VIA LACTEA

Ljubim mu brkove
On diže ruku u znak negodovanja
Pitam ga podmuklo
Tako počinjem svađe

Kud me vodiš danas?

Šuti i piše u laptop

Otvaram treće oko
Gledam sve naše vikende
Kruže u svemiru
Kakvi bijahu na početku
Takvi i sada i zauvijek
Na vijeke vjekova amen
Isti ko klonovi
Stotine naših jednakih vikenda
Rula oko Sunca
Jednoličnom brzinom

Tisuću osamsto dvadeset i peti isti vikend prolazi

Smijem se i kažem
Iz čiste zezancije
Poslije glasnog monologa
O godinama bačenim
Jednoj po jednoj
U ponor
Onaj koji gleda u tebe
Bla bla bla bla bla
Uvijek isto
Gledam u isto
I Isto je počelo gledati u mene

Kaže: Tiše!

I zatvara prozore i vrata

Ako mrtvaci čuju uopće

Tu se ništa ne mrda i ne čuje
Samo tišina u tišini
Sipi po svemu

Zvuk izaziva nelagodu
Gradovi tišine i depre
Ili usiljenih orgija
I propovjednika to go
Ubacite kovanicu
I uzmite svog propovjednika to go

Treba otići

Gledam u noć
On nikada ne ide u noć
Jednom sam rekla mogli bi
Poslije ponoći otići na rijeku
S dekama i dalekozorom
I gledati Suze Svetog Lovre
Cijelu noć

Bijelo me pogledao
Morse je na TV

Via Lactea svjetluca sad u svemiru
Milijarde zvijezda i Zemlja juri spiralnom galaksijom
Deveta je noć astronomskog ljeta
Curi mlijeko božice Here…

Još nikad nismo šetali u dva tri ujutro

Kud bi sutra mogli ići - pita
Čvrsto udubljen u stranicu na zaslonu

Okrećem se u sobu
Moj heureka bravado -
SUTRA bi mogli………………
IĆI NA MARS!

spavam u mom krevetu


prva vožnja u tatinom autu, isto spavam


Uspavanka, laku noć

Promjene broja stanovnika Hrvatske od 1857. do 2021. godine

https://abcgeografija.com/teme/popis2021/

"Dieselpunk mnogi smatraju retrofuturističkim podžanrom znanstvene fantastike koji kombinira dizelsku tehnologiju iz razdoblja između 1920. i 1950. s futurističkom tehnologijom te progresivnim i inovativnim idejama. Izraz je prvi skovao Lewis Pollak 2001. godine. Koristio ga je kao prikladan opis svoje fantastične stolne igre pod nazivom Children of the Sun. Tijekom vremena ovaj se izraz povezivao s raznim vizualnim umjetnostima, glazbom, modom, filmovima, fikcijskim djelima i inženjerstvom.

Steampunk je, s druge strane, započeo kao podžanr znanstvene fantastike. U početku se steampunk koristio za opisivanje nekih fiktivnih djela autora kao što su KW Jeter, Tim Powers i James Blaylock. Korijeni ovog žanra temelje se na spajanju parne tehnologije i estetike industrijske ere s modernom i futurističkom tehnologijom i idealima. Sadrži neke od najvažnijih tehnologija viktorijanskog doba kao što su strojevi na parni pogon, satni mehanizmi i drugi industrijski i električni strojevi." opširnije na linku https://allaboutsteampunk.com/steampunk-vs-dieselpunk/

"Pismo pišem tinta mi se proli
daleko je onaj ko me voli..."

Krleža u Firenci 1937.


„16. VII 1981.

Krleža me pozvao da budem domaćin gostima koji će doći da mu predaju Povelju počasnog građanina grada Zagreba. Najavljeni su predsjednik Skupštine grada Ivo Latin s potpredsjednikom Bogdanom Tomašićem, te predsjednik Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu dr Stipe Šuvar. Požurio sam na Gvozd da bih stigao bar pet minuta ranije, ali sam već pred Krležinim vratima ugledao kola gostiju. Stigli su minutu-dvije prije mene. Kad sam ušao u sobu, zatekao sam ih sve stojeći. Ivo Latin je u ruci držao Povelju i predavao je Krleži uz nekoliko toplih riječi.

Prihvatio sam Povelju iz Krležinih ruku i odložio je na komodu. Ivka je donijela piće i kavu iz druge sobe, pa je razgovor mogao početi.
- Hvala lijepa i izvinite što sam Vas grdio - reče Krleža.
- Samo Vi nas grdite, druže Krleža - odvrati Latin.
- Nedavno mi je Šuvar rekao da je Zagreb sredinom prošlog stoljeća imao dvanaest tisuća stanovnika i to nakon što su se ujedinila dva grada, Kaptol i Gradec.
- Zagreb je - dodaje Šuvar - od tada pa sve do danas živio od dalmatinske pameti i vrijednih zagorskih i međimurskih ruku. A sada su se Dalmatinci vratili na more, tamo im je dobro, imaju svoje fakultete i institute, dok su Zagorci i Međimurci otišli na rad u inozemstvo, pa Zagreb ostaje i bez pametnih glava i bez vrijednih ruku.
- Neću da budem loš prorok što se Šuvara tiče - kaže Krleža s osmijehom - tj. neću da budem dobar prorok! Uostalom, Šuvare, to je Vaša metoda. Što se Vas tiče, postavlja se pitanje dokle će Vas viši kaptoli naše partijske hijerarhije podnositi, sve te Vaše dosjetke i verbalne trikove. Naći će se neki koji će Vam jednom reći - Šuvare dosta!
- Ništa se meni, poštovani Krleža, više loše ne može dogoditi, ja sam se institucionalizirao i kako starim, iz godine u godinu sam bolji, ja se popravljam, a drugi se kvare.
Razgovor teče o Zagrebu.
- Svi se mi rugamo tom Zagrebu - veli Krleža - ne znam iz kojih razloga. I govorimo o njemu kao da on u biti ne predstavlja ništa. Međutim, točno je da je Zagreb u posljednjih sto pedeset godina igrao preponderantno važnu ulogu u socijalnom smislu. I u svim kretanjima i političkim gibanjima, a naročito u rađanju i razvoju klasne svijesti ove zemlje. To je historijski dokazano. Tu sam i ja kriv vrlo mnogo što se tiče mojih pamfletskih tekstova o ovom gradu. Ali oni su bili uslovljeni političkim prilikama u kojima sam ih pisao. Trebalo bi sada uzeti i na marginama retuširati te tekstove. Jedan mali polunjemački grad na štajerskoj i turskoj granici, koji je de facto u devetnaestom stoljeću imao izuzetno važnu ulogu. U ono vrijeme bilo je svima jasno, slavenskom svijetu naročito, da Zagreb izmedu Praga i Varšave igra neobično značajnu ulogu, barem u korespondenciji, u dopisivanju tih takozvanih intelektualaca i Poljaka i Slovaka i Čeha, a nema ni jednog čovjeka koji je došao u Zagreb u ono vrijeme, u tridesetim godinama prošlog stoljeća, koji nije ostao duboko razočaran izgledom ondašnjeg Zagreba. Oni su dolazili u jedan centar intelektualni pod pretpostavkom da se radi o intelektualnoj eliti koja živi u odgovarajućem ambijentu, a došli su u seljačku selendru s desetak nekih zgrada koje sliče na nešto i s nekoliko česama. I ostajali su svi razočarani. Pa kakav je to grad, to je obična selendra gdje na glavnom gradskom trgu još prodaju krave i purane.
Ali taj izgled nije odražavao Zagreb kakav je on u drugom smislu bio. On zapravo do tada pa sve do 1918. godine igra neobično važnu političku i druge uloge. Za mnoge akcije ne znam jesu li bile pametne ili nisu bile pametne. Usprkos jakim snagama koje su se opirale svemu tome, Zagreb je izdržao mnoge bitke. I o Zagrebu bi trebalo, ako hoćete, napraviti monografiju koja bi to pojasnila. Trajno se piše da nema ničega na ovome svijetu što je stvoreno od 1918. naovamo a da ne spada u elitne, ne znam kakve produkcije intelektualno-moralno-socijalističke koje su se rađale tu, a nikada da se navede koji su to događaji i koji su to rezultati, nego su to sve sa širokim potezima neke fraze, ne citira se nikada što je tu bitno, što se sve tu rađalo i zbivalo.
- Nije vrijeme - kaže Šuvar.
- A kad će doći vrijeme? - pita Krleža.
- Čekamo da generacije Treće internacionale pomru.
- Pa čekajte. Čekajte samo. Bog je pravedan pa se može dogoditi da pomrete vi prije nego generacije Treće internacionale, nemate nikakve garancije za to što ste mladi da ćete kasnije umrijeti. Ali ostavimo šalu, sve što sam Vam govorio, to je točno. Uzmimo samo Zagreb partizanski. Pa zapravo ovu temu još nitko nije tako reći ni taknuo.
- Da, Krleža, ali svi koji ste u to vrijeme bili glavni, svi ste napokon ispali sumnjivi - veli Šuvar.
- Ostavi Ti to, Stipe! Nema ni jednog imena u historiji koje ne ispada na kraju sumnjivo. Filter je historije takav da mnogo toga što prolazi kroza nj ostaje na cjediljkama.

Predsjednik Latin je odgovorio Krleži da namjeravaju objaviti opsežnu monografiju o Zagrebu, i da žele da predgovor napiše Krleža. Osim Tita, koji je u nekoliko navrata govorio o historijskoj ulozi Zagreba u radničkom, socijalističkom i komunističkom pokretu, nitko više nije tako reći ništa rekao, pa bi to s obzirom na poznavanje problematike, historije nastanka i razvitka ovoga grada u svakom pogledu najproduhovljenije mogao napisati Krleža.
- Ja nemam vremena - odgovara on - ja sam na odlasku.
- No, sada se ne bih ni ja šalio – kaže Šuvar. - Zagreb je kolijevka naše marksističke misli i najjači centar našeg radničkog i komunističkog pokreta i to zaslužuje istinsku eksplikaciju, koju jedino Vi, druže Krleža, možete dati, jer bili ste konstanta svega toga i to je posao za Vaše nenadmašno pero. Nemojte odbiti. Napišite nešto slično kao ono o Zadru. Kako ste toplo progovorili o Zadru, na sličan način progovorite i o Zagrebu.

Sastanku se bližio kraj, gosti su se digli da se pozdrave s Krležom, a Latin je priupitao:
- Možemo li poneki put nazvati telefonom i doći na piće, pa makar ga mi donijeli?
- Nije potrebno. Pića ima dovoljno.
- Da - dodaje Latin - postoji stara izreka: Čuvajte se onih koji nose poklone.
Ispratio sam goste do ulaznih vrata, a zatim smo prešli u blagovaonicu, gdje je Ivka postavljala ručak.
Stavili smo Povelju među Krležine knjige i kad sam sjeo na mjesto pored stola Krleža se po bogzna koji put vratio Beli:
- Sinoć mi se u snu poslije tri mjeseca javila Bela. Bila je vrlo vedra i vesela. Negdje u kuhinji, ili na balkonu moje majke na Prilazu 5a. To je sunčana strana i bilo je mnogo sunca na prozoru. Tamo je preko puta vrt i u vrtu je nekoliko zgrada. Ona se sunčala leđima okrenutim prema prozoru, prema suncu; ja priđem pa je grlim i ljubim. Ona se trzne:
'Jesi li Ti lud! Gledaju nas ljudi!'
A ja se smijem, pa kažem: 'Vrlo važno, neka gledaju', a ona opet: 'Pusti me, čovječe, zaista si lud, nema smisla, pusti me na miru.'
I u tom se trenutku probudih. Dakle, Bela se javila prvi put nakon što je otišla. Lijep vedar san.“

Enes Čengić, S Krležom iz dana u dan (1980-1981), U sjeni smrti

Bela

NI PROSJACI NISU ŠTO SU BILI

Jučer pijemo pivo
Pod suncobranom kafića na korzu
Prilazi stolu prosjakinja
Mlada i profesionalna
Traži lovu
Dečki ju tjeraju
Nemamo ništa
Ni mi nemamo kažu
Ona nas gleda i okreće se da ode
Ipak vadim novčanik
I istresam u krilo metal
Dajem joj 2 eura
Pa daj mi još kaže
Nemam više
Ali ona je uporna
Želi još
Spremam novce u novčanik
Ne dam joj „još“
Odlazi nezadovoljna
Dobro da nas nije ispsovala
Mislim si

kako cam clatkaaaaa







i mi smo tamo bili i vino smo pili i još nam je jezik mokar ...

Ne volim tehnički korektne tekstove, ubija me doslovnost i namjera. Čitam ih s prezirom. Onda idem u utočišta. Plemeniti tekst koji sjeda u grlo, srce i želudac. Zaobilaznim putem osvaja mozak. Odjednom si u mreži teksta koji te obavija i pretvara u kukuljicu iz koje će se izleći neki drukčiji leptir, ti, novi, oplemenjeniji, udaljeniji od moljca. Postoje takvi pisci i takvi čitači. Traže se uzajamno i privlače kao magneti. Želim da me ulove, želim biti lovina onih najvećih, njihovih dubokih, sofisticiranih mreža, prezirem niskost, plitkost, njihove tekstovne mrežice su kao one za nauljenu kosu taštih žigola koji traže plaću za odrađivanje bez ljubavi, za formu bez sadržaja, za smeće. Žigolo je gimnastika, šport, ima svoja pravila i svoju burzu, svoje kupce i obožavatelje, nisam kupac žigolove robe. Kažu da su najljepša djeca rođena iz ljubavi, ne iz bračnih ugovora i biznisa. Nekad se govorilo kopilad, da su najljepša. Vrijedi i za tekstove. I za autore. I za čitatelje, one koji traže savršenu ljubav i savršeno štivo do kraja života osuđeni na vječno lutanje, prepoznajući putem i odbacujući celofansku prozirnost i surogate, kao smeće, i kad je korektno zapakirano.

Oznake: pisanje

Gavran

Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše",

Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,

Ah, nje sada nema više.

Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.

Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -

Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,

Samo to i ništa više.

Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -

Vjetar to je, ništa više.

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,

Sleti, sjede, ništa više.

Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"

Reče Gavran: "Nikad više".

Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše

S tim imenom "Nikad više".

Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".

Tad će Gavran "Nikad više".

Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,

Od "Nikada-nikad više".

Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše

Grakćuć stalno: "Nikad više".

Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše

O n a ne će nikad više.

Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."

Rače Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"

Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"

Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"

Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše

Ustat neće - nikad više!

Padaju kiše...

Padaju kiše
Mahovina pije i diše
Nećkam se
Ići ćeš nećeš
Na kiši pokisnuti
Na knjigama kišobran
Knjige i kiše
Da mi je Mjesec u Škorpionu u karti piše
Da ne privlači ih materijalno
(Točno)
Privlače ih velovi i ruju u skriveno
(Točno)
Ali samo kad su zainteresirani
Ali to je iznimno
(Točno)
Višak užitaka, preplavljuju se tajnim užicima
(Točno)
Da će ubost žabu jer je to jače od njih
(Pazimo, pazimo)
Ne skidaju se s opsesije
(Hmmmmmmm)
Pusti ga nek ode
Ne treba ti više.

Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu Geralda Posnera

“U povijesnom sporazumu iz 1933., Vatikan je bio prva suverena država koja je potpisala bilateralni ugovor s Trećim Reichom Adolfa Hitlera. Nacisti su obećali zaštititi katolike unutar Njemačke u zamjenu za to da crkva podrži Hitlerovu vladu.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Na kraju je 400.000 Nijemaca sterilizirano, a Vatikan nije izdao pastoralno pismo protiv toga još jedno desetljeće, tek nakon što se plima rata počela okretati protiv nacista.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Izvještaj koji je proučavao smrtovnice iz sredine 1980-ih zaključio je da je “Stopa smrtnosti svećenika od AIDS-a najmanje četiri puta veća od opće populacije.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Mussolinijevo inzistiranje na javnom moralu, uvjerenje u inferiornu ulogu žene i zabrana kontracepcije i pobačaja učinilo je fašiste prihvatljivima crkvi.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Ivan Pavao bio je promatrač dok je američka crkva tiho odobravala novu agresivnu pravnu strategiju koja je uključivala, kako je Washington Post otkrio, “unajmljivanje moćnih odvjetničkih tvrtki i privatnih detektiva da ispitaju osobne živote crkvenih tužitelja, boreći se da dokumenti ostanu tajni i angažirajući se na novim taktikama za smanjenje istraga.“
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Svi su otišli iz Londona samo odmahujući glavama u nevjerici”, prisjetio se Elan Steinberg, predstavnik Svjetskog židovskog kongresa. “Dvjesto tona zlata pronacističke hrvatske vlade našlo je put do Vatikana. Ovdje su bili, jedna od velikih svjetskih moralnih institucija, i odbili su nam reći kakvo je njihovo stajalište, a kamoli mrdnuti prstom kako bi pomogli u povratu bilo kakve opljačkane imovine. Bilo je užasno razočaravajuće.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Iste godine kada je Perón posjetio, američka protuobavještajna služba zaključila je da je Vatikan kao institucija – a ne samo kao skupina raštrkanih, odmetnutih svećenika – pomagao visokorangiranim nacistima da izbjegnu pravdi.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Nije praksa Svete Stolice otkrivati podatke o vjerskoj disciplini članova klera ili redovnika prema kanonskom pravu.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Dva dana nakon što je imenovao posebnu komisiju za nadzor, uhićen je šezdesetjednogodišnji monsinjor Nunzio Scarano, viši računovođa APSA-e. Tužitelji su ga optužili da je bio glavni u pomaganju prijateljima da izbjegnu porez na 26,2 milijuna dolara, od kojih je dio gotovine preletio u Italiju privatnim zrakoplovom iz Švicarske.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“U zamjenu za neke široke izmjene koje je zahtijevala socijalistička vlada od crkvenog konkordata iz 1929., Italija je pristala preuzeti ostatak nagodbe od 406 milijuna dolara. Promjene konkordata nekada bi bile nezamislive. Crkva je odustala od inzistiranja da rimokatolicizam bude državna religija. Dalje, država je morala potvrditi crkveno poništene brakove. Roditelji su dobili pravo da svoju djecu isključe iz ranije obvezne nastave vjeronauka. I Rim se više nije smatrao "svetim gradom", klasifikacijom koja je omogućila Vatikanu da spriječi striptiz klubove i porno industriju. Italija je čak uspjela natjerati crkvu da se odrekne kontrole nad židovskim katakombama. “Novi konkordat je još jedan primjer sve manjeg utjecaja Rimokatoličke crkve na građanski život u Italiji,” primijetio je The New York Times. Zauzvrat, Italija je uvela porez “osam na tisuću”, u kojem je 0,8 posto porez na dohodak koji su plaćali obični Talijani dijelio se jednoj od dvanaest vjerskih organizacija priznatih od države. Tijekom prvih godina, gotovo 90 posto poreza odlazilo je Katoličkoj crkvi (do 2010. crkva je dobivala manje od 50 posto jer je porez bio pravednije raspoređen). Ne samo da je porez oslobodio Italiju odgovornosti za godišnju subvenciju od 135 milijuna dolara koju je plaćala za 35 000 svećenika u zemlji, to je značilo da je crkva imala stalan i pouzdan izvor prijeko potrebnog prihoda.“
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Institut za primijenjena ekonomska i društvena istraživanja Sveučilišta u Melbourneu objavio je rezultate opsežne studije o međunarodnom pranju novca. Autori su usporedili bankarske sustave dvjesto zemalja. Vatikan je rangiran među deset najvećih utočišta za pranje novca, iza Luksemburga, Švicarske, Kajmanskih otoka i Lihtenštajna, ali ispred Singapura.
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Berryjeva istraga bila je žestoka optužba o tome kako su crkveni dužnosnici u Louisiani zataškavali izvješća o seksualnom zlostavljanju maloljetnika i davali sve od sebe da isplate žrtvama da ih ušute. U vrijeme kada je njegova priča objavljena, malena biskupija Lafayette u kojoj je Gauthe počinio svoje zločine bila je duboko u minusu od 4,2 milijuna dolara u povjerljivim nagodbama obiteljima devet žrtava i 114 milijuna dolara neriješenih potraživanja u još jedanaest tužbi.“
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“U Drugom svjetskom ratu, šutnja Pija XII pomogla je u zaštiti složene mreže isprepletenih poslovnih interesa s Trećim Reichom, odnosa koji su donijeli značajnu dobit Vatikanu. U nekim slučajevima radi se o poslovima koje je Crkva do danas nijekala.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Mala grupa Benedictovih pristaša okupljenih te večeri nije bila samo uzrujana zbog toga što su novčane stvari krenule po zlu. Dok su te večeri razgovarali, bilo je nešto što je većinu njih natjeralo da se koprca. Vidjeli su dokaz onoga što se naziva "gej lobi". Zajednička veza između homoseksualnih svećenika na najvišim položajima u kuriji bila je ta da su napustili svoje zavjete celibata. Problem je, složila se mala grupa, u tome što su često koristili seks kao mrkvu za napredovanje ambicioznih svećenika u usponu. Bilo je žalosno, zaključili su, da je brza karijera nadohvat ruke za svakog svećenika koji je voljan podložiti se vatikanskom ekvivalentu kauča za kasting.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“ Play, don’t pray, Igraj, nemoj se moliti” bila je mantra za neke, koji su prema insajderima uključivali večernje zabave svećenika i muških prostitutki koje su završavale noćima droge i seksa.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Kada je Turčin Ali Agca ranio papu Ivana Pavla II 1981., i meta i potencijalni ubojica bili su unutar teritorija Vatikana”, napisao je George Armstrong, ugledni dopisnik londonskog Guardiana iz Rima. “Vatikan je bio sretan što ga je uhitio, sudio mu i osudio ga u Italiji, prema talijanskom zakonu, a njegova doživotna kazna bit će na teret talijanskih poreznih obveznika. Vatikan postaje druga država samo kada to odluči."
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“A popularni svećenik, otac Dyonisy Juricev, napisao je u vodećim novinama da više nije grijeh ubijati Srbe ili Židove ako imaju najmanje sedam godina.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Zauzvrat, Vatikan je dao Hitleru službenu podršku koju je želio. Članak 16. Reichskonkordata zahtijevao je od njemačkih biskupa i kardinala prisegu na lojalnost Trećem Reichu.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

““Božji bankari“ probija se kroz masu dezinformacija kako bi predstavili neuljepšani prikaz potrage za novcem i moći u Rimokatoličkoj crkvi. Uljepšavanje nije potrebno. Ta stvarna priča je dovoljno šokantna.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Dopunsko izvješće vlade SAD-a na 180 stranica objavljeno tog proljeća (2. lipnja 1998.) pružilo je više dokaza da su neutralne zemlje, uključujući Vatikan, profitirale skrivajući nacističko zlato u svojim središnjim bankama.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Mogu vam reći da sam uzeo sva imena koja sam našao u novinama i sam ih potražio. Nisam našao niti jedno od ovih imena. Ovaj šef mafije, ovaj političar, Osama bin Laden. Nitko od njih nema račune ovdje, niti su ovlašteni za račune.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Gianluigi Nuzzi, autor knjige iz 2009. koja je ubrzala niz događaja od Caloijina izlaska do motu propria, izrazio je osjećaje mnogih vatikanologa: “Prije nekoliko godina, zakon protiv pranja novca u Vatikanu i Svetom Vidjeti bi bilo nezamislivo. Govorili su: ‘Mi smo suverena država; to su naši poslovi.’ Važna stvar je da su stvorili zakon protiv pranja novca i tijelo koje će ga provoditi. Bez toga će Vatikanska banka ostati offshore banka.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Castillo Lara je vjerovao da možda neće biti moguće srušiti paralelni IOR bez da se Vatikanska banka sruši sama na sebe. Na svakom je koraku vješto blokirao Caloijine napore da banku učini transparentnijom. Neki su reformatori u međuvremenu sumnjali da je kardinal više od samo prepreke reformi. Mislili su da je moćni šef APSA-e bio izvor curenja informacija iz tiska zbog kojih se činilo da Caloijin tim nije uspio obuzdati sumnjive aktivnosti banke.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Kasne te jeseni, venezuelanski odvjetnik, Alberto Jaime Berti, surađivao je s talijanskim sucima u zamjenu za imunitet od kaznenog progona zbog optužbi da je IOR bio u središtu pranja nekoliko stotina milijuna dolara preko švicarskih i panamskih banaka u korist nekolicine visokih rukovoditelja Opus Dei organizacije. Talijanski mediji izvijestili su da je Berti označio De Bonisa kao svoju vezu s Vatikanskom bankom i predočio desetke dokumenata s monsinjorovim potpisom. Tužitelji su vjerovali da je De Bonis imao ključ sefa u ženevskoj Banque de Paris et des Pays-Bas. U toj se kutiji, rekao je Berti, nalazila skrivena dokumentacija koja točno pokazuje kako je IOR prao novac. De Bonis, ogrnut imunitetom na položaju Malteških vitezova, zanijekao je da uopće poznaje Bertija. Tužitelji su morali odstupiti, budući da nisu mogli ništa protiv njega.“
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“OSS-u je trebalo gotovo dvije godine nakon formiranja IOR-a (IOR - institut za vjerska djela, poznatiji kao Vatikanska banka) prije nego što je naišao na obavještajne podatke da je Hitlerova Reichsbank prebacivala novac u Vatikan i prikrivala njegovo podrijetlo koristeći švicarsku banku kao posrednika.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Talijanski novinari otkrili su dokaze da je Vatikan uložio u Istituto Farmacologico Serono, farmaceutsku tvrtku koja je proizvodila kontracepcijske pilule, kao i u Udine, proizvođača vojnog oružja (postojala su i nepotvrđena novinska izvješća o crkvenom novcu uloženom u proizvodnju pištolja Beretti, u Monte Carlo kasino i tiskaru koja je izdavala pornografske časopise)."
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Bordoni i njegova žena pobjegli su u Venezuelu, gdje je on iskoristio dio ukradenog novca za kupnju kuće i državljanstva vrijedne 3 milijuna dolara.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

“Konferencija katoličkih biskupa SAD-a odobrila je studiju. Zaključeno je da je 95 posto američkih biskupija imalo barem jednu pritužbu na seksualno zlostavljanje maloljetnika od strane svećenika (autori nisu računali incidente prije 1950.).Tijekom pet i više desetljeća, 4 392 svećenika optuženo je za zlostavljanje 10 667 djece, brojka koja je u nekim godinama iznosila čak 10 posto svih svećenika. Najmanje 143 su bili serijski zlostavljači koji su vršili svoje napade u više biskupija. Četiri od od pet žrtava bili su maloljetni dječaci.”
 Gerald Posner, Božji bankari: Povijest novca i moći u Vatikanu

CONTRACTUS PIGNERATICIUS

Ugovor
Založeni predmet postaje
Rimska provincija

Kurija ruča

Nema besplatnog ručka
Robovi za kurijin ručak rade i umiru
Ili iseljavaju masovno pod
Cipelom od crvene kože iz Maroka


Živjeti se ne mora
Rim ploviti mora
Provincija laganini tone
I nestaje

Kurija organizira neprestano
Hodove, moljenja i klečanja
Medievalizam prerasta u
Mitomaniju i promidžbu

Hipnotiziranje rimskog roba

Rob više ne ruča u svom dvorištu kao nekad
Deložiran je
U ogromne redove pred „socijalnim samoposlugama“
I „pučkim kuhinjama“

Kamatari trljaju ruke

A starac je obučen u purpur i grimiz
Ukrašen zlatom, dragim kamenjem i biserjem
A u ruci mu je zlatna čaša
Puna odvratnosti i prljavštine
Njegovog bluda

Quo vadis, Domine?
Venio Romam iterum crucifigi.

moje slike AI generirane

Albert Birkle | "Posljednje kuće (veliki grad)" - 1922
Birkle je bio slikar nove objektivnosti. Kako bi izbjegao političke turbulencije, 1932. napušta Berlin i s obitelji seli u Salzburg. Godine 1937. nacisti su njegovo djelo klasificirali kao 'degenerirano' i zaplijenili ga iz javnih zbirki.

https://www.tuttartpitturasculturapoesiamusica.com/2023/03/albert-birkle.html

„Nova stvarnost ili nova objektivnost (njemački Neue Sachlichkeit) naziv je za slikarski smjer koji se pojavio oko 1922. godine u njemačkoj Weimarskoj Republici, kao reakcija, ali i nastavak ekspresionizma. Naziv je prvi koristio kritičar Gustav Friedrich Hartlaub poslije ekspresionističke retrospektivne izložbe u Mannheimu 1925. godine. Nova stvarnost se nalazi između ekspresionizma iz kojeg se razvila i magičnog realizma, a razvija se usporedo s dadaizmom i nadrealizmom, a imala je i veliki utjecaj na socijalistički realizam. Razvoj ovog smjera je prekinut pojavom nacizma.
Nova stvarnost imala je i utjecaj na film, arhitekturu, dizajn svakodnevnih predmeta, te književnost. Odlike nove stvarnosti su naglašavanje čistih formi, funkcionalnost bez suvišnih kičastih ukrasa. Umjetnici nove stvarnosti su odbacivali subjektivnost i romantičarsku žudnju prvih ekspresionista, te su u uduhu Weimarskih intelektualaca pozivali na borbu uz opću suradnju, angažiranost i odbacivanje romantičarskog idealizma. U slikarstvu su inzistirali na preciznom i gotovo fotografski vjernom, verističkom reproduciranju predmeta oštro ocrtanih kontura te zatvorenih ploha boje, iznoseći motive tragičnih posljedica Prvog svjetskog rata koji je na razne načine unesrećio i obogaljio veliki broj ljudi, učinivši ih nesposobnima za normalan život.
Otto Dix (1891. – 1867.) i George Grosz (1893. – 1959.) su bili izrazito satirični, podrugljivi i žestoko kritični prema ondašnjem etabliranom buržoarskom društvu koje se, stavljeno pod verističko povećalo, pokazuje u svom pravom licu, kao ružna i zla karikaturalna groteska.
Ostali značajniji predstavnici nove stvarnosti su: Otto Griebel, Wilhelm Schmid, Georg Scholz, Gustav Wunderwald, Alexander Kanoldt, Georg Schrimpf, Anita Rée, Carl Grossberg i dr.“

MAČKE

Mace me vole
Ponašaju se prirodno
Nikad ne bježe kad prolazim
Nekad mi i priđu
I izvale se da im češkam trbuh
Maco neću te češkati
A nemam ni miša u torbi
Ali prepoznajemo se uzajamno
Gleda me u oči
Da od iste smo vrste

Čitaš smeće i ne možeš vjerovati da takvo smeće netko može pisati ili distribuirati. Ali postoje ljubitelji smeća. Kopaju po smeću i uživaju. Ne iz potrebe nego iz čiste zadanosti vlastitim nivoom. Čitam Lorensov esej o ženama, Dajte joj model se zove. Po Lorensu, žena je zadana modelom koji određuje muškarac. Naravno da je taj model kratkotrajan kao rok trajanja bilo koje namirnice za konzumaciju. I upravo tom dehumaniziranom modelu ljudskog bića koje će biti kupljeno samo ako je lijepo, mlado i svježe, a ako je nedajbože čovjek bolestan, star, debeli ili ružan, bolje da se odmah, po nazi priručniku za djevojčice, ubije. Da će djevojčica prditi i biti debela i ružna i alchajmerska i neće vrijediti ni pišljivog boba (za rasplod valjda) kad ostari, piše neka „priručnike“ za djevojčice. Profesorica Crenshaw objašnjava: "Ako nemate leću koja je obučena da promatra kako se različiti oblici diskriminacije spajaju, malo je vjerojatno da ćete razviti skup politika koje će biti inkluzivne koliko trebaju." Stay Woke!

Danas sam se dugo kupala jer sam imala neke probavne probleme od nedjeljnog prejedanja pa kad sam krenula tuširati se rekoh sebi kad sam već tu, unutra, to mislim na kadu koja je fina, velika i udobna, nikada nisam razumjela ljubitelje tuš kabina koji bi razbijali kade da metnu tuš kabine, jer volim umotat se do grla vrućom, ali ne i prevrućom vodom, pa kad sam već tu, zavalila sam se i pustila vruću nek curi, i gledala dugo u strop i geografsku kartu na njemu, jer od ovih gore curila je kada i ostavila kao obris Australije na mom stropu, pa sam zamaštala o zemlji koju su stvorili britanski kriminalci i zatvorenici, i kako im je uspjelo stvoriti današnju Australiju (i zgradu opere u Sydneyu), i sve te multikulturne gradove s useljenicima, tu sad moram spomenuti i Petera Weira, australski redatelj čijim filmovima sam bila fascinirana, kad su došli kod nas, nekako i kada sam kupila svoj prvi full HD, zna se da su televizori postali u kući ono što je nekad bilo „ognjšte“, u rječniku mi pod ognjište veli: vidi oganj, ali ovo je post o Australiji.

Kupam se i mislim na Australiju


Moj veliki Atlas svijeta

MIT O MESU
(mesarska)

Stvorio je mit o mesu
Da meso mora biti
Mlado, nježno i podatno
Lijepe boje i mirisa
Po svježoj i neustajaloj krvi
I drhtavo na ruci
Prije upotrebe i konzumacije
U pećima i na plamenu
O kojem mitu razmišljam
Dok gledam u njegovo
S druge strane vitrine
I da li da kliknem
Aleluja!

"Ljudi koji nose naočale doista imaju veću vjerojatnost da će biti pametni, kaže velika studija

To je jedan od najstarijih, vremenski istrošenih klišeja: da su ljudi koji nose naočale nekako pametniji od onih koji ih ne nose. To je smiješno, neutemeljeno i - pokazalo se - zapravo istinito.

Najveća studija do danas koja istražuje genetske temelje inteligencije sugerira da zapravo postoji veza između nošenja naočala (ili kontaktnih leća) i kognitivnih funkcija, pri čemu je vjerojatnost da će inteligentni ljudi nositi naočale gotovo 30 posto veća.

"Ova studija, najveća genetska studija kognitivnih funkcija, identificirala je mnoge genetske razlike koje doprinose nasljednosti vještina razmišljanja", kaže genetska statističarka Gail Davies sa Sveučilišta Edinburgh u Velikoj Britaniji.

Davies i njezin tim pročešljali su genetske informacije više od 300.000 pojedinaca prikupljene iz postojećih genomskih baza podataka, u kojima su sudionici predali uzorke za analizu DNK, odgovorili na upitnike i podvrgnuti se testovima koji su osmišljeni kako bi se odredila njihova opća kognitivna sposobnost.

Kada su analizirali genetske podatke, istraživači su otkrili 148 regija diljem genoma povezanih s općom kognitivnom funkcijom, uključujući 58 genomskih mjesta koja prethodno nisu bila povezana s inteligencijom. Također su pronašli 42 genomska lokusa povezana s vremenom reakcije, od kojih je 40 novo za znanost.

U studiji su svi sudionici iz tri postojeće kohorte bili europskog podrijetla i stari između 16 i 102 godine, a među ovom skupinom, oni koji su pokazali veću inteligenciju imali su 28 posto veću vjerojatnost da će trebati naočale ili kontaktne leće i 32 posto veću vjerojatnost biti kratkovidan.

“Prije manje od deset godina tražili smo gene povezane s inteligencijom s oko 3000 sudionika, a nismo pronašli gotovo ništa”, kaže jedan od istraživača, kognitivni epidemiolog Ian Deary.

"Sada sa 100 puta većim brojem sudionika i s više od 200 znanstvenika koji rade zajedno, otkrili smo gotovo 150 genetskih regija koje su povezane s tim koliko su ljudi pametni."



The Symbolism and Appeal of Wearing Glasses
https://webeyecare.com/blog/the-symbolism-and-appeal-of-wearing-glasses/