Albert Birkle | "Posljednje kuće (veliki grad)" - 1922
Birkle je bio slikar nove objektivnosti. Kako bi izbjegao političke turbulencije, 1932. napušta Berlin i s obitelji seli u Salzburg. Godine 1937. nacisti su njegovo djelo klasificirali kao 'degenerirano' i zaplijenili ga iz javnih zbirki.

https://www.tuttartpitturasculturapoesiamusica.com/2023/03/albert-birkle.html

„Nova stvarnost ili nova objektivnost (njemački Neue Sachlichkeit) naziv je za slikarski smjer koji se pojavio oko 1922. godine u njemačkoj Weimarskoj Republici, kao reakcija, ali i nastavak ekspresionizma. Naziv je prvi koristio kritičar Gustav Friedrich Hartlaub poslije ekspresionističke retrospektivne izložbe u Mannheimu 1925. godine. Nova stvarnost se nalazi između ekspresionizma iz kojeg se razvila i magičnog realizma, a razvija se usporedo s dadaizmom i nadrealizmom, a imala je i veliki utjecaj na socijalistički realizam. Razvoj ovog smjera je prekinut pojavom nacizma.
Nova stvarnost imala je i utjecaj na film, arhitekturu, dizajn svakodnevnih predmeta, te književnost. Odlike nove stvarnosti su naglašavanje čistih formi, funkcionalnost bez suvišnih kičastih ukrasa. Umjetnici nove stvarnosti su odbacivali subjektivnost i romantičarsku žudnju prvih ekspresionista, te su u uduhu Weimarskih intelektualaca pozivali na borbu uz opću suradnju, angažiranost i odbacivanje romantičarskog idealizma. U slikarstvu su inzistirali na preciznom i gotovo fotografski vjernom, verističkom reproduciranju predmeta oštro ocrtanih kontura te zatvorenih ploha boje, iznoseći motive tragičnih posljedica Prvog svjetskog rata koji je na razne načine unesrećio i obogaljio veliki broj ljudi, učinivši ih nesposobnima za normalan život.
Otto Dix (1891. – 1867.) i George Grosz (1893. – 1959.) su bili izrazito satirični, podrugljivi i žestoko kritični prema ondašnjem etabliranom buržoarskom društvu koje se, stavljeno pod verističko povećalo, pokazuje u svom pravom licu, kao ružna i zla karikaturalna groteska.
Ostali značajniji predstavnici nove stvarnosti su: Otto Griebel, Wilhelm Schmid, Georg Scholz, Gustav Wunderwald, Alexander Kanoldt, Georg Schrimpf, Anita Rée, Carl Grossberg i dr.“