Danas obilježavam godišnjicu postojanja ovog bloga. Prije točno godinu dana unijela sam svoj prvi receptić. Drago mi je da je proteklih mjeseci došlo do food-blog-booma. Kad sam ja počinjala to piskarati postojalo je oko 5-6 gastronomskih blogova s područja ex-yu. Nadam se da će ih biti sve više i više.
No, da počnem s današnjim receptićem.
Pojam "šarlota" je naziv za slasticu, i to toplu i hladnu.
Topla varijanta sastoji se od kruha i voća; to se sve zajedno peče i poslužuje toplo.
Danas je poznatija hladna šarlota. Ta vrsta obično se radi tako da se posuda obloži biskvitnom roladom ili piškotama, u sredinu dolazi nadjev (krema, voće) i šarlota se onda stavlja u hladnjak. Kad se dobro ohladi, istrese se iz posude i poslužuje se dobro rashlađena.
Recept za ovu šarlotu sa šaumrolama je iz časopisa «Tena». Po svakoj logici Šaumrole se pune šaumom, a na šlagom. Iako, većina ljudi puni šaumrole šlagom jer je to jednostavnije. Ja nikad nisam jela šaumrole sa šaumom jer ih moja kompletna rodbina radi sa šlagom. Ni ja ih nikad nisam radila sa šaumom, iako to planiram već godinama; možda 2009….
I u ovom receptu iz spomenutog časopisa šaumrole se pune šlagom.
I. Šarlota s čokoladnom kremom
U prvoj varijanti je čokoladna krema koja baš nije čvrsta, kremasta je. To nije originalna čokoladna krema iz recepta jer ona iz recepta ne valja baš ništa: potpuno je gnjecava. Tu kremu iz originalnog recepta radila sam kad sam prvi put radila ovu šarlotu, ali to se uopće nije dalo rezati, jednostavno je bilo previše mekano.
Ova moja verzija čokoladne kreme je čvršća, iako ni ona nije baš pretjerano čvrsta.
Krema za šarlotu
300 ml slatkog vrhnja/biljnog šlaga
300 g čokolade za kuhanje
1 žlica kakaa
+
20ak piškota
mlijeko
Šaumrole
500 g lisnatog tijesta (jaje za premaz)
250 ml slatkog vrhnja
1 vanilin šećer
Krema za šarlotu
U lonac stavite neizmiksani biljni šlag (ili slatko vrhnje), kakao i nasjeckanu čokoladu. Zagrijavajte na laganoj vatri da se čokolada rastopi i da se sve poveže u glatku smjesu, ali nemojte smjesu kuhati. Ove sastojke možete otopiti i na pari.
Stavite kremu u hladnjak (preko noći) da se ohladi i stvrdne.
Šaumrole
Odmrznite lisnato tijesto. Razvaljajte ga i narežite na trake širine 1 cm. Metalne kalupe za šaumrole (trube) lagano nauljite, a onda na njih namotajte trake tijesta (da se rubovi tijesta preklapaju).
U nedostatku kalupa možete koristiti suhe stabljike kukuruza. Kad se stabljika osuši, odstranite listove, a stabljiku narežite na komade željene dužine. Postupak je isti kao i kod metalnih kalupa: namastite ih, narolajte tijesto i pecite. To je seoska varijanta
Ti kalupi su također primjereni za višekratnu upotrebu, mogu izdržati jednu sezonu, tj. do sljedeće jeseni/zime i novih suhih stabljika kukuruza.
Tijesto možete premazati umućenim jajetom, ali ne morate, pa će ostati svijetlo kad se ispeče (kao u ovoj slanoj varijanti).
Složite pripremljene kalupe s tijestom na lim obložen papirom za pečenje i pecite ih u pećnici zagrijanoj na 220 stupnjeva. Kad se lagano zažute, možete malo smanjiti temperaturu, ali nije obavezno. Pazite da ne potamne previše.
Vruće tijesto odmah skinite s kalupa, pazite da ga ne zdrobite.
Ostavite tijesto da se ohladi.
Izmiksajte slatko vrhnje s vanilin šećerom i njime (pomoću slastičarske šprice) punite šaumrole.
U originalnom receptu upotrebljava se slatko vrhnje, ja ga ne koristim. Uvijek stavljam biljni šlag i kad ga izmiksam dodam mu 1-2 žlice kiselog vrhnja jer je onda čvršći. Uz to dodam i vanilin šećer i malo šećera u prahu i zadovoljna sam konzistencijom biljnog šlaga.
Čula sam da neki ne stavljaju u kreme kupovni šećer u prahu jer on sadrži nekakve aditive «zbog kojeg se kreme razvodne», i zato treba doma sam sebi samljeti kristal šećer u mlincu za kavu i onda se dobije domaći šećer u prahu. Znam da se šećer u kremi rastopi, i naravno da su onda one nešto manje čvrste, ali da su toliko vodene da se s njima ništa ne može – to mi se nikad nije dogodilo. Uvijek koristim kupovni šećer u prahu (osim kad si ga zaboravim kupiti pa sam prisiljena ići mljeti kristal šećer). I u kreme uvijek dodajem više šećera u prahu nego je navedeno u receptu, jer meni krema nikad nije dovoljno slatka – ali nikad mi se nije dogodilo da je krema zbog šećera gnjecava. Ali ako smatrate da je bolje da sami meljete šećer, samo naprijed.
Isto tako, znam da većina upotrebljava slatko vrhnje. Moja iskustava s njim baš i nisu pozitivna. Meni je to pregnjecavo i nikako se neda čvrsto izmiksati. U receptu se ne navodi da treba staviti kremfix ili želatinu. Nemam pojma može li se slatko vrhnje tako čvrsto izmiksati da se njime pune šaumrole, nisam to nikad probala. Jednom sam negdje jela potpuno gnjecave šaumrole koje su bile nadjevene slatkim vrhnjem, ne znam jeli stvar bila u tome da to nije bili čvrsto izmiksano ili u nečem drugom. Ali spomenute šaumrole definitivno ne bi poslužile za ovu tortu. Stvar je u tome da te šaumrole treba rezati kad se napune nadjevom.
Budući da nisam probala, ne znam kako bi to izgledalo kad bih htjela rezati šaumrole napunjene izmiksanim slatkim vrhnjem; bi li to slatko vrhnje curilo na sve strane?
Slaganje šarlote
Šaumrole narežite na prstene, debljine oko 1 cm. Najbolje ih je rezati malim oštrim nazubljenim nožem. Neće vam biti potrebne sve šaumrole, otprilike polovica, ovisno o tome koliko veliku zdjelu koristite.
Zdjelu okruglog dna (zapremnine 1,5 – 2 l) obložite aluminijskom folijom. Dno i stranice zdjele obložite prstenima šaumrola.
Kad se krema za tortu ohladi i stvrdne dobro ju izmiksajte. Po želji dodajte žlicu ruma.
Kremom tanko premažite posložene komade šaumrola, krenite od dna, polako prema vrhu i pažljivo ih tanko premazujte da se ne sruše u sredinu.
Piškote kratko namočite u mlijeko i složite ih na kremu u posudi. Nemojte piškote dugo močiti da se ne razmoče.
Piškote tanko premažite kremom i naizmjence redajte slojeve namočenih piškota i kreme. Završite slojem namočenih piškota.
Stavite šarlotu u hladnjak preko noći.
Sutradan stavite pladanj na zdjelu s tortom i okrenite sve zajedno da torta sklizne na pladanj, Skinite aluminijsku foliju.
II. Šarlota s parfe kremom
Već sam stavljala razne kreme u ovu šarlotu, možete staviti kakvu god kremu hoćete.
Kad želim čvrstu tortu, stavim parfe kremu. Onda ne stavljam piškote, samo ih poredam odozgo na kremu, da bi torta imala na čemu stajati kad ju istresem iz zdjele.
Parfe radim po sljedećem receptu:
10 žumanjaka
400 ml mlijeka
200 g šećera
30 g želatine
500 ml biljnog šlaga/slatkog vrhnja
Želatinu namočite u hladnoj vodi.
Izmiksajte šlag.
Žumanjke i šećer izmiksajte i dodajte mlijeko. Stavite u lonac i kuhajte na laganoj vatri da zavri.
Maknite s vatre, ulijte u posudu za miksanje i dodajte želatinu.
Dobro promiješajte kako bi se želatina otopila.
Posudu s kremom stavite u zdjelu napunjenu hladnom vodom i stalno miješajte da se krema ohladi.
U ohlađenu kremu dodajte izmiksani šlag. Po želji, dodajte kakao ili čokoladu u prahu.
Kremom prvo u tankom sloju premažite šaumrole složene u zdjelu, polako i pažljivo ih mažite da se ne skotrljaju u sredinu. A onda ulijte ostatak kreme i odozgo složite piškote umočene u mlijeko. Piškote sasvim kratko umočite u mlijeko – nemojte ih ostavljati da se razmoče.
Tortu stavite u hladnjak da se krema stvrdne.
Na zdjelu s tortom stavite pladanj i okrenite sve zajedno da torta sklizne na pladanj, Skinite aluminijsku foliju.
Malo o svačemu...
Prošle godine stalno sam upotrebljavala lisnato tijesto koje sam kupovala u pekari. Naime, u obližnjoj pekari moguće je kupiti svježe lisnato tijesto. «Svježe» znači da nije zamrznuto; tj. u pekari noću pripremaju tijesta i peku sve pekarske proizvode za idući dan, pa tako je i to tijesto zamiješeno noću i ujutro je spremno za prodaju.
Treba ga naručiti dan ranije i iduće jutro možete doći po svoj naručeni komad lisnatog tijesta koje vam zapakiraju u foliju i u vrećicu. Cijena 1 kg je 18 kn (ne prodaju po pola kile).
Ako ga namjeravam upotrijebiti isti dan, onda ga samo stavim u hladnjak. Ali ako ga ne trebam onda ga stavim u zamrzivač i zamrznem, prije toga ga prerežem na dva dijela (svaki po 500 g) – kad mi treba odmrznem ga.
Znam da pekare po Zagrebu prodaju zamiješeno tijesto za pizzu, ali ne prodaju lisnato tijesto. Ali bilo bi dobro raspitati se koja pekara prodaje lisnato tijesto.
U prosincu sam bila u Kauflandu i kupila sam nekakvo slovensko «Vita Star» lisnato tijesto za oko 5 kn (500 g) i bila sam jako skeptična prema tome. Ali namjeravala sam ga potrošiti za nekakvu lisnati pizzu ili tako nešto, nadajući se da neće valjda biti potpuno nejestivo. Odmah sam ga išla isprobati i na svoje veliko čuđenje zaključila sam da je fantastično. Idući dan išla sam opet u Kaufland i kupila ukupno 2 kg tog tijesta i to sam platila oko 20 kn.
Razumjela bih recimo cijenu onog K plus Konzumovog (ne)lisnatog tijesta koje košta 10, 49 kn (500 g) kad bi to tijesto stvarno bilo lisnato, ali to uopće nije lisnato tijesto, to se uopće ne napuhne, to je ko´ kora za savijače. Ali treba se diviti poduzetnosti kompanije Ledo, koja na tržište donosi i spomenuto «K Plus Lisnato tijesto» i «svoje» «Ledo Lisnato tijesto» koje košta 13, 49 kn (500 g).
Znam da to zvuči nedomoljubno od mene, ali ja ne kupujem hrvatsko, jer si to ne mogu priuštiti. Uostalom, preveliki sam gurman da bih kupovala nekvalitetne hrvatske proizvode po visokim hrvatskim cijenama. Ili kako se ono lijepo kaže: nisam dovoljno bogata da kupujem jeftine stvari.
A malo me i prođe volja kad npr. na Ledovom smrznutom povrću piše da je to povrće uvezeno iz drugih europskoh zemalja – a onda i ja mogu kupovati direktno od drugih europskih zemalja: izbjegnem Ledovu maržu.
|