VIA LACTEA

Ljubim mu brkove
On diže ruku u znak negodovanja
Pitam ga podmuklo
Tako počinjem svađe

Kud me vodiš danas?

Šuti i piše u laptop

Otvaram treće oko
Gledam sve naše vikende
Kruže u svemiru
Kakvi bijahu na početku
Takvi i sada i zauvijek
Na vijeke vjekova amen
Isti ko klonovi
Stotine naših jednakih vikenda
Rula oko Sunca
Jednoličnom brzinom

Tisuću osamsto dvadeset i peti isti vikend prolazi

Smijem se i kažem
Iz čiste zajebancije
Poslije glasnog monologa
O godinama bačenim
Jednoj po jednoj
U ponor
Onaj Nietzscheov
Koji gleda u tebe
Bla bla bla bla bla
Uvijek isto
Gledam u isto
I Isto je počelo gledati u mene

Kaže: Tiše!

I zatvara prozore i vrata

Ako mrtvaci čuju uopće

Tu se ništa ne mrda i ne čuje
Samo tišina u tišini
Sipi po svemu

Zvuk izaziva nelagodu
Gradovi tišine i depre
Ili usiljenih orgija
I propovjednika to go
Ubacite kovanicu
I uzmite svog propovjednika to go

Treba otići

Gledam u noć
On nikada ne ide u noć
Jednom sam rekla mogli bi
Poslije ponoći otići na rijeku
S dekama i dalekozorom
I gledati Suze Svetog Lovre
Cijelu noć

Bijelo me pogledao
Morse je na TV

Via Lactea svjetluca sad u svemiru
Milijarde zvijezda i Zemlja juri spiralnom galaksijom
Deveta je noć astronomskog ljeta
Curi mlijeko božice Here…

Još nikad nismo šetali u dva tri ujutro

Kud bi sutra mogli ići - pita
Čvrsto udubljen u stranicu na zaslonu

Okrećem se u sobu
Moj heureka bravado -
SUTRA bi mogli………………
IĆI NA MARS!