Sewen

31.05.2011., utorak

SVE NA SVOJE MJESTO DOĐE Nije život buruleska Da iscuri poput pjeska, Kroz prste. Tu su ljudi koje hoću Još se pred spavanje noću Prekrste. Nije život s tobom stao, Poruke sam odaslao, Svijetu svom. Hoću da se samnom časte, Vratit će se stare laste U moj dom. Jer i ja Ja sam ptica slobodna, Moja priča tužna nije Ojača što ne ubije, Tuga ima slabe vođe Sve na svoje mjesto dođe.

KAD SE ODGOVORI ZBROJE Tvoj broj sam odavno izbrisao Iz adresara, Ti si ljubav stara. Al' sam ga u misli zapisao, Neće van, Mada tebi ne trebam. I neću plakati, niti moliti, Ni govoriti, Koliko mi fališ. Život razmješta, krivo namješta, Nije potrebno Da ikoga žališ. Tko te nosi, tko te sanja, Na daleka putovanja, Kome ostala je sjeta, Dok se vraća s ruba svijeta. Ništa o tom nećeš znati, Ništa neće da te vrati, Kad se odgovori zbroje, Ti još ne znaš ljubav što je.

NE PJEVAJTE O LJUBAVI Spominju mi u pjesmama Da je mjesec sav od zlata, U noćima i bez zvijezda On otvara svaka vrata. Spominju mi u pjesmama Da se prva ljubav pamti, Ti što sjećanja mi lomiš Ništa od tog ja ne dam ti. Ne pjevajte o ljubavi više Ako niste voljeli ko ja Onaj koji stihove te piše Njega nije tuga dotakla.

30.05.2011., ponedjeljak

BURA Kod nas bura puno piza Još kad priđe ti iz bliza, Francuzice moja mala Bili samnom profeštala. Ona dama iz Pariza Kad god dođe me bombiza, Čekaj, čekaj pa ćeš vidit, Da će ti se bura svidit. Kada krene priko vlaške Pa do svake stine Paške, Načmi pršut, vrti janje, A poslin na milovanje. Nema zaklona ni štita, Kad se spusti s Velebita, Na mene se ti nasadi Da te bura ne priladi. Sad se lipo doma vrati Ja te više neću zvati, Ti ćeš mene jer si rekla Da si burnu jubav stekla.

KLETVA Bacila je priko skala, Kitu bilih jorgovana, Da mi mirišu na sriću, U tuđinu sam otić ću. Ostala je s dvoje dice, Sa dvi male prepelice, Nisan zna da moju sriću, Neću vidit, a umrit ću. Jel' to kletva, šta me kosi, Na srcu se teško nosi, Crno jutro osvanilo, Na pola me rascipilo, Jel' to kletva dragog Boga, Ne mogu mu priko toga, Nek me uzme ovog trena Meni fali moja žena. Ostala je s dvoje dice, Obe nose njeno lice, Naresle su, nek' odlete, Ja ću prosut vode svete. One dobre jude nać' će Dobre kuće izabrat će, Mene neka daju noći Ja ću mojoj staroj poći

AKO SE RASTANEMO Tišina I u meni samo muk. Ti i ja Duga je stvorila luk. Ta prokleta tišina lije, U lice se smije, To nije pošteno A sve je oprošteno. Tišina, U dušu se lako uvuče, Ti i ja Ljudi da odluče. Što je sve bilo prije, Što je potrebnije, To je pošteno I sve je oprošteno Ako se rastanemo k'o ptice od jata, Suton kad vrišti i obalu hvata, U testamentu pod kamen ću ja, Srce ti snove, sve ostavlja.

29.05.2011., nedjelja

KAIĆ Ne valja se more, samo od sebe, Već ga vitar dira, vitar kad potira, Mislin srićo moja, mislin na tebe, Svaki dan. Oseka si meni i moj plimni val, O života bilo, sve bi priživilo, Da ti budem luka, najfiniji žal, Svaki dan. Bez jedara, ja san kaić, Čekan kad ćeš opet naić, Ma san o kruzera jači I nadan se da ti nešto značin!

RUŽICE Propupala bijela ruža Pa se diči dok se pruža, I miriše sva od slada, Prepoznaš li miris sada, Dal' se ikad dušo sjetiš, Mir moj da mi poremetiš. Otkad nisi ovdje bila, Otkad si me ostavila, Pet je puta ruža mala, Samo meni mirisala, Pet je puta trnje svoje, Zabila u srce moje. Ružo moja, ružice, Bivša moja družice, Svih godina što si cvala, Zbog toga ti ružo hvala, Al' me boli, što si ružo bijela, Poklonila sreću pa otela...

MENI NIJE ŽAO Gradili smo iste mostove Izdržali iste postove, Više nećeš preko rijeke Granice su predaleke. Imali smo slične namjere, Slatke svađe, slatke zavjere, Neću ni ja rijeku preć' K'o da nemam što ti reć' Ali znaj, I sad kad je svemu kraj, Meni nije žao što smo djelili, Što smo nebo oblacma bijelili, Što smo cvijećem mirisali, Al' mi žao, sve smo izbrisali...

MOJ SOKOLE Moj sokole, moja ruko desna, Naša kuća postala ti tijesna, Moj sokole, jel' to meni prijetiš, Širiš krila, htio bi da letiš. Moj sokole i lijevu sam dala, Kad sam tebe diko odabrala. Moj sokole što ti pravo nije, Ja te volim danas k'o i prije. Moj sokole, vidim ti na licu, Nebom tražiš drugu sokolicu, Nije život samo med i svila, Raširit ću i ja svoja krila.

UČINJENO Više ne prepoznajem Niti sebe, niti tebe, I teške stvari doznajem, Što govore, Možda je od ljubomore. Živimo zbog razloga, Tko izađe, neće ući Krhka nam je podloga Pa će pući. Možda je od ljubomore. Ne molim se, niti znam, Olako ti opraštam, Jer ne poznam molitve Da bi djela spasile. Učinjeno, ostavljeno, I sve je zaboravljeno, Prolili smo vodu mi A nismo se napili.

TRAG OD KREDE Saznat ćeš iz prve ruke, Odgovore i odluke, To sam i od tebe htio, Ja te nisam ostavio. Ne nosiš se kao dama, Ni u ovim godinama, I još uvijek loše lažeš I zbog laži odustaješ. U sjećanju, trag od krede, I u zbilji kose sijede, Što je bilo, što će biti, Nemamo šta provjeriti. Možda lažem, možda nisam, Jednom vjerovah ja i sam, Ništa nije bitno više, Onaj trag se krede briše.

28.05.2011., subota

MOJ VRT SAM JA U vrtu mom, tajanstvenom, Skriven je svijet, lijep za umrijet. I često ja, poželim da, Zaboravim sve, odem i bez tragova. U vrtu mom, tajanstvenom, Ja mjenjam sve, za oproste, I bedeme, na granice, Postavljam, nitko neće uć' bez lozinke... Ja se ne mogu mjenjati, To i ne želim, Zato se selim, Ja se ne mogu mjenjati, Tajna se zna, Moj vrt sam ja.

VEČERAS MI TREBAŠ Večeras mi trebaš I sutra ću reći isto, Sve sam pripremio I sve je čisto. Večeras mi trebaš Uz večeru imamo svijeće, Dobro je da se uči To što se ne stječe. Ne živim više ja Životom buntovnika, Spreman sam za život naš, A ti to znati nećeš Ako ne pokušaš. Možda smo još uvijek stranci, Al' ne mora biti zauvijek, Samo smo u stanci, I vjerujem da sve Pravim putem krenut će...

KAD NISAM UZ NJU Prid portunom kantaduri Zapivali lipoj curi, Za koga se ona redi, Oslobodi, ne uvedi. Razbit ću se ja o stine, I piva bi o žestine, Ja san triba nju isprosit I najskuplji veštit nosit. Odnija vrag sve luke svita, Sve brode i kapitane, I sve ća na jezik stane. I neka me niko ništa ne pita, Svatova trista Skončat ću smista. Nek ode sve u ariju, Kad nisam uz nju! Nek ode sve u ariju, Za moju Mariju!

27.05.2011., petak

VUK Mi smo bili bića dva Srca su nam kucala U ritmu istom, U ritmu čistom. Od jedanput stade sat, Odlučio ne kucat, U ritmu znanom, Lijevom stranom. Ja živim kao vuk, neprihvaćen od svih, Ja svoju vučicu, izgubih. Kada ljubav prestane Pola svijeta nestane, Moja polovica je siva, Tvoja tebe meni skriva, Kad se ljubav ugasi, Kad se tuga oglasi, Noći para čudan zvuk, To zavija stari vuk.

SPAVAJ SRCE MOJE Evo jutro ide, sa bakljom u ruci, Spavaj srce moje, samo se povuci. Nisu više jutra, kad je s nama bila, Spavaj srce moje, nas je ostavila. Al' kad kucaš, nak se čuje Da ne kažu, umrlo je, Ako šutiš, neće znati Da se kući našoj vrati. Evo jutro sviće, sunce sjenu baca, Spavaj srce moje, nema poljubaca, Sva su nova jutra, samo kraj od noći, Spavaj srce moje, ona neće doći.

AKO Ne vidim buđenje uz nju, Ni u snu. Ma što ti ciganko znaš, Ti trebaš da se naspavaš. Ali nešto drugo znam, Bit ćeš sam. Ma što ti ciganko kažeš, Nisam te tražio da lažeš. Ako živ sam, Živ sam radi nje, Ako umrem Nek' me uz nju sahrane, Ako ,ako, Tako il' nikako.

KOFER SAMOĆE Rastegnut ću dušu preko trga, nek se zna, Jer tvojim sam smjehom i plačem popločan, A ti to nećeš spaziti, I moj ćeš trg pregaziti. Raširit ću ruke da te grlim, mogu to, Jer uz tebe nije ništa strano, ništa daleko, A ti ćeš samo se izmaći, I više neću te pronaći. Svu ljubav svijeta, tebi sam dao, Ni u trenutku nisam odusao. Malo mi treba, malo se hoće, A ti mi nudiš kofer samoće, Malo mi treba, manje što daš, Svejedno me ostavljaš...

KIŠE Ja te vidim samo kad se okrenem, I sve si dalja, kao dim, Skoro te i ne vidim. Al' te poznam po uvojcima kose, Vjetri ih maze, mjesto mene, Vjetri mi nose, uspomene. Zar sve se briše, među nama, Ja idem dalje, ti lutaš sama, Kredom smo ljubav, crtali cestom, Došle su kiše, nad ovim mjestom, I sve su oprale, I još su ostale...

26.05.2011., četvrtak

EVO MENE Evo mene, evo mene, Dajte vino, dajte žene, Dajte što mi noćas treba Ne nadaš se, a vrag vreba. Evo mene, ljudi moji, Sto mi tuga, srce mori, Za ostale mi je lako, Ona jedna, boli jako. Ubila je sve u meni, Drugi danas s njom se ženi, Drugi glanca moje zlato, Od mene je prepoznato. Nije zlato, sve što sja, Sada znam i ja!

JA SAM PRISTAO Lomiš me ko pogaču vruću, Zbog tebe u kuću, uć ću, Zbog tebe, razboljet ću se, I vezati u okove. Kad volim te! Lomiš me, al pristajem na to, Lako se slomi i zlato, Još lakše se taliti da, Ti to znaš. Jedina. A ja sam pristao da ti budem pratnja, Ti moja muka, ti moja patnja, A ja sam pristao, rekao sam - da, Al' ti si isto predamnom kleknula. Tebi je lako, obećanje dati, Kad samo ja ga mogu održati.

SVAKOG LJUBAV NA KRAJU ČEKA Još mi usne tvoje ime šapuću, Kao da si tu, Kao da si tu. Još se pitam što te stalno spominju, Kao da si tu, Kao da si tu. Umorilo se ovo srce od lupanja, U ljubavi zna biti odstupanja, Mi nismo dali niti centimetar, Ostade pustoš, prošao je vjetar. Još mi usne tvoje ime šapuću, Kao da si tu, Kao da si tu, Još ti sliku čuvam kao svetinju, Molim se uz nju, Molim se uz nju. Ne sviće zora, zato što je zora, Već sviće zato jer svanuti mora, Tako i mi, gdje smo stali, Ustajemo makar jednom pali. I nek se od šume, ne vidi put, Ako ne vidiš ipak ćeš čut, Nekada ljubav ne urodi plodom, I ne može sve se oprati vodom, Za svaku dušu, postoji lijeka, I svakog ljubav na kraju čeka.

AKO... Ako zalutaš i skreneš S puta koji vodi van, Ti ne brini, tu ću biti, Uvjek da te dočekam. Ako ne vidiš od svjetla, Ili sjena brani ti, Ja ću biti tvoje oči Samo ruku prihvati. Izbljedit će sjaj Al' ljubav ta ne, Svaki moj pokušaj, Ima dublje korjenje, U svjetu gdje živimo I svakoga krivimo, Teško je opstati znam, Al' još je teže biti sam. Ako neshvaćena si, I ako sve se promjeni, Od svega zaštitu ti dam, Tu uz mene ostani. Ako bezbroj pitanja, Bezbroj odgovora zna, Netko vjeruje u nas, To sam dušo prvi ja.

25.05.2011., srijeda

PRVA LJUBAV Prvu ljubav, ne dam nikom, I kada bi je tražili, I moju sjetu slikama, Nebi mi ublažili. Al' neka sjete u meni Neka me zarumeni, To su bili dani ti, Zbog kojih vrijedi živjeti. Prvu ljubav ne dam nikom Zauvijek će ostati, Nju skrio sam jer znao sam, Čovjek ja ću postati, Sa ovom šakom ljutskosti, I gardom zrele muškosti, Ja pjevat ću o ljubavi, Da se ne zaboravi. Ako me prepoznaš, Slobodno se javi, Ako sam se skrivio Samo me ispravi. Popit ćemo kavicu, Sjest ćemo na ulicu, Možemo se sjetiti Kako smo se voljeli.

SRIJEDOM U jednom kafići, da ne reklamiram, Uz kavu sa mlijekom, meditiram, Skriven pod škrtom krošnjom, ko luda, Preblizu policije, preblizu suda. Ona preko puta sjedi i čeka, Samoća me ne štedi, neka! Što da učinim, A da je ne povrijedim Da se ne osramotim... Jer takve se cure traže, A ja nemam kuraže. U jednom kafiću ja svakom srijedom, Uz kavu s mlijekom i vodu s ledom, Skriven pod škrtom krošnjom se mučim, Malo mi fali da se odlučim.

24.05.2011., utorak

BUDI SRETNA Nisam siguran, da ću izdržati, Da mogu bez tebe živjeti. Prazne su zore i sebično drske, Sve su mi postale mrske. Ja do tvog srca doprijeti neću, Ni s tobom dodirnuti pravu sreću. Nisam ni slutio kako prestaješ, Voljeti mene dok svjesno nestaješ. Zbogom, ma tko da te dijeli, Ravan nek ti je svijet cijeli, Ne mislim to javno, Al jedno je glavno, Budi sretna ti Sve nek ti se poklopi...

NAŠA... Sav život si meni, sva moja bit, Od cijelog svijeta, želim te skrit. A opet želim, da te pokažem, U svemu s tobom, ženo se slažem. Daj mi zadatak, da ga izvršim, U mirovanju, lako se gušim. Tad mi je lako i želim više, U svetom pismu, sve lijepo piše. Žena i čovjek, čovjek i žena Ginu i vole, od prvog trena. I ja sam tebi i ti si meni, Žena čovjeku i čovjek ženi!

NIZ Na pola suho, na pola mokro, Na pola slatko, na pola gorko, Odluči ljubav il' karijera, Negdje postoji barijera. Il' me uzmi il' me vrati, Ili me baci il' prihvati, Odluči, daj mi to na znanje Jer često puno znači, manje. Pa da prekinemo niz, Da ne bude navika, A već je skoro postala, Da prekinemo niz, Nek' bude tvoja odluka, Reci ili on, reci ili ja....

DA RASTANAK BUDE LAK Ovom je stazom, bez traga sunce Magla tkala svoju priču, Al' poslije svega, isto se vraćam Na istom mjestu vrbe niču. Sad mi je jasno, zašto su tužne, I zašto žrtve, nekad su nužne. Upoznat tebe, kako se smiješ, Na svijetu nema, ništa draže, Al' poslije svega, zašute usne Ni jedna riječ tu ne pomaže, Sada je kasno, ništa ne vrijedi, Zadnji put sada, kraj mene sjedi. Ne brini, neću te dirati, Ništa te, neću ni pitati, Šutimo, neka ovaj vlažan zrak, Ako je moguće, pomogne, Da rastanak bude lak.

MOŽDA SE JEDNOM VRATIŠ Uvijek sam te volio, Zato sam te pustio, Ako sretnija ćeš bit, Ja ću snove prevarit. Svaki dan bez tebe, sam, Bit će s kišom pomješan, Ti i ne znaš što ja znam, On je čovjek pogrešan. Ti mi trebaš,al' neka, Ako te bolje čeka, Možda s vremenom shvatiš... Ja ću ti blizu biti, Nećeš me primjetiti, Jer možda se jednom vratiš.

23.05.2011., ponedjeljak

INKOGNITO Već dugo šetaš sama, Noću, gradskim ulicama, Nemirna i plaha, Al' nema tu straha. Tu, na ramenu ti stojim, Teške korake da brojim, I pazim na tebe, U gluho vrijeme. Ti se otimaš u mraku, A ja poznam tvoju svaku... Da ti mogu reći bar, Tvoj sam anđeo čuvar. Sve što davno prošla jesi, Trebalo je da se desi, Tko za ljubav daje mito, Taj će ostat inkognito!

ŠEĆER I VODA I znano i neznano, Neželjeno i pozvano Sve si mi bila, Dala mi krila. I mokro i suho Glasno i gluho, Bila si sjaj, Početak i kraj. Ja ti poklanjam surovu zbilju, Imam je u izobilju, Život je ko tajna neka Jer ne znaš što te čeka. Ja ti poklanjam šećer i vodu, Kad sve radosti odu, Možda još ne shvaćaš ti Al' uvijek ću te voljeti.

PISMO Čemu ta sjeta na tvome čelu, Svejedno nosiš haljinu bijelu, Čemu taj pogled, sad kad sam sam, Ali znam... Vrijeme će teći, s nama, bez nas, Sve će pobjeći, sve će sasjeći, Vrijeme ko svijeće dogoren plam, Ali znam... Nek zaborav stigne kao pismo, Bili smo skupa, sad više nismo, To ću pismo pročitati glasno, A odavno znam, za nas je kasno, Danas se pisma ne pišu lako, Oboje znamo da je tako...

22.05.2011., nedjelja

BIRAM TE Voljet ću te dok trajem, Za ništa drugo ne hajem, Možda je malo, Al' mi je stalo. Voljet ću te jer znam, Tužno je biti sam, A ti si mi sve, Samo volim te. I nema šanse da pogazim riječi. Ni Bog ne može da me spriječi. Da Bog mi da, života dva, I da mi reče, više nikada, Neću te sresti. Il' da mi ponudi minutu sitnu, Previše važnu, previše bitnu, Neću se smesti... Ja biram te, Pa nek me ne bude...

21.05.2011., subota

ČOKOLADA Nema mi više mirnoga sna, Ko da si čini na mene bacila, To nisu suze, to kišu pijem, I kada plačem, samo se smijem. Ne znam što znači mir il' tišina, I što je laž i što je istina, Pa pisma brišem, a slike kidam, U druge gledam pa sam zavidan. Gdje si ljubavi sada, Ljubav je ko čokolada, Oboje voljesmo slatko Zato potraje kratko... Dugo nam u rukama bi I brzo se rastopi...

LAŽU SVI Noć, kišna, olujna, Sreća samnom ne šeta Al mi tuga ne smeta. Noć hladna, jesenja, Neće ljubav nikako A ni suza na oko. Sve što čovjek pružit zna... Lažu svi! Jer se duplo ne vraća Pa ni ti!

20.05.2011., petak

ŽIVIM Više snove ne obuzdajem, Ja u njima mogu sve, Prolazim k'o grom kroz nevrijeme. Tebe više ne prepoznajem, Postala si sjećanje Al' me sve na tebe spominje. I što da pokušam, Koga da poslušam, Kako se odreći Kad ti si najveći, Razlog za grijeh, Usnama smjeh! Neće srce da se stisne, Osjećaje da potisne, Radije se gubi Jer još tebe ljubi. Neće srce da mi stane, Ni bez tebe da ostane, Pa na pola sna Živim ja.

MAGIJA Crvenih očiju i blijedih obraza Pukla je istina bez jednog dokaza. Nemir se u meni često zarumeni, Ne letim anđele, a tlo mi nestaje. Zvjezdani ratovi su samo igrice, Tvoj nož je u srce ko kandže tigrice, Još se propitujem i tražim savjete, Da s tobom obnovim sve stare zavjete, Samo se pitam dal' ti vjeruješ u to, Da mi smo dvoje nešto skroz specifično... Uz tebe jak sam ko munja, ko grom, Ludo te volim, a klećim pred njom, Uz mene ti si ko dobro nad zlim, Ludo me voliš, a ipak si s njim, Ma reci jednu riječ, da poništimo sve Jer ovo nije ništa osim loše magije.

SAMO DA NE ŠUTIŠ Nižu se padovi, To nitko ne vidi, Srce je ratnik star, I traži sebi par. Sve brzo prolazi I sve se promjeni Znam kada vide me, Pričaju o meni. Nije me briga što govore svi, Al' briga me što ništa ne govoriš ti, Ti k'o da ne čuješ, Da bar me opsuješ, Pošteno naljutiš, Samo da ne šutiš. Sve će pod isti plašt, Ljubavi, jadi svi, Pod kojim ćeš se ti, Bez mene smjestiti...

PIJANAC Rano jutro, ranije će, Baš me neće, nemam sreće, Htio sam se skriti ja, Da ne vidim nikoga. Svjetli zora, svjetlim ja, Hladna mi je postelja. Zato svaki šank od reda Meni više spavat neda. Ja pijanac, kuća stara Zbog nje pijem, jer me vara, Zbog nje liječim noći duge Previše je srcu tuge. Ja pijanac, nikad trijezan, Za čašu sam uvijek vezan, I kad zbrojim što se da, Već je zora svanula. Svjetli zora, svjetlim ja, Putnička je, sve do dna, Noge teške, duša dahće, Al' do kuće izdržat će.

18.05.2011., srijeda

NIŠTA Miljuni poruka, bačenih po cesti Kite kolnike i drače, Sve će se na besmislicu svesti, Više nikome ne znače. Tko bi ih čitao, taj ne zna slova, I sve je lova, samo lova. Miljuni poruka, jedna je moja, Pisana iz slabosti, Ljubav tvoja na mene će kriknuti, Treba se naviknuti. I tko bi čitao te poruke, odbačene, Ti ne, gotovo je. Svetkujem današnji dan, Kao da je poseban, A zapravo se u toj boli kupam, I na tvoja vrata lupam... Ništa ne raazumijem, Ništa - ja to umijem!

17.05.2011., utorak

LOVOR Jutro miriše na lovore, Tko je to pobjedio? Jutrom ljudi govore, A ja sam ih sljedio. Noć je zla, od kamena, Iza nas je sada sve, Dugi jezik plamena, Uništi što dotakne. Evo ti lovor pa se kiti s njim Ja nisam kadar, da zapovjedim Suzi da stane Za vruće rane, Na stol, Ne znam pobjediti bol. Jutro miriše na lovore, Kiša dojam otima, Pucamo na rovove, Branimo životima.

16.05.2011., ponedjeljak

ŠTO ME BRIGA Kiša je na staklu, ostavila trag Kao ti u meni. Ne bih se mjenjao ni u snu Nek oblaci putuju. Poštujem odluke, Naglo donešene, Jer one puno govore. To što ne šutimo Kad se naljutimo, Same su istine. I što me briga, ako sunce Skoro i ne svrati, Što me briga ako neće, Mojom stranom zgrade sjati, Netko će doći i sve će proći, Netko kao ti... Pa će moje prozore oprati...

15.05.2011., nedjelja

JOŠ ĆE ŽENE ZA ME ČUT Kaže stari, šta se brineš, Budi muško i kad gineš, A je stvarno lipa bila Pa šta da te ostavila. Sad seljubav čini mlaka, Da sam ja za svakom plaka, Puknija bi ja pred svima Ani tebe nebi ima. Ja ne mogu kontra duše, Trenutno me misli ruše Satrat ću se, nek sam pjan, Ionako isfrižan. Svitle oči, e pa šta Proba pa se opeka, Još se nisam navika. Još ću probat koji put Još će žene za me čut! Kaže stari,aj odvali A jesmo se nalizali, Zore sviću, gasi sviću Imam partnera u piću. Doć će druga, bit će prava Bitno da je glava zdrava Još 2 prsta u tu čašu Da oplačem ljubav našu. Ja ne mogu kontra duše, Trenutno me misli ruše Satrat ću se, nek sam pjan, Ionako isfrižan. Svitle oči, e pa šta Proba pa se opeka, Još se nisam navika. Još ću probat koji put Još će žene za me čut!

14.05.2011., subota

MANGUP ZA JEDNU NOĆ Svaki od nas, sto je puta, Da naravski nije tija, Dok je trča za balunom, Prid auto izletija. Cesta nas je očvrsnila, Nevina smo dica bili, Franje, karet i ponica, Samo to smo tili. Da mi je bit mangup za jednu noć. Jer ko je virova da sve to će proć. Nek život ide, opet lipo vas srest. Jer mi smo davno već položili test. Onda smo već momci bili, Izlazili kasno, Sinjavali lipe cure, Sve radili časno. Vinčali se, debljali se Došla su i dica, Stalno skupa - navikli smo Na zgužvana lica. Da mi je bit mangup za jednu noć. Jer ko je virova da sve to će proć. Nek život ide, opet lipo vas srest. Jer mi smo davno već položili test. A šta je danas, Di ode svit, Teško se snalazit. Pomislim na nas, Crno i bilo, Onda se živilo...

ŠTO KADA VJETAR STANE Tek na pola smo prvenstva Daleko od savršenstva Ja preskačem sitne laži Ti mi pravi put pokaži. Ja pročitah sve iz dalana Gdje smo bili ovih dana, Ista priča godinama, Što se desilo sa nama... A vjetar svoje tjera, Puše sa 4 smjera, Lica smo svoja skrili, Što smo to učinili. Što kada vjetar stane, Kad umire se grane, Dal' ću ti stići reći Il' jaz će biti veći!?

13.05.2011., petak

MOGA SAM TI TRAJAT Ja sam sija da ti pišem Bisne riči iz mog pera, Pa mi dođe sve da brišem, Nije život bajadera. Prolija sam tajnu suzu, Da se ka i pečat suši Čuvam onu tvoju bluzu Digod bacim je po duši. Moga sam ti trajat stalno Za ozbiljno i banalno, Moga sam ti trajat više Nego šta u zvizdan piše, Ja bi sad i u njih virova Da mi život krene di je sta!

1285 ...a ovaj broj u naslovu znači samo jedno; nakon 1285 pjesama koje sam objavio u posljednjih 6 godina blogiranja da je došao kraj! Toliko sam dobrih ljudi sreo i toliko zločestih, kao i onih koji su po sredini! Ali, dobro je. Kad dosada i melankonija dosegne vrhunac, vrijeme je poć! Uostalom, odavno više i ne pišem (skoro) da bih zadovoljio sebe, već široke mase! Moj proboj tek počinje! Svako dobro svima, uz obećanje da ću s vrimena na vrime isto navratit! Petak 13. danas! Nije li savršen dan za rastanak........ Ajmo jednu narodnu... Jednu s nogu, nabrazka, Do kuće mi par koraka, Kažem sebi, ne budali, Što ti ovdje fali. Daj još jednu, kratku, drugu, Na dvije noge nosim tugu, Ne čeka me doma nitko, A vino je pitko. Pod dušu si stavila eksploziv, Iz daljine uspostavljaš poziv, Niti zbogom nisam čuo, I nestade jedan duo... Na usnama tragovi baruta, Za isprati, rakija je ljuta, S tobom htjedoh bit kompletan, A bez tebe, ja sam sretan...

MENI DOĐE Teška si jutra, bacila na ramena, Kao da misliš, da sam od kamena, Kao da misliš, da ne osjećam, Da se ne sjećam... A noć je bila savršeno jasna, Kao da nisi, htjela da se sazna, Ko preko noći, sve se promjenilo, I zazelenilo... Meni dođe da se spasim, Da se snova otarasim, Pa da puknem na pola Od bola. Meni dođe da prevarim, I da ljubav zanemarim, Meni dođe, sve mi dođe Pa me prođe...

DONJE RUBLJE Ljubavi, s moje desne strane fališ mi, Znala si i moj jastuk u snu oteti, Sanjam još, da je sve kao i nekada, Svako buđenje me opet savlada. Imam li, opet prava da te zagrlim, Imam li, šansu da se s tobom probudim, Ljubavi, ti si znala što ću postati, Ali nisi znala samnom ostati. Nema te istine u zraku Stalno smo ko u raskoraku, Ja korak činim manji, kraći Da lakše mogu te pronaći, Jer još ta sitna nada tinja, Da ljubav nije golotinja, Da neće biti ništa grublje Dok nosimo još donje rublje.

TKO SI TI DA PRIČAŠ O LJUBAVI Otvoren prozor i svjetlo u mraku Opet je nešto, sveto u zraku, Zavjese duge, s vjetrom se njišu Lako je njima, na tebe mirišu. Glazba se nježno s tišinom mazi, Složene zvijezde na mlječnoj stazi, Skoro perfektno, skladno za dlaku, Ne znaš da fališ jednom ljuđaku. Sve i da se prozoru primakneš, I da duge zavjese razmakneš, Mene nećeš šaptom dozvati, Ni što je ljubav nećeš doznati, Sve i da me vidiš da čekam te Umoran od stalne potrage Svaki vapaj ti ćeš poreći, Al tko si ti da pričaš o ljubavi!

GRLOM U JAGODE Kad me vidiš da se smijem, priđi mi Kad me vidiš da zaplačem, utješi. Kad me vidiš da zapjevam, digni glas, Ako ja sam tužan, to je radi nas. Zbog tebe bih grlom u jagode, Drugi nek se s drugim nagode, Sa tobom ću ja, A jagoda puna košara. Kad me vidiš da sam pao, digni me, Ako sam za tren ustao, rukuj se, Kad me vidiš da zapjevam, digni glas, Ako ja sam tužan, to je radi nas.

SRCE ZABOLI Sve će sjest na svoje, znam Tko sam ja da otimam, Tko sam da očekujem S krivima se rukujem. Život mi je hladan čaj, Još ga malo promješaj, Da bar šećer osjetim, Da se tebe prisjetim. Srce zaboli, stegne se jače, Iz vena strah me, sve ispumpat će, Srce zaboli, ono ne laže, Ni jedna tvoja, riječ ne pomaže. A mogla je, a mogla je... Sve će sjest na svoje, znam, Sad ti više ne trebam, Al' ne pamtim te po zlu, Tek da ti si bila tu.

12.05.2011., četvrtak

MA ŠTO ĆE TI BIT Ne treba mi ludilo, Da bi svijet se čudio, Dovoljni sam luđak ja, I moj plamen izgara. I tebe sam sludio, Ja bih noćas bludio, Jer i ti si bludnica, Čitav svijet je ludnica. Ma što će ti bit Nije od sapuna, Nitko ne zna Pa se ne računa. Ma što će ti bit, Nije za krit, Učinimo to, Basta i kvit. Znam imaš dilemu, Al' ja imam šemu, Na mene sve svali, Meni podvali!

DISTANCA Okrenula si glavu, ti me tako kažnjavaš. Kao da je slučajno, moju bol upražnjavaš. Promjenila si priču, hrabro dalje krenula, U zadnjem pokušaju, nisi me spomenula. Kao da se razmiče more, Puštaš me do druge strane, Ne može postati gore, Poželim da mi ne svane... Ta prokleta distanca, Što mi tugu kao riječ štanca, Prokleta distanca, Što od mene čini samo starca, Protivim se boli, Još te puno volim, Snažan sam, al ti ne trebam.

NIT S TOBOM, NITI BEZ TEBE Da sam Bogorodica, Da sam sveta vodica, Da sam anđeo, To si rekao. Onda se promjenilo, Lice mi zasjenilo, I noć bi Bol sastavi. Znam da nisam kriva ja, Ništa nisam učinila, Niti riječi, niti sloga, Niti ikog svoga... Budi muško, reci mi, Da me više ne voliš, Ja ovako nemam gdje, Nit s tobom nit bez tebe... Tuga neće pobjeći, Izdržat ću stojeći, Nisi čekao, Ništa rekao...

ZAVEŽI TIŠINU Gdje si, da znam, Ja svaki minut, u tvoju korist otkidam, Reci, da znam, Da sam pripreman na bol, ako ti ne trebam. Tvoja je ljubav kao rulet, Zbog tebe dijelio bih svijet, Umro bih za tebe, nekolio puta, Al bi uvijek bila, na srcu istaknuta, Probudi smisao, oglasi se, Podigni čelo, daj mi upute, Zaveži tišinu u platnenu vreću, I više ti smetati neću. Gdje si, da znam, Ja tvoje ime stoput u sebi, ponavljam, Reci, da znam, Jer možda griješim, krivo te tješim, zanovjetam...

AKO JE LJUBAV.... Prestanimo dušo varat, Već ozbiljno razgovarat, Što ti sve na svijetu smeta, Reci dok je manja šteta. Prestanimo dušo šarat Do ponoći još je kvarat, Što ti sve pod srcem gori Izgovori, izgovori. Reci mi sve što ti dušu pritišće, Još to sam ja, tvoja mezimica, Ako je ljubav, neka nam traje, A ako nije, produži dalje. Reci mi sve, što ti misli govore, Još to sam ja, tvoja miljenica, Ako je ljubav, ljubav nek bude, Sve ono drugo, nije za ljude.

! Znaš kad se navikneš, na jedno stanje, Sve drugo osjećaš, manje i manje, Olako prihvaćaš, što smo se sreli, Lako zaboravljaš, to što nas dijeli. Znaš da mi ne treba, sem tebe ništa, Živim od ulice do sirotišta, Jednom smo cvjetali, sad vode nema, Ali ćeš ostati vječita tema. Jer mene drže recitali, Nekad pisat smo ih znali, Jednom rekla si mi ti, Nastavlja se s točke tri. Ko da život kaznu kuje, Ko da drugi odlučuje, Točke spaja drugi lik, Među nama uskličnik!

4 Evo će jesen, pred našu kuću, U nju bez tebe, ko sablast uć' ću Život me tjera, sve iz početka, Bez ispaljenog metka. Ne volim ove, jeseni prazne, Na duši nosim, četiri kazne, Iste su dušo, tako sam htio, Otkad nas život rastavio. Bila si mi nadahnuće Oko srca, ono vruće, Evo srce, preplanut će. Kako vrijeme brzo leti, Godine nas dijele četiri I daleki kilometri. Ti si davno voljet prestala, Od nas dvoje, volim samo ja!

ZA TE OČI Kraj tvojega srca Jubav sam iskrca, Za najdražu ženu Kad joj kontre krenu. Kad pogode jadi, Ti jubav izvadi, Šta u tebi spije, Pa da te nasmije. Ko ti je da, ta lipa oka dva, Bog mu svaku želju, uslišija, Za te bi oči, za dva dana ja, Svit porušija, svit izgradija.

NESRITNI Svako će svom Poć nediljom, Ručak za sve, Kod rodbine. Jer red se zna I poštiva, Tu su i svi Prijatelji. A ja, lutalica, Bez igdi ikoga, Ka i ti, Baš smo ubogi, Baš smo nesritni. Sve pokriva, Ka prašina, Nostalgija I sićanja. Sve nestaje, Sve prestaje, Bol neće mrit, Vična će bit.

AKO SI ZASPALA Uzet ću mandolinu, pa ću ti svirati, Pisme ti pivati, neću ih birati, Uzet ću mandolinu, bit će sinfonija, Bit ću tvoj Romeo, ti moja Julija. Ako si zaspala, ako si zaspala, Aj se probudi, aj se probudi, Klapa se sastala. Aj sađi doli ti, čekamo na te svi, Aj se probudi, curice mala, Ako si zaspala. Uzet ću mandolinu, žice će pucat, Na tvoja vrata ću pismom pokucat, Uzet ću mandolinu pa ću ti svirat ja Bit ću tvoj Romeo, ti moja Julija.

SAMO TI I JA Da je meni biti val, lovim te dok bježiš, Da je meni biti žal, da na meni ležiš, Pa ti diram tamni ten, Jer tobom sam opčinjen. Da je meni lahor bit što ti leđa mazi, Da je meni anđele dok sam još u snazi, Da ti ljubim obraze, Jer godine prolaze. A ti, što misliš o tom, Učini me sretnikom, Reci da, neka svijet to zna, Da si pristala. Reci da, za sva vremena, Samo ti i ja.

BOL Bol je bez ograničenja, Sa njom nema parničenja, Bol je sat koji staje Dugo traje ne prestaje. Bol je tuzi saveznik, A ja njezin korisnik, Ti si točku stavila, Kad si me ostavila. Hej ti, da li znaš, Da mi rane otvaraš, Da mi prijeti tamnica, To je zadnja stanica. Hej ti, ništa nisi pružila, Još si me zadužila, Ali ako rečeš da, Srce sve ti oprašta

ROBINJA Hotelska soba, sedmi kat, Večeras ne želim postojat! Ne onakva, kakvu me znaju... Lanci, maske, to sam ja, Ogoljela i spontana, Ispirem misli u očaju! Kroz prozor kiša rominja, Ti svinja, ja robinja, Od tuge me odvraćaš, Svejedno je - ti plaćaš! Jer imam san Za njeg izgaram, Talog ostaje na dnu šolje, Znam bit će bolje. Hotelska soba, hladnoća sni, Ljubav ko jastuk plišani. Nek bude mi zadnji čin. Na poglede sam spremna ja, Čaroliju sam čuvala, Skrila je pod pin...

STARI Ja san te upozna s njom, Pa si prid tim pogledom, Bija san sritan za te, Jubav je prava i cvate. Kad ti je rođendan bija, Nisi se ka prije smija, Pričaju jezici zli, A za to si kriv samo ti. Šta je tu je, iden ća, Ode mi se ne vraća, A bili smo dobar tim, Sve je stari, sada dim, Šta je tu je, neću past, Stari, bila mi je čast! Poslin si opet me zva, Sve manje san dostupan ja, Slatke su ženske čari, Nije to više, moj stari. A ja se dikod sitin, Starim se sićanjem kitim, Moj stari, nemaš di, A za to si kriv samo ti.

U MOJIM JUTRIMA Isprane vijesti na radiju I nova sezona gostiju U mojim jutrima nemir ćeš nać, Sve mi je teže izlaz pronać. Fizički spreman, duševno ne, To prijete stare navike, U mojim jutrima, otuđena I kava se brzo ohladila. Ja dijelim savjete i slušam zavjete U cvrkutu ptica, Meni je značilo, mene zakačilo, Tebi sitnica. I pretvaram se ja u jednog anđela, Postajem mit, Ti si naučila, ti si odlučila Da ćeš me ostavit. Dal' postoji mjesto gdje da odem, Da tu tjeskobu pregrizem, probodem, Dal' postoji trenutak Vlastiti kutak... Da skupljene snage Zagrlim sve drage...

POMIRENJE Čuvam nevidljivu nit, Što kao kap u rijeku uđe. Čuvam taj čaroban prah, Uvijek se bolje čuva tuđe. Neke su riječi, preosobne bile, One se važne, u dnu grla skrile. Popij me ko čaj, za smirenje, Ruku mi daj, za pomirenje, Stavi me ko cvijet od lavande U ormar, da ti mirišem. Čuvam besprijekoran sklad, Ko staru sliku akvarela, Čuvam uspon i pad, Ko muku duševnog raspela.

11.05.2011., srijeda

OBEĆAJEM Ne dozvoli mi da padnem, Da se zamnom osvrću. Kao pothlađen sam plamen, Pa mi vatru razgrću. Ti magija si glasna, Moju tajnu znaju svi, Najčitanija si basna, Sad me zagrli. Obećaj mi da sam spreman Predajem se isti čas, Ja drugih nemam, Samo nas. Obećajem, spremna si, Govori mi glas, I sretna si Radi nas.

PUCANJ U PRAZNO Još jedan pucanj u prazno Ne voliš me ni pod razno Tvoja je igra taktična, U tome si fantastična. Još jedno veče biljara, Opet ta navika stara, Tvoj miris je na nepcima, Odoljevaš svim mecima. Ubi me, al' potroši sve Makar ova noć da ostane, Ispljuni strah, U jedan mah, Onda ostavi me, Onda pokupi se!

ZEMLJOTRES Na sjećanja sam davno lokot stavio, I ključ sam negdje putem zaboravio, Jednom sam sebi, rekao stani, Uvijek te jača, to što te rani, To ima smisla, to drži vodu, I to ti treba kada svi odu. U ponorima sreće, bol kad sputava, Uvijek te prate oka dva, kolutava, I to je razlog, koji me tjera, Zbog tog ne gasne, u meni vjera, Teških se misli, teško odreći, S njima sam jači, s njima sam veći. I kidam okove, bacam bijes, Nek zemljom tutnji zemljotres, Ne trebam ključ, jer srce zna Gdje pronaći ću svoja sjećanja.

ODBAČENI Ni ja nisam kriva baš za sve Ljudi često laži govore, I ne daju mi da volim te. Shvatit ćeš kad vrijeme promjeni, Ono što je raslo u meni, To su isti tvoji obrazi. A ti ih milovati nećeš, Ti u startu sve sasječeš, Jednom rekao si meni, Oboje smo odbačeni.

STARIJA Nisam tražila Ništa što mi ne pripada, Obećao si sve, Još lakše povrijedio me. Ko kletva, san se osipa, Ne plačem ja, To sa neba kiša se prosipa... Kad ljubav postavi granice, Ja znam bit će to zadnje stranice, Još molim se kao Marija Al' za te' samo sam starija!

FALA TI Šta san sve moga, u životu bit, Moglo me srce, stoput prikinit. Duša je tila priviše znat, Nigdi se nisan, moga fermat. Uvik od kuće, poša bi ja Uvik se kući, svojon vratija, A ti si trpila, bilo te straj, Sad mome lutanju, doša je kraj. Za sve ženo, fala ti Za sve šta si dala ti, Jer da nije vire te Šta te drži uz mene, Odavno bi propa ja, Odavno bi otišla. Za sve jube, fala ti, Mogu mirno spavati, Život me iscrpija, Ko bi sad me trpija, Neka Bog ti sriću da, Ti ćeš mirna prid Njega.

FINALISTI Sanjala sam snove, a u njima ti si, Kao da se ništa, promjenio nisi, Sanjala sam snove, uzalud te zvala, Kad u javi nisam tvoja mala. Sanjala sam, ali sad me pusti, Ti se javiš, odeš kad zagusti, Više nismo na ljubavnoj listi, Više dušo nismo finalisti. Zabluda je bila, ali to sam htjela, Ljubila sam tebe, kojeg nisam smjela, Zabluda je samo, nevolje mi dala, I ja više nisam tvoja mala.

DA NEBI SE PRIPOZNALA Priko verande, misec mi uša, Kroz malu bužu, ka mrtva duša, Da samnom priča, oće mi sjati, A ja mu neću to obećati. Otkad si ošla, priskače ura, Cili mi život, minijatura, Povlačin crtu, prošla je fjera, Parin oduzet u oba smjera. Di počiva mi misao, Niko neće znat, Sve što sam tebi pisao, Do grla zakopčat Sve ću ja, Da nebi se pripoznala. Otkad si ošla, termine slažem, Još ne mogu sebi da kažem, Pa šuti misec i šutim ja Ja se na šutnju, zavitova.

7 Da te sretnem večeras, gledam, Znam uvijek prolaziš u 7 Korak ti lak, I guta te mrak. Da te sretnem večeras, želim, U ruci s jednim cvijetom bijelim, Čekam te ja, Pokraj izloga. Ti ćeš zastati na tren, Da sam sam i usamljen, Nećeš znati, nećeš čuti, I cvijet će uvenuti. A ja ću stihove da redam, Jer ona stići će u 7 Lagano pored mene proći, Sa smješkom nestati u noći.

10.05.2011., utorak

100 NA SAT Noć je bijesna, kiša, grom, Idem da bih bio s njom, Noć je teška, nema šta Al' idem ja, do kraja. Noć je tamna, vjetar jak, Idem jer si pravi mrak, Noć je čudna, neam šta Al' idem ja, do kraja. Hladna cesta, gume vruće, Sastanak je pred svanuće, Tajno mjesto, skretanje, Naše stoto sretanje. 100 na sat, samo da ti stignem Među zvijezde da te dignem, 100 na sat, samo dodaj gas, Sve je manja razdaljina Između nas!

ANĐEO Ti znaš kako dišem, Na kojoj strani imam miran san. Ja volim te sve više, I svaki dan ti više pripadam. Ti znaš što me ljuti, Ti znaš mimikom nasmijati me, I onda kada šutim, I tada mi je stalo do tebe. Da svom svijetu kažem, da si anđeo, A gdje su joj krila, svijet bi pitao, Izgovorene riječi, oštre su ko hridi, Jer prava se vrijednost, često i ne vidi!

NEVIRNA Bija san jak Moga san gradit palaču, Stislo me je, Ali muškarci ne plaču. Bija san tvoj Evo ti priznam dušom svom, Volija te, A sada nemam više kom. Da je podilit sićanja, Pa da ti više ne triba, Čovik ka ja. Nesriće ima dvisto kil, Evo ti, uzmi i moj dil, Nevirna.

NE IZUSTI... Moja ti ruka u ruci lipo figura, Kažu ljudi, pravi momak i cura, Ma strišala nas srića, Ostala je sića. Moje ti riči uvu više ne gode, Kažu ljudi, tako se jednom rode, Nije nam se trajalo, Niti zbrajalo... Ja ću na jednu stranu, Ti ćeš na drugu skočit, Ako ti misli stanu, I ja ću prikočit. Neš me vidit ni čut, Ovi put, Šta je bilo, pusti ća, Ne izusti nikada...

AKO IKAD BUDEM STAR Ako ikad budem star Sačuvat ću slika par. Sačuvat ću pisma sva Što si meni pisala. Ako ikad budem star, Poslat ću ti jedan dar, U njem bit će svijeta dva, Što se nisu sastala. Što su godine kasnije, Stvari postaju jasnije, Da mogu mjenjati išta, Ja mjenjao nebi ništa. Tek možda da te upoznam prije Nego što On prišao ti je. Ako ikad budem star, Sačuvat ću onaj žar, Sačuvat ću osjećaj Kad si rekla da je kraj.

SAMOĆA Kad samoća zapriti, Sićanja ću vratiti. Izvrtiću role sve, Sritan o nostalgije. Na po štufan, na po bisan, Sve se češće pitan di san, Vrime me je taklo, Razbilo ka staklo. Sve su riđe kose, Sve me više nose, Sa svitom se kosim, Judima prkosim. Na po miran, na po tih, Ja san protiv judi svih. Oteti se oću, Ne volin samoću!

RIŽE Pridamnom ležu Dva prazna papira Misli potežu Pa pisat tira. Život je puka, Ka stari špag, Kolina stuka Zameja trag. Oš se vinčat sa samoćom Ka i ja, Oš se branit kad se srce Zakopča, Znam da neš Ti to nemoreš, Tiš se ka i maška vratit Tebe neće tuga pratit. Pridamnom slije, Baca me, diže, Ništa mi nije A opet riže.

DOBRO MI DOŠLI Di god bi sija, studen mi priti, Triba mi kušin, da me zaštiti, Triba mi neko da razgovara, Baci naftalin iz svog ormara. Ladni mi vitar u lice šiba, Dođe mi tako, čovik mi triba. Ajmo điravat do sitnih ura, Dosta san pada, dosta tetura. Život san ubra ka zadnje cviće, Uvik je bilo i uvik bit će, Sanjara ludih ka šta san ja, Zatvorit vrata, koji ne zna. Život bi ferma jer još san vruć. Ako mi čovik, ne more uć, U moju kuću - svit se ne dili, Dobro mi došli i zdravi bili!

RIČI TEŠKE Opet riči teške i teže, Opet nas svađa najviše veže, I sve se teže do vrja popet, I sve je tmurno, opet i opet. Teško je uteć, teško povratit, Nećeš razumit, neću te shvatit, Sve je daleko, a sve je blizu, Još jedan novi poraz u nizu, A proće sve, nesrića, tuga, Oluja stane i dođe druga, Prašina osta, staze su uže, Ne moreš nigdi, noge ne služe!

LJUBAV Jedino se s tobom mogu dogovorit, I svaku misao dilim sa tobom, Jedino ti mi nećeš prigovorit, I svaku lošu, učiniš boljom... Ka da na svitu nemam svoga, Ka da sam Babaroga... Ti mi tribaš svake minute, Svake sekunde obasut ću te, Jedinim što znam, I imam, Ljubav! Ka da sam svitu roge peta, Ka da sam laka meta, Ti mi tribaš i tebi ja, I moja je želja uslišana, Jedinim što znam I imam, Ljubav!

DALMATINSKI SAN Bija san svugdi, proša san sve, Bija san dalje od Amerike, Ma nigdi nije, srce to zna, Ka šta je doma, Dalmacija. Ovo more, ovo sunce, sve mi je za pet, Kad prorade osjećaji, poznati dišpet, Ma ko more ovo platit, di god pogledan, Molaj mene svitu, iman Dalmatinski san! Proša san mora i Ontarija, Srce je mlado, samo glava starija, Za ovu arju vridi umrit, U drugom životu, opet tu ću bit!

09.05.2011., ponedjeljak

SVAKA SKALA Zaigra san puno puta, Nisan skupija ni punta, Ko tu koga laže, vara, Nije vrime o maškara. Zaigra san puno puta, Ma ti dođen ka i žunta, Ka takujin za sitniše, Lipa moja sve se bruše. U ovim godinama poznim, Ti me činiš sva nervoznim, Više ne znan šta ću činit, Sad je teško se prominit, I sve teži je Svaki korak, svaka skala do tebe!

OSVAJAČI Šetaju svijetom plagijati ljutski, Namrštena lica ko organi sutski. Bez imalo stida, bez imalo stila, I imaju krila. Šetaju svijetom, čudna gospoda, Još uvijek vjeruju da rodi ih roda, Bez imalo srama s previše kila, I imaju krila. I svakim danom primaju regrute, Snage nategnute, I svakim danom bivaju sve jači, Osvajači! Šetaju svijetom ranjena tijela, Sakate zvijezde i raspela, Laž se pod suncem naivno svila, I imaju krila...

DITE Jučer san opet popija pest, A skupa isto, bilo nas šest. Pet njih su dica u lipoj robi, Ja sam siromaj, zato me zdrobi. Priznajem da san u grupi bija, Jerbo se igran, jerbo san tija, I samo zato šta manje iman Uvik batine od starih priman. I ja san dite, Svi me ostavite, Ako sam življi, Ja nisan krivlji. Jednom će svi s menom tit, A neću in oprostit. Biće van krivo, biće van ža, Ništa dobija, a puno da, Često se pitan, ima li kraja, Da li vas dirne, bol siromaja?!

NIJE MI ŽA Ispod bilog kamena, Tu mi duša počiva, Da ne pronađeš me ti, Dobro su me sakrili. I drača je velika, Mistom se raširila, Samo sunce svitli mi, Da kamen ne potamni. Ća ti je život, krene pa stane, Anđeli nude, a vrazi brane, Di san sve bija, brzo san pa, Al to san tija i nije mi ža. Jednom će te vitrovi, Na to misto navesti, Nećeš me pripoznati, I tako će ostati.

KOMA Teško tebi, teško meni, Da je bit u nekoj sjeni, Pa da sunca ne vidimo, Od svega se ogradimo. Neko stanje, sve je bljak, Ti seljanka, ja seljak, Niti kopam, niti siješ, Niti plačem, nit se smiješ. Život nam je teška koma, Ostavimo glavu doma, Da ne misle ljudi, Pametni, a ludi!

NIJE SMAK SVITA Vidiš, šta sam sad učinija, Ja sam, isprid svojih vrata pomeja, Ja sam se pomirija, Ja sam se prominija. Zašto, ne okreneš se ti, Vidiš, vrime pamti pa se osveti, Rad sam tebi ruku dat, Rad sam s tobom putovat. Jer nije smak svita Ako se fali, Grubo je ako se ne zažali, Za sva ona dna, Koja si dotakla, Ka i ja! Ljubi, sve što si propustila, Reci, sve što nebi ni izustila, Nek nas nosi ovaj čas, Nova šansa je za nas.

NAŠ SVIJET I ova je večer sumljiva, U lokalu čvrsti dim, Moji koraci se lijepe, Noćas tebe ne vidim. I ova večer je za jazz Iluzija za zadnji čin, Polusvijetlo, polumrak, Limun, tonic, led i gin. Ovo je naš svijet, Ovdje smo bez poveza Na očima. Ovo je naš svijet, Spuštenih roleta, Kraj toaleta. I ova je večer sumljiva, Zapaljiva ko lampioni, Osvojili smo podzemlje, A nismo šampioni!

TI Nekad je lako pratit tragove, Nekad je lako prići svakome, Na vedrom licu duh šale zbija, I nebitno je što ej zbilja. Kad misli tužne teme razrade, I nove zidove nam sagrade, Od vedra lica što je ostalo... I svaki osmjeh biva premalo... Moj život, to si ti, I kad me nada prevari, Kad se tuge zaredaju, Pa mi disat ne daju, Ti pokrit ćeš me snom, Ko noći zvjezdanom.

KIŠA I prođe dan, još jedan, U skitnji vlastitim umom, U šetnji tamnom šumom. Hladnoća je, uzela sve, Nebo se otvara za me' To nebo odavno zna me. Nek bude kiša i kiša bi, Da nebo me može povući, Bol je u mojoj kući, Možda uspijem ući! I prođe dan, još jedan, U magli se zbila sjeta, Možda je kraj mog svijeta!

EMA Ema se rano budi, O njoj govore ljudi, Da se za čovu nudi, Ma tko to Emi sudi?! Ema je tu iz kvarta, Ona iz prve starta, Ema je prva liga, I Emu nije briga.. Ema, koja je šema, Ima te pa te nema, Di si, Prominila se ti si, Da sve zapališ, Fališ! Ema je cura zgodna, Ona je ikona modna, Ema je sigurna, O njoj se malo zna. Ema je naša nada, Ema iz našeg grada, Ema će tajna biti, Neće se potrošiti.

METALNO SRCE Metalno srce poklanjam ja, Kad bi ga tila i primila, Jer teško ga nosit, grudi pritišće, A mrvu jubavi i srce išće. Takvi san čovik, skrija san se, Da me ne nađu i ne vide, Nije me bilo, a bija bi red, Da prva ti, probiješ led. Dat ću ti se za stalno, I ovo srce metalno, Rastopi ga da bude lako, I zavoljet ćeš ga jako, Vidit ćeš ti, Vridit ću ti!

DALMACIJO Nisu ti suze uzalud slane, U svakoj cila povjest ti stane, Nisu ti suze bačene samo, Oboje zemljo to dobro znamo, I kad se smiješ, širi se slava, Na grbu nosiš, tri prava lava, Po tvome smiju pamte te svi, Zato su pisme ti pivali. Dalmacijo, suzo oka, I široka i duboka, Dalmacijo, dok nas traje, Čuvamo ti običaje. Dalmacijo, dok se smiješ, Dok toplinom dušu griješ, Jubiš ka mater jedinca, Ti si ponos dalmatinca!

X Još jedan kiks, Da stavim x, Točku na i I živjeli. Napravi dva Pa nek se zna Bonus, o da, Si potrošila. Jer svo me vrijeme, vodiš ko pseto, Ja želim jedno, ti nešto peto, Meni je dosta, uzica steže, I sve me manje za tebe veže. Živci na rubu, strpljenaj fali, Jer što smo znali, to već smo dali, Ajmo pošteno, manimo laži, Nit ću se kriti, niti me traži.

NEUNIŠTIVA Sve bi ti da, Ispod ovih oblaka, Jer svaki tvoj friž, Meni je križ. Sve bi ti da, I sve tebi pripada, Sriću za plač, Za te ću nać. Od prvog trena, za me si žena, Koja otirat zna, sve šta ne valja, Koja stigne sve i kad se ne može, Koja zna šta i ja Da je jubav naša neuništiva. Sve bi ti da, Sija bi i zaplaka, Jer me srića dovela, Do anđela.

ČAŠA ZNA SVE ODGOVORE Prista san pit Kad si rekla daš me ostavit, I doša ti čist, Ka Krist, A ti još dalja, Šta ti sad ne valja. Prista san pit, Nisan tija vanka izlazit, Ka pokajnik, Ka pravednik. A ti si još dalja, Šta ti sad ne valja. Misto ka lovac Da hvatam pljen, Ja ka udovac, Sam, ostavljen, I ne znam di ću Vraćam se piću, Čaša zna sve, Odgovore.

VRIJEME JE Stvrdnut kao takog na dnu šalice, Između dva kuhanja i pauze, A zidna ura me opominje, Vrijeme je.... Miran kao riba iz akvarija, Kako bilo, ali uvijek marim ja, A zidna ura me požuruje, Vrijeme je.... I past ću kao zvijezda bez sjaja, Probudit ću se oznojen i sam, Ovom čekanju kao da nema kraja, I već sam umoran. Sve više brine, Što mi to čine, Uspomene, koje pokrivam. I iz daljine, Bez mjesečine, Branim ono što još poštivam!

PROMAŠAJ Život je voćnjak od trešanja, Neke su slatke ko med, U nekim sitna komešanja, Sve ima svoj redosljed. Kad tad će ljudi uprskati, Vanjština znači im sve, Otrovom voćnjak poprskati, Tako se bolje prodaje. To neće isprati kiše, Sasušit ni sunčev sjaj, Bila je trešnja, nema je više, Još jedan ljutski promašaj!

RIČ PO RIČ Da se oće nebo smirit, Da se moremo podilit, Ja ću uzet bliže tleja, To san davno se zakleja. Da se jubav oće stivat, Pa da moremo uživat, Ovo mi je teško durat, Kad će vitrovi zapuvat? Rič po rič, ti i ja, Poslin svega, mižerja. Slova su se stanjila, Teško se progovara. Rič po rič, neće proć Ka bez soli skuvan toć, Svako svoju stranu ima, Samo studen, samo zima.

LJUBAV Otpuhni pelud s mojih slika, U nama sva je simbolika, Nek bude to što biti mora, Za ljubav nema izgovora. U moju kosu bršljan upleti, I svoju pažnju meni posveti, Ljubav će reći, kamo i kuda, Ako vjeruješ u čuda. Na kraju uvijek ljubav dobije, Ne opiri se, Bez ljubavi ti ništa ne vrijedi, Ljubav je uvijek tu posrijedi. Ljubav je kao magija čista, Zbog nje ni ja više nisam ista. Tisuće ljubavi ko kapele male, Zvone jačinom katedrale, Čovjek i žena cjelinu tvore, Ljubav ne pozna izgovore....

FALA SVIMA Ka i stara maslina, Šta je uje stvorila, Tako isciđen san ja. Masnina je korisna, Meni vrata od raja, Samo su otvorena. Bar se nadam, tu ću bit, Ako sutra odem mrit, Judi će me ispratit. Svima lipu rič sam da, Nikog nisan ureka, Ako jesan, nisan zna. Fala svima koji su me znali, A i njima šta su izigrali, Ovo tilo isto će oprostit, Na kraju ćemo se skupa gostit. Fala svima koje san volija, Radi njih bi krv svoju prolija, Kad je vrime da ih pođu zvati, Ja svakoga znat ću dočekati.

NAPAD PANIKE Ne mogu to opisati, Ne mogu ni izbrisati, I vrtim se ko začaran, A nikako da dočaram, To, Sve se smrvilo. Ne mogu biti dostojan, Ne mogu biti postojan, I sablasno se kažnjavam, Nad sobom se sablažnjavam, To, Trajno je i suvislo, Previše dinamike, Napad panike, Grmljavina jača, Strah me osvajača... Previše dinamike, Novi napad panike, Stanje se ne smiruje, Panika dodiruje!

DA MOGU VRATIT VRIME Sve šta san ti reka, Sve šta san prizna, Iza svake moje riči, Uvik stojin ja. Ti to znaš, I da me ne pitaš. Svako u životu Oće provat sve, Uvik se na kraju, Stvari isprave. Ti to znaš, I da me ne pitaš. Da mogu vratit vrime, Da more stat ti sat, Ja nebi zna ti ime, Nebi te moga zvat. Tebe bi čuva mala, Dok se ne smirin ja, Ti nikad nebi znala, Sve šta san sakrit da.

NEPOVRATNO Nije da se ne priča, Al' prigušen je glas, I klimanje ramenima, Dolazi u krivi čas. Tu nema mista ponosu, A oboje se silimo, temama se sigurno Razilazimo, dilimo. Ka potriba, iskidana, Eto tako osjećam se ja, Bez svitala, vozim u noć, Onaj ko samnom sidi neće mi pomoć. Tribam ono vrime zlatno, Jer volim te nepovratno. A nevere smo imali, Bili smo uvik jači, Fale mi riči utjehe, Dobro je, ne plači.

LAŽI UNIVERZUMA Halogenim prezirom, Ko potlačen pred vezirom, Grizodušje potičem, Površno se dotičem. U paklu sam ko opušten, Među prvim propušten, Šrepušten sam svecima, Gađaju me mecima. Laži univerzuma, Laži univerzuma... Svrstani po rasama, Uređenim masama, Prokletnici stupaju, Za kose se čupaju, Kurvini smo sinovi, Trebaju nam klinovi, Da se opet rodimo, Da se oslobodimo. Laži univerzuma, Laži univerzuma...

MISEČINA Misec se lipi za neba škura, I kiša ova predugo dura, Da oće patnja da mi izblidi, Da te vidim. Sve mi se ridi, sve mi je bjanko, Ide pa stane, sve je na tanko, Bez tebe ja san tica u ćibi, I ne vidim. Koliko fališ, nesmin ni pitat, Teško se srcu razumom itat, Navučen krakun i sve mi se čini, Sam bit ću dugo na misečini!

BACI KLJUČ Bacit ću pred tebe lijepu riječ, Gledajući i negovoreć. Jer mislima, pravimo se ko da znamo, Pričati, to je za neke tamo... Oblačim nevjeru za put, Osjećam, nećemo se čut, Utabanim stazama od drugih ljudi, Dopuštam ti, slobodno me sudi. I baci ključ, Da više ne mogu uć. Ako me vjetar jednom stegne, I duša preko trnja legne, Da ne znam ja, Kojim putem bi me vratila... Lakoćom pobrisat je svijet, Ja uvijek spreman sam za let, U tjednima, godine su stale, I pored nas neslućeno prošetale...

ISPOVIJED San razbijen na dva dijela, U premalo sati. Teško da sam i mogao, Bolje odabrati. Više ne zaslužujem noć, Ni dan, Po čemu to sam poseban? Ilegalno životarim, Strah me hvata, Moja ljubav stane samo, U pola kvadrata. Prodajem istu, za groš, Dva, tri, Da mogu bijes nadživjeti. Ispovijedam priznanje, Za vlastito olakšanje, Pretvaram nit u bit. U ovom svijetu od štofa, Ja sam za otpad kofa, Bez razmišljanja me spali, Jer i drugi su odustali!

DUŠA OD GRAFITA Kud će me odnijet valovi, Ne mogu ti obećati. Meni je mora zov, Ko drugom blagosov. Duša mi od grafita, Gdje, kuda, mene se ne pita, Ko struja u naponskoj žici, Na kraju - spaljeni užici... U kojoj luci počinut? Od kojeg dijela otkinut? Sve mi je nuđeno, A ništa suđeno! Duša mi od grafita, Gdje, kuda, mene se ne pita, Ko struja u naponskoj žici, Na kraju - spaljeni užici... I neka sam nestvaran, I možda sam sebičan, Teško je misli sputati, Teško je sve progutati, Ja nisam spreman za to, No, no, nisam spreman za to...

ZRNO PIJESKA Ja sam zrno pijeska na tvom dlanu, Ležim s tobom na tvom šugomanu, Žarim, Al ne želim idilu da kvarim. Ustala si preplanule puti, Ja bez nade da ćeš moći čuti, Vrati se, Prije neg me more pokrije. A na te godinama čeka sam ja, Struje me bacale do obala, I kad sam napokon tu ispliva, Ti nisi ni primjetila... Ja sam zrno pijeska u tom moru, Tisućiti na morskome dvoru, Žalim, Tvoj sam bio, drugima se falim...

NAŠA TAJNA Našu tajnu skrio sam, U rukave dugačke, Međ krošnjama pameti, Na dječije ljuljačke. Nikom neću odati, Razbacane porive, Neke ljubavi su - sve, Neke su dodvorive. Što poslije lutanja ostane? Poslije šaputanja, ne vrijedi, ne... Svi ponosi, ugušeni, Mostovi pređeni i srušeni.... Ako netko zapita, Tajnu šifru pročita, Dat ću nebu tajni znak, Nek napravi ustanak!

ZASJENI ME Zapovjedi mi sve, Vjenčaj me zakonima čvrstim, Ionako, Godinama se ne krstim. Ja postavit ću stol, Da večeram sa tvojim duhom, Jer i ti, Imaš figu pod pazduhom. Zasjeni me, svojim mrakom, Razreži me, tankim staklom, Fino. Da mi krv tek potekne, Da me On ne urekne. Zaustavi mi dah, Zavedi me kao po struci, Želim to, A poslije crtu podvuci!

SIRENA Na punti san baci mrižu Valovi se odma dižu Tek san reka Bogu fala U mrižu se zapetljala. Reka san joj da ne trza A ona još više brza, Mora čudne tajne kriju Nećeš ti na peškariju. Ja ću tebe vodit doma, Svidit će se to oboma, Reć će mater istog trena Ma lipa je ka sirena. Kako li joj oči sjaje, Nisu noge ka peraje, Najlipša je od svih riba, A baš takva meni triba. Di si bila, di se krila, Pa te more meni dalo, Bili tila, bili tila, Ostat samnom samo malo. Ti siprva s ovog žala, A da za to nisi znala, Mrižu si mi rastizala A nije se iskidala.

JESI LI ME VOLILA Miriše mi straj, Na konačan kraj, Ka da si me bacila. Siguran sam ja, Da si uspila, Mene si odbacila. A tija san gnjizdo svit, Kad se smiješ. s tobom bit, I kad plačeš s tobom mrit, A ti ćeš me ostavit. Jesi li me volila, Pa si me pribolila, Nisu prošla dana tri, Već sa drugim došla si. Siguran sam ja Da si uspila, Mene si odbacila. Miriše mi straj Na konačan kraj, Ka da si me bacila.

08.05.2011., nedjelja

REBUS Na ispitu savijesti sam pao. Nisam znao. Kome pripadam i gdje, Na početak ili začelje. Na kamate loše, računam, To znam. Kad si ti u pitanju, Ne nadam se svitanju! I svjesno griješim, Nesretno se smiješim, Spreman da pogriješim, Plašljivo se tješim, Ovaj rebus ne mogu da riješim!

JOŠ PAMTIM.... Pod moje godine, jastuk stavi, Ni ja više nisam pravi, Sve se manje liječim, I sve lakše klečim. Nakrivi pozdrav na sjede vlasi, S vremenom smo siromasi, Sve se teže sjetit, I sve lakše smetnit. Još pamtim miris njenih košulja, Peglane bez crte, Kako nam se starost došulja, Sjećanja izvrte. Još je gledam kako spava, S osmjehom na licu, Na meni je svečana oprava, Pa ću niz ulicu. S bora je pala neplodna šiška, Na svijetu smo sad viška, Sada je zemlja meka, Ona me tamo čeka.

ŽIVI ZID Poznam te najbolje znaj, Poznajem svaki tvoj udisaj, Kad ti se svijet okreće, I kad te snaga pokreće. Poznam te bolje od svih, U zadnje vrijeme si tih, Nešto mi je promaknulo, I nije me dotaknulo. Nisam te pitala gdje si, Što se zbiva. Ja sam ti uvijek bila, Prkosna stativa. Ja sam ti bila živi zid, Običan reljef, zemljovid. Mislim u sebi da primjetit ćeš Skoro, Više ni vrijeme ne protiče Sporo, Sve manje imaš mi za reć, Lakše je preko svega prijeć. Poznam te najbolje ja, Il sam te tek poznavala, Netko se rodi vječan, A netko tek prosječan.

LJULJAJ ME Ljuljaj me, ljuljaj me, Ljuljajmo se mi, Najviše mi odgovara, Kad me ljuljaš ti. Sve od zore pa do mraka, Ljuljamo se bez prestanka, U parkiću iza zgrade, Svi to tamo rade. Najslađe mi poslije podne, Zbog tišine preugodne, Il kad kiša tiho sipi, A ljuljačka škripi. Do po noći dosta nije, Petnaest ljeta ko da mi je, Dok noćni leptiri lete, Ja sam ko i dijete.

AS Sve mi se jučer vratilo, Kad smo se slučajno sreli, Nekada nerazdvojni, A sad nas pučina dijeli. Malo tko ne pamti te, Bio si prvi, najjači, Sad nakon svih godina, Da li ti prošlost znači? Kako si, gdje si, Svih ovih ljeta, Dal i tebe ponekad, Dotakne sjeta? Bio si mangup, Bio si as, Znaš još te prati, Taj dobar glas. Poneka sijeda i meni, Zamagli trenutke na kratko. To što smo imali asu, Ne može imati svatko.

MENI SE NE ŽURI Sretno rastem, godine se broje, Udat ću se ja u selo moje, Neka prosci od početka znadu, Ne treba mi ta gužva u gradu. Mila majko, vjeruj svojoj kćeri, Sa menom se danas razveseli. Kod kuće je uvijek lijepše biti, Tu sam rasla, tu ću ostariti. Mili oče, na svemu ti hvala, Uvijek bit ću tvojacura mala, Ne treba mi ona gradska buka, Rumenim se ko zrela jabuka. Gle momaka, što se rede, Svak me oće da odvede, Aj momci polako, Nije meni lako. Gle momaka, zube prave, Friziraju lijepe glave, Svi bi ovoj curi, Meni se ne žuri!

DI SI PAPE Rekla je mater, tužna je bila, Tvoju je sliku, na srcu krila, Da si joj reka, vratit se oćeš, Do novog lita, da opet doćeš. Ja sam se rodi, ka i siroče, Sićanja imam, slike me koče, Uvik smo bili, sami nas dvoje, Kad ćeš se vratit i doć po svoje. Di si pape, željo bezimena, Ja sam tvoje dite, a niman imena. Di si pape, oli ti ne fali, Ća je more bisno pa ti draži vali... Mater je svoje, sklopila ruke, Doće on sinko, do naše luke, Nemoj da znadu, sva druga dica Da tvoj je pape, jedna skitnica....

PROBUDI SE SRCE Kiša se lomi, brzo će stati, Možda će sunce, opet da svrati. A možda munje pošalje vjetar, Snjegovi padnu za cijeli metar. Aveti noću, ulicom love, Dok čekam nekog da me pozove, Bježim od svijetla, bježim od tame, Od šapata bježim i od galame. Probudi se srce, zavijori kao zastava, Znam da nisi beton, armiranog sastava. Al' kroz ovo srce, morat ćemo skupa proći, Oteti se treba srce, ovoj tuzi i samoći. Možda ću opet, voljeti kiše, Od dana sivih, stvorit slatkiše. Prije no planeš i dok me sudiš, Bitno je samo da se probudiš.

SKUPA SMO JAČI Neke je ljude teško steći, Nekih se pak lako odreći, Neke su zvijezde sklone sjati, I nikad neće dotrajati. U svijetu žamora i zbilje, Sve će pod nebesko okrilje, Svakom se isti eho vrati, Svakog će svoje, dočekati. Ne bježim od ljudi, Bježim od zla, Čovjek se trudi Da prepozna. Ako postoji ta nit, Zbog koje vrijedi sretan bit, Ja ću je naći, Skupa smo jači!

TREBAŠ MI Od moga mora si plima, I suza u očima, Vatra si koja grije, I dijete kad se smije. Od sjajnih zvijezda si tkata, Sjajnija od dukata, Želja si mojih ruku, Misli me tebi vuku. Trebaš mi, Nekom se moram vratiti, Kad poslije svih izbivanja, Trebam od ljudi skrivanja. Trebaš mi, Da ti se mogu javiti, I onda kad mi ne ide, Da drugi tugu ne vide. Od moje tišine si spas, Volim tvoj glas. Priđi mi obrazu bliže, I dragost se tijelom diže.

KAMA JUČER DANAS SUTRA Ona nosi majicu na skidanje, Otvorenu, preko grudi je na "ve" Pogledom plijeni, Sve zazeleni, Od same pojave, mirišu ulice. Ona je turbulentna kao zrakoplov, Ja učim disati, u svemu još sam nov, Sve moje znanje, Za nju je sranje, Rekla je mali, tebi samo malo fali. A ja sam spreman učiti, Zbog nje se lako odlučiti. Osjećam da se mjenjam izvana i iznutra, Kupit ću trilogiju kama jučer danas sutra, Pa nek se uzbudi, dok joj tijelo diram, Ja ne želim više nikad da masturbiram. Ona mi je mozak skroz pomutila, U tajne najdublje me je uputila, Volim seanse, Radim grimase, Opušten kol'ko mogu konzumiram yogu. I još sam spreman učiti, Zbog nje se lako odlučiti!

ZAR NIJE DOSTA S nevjericom čitam vijest, Stavljenu na prvu stranu, Novi nuklearni test, U dalekom oceanu. Radijacija je mala Zemlja neće ništa znat, Jer zemlja je odustala, I nastavlja umirat. Zar nije dosta Tako nam malo vremena osta, Krvari kamen, Na kraju molitve, kažemo Amen! Iz korjena sve se suši, Nebo na zemlju pada, A voda nosi i ruši, Kaos svuda vlada, Zar nije dosta, Što to od ljudi još osta, Plamti plamen, Na kraju molitve, kažemo Amen!

888 Prođoše kraljevi, imperatori svijeta, Prođoše legije, vidješe beskrajna svijetla, Plantaže sunca, okrilje zlaćanih zvijezda, Htjedoše ovdje da zauvijek sviju gnjijezda Dovedu Bogove, za spasenje štit, Al' ljudi rekoše, tako ne može bit... Stvarana si stoljećima, svima si nam mati, Zbog tebe je ponos čvršći, zovu nas - Hrvati, Stvorena si željom, poslije teškog boja, Hrvatska, ljubavi moja! Stigoše ratnici, na svoje granice, Moderne povijesti, pišu se stranice, Od plavog mora, do zelenih nam ravni, I preko gora, korijeni su slavni. Htjedoše mnogi, da ne znam tko sam, Samo ću reći, osam, osam, osam... Stvarana si stoljećima, svima si nam mati, Zbog tebe je ponos čvršći, zovu nas - Hrvati, Stvorena si željom, poslije teškog boja, Hrvatska, ljubavi moja!

PRODUKTIVAN Produktivan za popizdit, ja sam, Osjećam li nečiji sarkazam?! Nekako mi sve ide od ruke, Zadovoljan, bez pompe i buke. A nisu mi žice sve, Bile spojene. Malo sam potega, Malo se rastega, Pa se prstom malim, Ja sa svima šalim. Produktivan pozitivno, ja sam, I pobjedit depresiju, zna sam, Ponosan sam na svoj način, Postepeno kao rengen zračim!

VREMEPLOV Rasipam se kao pijesak, Sa nebesa, sunca bljesak. Tijelo vapi za vodom, Ko duša za slobodom. Zamišljam, na vjetru gol, Život je rock'n'roll Bubnjevi, električne gitare, Nas dvoje, budale stare. Novo doba će me zagaditi, Vremeplov ću izgraditi, Na početak se odvesti, I opet ću te sresti. Bit ćemo hipija dva, Iz našeg vremena. Ne rasipam riječi prazne, One su danas zarazne. Oči neposlušno sklapam, Kaplja sam i kapam....

NE MOGU TE NE VOLJETI Ne mogu te ne voljeti, I zaprijetim sebi, u sumrak neću, Nikada više u crnu odjeću. Stisnut ću maglu, kada zaprijeti, Jer ti si mi na pameti. Ne mogu te ne voljeti, I jecaj se ote, ko drhtaj pod plaštom, Nikada više, osedlan maštom, Ponor je dublji, jeza se kida, Bez tebe ko bez vida.... Ne mogu te ne voljeti, A dušu ću ogoljeti, I nemam stav, Cijeli sam nikakav. Ne mogu, a trebao bih pasti, Nevoljko, bez časti, Bez zasluženih muka, A treba mi tvoja ruka...

RAZDILILI SMO SE Razdilili smo vitar na pola, A bura dere do bola. Razdilili smo oblak i kiše, Pa nas nima više. Razdilili smo sunčane dane, Sve riđe mi lipo svane, Razdilili smo pisme i note, Sve naše lipote.... Nije nam ostalo ni mrvu, Tebe san pustija prvu, Pa nam ljudi sićanja raznose, Pa nas dile ka i češalj kose... Razdilili smo se, jel' ti ža' Ja se nisan navika, Razdilili smo svaku bit, Lakše je umrit....

INDIA Kao orah izlazim iz ljuske, Oslobađam svoj duh, Meridijani kao ruke ljutske, Duh je kao kruh. Ja ko ratnik otvaram taj front, Dušu otpuštam sa dna, Pogled ljubi zlatni horizont, Insomnia.... Jedan put se otvara, I ti si samnom krenula, Ne zadržavaj svoj krijes, Jer je život kao ples. Tu smo ti i ja, U središtu svjetova, India...

KRIVICA Sumrak se spušta na moj šapat, Ja leđima osluškujem zapad. I zebnja mi kralježnicom kola, Ja volim te do bola. Sumrak se spušta pa me tješi, A opet ništa ne može da riješi, Ne koračam već lebdim snen, Na pola puta ostavljen. Ljubav ne smiruje me, A moja je narav čudna I svaka misao bludna. Prvi bacih kamenje, Loše podnosim krivicu, To piše mi na licu... Sumrak je pao na moje rame, Drugo se ne da, dirati tame, Padam kao suhi list, Ko lažni iluzionist!

PRISTAJEM NA SVE Zvijezde mi pokaži, Da me voliš to dokaži, Pratim te kao sjena, Životom ispunjena. I sunce dotakni, Sve oblake razmakni, Pratim tvoj sneni pogled, Srce je moje dvogled. Pokaži mi što je to sreća, Kraj upaljenih svijeća. Daruj mi prsten od zlata, Nosi me, otvori vrata, Zaprosi me, Pristajem na sve.

PUTUJE LJUBAV Putuje ljubav preko grudi, Otkucaje moje broji. Pa me budi, Dok kraja mene stoji. Putuje ljubav zjenicom oka, Lagano klizi po licu, Suza mokra... A ja čekam ubojicu. Putuje ljubav bez traga, Ostaje praznina i vlaga. Ostaje sjećanje na nju, Ja ko vlak u predgrađu. Koji neće krenuti, Ko cvijet ću uvenuti. Putuje ljubav kakvu znam, U mislima sve brišem, Biti sam... Tako još dišem!

JUDA Da mi je biti barem na čas, Ta tanka crta što razdvaja nas. Pa da te diram, ti ne vidiš me, Šaptom ti šaljem poljupce. Da mi je biti makar na tren, Od tvojih misli i sna sastavljen, Pa da ti kažem da volim te, Šaptom te nemir obuzme. Jer ja, noćarim sam, U neku sjetu, sav umotan, I svaki vikend je nova bol, Prezren no Juda apostol, Jer ja, borim se sam, Nikome ne pripadam, Al' najviše zaboli znaj, Što sam bez prava na zagrljaj.

BAJKA Mislim na tebe, kad se oči zaklope, Ako želiš igrati, u svakoj igri si, Sa tobom vrijeme, smisao gubi, Jer te ljubim. Mislim na tebe i kad rano ustajem, Divno se usuditi, s osmjehom probuditi, S tobom godine se ne broje, Najdraže moje. Koliko tek sjećanja, Od tebe imam ja, Želim reći, neka svijet to zna, Blažen bio pokušaj, Jer mi dođeš kao bajci sretan kraj! Mislim na tebe, snaga si što pokreće, Ti smiruješ nevrijeme, mislim na tebe, Ti si znaš, nijansa svih boja, Ljubavi moja!

MOGLA SI OPROSTIT Sad smo finito, kvit, Al ću te zapamtit. Malo će bolit pa proć, Bolilo me i sinoć. Zato san rukom o stol, Malo zaglumit ka fol, Ma koga je briga za to, Finito, rasprodato. Znan da je tuga, Znan doć će druga, Znan al mi fali Tvoj hali-gali, Znan da krivica, S moga je lica, Moran primostit, A mogla si oprostit. Sad smo finito, ćao, Jeli i tebi žao?! Spleja san se i pa I krv bi za te da!

ŽIVJELI MLADENCI Dobro došli prijatelji, Hvala što ste s nam tu, Neka ova noć nam prođe, U pjesmi i veselju. Dobro došli prijatelji, Podignimo čaše svi, Sad je vrijeme da se našim Mladencima nazdravi. Živjeli, živjeli nam ljeta sto, Bog ih blagoslovio, Srećom nek je posut put, Iljubavlju obasut, Živjeli, živjeli nam ljeta sto, Još bih nešto rekao, Nek se svojom djecom diče, Važno da na poštara ne sliče. Dobro došli prijatelji, U sjećanje sve će uć, Zapamtimo ovu večer Da za radost bude ključ.

LJUBAV SVOJE LICE SKRIVA Nikom nisam kazala, Kolko sam te voljela, To se ljudi ne tiče, To se lako ne stiče. Zaboli me svaki dan, Čini mi se prokockan. Teško mi je shvatiti, Da se nećeš vratiti. Ne prezirem, samo žudim, Da se sama ne probudim, Ljubav svoje lice skriva, I na pola nisam živa. Kao tebe ja, Nisam nikad nikog voljela. Nikom nisam pričala, S kim su moja sjećanja, Sreća s tugom mijenja pol, Ti ćeš ostat moja bol.

GOBLEN Ona je stara škola, Ne ko moderne žene. Ona šiva dotu, I veze goblene. Nju je gojila strina, Dok su starci na radu, Privremeno, zna se, U Munchenu gradu. Ona je senzibilna, Prava cura sa sela, Sve dok jednog dana, Njega nije srela. On je debil po struci, Njemu dileri prijete. Prije nego se snašla, Već je nosila dijete. Našla je stan u gradu, Daleko od tog lika, Njeni se zla odrekli, Nije za katolika. Život je čudno kuje, Uzalud svaka škola. Lakše je nisko pasti, Teško je do idola. Dok imaš daha, Koračaj bez straha. Jer što su budniji, Ljudi su čudniji. Tu priču dobro znam, Jer u nju pripadam. Nitko ne veze goblene, Bolje od moje žene.

IRONIČNA SPODOBA U stanju, beztežinskom, drugom, Sam sebe činim poslugom! Obezvlašćen, shrvan i ponizan, U šumi, kao partizan... Ja prevažan i tuđinac znan, Ja riznica državna - rasprodan.... Varljive osjećaje pijeskom varim, Nad iskrama pljesni stražarim!

MOJ STRAH MI PRIPADA Moj strah mi pripada! Hodamo hladno, Trčimo skladno, Uljuljano se smijuljimo, Dok vatru uljimo. Moj strah me napada! Izbor je prvi, A razum mrvi. Udara glasno, Podpojasno! Moj strah se utapa, Oči mi zaklapa, On umoran snob, Ja njegov rob! Moj strah se smiruje, Dok me dodiruje, I ne da mi van, Tu je siguran.

UČINI ME PONOSNIM Ja ne smijem reći, ja ne smijem dati, Ti mene dvaput s podsmijehom vrati... Okolo tuge, sreća se vrti, Tebe se bojim, više od smrti. I nek mi očaj, prazninu stisne, Suze su čišće, od vode misne, Pokoru imam, svijet nek se križa, Ja vjeru tajim, a sve mi bliža. I sve dok na svijetu bdim, Učini me ponosnim, Ljubav je na svakom koraku, I na svijetlu i u mraku, I sve dok me ima, dok zrim, Učini me ponosnim, Uči me ispaštati, Nauči me opraštati!

ZAGORA Pod stranom su ljubice u cvatu, I ptice su u velikom jatu, Sve miriše,novi život buja, Poslije kiša, vjetra i oluja. Ja se svome zavitujem kraju, Zovem ljude da me pričekaju. Tu će naša djeca gnjezdo sviti, Najljepše je svoj na svome biti. Kamen je ispran izvorskom vodom, A trava sjaji pod plavim svodom, Momci i cure, ljube se strasno, Doma sam ljudi, sve mi je jasno! Ako tko pita,ako me traži, Gore put Klisa, rukom pokaži, Deset minuta od plavog mora, Moje je carstvo,moja Zagora. O Zagoro, ljubim tvoje skute, Od svih zala svijeta branit ću te, Za sve one što dobrotu nose, Cjelivam ih ko kapljicu rose.

PROKLETSTVO Kao lahor među cvjetnim granama, Šapućeš, A ja se pitam što je bilo sa nama, I ne primjećuješ, Tko te čeka svake cvjetne godine, Moj golube! Neka pjesma poteče k'o s izvora, Kao bujica, Neka ne mari što voda ispire, Moje nemire, Što li to u čekanju ja postajem, Ali ostajem?! Nemir je čast, A čast je strast, Voljeti te, Da bar lako je, Al' srce ne može, Prokletstvo jače je!

PORAŽEN AL' TRAŽEN Još ima frontova, Za koje se vrijedi boriti. Još ima granica, Koje treba stvoriti. Svi oklopi su tanki, I svi lanci, Još nisam u zamci! Poražen al' tražen, Još imam snage za boj, Još kidam nespokoj, Još sam jači od sjena, I bez dodira njena. Poražen al' tražen, Još pjenim se u valu, Još prepoznajem šalu, Još sam zainaćen, Pobjeđen, al' vraćen. Još vije zastava, Pod kojom stojim ja, Još iskre zapale, Još nisu zaspale!

BRAT Potopija san bis, brate, I tija bi da se vrate, Ona vimena ditinja, Njih nebi minja, Za ništa. I pritiska san prstom brate, Sve daljine nepoznate, Di san sve bija, Sve šta san tija, Sad je arija. Bila je mladenačka ludost, Potribna da se stekne mudrost, A sve zbog žene koju nemaš ti, ni ja, I ja san ka i ti sad ostarija, Pa se pitan, oće li me brat, Poslin svega pripoznat!

OPRAŠTAM Nitko te ne voli kao ja Samnom si pogriješila, Bila je ljubav od pola do pola, Tanka je crta, sreće i bola. Nitko te ne voli kao ja, Nitko ti više ne treba, Ljubav je klupko, kada je stvaraš Odmotaš, pleteš pa paraš. Da je radosti koliko i tuge, Svi bi tuzi bili sluge, Al' je tuga uvijek jača, Tuga često sve nadjača, I mene je znam Al' ti opraštam.

TVOJA MALA Sivo nebo iznad grada, Čas se penje, čas propada, Samo meni sunce sja, Ja sam se zaljubila. Ti me čuvaš, ti me griješ, Ti me vedriš i nasmiješ, Ti si mojih misli tema, Bez tebe ni mene nema. Da sam iskra, plamtila bih, Da sam čežnja, shvatila bih, Da sam rijeka, ne bih stala, Još sam uvijek tvoja mala. Još sam uvijek žena ista, Što kraj tebe suncem blista. Oblaci se nebom nižu, Možda vjetrom kiše stižu, Ja ne marim ni za to, Uz tebe mi svejedno.

SJETA Prečesto me sjeta namami, Pa mi tepa, A sjeta je slijepa. Krojim dane u umjetnoj tami, Porub param, Koga ja to varam?! Da mogu letjeti, sad bih letio, Života od prije se ne bih ni sjetio, Pustio bih slobodu niz vjetar, Al' ne mičem se niti milimetar. Prečesto mi sjeta ukliže, Pa me rani, Disati mi brani. Svakog trena, sjeta me sustiže, Titra umor, Nestao je humor!

UČINI NEBO DA ME NEMA Kao ruži poslije kiše, Neće vjetar da obriše, Hladne suze. Neće vjetar da posuši, Ovo sjećanje na duši, Sve mi uze. Tvoja boginja sam bila, S tobom ružu zasadila. Da procvjeta. Sada znam da svi smo grešni, Poslije svega neutješni, Ko dva svijeta. Učini nebo,da me nema Nas dvoje, dva smo teorema, Jedan točan, drugi krade sitno, Al to više nije bitno.

DESILO SE Jutros sam stigao putničkom klasom, Još mamuran, malo pod gasom, U ruci kofer, razbijene šifre, Obično ne pamtim takove cifre. Kiša je sipila, gusta i meka, Nadam se, ona me doma još čeka, Spuštenih vlasi, očima čudnim, Pogled na trbuh, čini me budnim. Desilo se, sad život listam, Povrijedilo me, al' još blistam, Spreman za putovanja duga, Jer što će mi tuga! Isto je nebo, zemlja i vode, Samo se ljudi drugačiji rode, U ruci kofer, ne bih ga dao, Jer nikad nisam s brojevima znao.

POŠALJI VJETAR Pošalji vjetar, na moje čelo, Da rashladi misao, Učini dobro dijelo, Dok budem udisao. Pošalji vjetar, na moje ruke, Da posuši znoj, Brišem ih o prsluke, A ni jedan nije moj. Pošalji vjetar da me hladi, Da mi ne dosadi, Ne umori... Što mi tijelo gori. Jer mogu se snaći I s drugom izaći!

07.05.2011., subota

ISKUSTVO Bilo je kao prvi put, Ja ko gromom ošinut, Sve mi se uvrućilo, Sve udvostručilo. Bilo je fantastično, skroz, Ja imam vlastiti Oz, I sve je magija prava, O koja strava... A ti žena, nasmješena, Ozbiljna i skladna, Za trenutak, baš prikladna, Mladog mesa uvijek gladna, Ja kad sam pao, Nije mi bilo žao, Da se ne hvalim... Al' se na starije palim... Bilo je predivno iskustvo, Razmaknusmo pokućstvo, Sve mi je dobro sjelo, Sve prohtjelo!

LJUBAV Svih ovih godina, Ti držiš sreće ključ. Hvala što postojiš, Što si mi dala uć. Ti si moj razgovor, I šutnji mojoj glas, Hvala što postojiš, Što boriš se za nas. Ljubav, To smo dušo ja i ti, Sjeme smo zasadili, Ona nek nas čuva, Ljubav, Darujem ti sto ljepota, Za sto godina života, Ljubav nije samo hir, Jer ja te volim dok sam živ. Razdjeli svjetlo nek se zna, Da postojimo ti i ja, Ljubav, ljubav nam je vodilja....

MATER SI MOJA BILA Bila je čista, ka sveta knjiga, Zavit je dala, Gospi o Sniga, Za moje zdravlje, za moju sriću, Evo san doša da zapalim sviću. Bila je žena, kakvu svit oće, Ma izila se, sva o samoće, Nisam joj reka, bila mi priša, Kol'ko je volim, kad u svit sam iša. Mater si moja bila, Tvoj grišni sin sam ja, Znam da bi odrišila, Grije šta san učinija. Sad kad te nima ko će Na vrata kućna stat, U tinel iznit voće, I samnom zakantat. Bila je mater ponosna na me, Ka šta ponosne, znadu bit mame, Cili joj život, duje, šestice, As joj je prišit, smij mi na lice!

IZBEZUMLJEN Slijep sam, a vidim. Ponosan pa se stidim. Organiziranosti ljudske sivoće, Straha od pustoši i samoće. Osjećam da smo prazne zdjele. Na velike i male nas dijele. Osjećam da nas svrstaju u klase, Ti isti, odabrani da nas spase. Plačem i uredno se smijem, Javno pa se tajno krijem. U obilju prijetnji stasamo, Ne pričamo, samo se glasamo....

JA Vrati se mjesec u tamnu stranu, I zvijezde sjajne sa njim ostanu. Vrati se sunce u zoru svaku, A ja ne vidim ni jednu zraku. Vrate se laste s puta ka jugu, Vrati se sreća da skine tugu, I kiša stane za nebo plavo, Samo ja na to baš nemam pravo. Valjda sam suviše grešan, Čudnom gorčinom pomiješan, Ne vidim svrhu u tom, Samo smo ja i ovo što zovu dom! I baš se mislim, ima li raja, Ili sam stigao do kraja....

SRETNO TI BILO Kako sam te samo ludo volio, Znam da se sjećaš tog, I zbog ljubavi sam ja izgorio, Svjedok mi je dragi Bog. Sad kad si njegova, Tuga ne popušta... Sretno ti bilo ma gdje krenula, Ako si ikad me spomenula, Makar u snima ja ću sretan bit, Noćas ću za tebe ja nazdravit, Sretno ti bilo ma što pružila, Jer sreću svoju si zaslužila, A ja ću živjeti za prošlost tu, Ja vratit ću se našem davnom snu!

NE PRETJERUJEM Neostvarenih želja sam vlasnik, I vadim zadnji samoglasnik. Svejedno, nada se skriva, Moju iskru ne pokriva. Pune su ladice i odaje, tajni, Samo dragulji ostaju sjajni, Al' hladni, mrtvi na koži, Nema tko da ih složi! Ne pretjerujem, Nikad ne pretjerujem, Ne vjerujem, Nikad ne vjerujem U obećanja Ni u sjećanja, A misli se gomilaju, gram po gram. Kilograme želja, sam sam.... I noć nepomična se slaže, I oči neba nemirno vlaže, Nadamnom svila se kob, Prestroga za moju dob!

GOLUBICA Ti si bijela golubica, Ostala bez jata. Iz gnjezda si svog ispala, A suton se hvata. Moja bijela golubice, Ti krila rastegni, Umiri se, bit će dobro, Pokraj mene legni. Dobro došla golubice, U moj golubinjak, Oko tebe, tvoje sestre, Ima ih stotinjak. Sve su one golubice, Puno tužne bile, Na kraju su golubice, Samnom gnjezdo svile.

THE END Ti si ko pauk, I sav tvoj nauk, I sav tvoj bitak, Meni je plitak. Sve mi je teže, Kroz tvoje mreže, Ljepljiv sam sav, Ko slinav lav. Kako ti reći fino, Nisi film za moj kino, Ni pjesma za moj bend, Babe, this is the end. Stežeš ko žica, Moj ubojica, Teme nam rijetke, Uz izuzetke. Ti si marica, Moja tamnica, Jutrno ne sviće, A kraj je priče.

BEZ KOMENTARA Ona je plesala na žici, Iz publike u trenu krici. Uzbuna! Zovite doktora! Rekli su, 15 godina, Tako je malo živjela. Pokojna... Sudbina... Novine u istom broju i danu, Oglase stave na suprotnu stranu. Sa jedne bol i tuga, Za posao traži - druga!

PJESME NEĆE NESTATI Grlo me peče od nikotina, Od teškog zraka i suhog vina, Nekad misvjetla zasljepe vid, Nekad predamnom visok je zid. I jutra znaju nemirna biti Čini se rano ću ostariti, Bil je pjesme do kasnih sati Sutra ću opet se spakovati I tako iz grada do grada, Od mjesta do mjesta Al drži me nada, Da duga je cesta Redaju se dani ti Al na sve smo navikli, Čovjek neće vječno bit Zato neću prestat pit Redaju se noći te Neka su mi besane Sve će jednom prestati Pjesme neće nestati!

LJUBAV MOG ŽIVOTA E mjeseče, gdje si bio, Prije nego sam popio, Mjeru nemam kad sam sam I čaši se prepuštam. E mjeseče žuta lica, Postao sam noćna ptica, Zbog te žene pijem sam, I u piću izgaram. Udat će se moja draga, Ja ću mrzit cijeli svijet, Svirat će se naše pjesme, Ja ih poznam napamet. Udat će se moja draga, Sa njom ode sva ljepota, A uvijek će ostat ona, Ljubav mog života!

POGLED NJEM Ja ko pelud u kosi, Pa me vitar raznosi, Baca me kako mu volja, A tila sam bit najbolja. Pukli čarobni dani, Ti držiš se po strani, Kažeš, lako je sve, Ti možeš i bez mene. A ja lomim se ko patnica, Jednom bila ratnica, - Ispunjena satnica! A ja niti žalim niti smjem Samo pogled osta njem, Sa tobom ne stanujem.

GOVORIM ZA NAS U gužvi tuđih glasova, Piskutavih i basova, Tvoj prepoznajem, Gdje si, doznajem, Ovaj te put ne ispuštam, Ovaj te put ne napuštam, Što sutra dolazi, I gdje su dokazi... Da ću te ikad vidjeti sretnu, Ili ću pasti u tuđu zamku, Pretvorit ćeš se u neprimjetnu, Koja gubi svoju slamku, Za spas Govorim za nas! Ovaj ću se put usuditi, Dio vremena posuditi, Tko će mi suditi, Tko presuditi...

ODLIKAŠI Šta se desilo sa osmim be Dal' me itko ikad spomene, A ja često pomislim na sve, Kad god život stranu okrene. Generacija su moja svi, Ispiti i prve ljubavi, Vrijeme teče, sat se okreće, Dan za danom sve nam odnijet će. Čuvaj mi Bože, kecelje plave, I one male čupave glave, Život nas lomi, život nas straši, Nadam se da smo, danas odlikaši!

OPROSTI Upali svjetlo, jer tama je gola, I skloni misli s praznoga stola, Napij se kiše iz oluka starih, Ti nisi ništa, ja sve pokvarih. Oprosti čežnjo s vlažnih paketa, Ja sve ti ljubim, da li ti smeta, Ostavi knjigu u prvom planu, Samo me nemoj stavit u stranu. Teško je vjerovati opet, Da visoko se mogu popet, Al' kad bi nadu pružila, Ova duša bi ti bila zahvalna! Suho se cvijeće bez vode prima, U meni snage još dosta ima, Na onoj slici što nema okvira, Poznata pjesma za nas još svira.

KOCKAR Zabilježi ovaj dan, Zabilježi ovaj sat, U kalendaru nek te prisjeti Kad sam prestala te zvat. Zapamti da sam ja, Bila tek rezerva, Dvostruku igru, igrao si, Jer ti se voliš kockati. Kocka je bačena, Rulet se dalje vrti, Samo ja za tebe ne želim više čuti, Karta izvučena, Izgubio si sve, Zadnji ti žeton dajem za sjećanje.

SANJAM Sanjam Mlade zore da te bude, Zlatno svitanje ti nude, U krilu mom. Sanjam, Majka gleda slike nove, Otac voli da te zove Nevjestom, A ti, ti se nećeš vratiti. Sanjam, Neke proplanke i rijeke, Davne osamdeset neke, Tu je sve. Sanjam, Pa se hrabrim dobro mi je, Ni ne smutim da me grije Sjećanje. A ti, ti se nećeš vratiti. U sjećanju nekom trajem, Neda mi se budit, Samo tebe prepoznajem, To će mi presudit. U sjećanju dane gubim, Vječita si tema, Ja samo tebe ljubim, A tebe više nema.

GUBITNIK Opet sam tugu odjenula, Opet za tobom krenula, Možda se ipak posreći, Tebe se tečko odreći. Ne ide glatko ni ovaj put, Baciš me samo u drugi kut, Nema tu sreće, nije to to, Nisi ti mene zaslužio. Ja znam, al borim se s tim, Jer kako da te probolim, U očima isijava tvoj lik, A zapravo si samo gubitnik. Ja znam i da svijeta nestane Za tebe uvijek mjesta ostane, Ostao si tu, do mene tik, A zapravo si samo gubitnik!

ZBOGOM Sinoć prođoh, prvim mrakom, Jednim poznatim sokakom, Suza s lica, tiho potekla. Kroz tišinu, pjesma šara, Harmonika puna para, A mene se ona odrekla. Imali smo, želja tristo, Danas ništa nije isto, Rana kao, da od jučer je, Nešto stvari, put predamnom, Samo mjesec ide zamnom, Nije važno, ona ne čuje. Zbogom selo moje, Livade proplanci, Zbogom jutra rana, Mladosti junaci. Zbogom draga moja, Bude sretna s njim, A ja ću polako, Da te ne budim.

MANDOLINA Stara mandolina, niko je ne dira, Tu je mandolinu, stari ćaća svira, Prašina se skuplja i vlaga sa zida, Umorne su vjeđe, ova glava sida. Još su žice čvrste i zvuk srcu godi, Da se ćaća siti pa duši ugodi, Ma su ruke teške, ispucane, slabe, Nema više fešte, a ne svira džabe. Da mi je još jednom, puna kuća svita, Isprid kuće bajam, opet je procvita, I pisma se čuje, slava svetog Jure, Pivaju je momci, pivaju je cure. Da mi je još jednom, živit u to vrime, Da mi je razvodnit od godina zime, Pisme više nima, slave našeg sveca, Mandolina plače, u kantunu jeca.

SAMO SE DOBRE STVARI PAMTE Davno je bilo, svega se sjećam, Često u noći, sa sjenom vjećam, Razbijam brige i tjeram sjetu, Na kraju shvatim, sve si na svijetu. I tako eto, godina ima, Život je cijeli, u brojevima, Preslažem slike i komentiram, Dobro znam što bi da opet biram. Samo se dobre stvari pamte, I srce griju, u srcu plamte, Ostaje ono, što snagu pruža, Staza pri vrhu postaje uža. Samo se dobro sa dobrim pere, Dok bude zraka, bit će i vjere.

LASTAVICA Oprosti što još vidim nju U svakom tvome koraku Sve smo staze imali Svi su naši parkovi. Nije ona kriva znam Što ti sav ne pripadam, Sve će se to srediti Tebe želim sljediti. Al' pusti još malo Da potraje tren, Do tebe mi stalo U nju zaljubljen, Sve ću urediti Dan ću razvedriti Znam Inače ću ostat sam. Znao sam to i prije Ljubav teško uspije Lastavica traži jug Galebu je put predug. Nije ona kriva znam Što ti sav ne pripadam, Sve će se to srediti Tebe žeim sljediti.

NE BUDI ME Meni nisi ništa, osim tuge dala, I u mene nikad, nisi vjerovala, Ostalo je ništa ili vrlo malo, Što bi nas držalo, što bi nas vezalo. Meni nisi ništa, ja te ne poznajem, A da sam volio, to svima priznajem, Ostalo je ništa, a da bi se znalo, Što bi nas držalo, što bi nas vezalo. Ne tražim krivca, tek mira hoću, Ne budi me i ne zovi noću, Neće te ljubav, kada se sili, Mi nikad u tom, nismo ni bili!

SAD ILI NIKADA Ukradeno se cviće Lako primi u važu. Za ukradenu ljubav, Lažu, ljudi lažu. Ukradeno je tuđe, Tu nema sriće za me Ti si mi ukrala jubav, I prva bacila kamen. Ja san igra na poštenje, Da poštenije ne more bit, Ja ka dite prid krštenje, Pazim šta reć će svit, Ja sam igra na poštenje, Sam sebi san kaznu da, Sad je vrime za proštenje Sad ili nikada. Sad je vrime za prstenje, Sad ili nikada.

MOJA LJUBAVI Pamučna neba, nošena vjetrom, Lebde nad gradom od pusta sna. Za njima misli, lutaju svijetom, Jer gdje si ti, tamo sam ja. Još korak moj je hitar i dug, Sve želje moje, poznaješ ti, Ja kao ptica, letim na jug, Žeđam od čežnje i ljubavi. Svaki moj uspon i pad, Sve moje jučer i sad, U svemu si ti U svemu ću te pronaći. Svaki moj osmjeh i tuga, Bio gospodar il sluga U svemu si ti Moja ljubavi!

U SVOJ SLABOSTI Triba mi piće, Sve mi je gore. Još gore bit će, Dusi se stvore Pa mi govore. Za živit nisi, Sad visi! Kad ne znaš zvati, Sad pati! Vrime je moje I za heroje, A ko si ti, U svoj slabosti.... Triba mi piće, Sve mi se trese, Treba mi biće Da me odnese, Bez adrese! A dusi kledu, Po redu! Oni govore, Iz more! Vrime je moje I za heroje, A ko si ti, U svoj slabosti...

ŠTO TE NEMA Ostavit ću prozor otvoren, Noćnu lampu da ti sja, Ako budeš naišla, Prepoznat ću lagan hod, Što ga taji zvjezdan svod. Ostavit ću prozor otvoren, Na početku hodnika, Čekat će te poruka, Druga vrata, prvi kat, Budan ću te dočekat. A ti, što ne dolaziš, Što te nema, ne svratiš, Da me pred san ispratiš, Da me zagrliš u snu, Siguran sam, da si tu! Ti, što ne dolaziš, Što te nema, sanjiva, Znam i ti si ranjiva, Ja ti nudim zagrljaj, I od svega oproštaj.

CAR Još te tražim među mnoštvom lica Moja želja - tebi besmislica, Nisi sretna, niti malo tužna, Samo meni ostala si dužna. Caricu trebam, da bih bio car Be niže violina biti orkestar, Sa radija pjesma neka, Ko koraka tvoja tvojih jeka Da te ne volim bar. Još te negdje među zvijezde kujem, Za oboje svjesno odlučujem, Ti ni sretna, niti malo tužna, Samo meni ostala si dužna.

NAVIKA U svaku bužu vitar uniđe, Očisti pore, prošlosti tuđe, Ka lupež neki bez najave priđe, Pa te potira u bespuće. Digod ti dobro u idra puše, Dok ta ih forca na po iskida, U tren si mokar pa te osuše, Čovik se slomi pa se prida. Sićanja, razlivena ka i Savana, I slegla se prašina sa tavana, Ne govorim i ne trpim, Samo starim koncem odbačeno kripim, I slažem ure u albume ka slike, Ne zbog sriće već zbog navike. Priživit triba, bacit sime, Nit duboko, nit plitko, Neko će ponosti se time, Ja ritko, ritko...

NE PONAŠAJ SE Bacio si strijelu ti, Nisam mogla izbjeći, Srce si zarobio, Cijelu dušu dobio. Ljubila sam tebe ja, Sve od sebe davala, Pala sam na sentimente, Jer ti oćeš na momente. Ne, ne, ne može Ne ponašaj se, Ti mi samo činiš štetu, Ja sam cura u kompletu, Ništa dušo, nema, nema, Nisam dodatna oprema, Ja sam dama, ja sam žena, Rađe bit ću usamljena.

SRCE Moje je srce ka i kampanel, Tvrdo ka kamen, meko ka flanel, Zvoni dok tuče u sve se miša, Zato sam sa njim, svašta obiša. Moje je srce, tica šta leti, Uvik se igra, nikad ne sveti, Ne znaju ljudi, slabo razumu, Od jednog stabla, ne vidu šumu. Pakuj stvari, srce moje, I ode sve gotovo je, Nikad mira naći nećeš Uvik iste ljude srećeš, Pakuj stvari klepetalo, Vrimena je bilo malo, Dok je nade, bit će raja, Idemo do kraja.

KRAJ IZVORA Kraj izvora draga sila Da bi vode se napila, Studena je voda Jadra, Napiti se nije kadra. Golubice moja mila, Ti bi vode se napila, Aj se napi iz mog dlana, A poslije ćeš sa usana. Napila se moja vila, I kraj mene odmorila, Priko lipa, bila tila, Crnu kosu pribacila. Di si resla, di si cvala, Priroda je sve ti dala, Priroda je tebi mati, A mogla si još ostati. Ja bi rado s tobom bila, Zato sam se i sakrila, A ti mene samo prati, Da možemo ljubovati!

ZA ANĐELU Okrećem sjećanja, kao po navici, Sva su posložena, u donjoj ladici, Najviše vremena, na tebe potrošim, Ti si ko magija, ti si nostalgija. I tada pitam se, kom danas vjeruješ, Da li si sigurna, da ne pretjeruješ, Ja sam ti bio štit, ja sam ti dao sve, A onda spremio te na dnu ladice. Gdje si, s kim si, kako si, Dal' te život podnosi? Ja ti želim Anđela, Da ti sreća krila da, Jer to nisam znao ja. Nisu bitni razlozi, Zašto smo se razišli, Ja ti želim Anđela, Sve što si zaslužila, A što nisam nikad ja.

ŠTO MI RADIŠ U SUBOTU Od jučer viđam se sa njim, Jučerašnji dan je protekao glatko Kad pogleda me očima zelenim, Ljubi se slatko, meni prekratko. Ja samoću ne podnosim, Jučerašnji dan je najljepši bio, Dođe mi da ga već sutra zaprosim, Tako je mio, još kad bi htio... Voliš jednom u životu, Tako kažu svi, Što mi radiš u subotu Mogli bi se mi, Mogli bi se vjenčati!

JUBAV SAM ZASLUŽIJA To što ljudi govore, To ne vridi za mene, Nisam samo prolaznik, Nisam tuđi poznanik, Ja te volim zauvik. Možda stvar je gotova, Znam i di sam falija, Svako svoje mane zna Ja sam svoje bacija, S očima u suzama. More sam bez valova, Ka i brod bez jarbola, Nema vitar force te Da me natrag okrene, A ja samo želim da Imam što mi pripada, Jubav sam zaslužija, Ja ću vratit natrag sat Još ti puno mogu dat, Pa ti vidi šta je to Di se sve razvodnilo, Di nas dušo odnilo, Daleko, daleko...

MENI BEZ NJE NEMA SPASA Ja sve sam htio i svugdje bio, Sa crnim đavlom se pobratio, Kafana dnevna, soba mi bila, Otkad si mene, ti ostavila, Ja mira nemam, mir mene neće, Ko lutalicu, mene odnijet će, Negdje pred zoru ipak se nadam, Da ima mjesto, kojem pripadam. Dovoljna bi iskra bila, Staru vatru zapalila, Ja se pitam moja mila, Dal' si mene prebolila, Dovoljan bi šapat bio, Ja bih društvo ostavio, Niti krika, niti glasa, Meni bez nje nema spasa.

MOJ ZUMBULE Sve što vrijedi u životu Ja sam s tobom djelio, I one stvari manje važne Ja sam uvijek cjenio, Tvoja riječ me smiruje, Plavi svod dodiruje, Moj zumbule. Uvijek pažnja bitna je Kad se slože navike, I kada borba predstoji Da budem iznad panike. Tvoja prisutnost jača je Tvoja ljubav grli me Moj zumbule. Za tu ljubav ja ću boriti se Ko za svaki novi dan, Nikad neću znam umoriti se Jer je ljubav i moj fah, Ja sam stigao na vrijeme Da te mogu birati, I ako treba za tebe ću Stoput ja umirati, Čitav svijet si za mene, Moj zumbule!

7 DANA DO MEGDANA To šta njezin ćaća više To se nikoga ne tiče, Ja san krivac, to zaslužija. Reka mi je da sam đava Cilu večer nije spava Jer sam sinoć s njom se družija. Poštena ste familija Puno san vas zavolija, Poznamo se priko dvajest lit, Namjere su moje čiste Daj pomozi dragi Kriste Jednog dana, njezin muž ću bit. Ona cura vanzemaljska Zrila neprskana praska, Za njom momci stalno šapuću. Zbog te male, ja sam sritan, Kupim hrabrost, ćaću pitam, Oš je pustit barem prid kuću. Drekne stari, sve se trese, Žena bukaru donese, Ajde mali, sidni jist i pit, Guštali smo cilo veče, Na kraju mi stari reče, Vidim dobar, zet ćeš meni bit. Neka fratar nagovjesti U nedilju po pričesti Pa da znade misto cilo, Šta je došlo na vidilo. Feštat će se 7 dana 7 dana do megdana Ti kad meni rečeš da, Sritan čovik bit ću ja!

BISER Ne postoji svijet, tamo gdje sam ja, U kojem se kraj mene nebi budila, Ne postoji svijet i neću ni da znam Takvo što ni da pokušam. O Bože zna li ona, U vremenu svih ciklona, U njoj je biser, a svaka druga od cirkona. Nije me briga, sretan sam s tim, Bez tebe ne želim da postojim, Konačno duša je pronašla mir, Svih mojih nadanja mojih si zbir, U svakoj je misli ona Nek čuje se na sva zvona I moj je biser, a svaka druga od cirkona. Nikog na svijetu ne trebam ja, Kao taj biser što kraj srca sja, Tajno je ljubav ispustila glas, Za nas, za nas... Nitko na svijetu ne postoji da Svaki moj nemir sna da odagna, Šaptom je ljubav ispustila glas, Za nas, za nas...

AKO JE JUBAV VRIDILA Ako je jubav vridila, Zašto si meni je uskratila, Prid svima me postidila, Prid svima me oblatila. Ako si tila otić ća, Mogli smo riješit u riči dvi, Mogli smo da se i ne zna, Da si mi ikad značila. Ja te više neću zvat, Ja ti nesmin virovat. Život cili san ti da, Priko svita potega. Oće li te ikad grist Nećeš smit kraj mene sist Nikada...

KRALJICA Da mi je uć ispod tvoga pokrivača, Pa da mi priznaš da sam od tebe još jača, Pa da mi priznaš sa još imam svoje čari, A sve druge, što te love, zanemari, Da mi je znat gdje ćeš ove noći bit, Ispod tvoje košulje ću misli skrit, Ljubit ću ti vrat, na uho šapnuti Da sam za te stvorena, ko za mene ti. Možeš svima reći da Ja sam tvoja djevojka, Predstavi me šećeru, Kao pravu kraljicu. Zauzvrat ću biti ja, Sve što žena biti zna, Ko prava domaćica Ali ipak kraljica.

KORACI Ne govori da će loše bit Imaš šansu da ću te volit, Za tajanstven pogled taj, Imaš jedan pokušaj, Skupi hrabrost, priđi mi Ja te neću moliti. Ne govori, nedostižna sam, Imaš šansu da ti se predam, Imaš izgled Posejdona, Pristajem ti ko madona, Skupi hrabrost, priđi mi Ja te neću odbiti. Korak ja, korak ti, Suđeni nam koraci, Ruka ruku miluje, Dodir tvoj me smiruje, Budi hrabar, budi jak, Nađi način, daj mi znak, Kao lovac me zapljeni, Budi muško ovoj ženi!

SUZA Odlaziš na dalek put, Tko zna kad ću za te čut, Hoćeš li se javiti, Ili me ostaviti. Znam ja dobro, ljeto je, Ljeto daje najbolje, Kad sam te poljubila, Ja sam se zaljubila. Tako sladak, tako drag, Ostavio ti si trag, Na obrazu suza pala, Još sam dvije, tri progutala, I sama sam tad ostala.

S TOBOM Stisni se uz mene malo, Pa da s tobom dišem, Znam i tebi, do toga je stalo, Ja ti pjesme pišem. Zagrli me kao nikad prije, Sve će biti drugačije. Stisni se uz mene malo, Pa da s tobom letim, Na papir je srce zapisalo, Da ti se posvetim, Zagrli me kao nikad prije, Sve će biti drugačije. S tobom se pjesma lakše pjeva, S tobom je sunce i kad sijeva, S tobom sam čovjek, starac i dijete S tobom mi dani samo prolete, Ti si mi jednostavno sve, S tobom mi sve počinje.

HEJ LJUBAVI STARA Neka snova, neka, neka, Neka starost još pričeka, Ljubio sam, sad mi žao Od tebe sam otimao. Samo ti si ljubav dala, Otkad si me upoznala, Oprosti mi, sad se kajem, Sve mi uzmi, sve ti dajem. Hej ljubavi stara Ima li još žara, Da ga nađem, da nas grije, Pa da bude kao prije, Hej ljubavi mila, Gdje si se sakrila, Vidio sam svijeta dosta Al' ti meni prva osta. Neka snova, neka, neka, Ja dolazim iz daleka, Krivima sam srce dao, Al' pred tvoju kuću stao. Samo ti si ljubav dala, Otkad si me upoznala, Oprosti mi, sad se kajem, Sve mi uzmi, sve ti dajem.

VITAR Od našeg gesla, Skupa se vesla, Osta je samo mit, Vesla su pukla, Mora ih stukla, Tako je tribalo bit. Od naše riči, Drugi se diči, Svit nas je rasuja, Kvragu i riči, Kad nam ne sliči, Svit nas je izuja. Punija vitar, verse izbrisa, Ća san ih za nas pisa. Vitar zna puno zapritit, Novih se ne mogu sitit. Sve naše šale, Kiše oprale, Tako se meni pari, Ko se sad smije, Ka i mi prije, Brzo se svitu stari. Čovik se veže Pa mu je teže Kad triba otić ća. Kosti se skupu Jer na okupu Mi više - nikada.

JA TE VOLIM NAJVIŠE OD SVIH Brojim dane kada nisi tu Sva te moja čula trebaju Sam u hladnom stanu Podgrijavam hranu, opet ja I sekunde i minute sve Zemlja mi se brže okreće, Ja sam za i protiv Nemam cilj, a motiv propada. Bit ću čuvar našeg sna Dok se nisi vratila, Bit ću čuvar mira tog Svjedok mi je dragi Bog Svaki šapat usta tih, Za me najljepši je stih Ja te volim najviše od svih!

NI OVAJ PUT Da sam suza Ja bih se sasušio Da sam pjesma Tko bi me pjevušio, Da sam sretan Tugu bi izbjegao, Da sam tvoj S tobom bi pobjegao. Da sam kamen Pao bih na tlo, Da sam anđel Zgazio bih zlo, Da sam ptica Volio bih jato, Da si moja, Bila bi mi zlato. Al' ništa od toga Ja tek snujem Igram se Boga Da odlučujem I nitko me neće čut Ni ovaj put.

06.05.2011., petak

BOLJE TVOJ NEGO SAM Puštam da me lažeš, Al' volim da si mi pri ruci, I sve što mi kažeš, Sve je po struci, Sve je po šablonu Kao u Babilonu. Dopuštam ti mučat, Ti si mi tiha boljka, Danas ćeš me ručat Kao bogomoljka, Lanca sam tog dio, Htio - nehtio. I sve je veća šteta S itog smo planeta, I ne mogu se snaći Izgovor pronaći, Bolje tvoj, to znam. Nego biti sam!

VIVI VIOLINA Nekad hoće, nekad neće, Srce luta, ne zna gdje će, Dosada. Ja zaglavit ću na cesti, Što kad poželim te sresti, Malena. Srce želi u visine, A ti praviš mi termine, Rokove. Tebe samo iznerviram, A ja sanjam da ti diram Bokove. Vivi violina, Takvo tijelo ima, Najfinije žice, I najdraže lice. Violina Vivi, A bez mene živi, Ne zna da sam drag I sladak ko šlag!

BIJELA GOLUBICA Više ne poznam ovaj grad, U kojem odrasli smo mi, Još me više zaboli, Što su ljudi drukčiji. Sebi sam govorio, To bih sve pregorio, Al' me jako ubija, Što i ti si drukčija. Od svih golubica mila, Jedina si bijela bila, Raširila si svoja krila U drugom pravcu odletila I mene ostavila. Radim vlastiti kolaž, Ovaj grad još ima draž, Mada nismo još na - ti Pokušavam shvatiti. Sebe hrabrim danima, Ako te još zanima, Tu ću nebo dotaći Tu me možeš pronaći.

ŠTO BI BEZ TEBE JA Negdje na duši, sjeme klija, Što si ga ti posadila, Tvoja mi ljubav oduvjek prija, Nije mi ne, dosadila. Život je naš slikovnica, Koju će djeca čitati Za sreću si putovnica, S tobom će uvijek svitati. Što bi bez tebe ja Kad se tmurna jutra sruše, Hladan vjetar kad zapuše. Kad se osjećaji stisnu jedina. Što bi bez tebe ja Da te nije sve bi palo, Znam da srce bi mi stalo, Znam da nikad nebi znala jedina, Kolika je tuga tvoga čovjeka.

JA TI NEĆU DOĆ Vani grmi, vani siva, Kod tebe se dušo piva, Suzama se otiman, Al san doša prid tvoj stan. Donija san poklon ja, Zvonija prid vratima, Nisi me pripoznala, Vrata si zatvorila. Zaplaka bi da se čuje, Ma ti neću gušta dat, Smirit će se te oluje Ti ćeš isto zaplakat. Kad se vitar ovi stiša, Dan odnese crnu noć, Ja san mila dalje iša, Ja ti dušo neću doć. Nek ti srića traje dugo, A šta da ti rečen drugo, Svojom srićom ti se diči, Kad si otišla bez riči.

MJENJAO BIH Samo sam pred tobom ponizan, Samo se na tebe oslanjam, U šumi ljutskih sudbina, Tvoja mi je prepoznatljiva. Volio bih da sam tu, al' nisam, Iz tvog sam notesa izbrisan, Jer ti ne spavaš sama znam, Ja sve to krivo osjećam, A mjenjao bih sve što sja, Kad bi me zagrlila, Mjenjao bih stoljeća Kad bi mi dopustila, Ovako grešna, Ovako smješna, I neutješna... Volio bih da sam tu i slavan, Da razmaknem taj prozirni paravan, Tjeskoba čula razbija I nema više, ti i ja.

05.05.2011., četvrtak

KAD TI ZATREBAM Dječja mašta i poljupci Ružini pupoljci, Sakriveni u ormaru Sa njima i moljci. Sve se brzo pretvorilo U snove bez smisla Predugo je želja bila Vani i pokisla. Sanjala sam, sad od svega Uspomene imam, U njima se svako jutro Potajno umivam, sanjala sam, ali snovi Prekratki i žedni Sad se pitam dal' su ikad Tebi bili vrijedni. Sad sam u tom nizu Ko i druge žene, I sve su do jedne Same, ostavljene. Ne postavljam uvjet Ništa ne pitam, Zaplakat ćeš jednom Kad ti zatrebam.

SRETAN PUT Razgovaram u snu, Samo na pola sam tu, Nema zahtjeva ni htjenja, Oko nas ograničenja. Ja diram prašinu, Gdje je krenulo po zlu? Jednom radovah se tom, Sad sa hladnom večerom. Nekad bili jedno tijelo, Sada sve je besmisleno, Mrtvo slovo na papiru, Sada krenimo u miru. Nekad znali smo se branit, Snove sad ćemo sahranit, Za me više nećeš čut, Ja ti želim sretan put. Zaustavi se sat, Teško je vrijeme otimat, A mi smo željeli baš to, Nije se isplatilo. I nevrijeme će proć, Kraj će svemu doć, Nekog sreća poljubi, A netko je izgubi.

ODUSTAO Ti misliš da smo, savršen par, A ja živim još u prošlom vijeku. Njih desetak, imala si bar, Mi nismo na istom kolosjeku. Ma neka si ih imala i sto, Samo ja da ne znam to, Pričaju ljudi, na to sam pao, Zbog tog od tebe odustao. Ti misliš da smo, kao blizanci, Perverzno je da zagrlim seku. Vjerujem ipak, samo smo stranci, Mi nismo na istom kolosjeku.

OD SVIH ŽENA Iša san desno, iša san livo, Iša san pravo, nije mi krivo, Puno san kosa mrsija dugih, Puno san cura ljubija drugih. Onda si došla ka neka vila, Nisan te pita, di si se krila, Nisan te pita kad tako sjaš, Ništa ti reka, kada sve znaš. Od svih žena u ovome gradu, Samo ti mi ulivaš svu nadu, Za životom, za lipotom, Za dobrotom i za otom potom... Od svih žena, ja bi s tobom bija U tebi san viru skrija Oću sve, od tebe...

04.05.2011., srijeda

BUNTOVNIK Sve je po starom, Živim u skladu sa nemarom, Svaki je dan, Ko stranica mi iskidan. Sve je ko prije, Da si me pitala ranije, Znala bi to, Sve bih ti ispovjedio. Jednom želio sam djecu, dom Običan život sa tobom, Zajedničke vikende van grada. Ti sebi sve si omogućila, Bez mene si odlučila, A mene nikako ta potreba da savlada. Ja nosim tvoj lik, Al' sam buntovnik. Sve je u redu, Pokušale su da me zavedu, Budala ja, Šansu nisam dao nikada.

HEJ TI Hej ti Što kad u ponoć tebi pozvonim, I kad ti susjede sve probudim Ko da je dan, Ne razmišljam. Hej ti, Al' da si pristala da riješimo... Jer ljudi smo i griješimo, Svaki dan Al' znam, Ti kad me vidiš, nabacit ćeš plašt, Al' te prepoznam, Tehnički rečeno, nisam ja tašt, Al' uvijek doznam, Sve, Al' što u tebi je?! Hej ti, Dal' imaš hrabrosti razlučiti sve, Tko mjesto tebe to odlučuje, Dal' sama si, U odluci. Hej ti, Ako je nešto krenulo po zlu, Ja volio bih da sam s tobom tu Svaki dan, Al' znam... Ti kad me vidiš, nabacit ćeš plašt, Al' te prepoznam, Tehnički rečeno, nisam ja tašt, Al' uvijek doznam, Sve, Al' što u tebi je?!

VIVA Evo već je stig'o petak Daj učini izuzetak Odvedi me gdje je fino I naruči crno vino. Neka bude pjesma živa Nek' nam pjeva grupa Viva Oni znaju stvorit sliku I razbuktat romantiku. Zvjezdana noć, on i ti Večera za pamtiti Zapaljivo, to nebo zvjezdano Još kad bi te zaprosio... Zvjezdana noć, kao iz sna, Večeras za vas, bez prestanka Viva... Težak bio radni tjedan Svaku večer sve do jedan Odvedi me gdje je trend Da nam svira dobar bend.

SAMA Jednom život bi u dvoje Jedno od nas ranjeno je Dal' ti je poznato. Sunce zađe, mjesec ode, Mi smo izašli iz mode, Odavno, odavno. Ja kad sam s tobom, duša mi se slama, Hodamo skupa, a kao da sam sama, Putevi naši, na dvije strane vode, Najbolje svatko svojim neka ode. Ja sam bila uvijek krivac Uloga mi negativac, Dal' ti je poznato. Niti svjetla, niti hlada, I na kraju mi mi smo sada Koštalo, pozlato.

03.05.2011., utorak

MIRNO Moja draga helikopter vozi U odori, a puška joj k nozi. A ja želim da me digne Kad sa leta svoga stigne. Na ramenu pleteri i crta Da pojasni, na tome je škrta. Pa se mršti djeva bajna Kao da je vojna tajna. Ona kaže mirno, A nisam je ni dirn'o Ja bi da se češće sjeti Čim na pistu sleti. Moja draga helikopter ganja Ona ne zna da je često sanjam. Imam pušku sa metkom u cijevi, Za atomski desni, a i lijevi.

NOĆAS ĆU S TOBOM ZASPATI Nestvarno, sve je nestvarno Ali od toga živim ja, Prodajem iluzije Da pravu stranu, ne vide. Niti ni, nećeš shvatiti Da je istina naivna, Uzalud si se trudila, Ja vraćam se u snovima. Noćas ću s tobom zaspati, Predaj mi dušu, tijelo, sve Noćas ću s tobom zaspati, Odavno zaslužio sam te. Uzimam kad poželim I osveta je krenula, Ljubav je sad na staklima Zamagljena, zamagljena.

OPUSTI SE Nikom o tebi ne pričam, Nisi ni ti, dobro osjećam, Uvijek kad si samnom sama, Razmišljamo o greškama, Ko o dječjim igračkama. Što se sa nama dešava, Križaljka se ne rješava, Među nam ništa novo, Uvijek fali neko slovo, Sv eje teško kao olovo. Opusti se, Sva razmišljanja mi kradi, Vjeruj to se tako radi, Pa nek pukne ako mora, Bolje je od razgovora, Opusti se, Sva razmišljanja odbaci, Uzmi to što je u šaci, Mene imaš i kad griješiš Samo želim da se smješiš.

METEOR Naopako okreće se svijet, Što ćeš reći znam to napamet, Ti nišaniš iza leđa Sve od mene tebe vrijeđa, I ne vidim nigdje kraja Ni izlaza iz očaja. Bože mili što sad od toga, Kud će nego svoj na svojega, Ko kad magnet gubi polje, Ništa neće biti bolje Dovelo nas ko bez prakse Udarila ljubav takse. Život nam je staro jedro Puče grom u nebo vedro, Pa sa neba meteori Dok se dušom jecaj ori. Život nam je brzo stao, U korov je zarastao, I ne sviće nova zora, Od udarca meteora.

02.05.2011., ponedjeljak

JA SE NEĆU PROBUDITI Ja sam tebi život dao Sa tobom sam odrastao, Svih godina nisam krio, U te' sam se zaljubio. Ja ko mornar vidjeh svijeta, Svakog puta ista sjeta, Nije bilo sve po mome, Ja se vratit nemam kome. Ja se noću vinom častim, Da svoj život upropastim, U samoći nema reda, Taj mi život sreću neda. Neka prijatelji piju Brišu suze iz očiju, Ko zna što će sutra biti, Ja se neću probuditi.

OD ŽIVOTA VRILO Jesi budna lane moje, Evo jutro svanulo je, Ja iz tvoga vrta gledam, Prve zrake da ti predam. Cijelu noć sam tu ostao, Iz tog vrta cvijeće brao, Što ubrao, mirisao, I par riječi zapisao. Od života mog si izvor, I srce te slijedi. Prvi si i zadnji izbor, Bez tebe ne vrijedi. Od života mog si vrilo, I srce te slijedi, Njegovo si dušo bilo Bez tebe ne vrijedi!

SAMO MENI PRIPADAŠ Kao plima riječi krenu Kad te vidim nasmješenu Kad te vidim kako sjaš Samo meni pripadaš. Živim za taj osjećaj, S tobom priča nema kraj, Živim tek za susret naš Samo meni pripadaš. Nekad je riječi teško samo izreći, Pusti i kao rijeka sve će poteći. Ja znam, moja sudbina si ti, Bez tebe, ja ne želim živjeti S tobom tren vrijedi kao stoljeće I svako jutro miriše na proljeće.

01.05.2011., nedjelja

FENIKS Ako se drznem pa te okrznem Kad razum mi popusti Da ispravim to, samo mi dopusti. Ako sam eto, dirnula sve to Što značilo je tebi, Znaš da te volim, povrijedila te nebi. Jer sa tobom ja Ako zatreba Potonut ću do dna. Da bi kao feniks Iz pepela, Ljubav se vratila. Kad ne znam gdje sam, to sam što jesam, Do posljednje minute, Neka me kazne, a onda nek zašute.

JA TI PRIPADAM Svu moju nespretnost ti znaš Sve moje mane dopuštaš, Svaka blamaža i noćna straža, Tjera me van, da se obuzdam... Svaki moj petak poslije tri, Uzmi, po sebi namjesti, Vrijeme je bitno, sve drugo sitno, Ti učiš me i praštaš sve! Ako sam zrno, posadi me, Ako sam plod, pojedi me, Sve mi možeš ljubavi, Od sveg dobra, bolja si, Ja znam, Ja ti pripadam! Ako sam plima, moj si val, Ko oseka, povuci žal, Svi naši sati u džep će stati, Nosim ih za nas, jučer i danas!

UVIJEK NEŠTO FALI Reci mi kako si danas, Znamo se godina sto, Znam da pomisliš na nas, Jer to više nije - to. Mladost je ludost dala, Ne može čovjek sam, Drugom sam vjerovala, Sad se suzdržavam. Život je šaka jada, Da smo to prije znali, Nebi tražili sada Ono što nam fali. Život je riječ bez glasa, Na što smo to spali, Ipak smo ljutska rasa Uvijek nešto fali. Čovjek udarce nosi, Više no kamen živ, Ljubav života - to si Al' izbor nam bijaše kriv.

TVOJA ZASTAVA Ja sam k'o zastava, Na krovu kuće koju gradili smo mi, I baš me briga, Na koju će me stranu vjetar baciti, Meni je bitno da se vijorim, Meni je bitno zvati se tvojim Zauvijek. Ja sam k'o zastava, Pozdravljam sunce kad se jutrom pojavi, I tu sam dobro Tu sam se odlučio zadržati, Meni je bitno za tvoje trude, Da mene uvijek za tebe bude, Zauvijek. Obznanit ću svijetu, neka se zna, Da ja sam tvoje platno, tvoja zastava. A ti si sunce zlatno, što me oslikava, Za tebe živim i smijem se, I dobro je, sve dobro je....

SPREMAN Nevješt na riječima ja sam Al' uvijek za tebe glasam, Uvijek sam na tvojoj strani, I kad mi se brani. Ljubav je naša čvrsta Posebna mi smo vrsta Ja sam muškarac čisti, Al' nismo svi isti. Na sve sam spreman Po danu, po noći, Na sve sam spreman, Uvijek ću ti doći, Na sve sam spreman, Tko će da me spriječi, Na sve sam spreman, Osim to izreći. Najlakše je tvoj biti, Želim se pokoriti, Namjere su moje jasne I kada zakasne. To mi je jedina mana, Neće riječ sa usana Ja sam muškarac čisti Al' nismo svi isti.