte ga ohlađenim lukom i narezanim rajčicama. Po želji, možete tijesto posipati i nekim začinskim biljem, npr. peršinovim lišćem. Popaprite i posolite.Tijesto narolajte i zamotajte ga u kuhinjsku krpu. Krajeve krpe zavežite špagom (kao bombon).
Stavite svitak u kipuću vodu i kuhajte ga 30 min. Pazite da se svitak ne zalijepi za dno lonca.
Prije nego što sam napravila svitak stavila sam najveći lonac koji imam u kuhinji na štednjak da voda što prije zakuha.
Kad sam razvaljala tijesto bilo je očito da taj svitak koji trebam napraviti neće stati u lonac koji sam pripremila.Bilo mi je jasno da trebam zakuhati vodu u većem loncu. A sve te velike lonce koje rijeko upotrebljavam imam spremljene na tavanu jer u kuhinji nemam mjesta. Ali nije mi se dalo ići na tavan, a ova voda u mom (premalom) loncu je već zakuhala. Pa sam odlučila napraviti svitak i onda ga prerezati po sredini i tako kuhati dva svitka.Svaki sam zamotala u krpu i tako sam ih zajedno kuhala.
Kuhani svitak izvadite iz vode, skinite krpu i ostavite da se ohladi.
Ohlađeni svitak narežite na ploške. Ploške prelijte rastopljenim maslacem i poslužite.
*Recept se temelji na receptu iz kuharice: Vegetarijanska kuhinja, Marija Zaninović, Zagreb, Liber, 1984.
Monkey bread ili majmunski kruh je u origanalnoj verziji slatki kruh i ljepljiv je zbog karameliziranog šećera. Na internetu ima hrpa recepata na engleskom jeziku, a Amerikanci ko´ Amerikanci: kod njih se može kupiti milijun raznih vrsta gotovog (dizanog) tijesta za pripremu majmunskog kruha. Ne zna se otkuda točno potječe majmunski kruh, nema dokaza da je to američki izum, iako oni prednjače po broju varijacija na temu tog kruha. Iako, to baš i nije kruh, to je zapravo svojevrstan kolač (od dizanog tijesta).
Postupak se sastoji u tome da se trgaju mali komadići sirovog tijesta. Što su manji, to bolje, otprilike 1-2 cm veličine. Mogu se oblikovati male (nepravilne) kuglice ili se tijesto može razvaljati 1-2 cm debelo i onda se od njega režu maleni četvrtasti, trokutasti itd. komadići.
Ti komadi se umaču u rastopljeni maslac, a onda se mogu uvaljati u šećer s npr. cimetom, mogu se dodavati orašasti plodovi itd. Komadi se slažu u posudu za pečenje, i to jedan na drugi i tako više slojeva. Na kraju se to sve, ovisno o receptu, posipa s još šećera, zalije s još otopljenog maslaca itd. i onda se peče.
Na Internetu sam našla nekakvu slanu varijantu majmunskog kruha, malo sam ju doradila da bi odgovarala mojim željama. Nisam još probala raditi neku od slatkih varijanti, ali imam i to u planu
Prilikom izrade slane varijante nisam od tijesta trgala male komadiće tijesta, jer mi se nije dalo – to mi je dosadno i dugotrajno. Trgala sam velike komade i nisam se trudila da budu savršeno okrugli.
A i to trganje tijesta na sasvim male komade karakteristično je za slatke, ljepljive varijante majmunskog kruha – pečeni kruh se ne reže, nego se trgaju ti komadići i stavljaju u usta bez da ih dodatno trgate rukom jer su ionako ljepljivi i možete do lakta završiti zamrljani karamelom. A upravo to, kad više ljudi istovremeno trga komade hrane s jedne hrpe (u ovom slučaju takvog kruha) - to se poistovjećuje s "majmunskim ponašanjem" pa je to jedno od objašnjenja za naziv ovog kolača/kruha. Zvuči blesavo, ali to sam objašnjenje pročitala negdje na Internetu. A svi znamo da je Internet pun neprovjerenih informacija - pa ne trebate sve shvatiti ozbiljno
Moj slani majmunski kruh više podsjeća na buhtle, ali ako imate strpljenja, možete postupiti kao što se radi kod pripreme slatkih varijanti, tj. od pripremljenog tijesta trgati manje komade (treba uzeti u obzir da će za vrijeme pečenja narasti).
Ti komadići tijesta se slažu jedan na drugi, u nekoliko slojeva. Možete rupe među većim komadima popunjavati manjim komadima - kao puzzle.
Budući da sam ja ove moje komadiće tijesta uvaljala u smjesu s naribanim parmezanom, stavljam ih u posudu za pečenje u samo jednom sloju (kao buhtle) jer mi se sviđa kako se sir odozdo i odozgo zapeče. Da stavljam više slojeva jedan na drugi, ne bi se sve tako lijepo zapeklo.
Moja varijanta slanog majmunskog kruha
500 g brašna
1 jaje
4 žlice ulja
oko 150 ml vode
1 čajna žlica soli
1 suhi kvasac ili 1 i pol paketić Dr Oetker Garant kvasca (posebna vrsta kvasca pri čijoj upotebi nije potrebno ostavljati tijesto da se diže)
+
4-5 žlica sitno naribanog parmezana
3-4 žlice mješavine začina za pizzu ili Provansalske mješavine začina ili od suhog začinskog bilja po želji napravite vlastiti mješevinu
suhi češnjak u prahu ili sitno nasjeckani svježi češnjak
1-2 žlice sezamovih, suncokretovih ili lanovih sjemenki
narezana čili papričica ili čili u prahu
+
oko 100 g maslaca
Ako koristite suhi kvasac, u posudu stavite brašno, suhi kvasac, sol, ulje, jaje i mlaku vodu i zamijesite tijesto.
Pokrijte tijesto i stavite na toplom da se diže (da udvostruči volumen).
Pomiješajte naribani sir sa začinima, sjemenkama, češnjakom, čilijem…
Rastopite maslac i ostavite ga da se ohladi.
Premijesite dignuto tijesto i od njega trgajte komadiće željene veličine i oblika (možete tijesto razvaljati oko 2 cm debelo i rezati nepravilne kvadratiće, trokutiće…).
Svaki komadić tijesta umočite u ohlađeni (mlaki) maslac i uvaljajte ga u smjesu od začina.
Komadiće tijesta stavljajte u manju posudu obloženu papirom za pečenje (papir namastite). Komadiće tijesta stavljajte po želji, u više slojeva (jedan na drugi) ili u jednom sloju (kao ja).
Ostavite oko pola sata na toplom da se tijesto još jednom digne.
Pecite oko pola sata u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva. Poslužite toplo, ali može i hladno.
Ako koristite Garant kvasac, u posudu za miksanje stavite brašno, 1 čajnu žlicu soli, ulje, hladnu vodu, jaje i kvasac. Miksajte lopaticama za tijesta 2 min. na najvećoj brzini. Od tijesta odmah trgajte ili režite komadiće željene veličine i oblika. Svaki komadić tijesta umočite u ohlađeni (mlaki) maslac i uvaljajte ga u smjesu od začina.
Komadiće tijesta stavljajte u manju posudu obloženu papirom za pečenje (papir namastite).Komadiće tijesta stavljajte po želji, u više slojeva (jedan na drugi) ili u jednom sloju (kao ja).
Ostavite tako pripremljeno tijesto 15 minuta na sobnoj temperaturi, a onda ga pecite oko pola sata u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva. Poslužite toplo, ali može i hladno.
500 g brašna
oko 200 ml vode
4 žlice ulja
1 suhi kvasac ili 1 i pol peketić Dr. Oetker Garant kvasca (posebna vrsta kvasca pri čijoj upotrebi nije potrebno ostavljati tijesto da se diže)
sol
+
2-3 žlice sušenih rajčica
2-3 žlice maslina (crnih ili zelenih, ili malo jednih, malo drugih)
svježe ili suho začinsko bolje (origano, ružmarin…)
Ako koristite svježi kvasac, u zdjelicu natrgajte kvasac i pomiješajte ga s pola čajne žlice šećera i oko 100 ml mlake vode; miješajte da se kvasac rastopi. Stavite tu smjesu na toplo da nabubri. Nabubrenu smjesu pomiješajte s brašnom, 1 čajnom žlicom soli, uljem i ostalom mlakom vodom. Zamijesite tijesto.
Pokrijte tijesto i stavite na toplom da se diže (da udvostruči volumen).
Rajčice ocijedite iz ulja i nožem ih nasjeckajte na komadiće. Masline ocijedite i sitno narežite.
Ako koristite svježe začinsko bilje operite ga, osušite i sitno nasjeckajte.
Kad se tijesto digne, podijelite ga na dva dijela.
Jedan dio tijesta razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi. Posipajte ga polovicom rajčica i maslina. Po želji, posipajte ga svježim nasjeckanim ili suhim začinskim biljem.
Tijesto narolajte i stavite ga u namašten lim. Na isti način pripremite i drugi dio tijesta.
Ostavite oko pola sata na toplom da se tijesto još jednom digne.
Pecite pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva 40ak min.
Ako koristite Garant kvasac, u posudu za miksanje stavite brašno, 1 čajnu žlicu soli, ulje, hladnu vodu i kvasac. Miksajte lopaticama za tijesta 2 min. na najvećoj brzini. Tijesto odmah podijelite na dva dijela. Svaki dio tijesta razvaljajte i posipajte rajčicama, maslinama i začinskim biljem.
Svaki dio tijesta narolajte i stavite u namašteni lim. Ostavite tijesto da odstoji 15 min. na sobnoj temperaturi. A onda stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 40ak min.
Pečeni kruh ostavite da se ohladi.
U tijesto možete staviti ulje iz staklenke sa sušenim rajčicama. To ulje je aromatično, sadrži češnjak i začine. Ali ulje upotrijebite tek kada ste potrošili sve rajčice iz staklenke. Ako niste potrošili sve rajčice, u staklenci mora biti ulja da se te rajčice imaju u čemu močiti. Kad jednom otvorite staklenku s rajčicama, spremite ju u hladnjak do iduće upotrebe.
Ja obično potrošim rajčice i onda spremim tu staklenku s uljem u hladnjak. I onda zaboravim na nju. Ali onda se sjetim toga, nekoliko tjedana kasnije i upotrijebim ulje u pripremi dizanog (slanog) tijesta.
300 g brašna
200 g kokosovog brašna
2 jaja
250 g margarina
120 g šećera
1 vanilin šećer
pola praška za pecivo
100 g nasjeckane čokolade za kuhanje
Od svih sastojaka zamijesite tijesto, oblikujte kiflice i složite ih u pobrašnjen lim. Pecite 15ak min. (da ostanu bijele) u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva.
Pečene kiflice ostavite da se malo ohlade u limu, a onda ih uvaljajte u šećer u prahu.
To je klasični recept za kiflice, a ja mu, malo za promjenu, dodajem nasjeckanu čokoladu
*Recept je iz kuharice: Kolači – čarolija užitaka, uredila: Nada Ćuk, Zagreb, Gospodarski list, 1998.
150 g sušenih banana (tzv. čipsa od banana)
50 g kokosovog brašna
275 g brašna
150 g margarina
1 žumanjak
140 g šećera
prstohvat soli
1 paketić Orangebacka (suha narančina kora, proizvođač Schwartau); ili možete dodati naribanu koru neprskane naranče
2 žlice ruma
3 žlice kokosovog ili nekog drugog mlijeka
Za premaz:
2-3 žumanjka, na svaki žumanjak stavljaju se 3 žlice običnog mlijeka
Za posipanje
2-3 žlice kokosovog brašna
Sušene banane usitnite, da budu otprilike kao i kokosovo brašno. Možete u blender staviti i banane, a i kokosovo brašno, da se sve to zajedno «samelje» i ispremiješa.
Ako nemate blender, banane usitnite ručno.
Ja ih najčešće usitnjavam sjeckajući ih nožem na dasci. Fora je u tome da treba imati oštar nož. Nisam kupovala nove noževe, ali prije koji tjedan dala sam nabrusiti stare. Sad sve režu, kao što se kaže u reklamama: kao maslac Kad banane režem tako oštrim nožem, on ih stvarno reže tako da komadići ne lete okolo. A kad to radim s tupim nožem, on te banane, manje ili više uspješno – drobi, i komadići banana lete po cijeloj kuhinji.
Možete uzeti i plastičnu vrećicu (preporučam da uzmete više vrećica i stavite ih jednu u drugu, jer će se jedna sigurno poderati). U vrećicu stavite banane i lupajte po njima valjkom za tijesto – to je još jedan način usitnjavanja.
U posudu stavite sve sastojke osim banana i kokosa i mijesite tijesto, po potrebi dodajte još mlijeka, ako je smjesa suha, ali brašna, ako je ljepljiva, dodajte i usitnjene banane i kokos. Sve dobro ispremijesite, zamotajte tijesto u foliju i stavite u hladnjak na 1 sat.
U receptu se upotrebljava kokosovo mlijeko, ja stavljam kravlje, ali možete staviti i zobeno, sojino itd.
Nakon 1 sata tijesto tanko razvaljajte. Pomoću kalupića izrežite jelke (ili što god hoćete). Može se dogoditi da kalupić tijekom rezanja dođe na mjesto gdje je komadić banane, pa se onda jelkica demolira, tj. čupava je sa strane itd. Ali to nije problem – prstima to malo popravite.
Žumanjke umutite s mlijekom i time premažite odozgo svaku jelku i posipajte ju kokosovim brašnom. Jelke složite na lim obložen papirom za pečenje i pecite ih u pećnici zagrijanoj na 150 stupnjeva 10 – 15 min. Pečene jelke ostavite da se ohlade.
U receptu se navodi da je za premazivanje potreban 1 žumanjak i 3 žlice mlijeka. Meni to nikad nije dosta (ne znam kakvo bi to divovsko jaje trebalo biti) meni su potrebna 2-3 žumanjka i 6-9 žlica mlijeka. Obično jednu turu prefarbam i s umućenim bjelanjkom koji je ostao od pripreme tijesta – ali jelke su onda blijede (a ove premazane žumanjkom su žute).
Ako koristite kokosovo mlijeko iz limenke, ono što vam ostane nakon pripreme ovih kolača, možete zamrznuti, pa naknadno upotrijebiti za pripremu curryija itd.