Sewen

Negdje u nama, skriveno blago,
Iskre se pale, jedna za drugom,
A tebi kao da nije drago,
Pa moju radost, mješaš sa tugom.

Jučer si rekla, sve je u nadi
Nada je ljubav, neka nas vodi,
Sutra ćeš reći, bili smo mladi,
Zanos se često sa greškom rodi.

A ja te istisnuti neću nikada,
Iz svojih misli iz svoga sjećanja,
Neka znaju svi,
Da bila si,
Moja prva djevojka!

Ne vjerujem više niti slova,
Da možemo opet isponova.
Tvoja pisma puna epiteta,
Ne može se popraviti šteta.

Ne vjerujem više niti retka,
Ubila si ljubav ti bez metka.
Odavno je zemlja nade skrila,
Srce stalo, nema više bila.

Dok novi dan samnom ustaje,
I moja postelja opet pusta je,
Ja znam da te nemam,
Ja znam da sam spreman,
Za pokušaje nove,
I čujem zove, zove, zove....

U moje misli uđeš kao tat,
Znaš se tiho ušuljat,
I bacaš masku pred moj hram,
Da te prepoznam.

Moja ti košulja pada s ramena,
Mirišeš kao žena,
I spontano sve laži pobijaš,
Lako me dobijaš.

Ti kao povjerljiv dokument,
Moj najjači argument,
Najveće tajne si vrijedna,
Ko nijedna.
Svladaj me, umori me,
I ležerno mi vrti ovaj tren,
U kojem sam s tobom zarobljen!

Ja sam bio baraba po struci,
Po zanatu i muškoj nauci.
Ja sam bio bećar, svi su znali,
I svi su se bećara bojali.

Bila zima devetsto i neke,
Gripa stegla, ja do apoteke.
Tad ugledah anđeoske oči,
Od miline, srce mi poskoči.

Ti si ta, ti si ta,
Ti si meni trebala,
Ti si ta, ti si ta,
Ti si mene smirila,
Ti si ona koja želju ima,
Da me grije kad okrene zima.

Sad su zime toplije od ljeta,
Mene grije moja ljubav sveta.
Kad pomislim na život od prije,
Vjerujte mi do ničeg mi nije.

Već sto dana liježem kasno,
Odavno je meni jasno,
Nije mlijeko prvoklasno,
Ako nije punomasno.

Žene su mi jade dale,
Žene su me otrovale,
Ali bez njih ja ne mogu,
Pa se molim dragom Bogu.

Žene, žene,
Kako je bez mene,
Bez vas sam bez bola,
A fali me pola.

Već sto dana nemir krijem,
Gorko vino samo pijem,
Tjeram inat za inatom,
Posvađan sam i sa bratom.

Sve su u mom skutu snile,
Sa bunara mog su pile,
Oko vrata ruke svile,
I sve su me prevarile....

Tu je ledna voda tekla,
Tu si meni jednom rekla,
Da ćeš uvik moja bit,
Da me nećeš ostavit.

Nema više ladne vode,
Proklet da si plavi svode,
Svu tu kišu koju sipaš,
Umivaš me, a ne tribaš.

Kad mi nema nje
Šta će meni sve,
Sićanja mi blida,
S desne strane zida.
Kad mi nema nje,
Živote uzmi me,
Do debela hlada,
Ona spava sada.

Oplakat nas neće dica,
Život nam bi stranputica,
Kad ja odem, neće znat,
Tek će nebo zaplakat.

Ti mladica više nisi
Vidi tebe, ih kakvi si
Ajde reci šta mi fali,
Ka da su te prosijali.

Ja još uvik mogu mala,
I sinoć sam "bez" zaspala,
Aj šta glumiš sad finoću,
Jer mogu i hoću.

Ona grinta cili dan,
Od toga san umoran,
On mi malo toga da,
I na živce popušta.
Ma isto sam s njom,
Ubio me grom,
Spor je ka i puž,
Šta ću, moj je muž,
Navikli smo skupa bit,
Već 50 lit!

Godine se nanizale,
Tebi nisu opraštale,
Evo opet, vidi je,
Kad za jezik vučeš me.

Još si dušo ka i mina,
Pametna sam ja blondina,
Oćemo se sad pomirit,
Al pod lancun nemoj virit!

Ti si uvijek bio škrt na riječima,
A meni je trebalo to,
Meni bi značilo.
Neke se sudbine ne poklope,
Vjetar ih nanese,
A more odnese...

Kao pjesak ljubav bila je,
Rasula se kroz prste.
I gdje si ti i gdje sam ja,
Više nije vrijedno spomena.

Nemoj me sjećati na dane te,
Ja sam ih skrila sve,
U dnu kutije.
Ako me sretneš nemoj stat,
Nemoj se osvrtat,
Molim te....

Razbila sam sjećanja,
Razbila ogledala,
Da ne vidim odraze
Nasmijane obraze.

Sijale su okice,
Kao sjajne šljokice,
Sve dok nisi rek'o ti
Ostavljam te ljubavi.

Idi, idi nestani,
Nemoj mi se vraćati,
Ti si pravio se fin,
Pustio da izgorim,
Idi, idi odlazi,
Nemoj za me' pitati,
Da me više ne ljutiš
Bolje je da zašutiš.

Bio si mi prva sjeta,
Prva radost u djeteta,
Sada više nisi,
Drugačiji ti si.

Bio si mi zlato, svila,
Dao si mi prva krila,
Sa njima i pad,
Ne volim te sad.

A ja sam sanjati htjela,
Otkada sam te srela,
Da bit ću ti žena...
Mjesto vela,
Navukla se mrena!

Bio si mi ko unikat,
A zapravo falsifikat,
Moj u travi sjaj,
A sad je kraj.

Bio si mi kruh i voda,
Onaj što po vodi hoda,
Sada više nisi,
Drugačiji ti si!

Dalmatinko šta si šesna,
Letila bi ka i Cesna,
Ja bi pilotira,
I komande dira.

Dalmatinko moja mala,
Ti si TV digitalna,
U milijun boja,
Bili bila moja.

Dalmatinka, lipa teta,
Ka i Nasina raketa,
Ka i kruzer oceanski,
Ka i pijat vanzemaljski.
Cilu kuglu san obaša,
Samo da bi tebe naša,
Oš mi cura bit,
Viruj nećeš zažalit!

Dalmatinko, ti si mamac,
Sama ti i ja sam samac,
Nemoj mi se stidit,
Oćemo se vidit.

Dalmatinka moja šeta,
Nekog ludog probisvijeta,
Prošetaj ga časom,
Nek odšeta gasom!

Nisu to kiše, nošene jugom,
To mi se sreća, miri sa tugom,
Nije to vjetar u mokroj kosi,
To srce samo, teško podnosi.

Nisu to dani, koji se gase,
Ni zvijezde nisu noć da proglase,
Ništa to nije, što neće biti
U priči svakoj ćeš me ostaviti.

Dajem ti srce iz ovih grudi,
Nisi ga htio pa mu presudi,
Ni ja ga neću, ne trebam više
Za tebe kuca, za tebe diše.
Dajem ti srce, zapleteno u žice
Jer još te volim, ubojice.

Hodam, a k'o da umirem star,
I ne znam u čemu je stvar!
Jesam li opijen bijesom,
Pomješan s asvaltnom smjesom.
Vruć se brzo hladim,
Što to sebi radim?!

Hodam, a k'o da nestvaran jesam,
Zapravo, ne znam gdje sam!?
U kakvom to stanju skitam,
Zašto nikoga ne pitam,
Kuda vodi cesta ova,
Satkana od slova?!

Malo fali da se odam,
Zato hodam.
Pljušti kiša meteorska,
Nestala je strana, sportska!
I nije bitno učestvovati samo,
Mi ljudi to odavna znamo.

Malo fali da se prodam,
Zato hodam.
Potres ravna sve do tla,
Voda se zamutila.
Bojim se ostat ćemo žedni,
Nikad nismo bili čedni.

Hodam, a k'o da umirem star,
Eh, da mi je doživjeti bar,
Da vidim uskrsnuće,
Mirno nebo u svanuće,
Strah da nema ime,
Ljudi da me prime....

Pokrit će me oblaci,
Pokrit će me trava,
Jer mi moja dragana
S drugim momkom spava.

Ružo moja crvena, crvena,
Kome si mirisala, mirisala,
Suza te je zalila,
Jer si me ostavila.

Pokrit će me oblaci,
Pokrit će me trava,
Jer mi moja dragana
S drugim momkom spava.

Ružo moja uvela, uvela,
Za srce mu zapela, zapela,
Trn me njezin ranija,
Odma san izdanija...

Pokrit će me oblaci,
Pokrit će me trava,
Jer mi moja dragana
S drugim momkom spava.

Ne vjerujem više da ćeš doć
Šest si puta prevarila me,
Šest sam puta prošao kroz noć,
I ruže su tvoje uvele.

Ne mogu ti vjerovati ja,
Šest sam dana molio za to,
Šest si puta mjesto mjenjala,
Ništa nije se dogodilo.

Šest je dana sumrak pao,
Sedmi dan sam odustao,
Pa se pitam, da li te je stid?!
Čak i da se sve promjeni
Previše se more pjeni,
Svaki val se razbije o hrid!

Idem spat,
Već se jutra pale.
U ovaj sat,
Budne su budale.

Oprosti svijete,
Nenamjerno planem,
Od šezdesdevete
Sa nemirom svanem.

Dogodi se pa da čekam,
Kao da je život cijeli,
A niti smo neke fine,
Bezgranično isprepleli.

Ti ćeš razriješiti ovu zavrzlamu,
Dugo sam te ostavio samu...

58 minuta do 2
Do našeg susreta,
I tada ću znati sve,
Razmaknuti zavjese.
Kojim ćeš tonom reći mi da,
Za 58 minuta do 2.

Dogodi se da je kasno,
I kad stignemo na vrijeme,
Sve je tiho i bezglasno,
I korjenje suši sjeme.

Vrime će me prić,
I tamo di san tija,
Neću stić.

Smantat će me sat,
Tamo di san bija,
Neću znat.

Ko se more borit kontra neba,
Povist će se opet ponovit.
Dan za danom, mene vrime vreba,
Na kraju ću nesvisno usnit.

Prolazno je sve,
I ništa vratit se,
Ne more...

Je stara moja, mladost se gužva,
Upija život ka da je spužva.
Vrime je čudno ka da nas kvari,
Lakše je prije, bilo ostarit.

Dicu si digla, ženske i muške,
Evo jabuke, naranče, kruške,
Svi smo ti došli, donili voća,
U kući staroj, živi samoća.

Stara moja mati,
Sinoć pošla spati,
Noć je mirna bila,
Brzo je usnila.
Zora je rudila,
Nije se budila,
Sad je stari treba,
Gledaju nas s neba.

Otkad san se ja rodija,
Ćaća me je dovodija,
Često bi se i sakrija,
Tu san Rivu zavolija.
On bi sidi na štekatu,
A ja biža mlađem bratu,
Od Bobisa pa do Frane,
Živija san sritne dane.

U sridnjoj bi školi pica
Ka i svaka druga dica,
Borše bi nam bile branke,
Pa na balun isprid banke.
Uvečer se nebi snaša,
A već prvu curu naša,
Druga, treća, peta, stota
Ka da iman sto života.

Do kasna bi Rivom šeta
Šverca bi se u Prometa,
Ako iko zašto pita
Jer je dragulj moga Splita,
Lito, strankinje su krive
Ja sam vodič priko Rive.

E moj care, da si zna
Kad si dvore gradija,
Tija si se ti razmetat
Nisi ima di ni šetat.
A Matejuške il' Pazara
Protiže se Riva stara
Prominila sto je vlada,
A još pari tako mlada.

Propada noć pod stopalima našim,
Oprosti, ako te plašim.
Čudni su kamenjara zvuci,
A to nisu vuci.

Od prašine davnina peci kruh,
Osjećaš, tu je duh,
Miriše na djetelinu suhu,
U jesenjem ruhu.

Zatvori me, okuj me,
Da nitko od ljudi,
Jamstvo ne ponudi.
Zatvori me i spasi se,
Možeš me prodati,
Možeš i ostati!

Pred zoru, rosa skrit će trag,
Da li sam ti drag?
Razmakni maglu vlasima,
I uzdasima....

I da moram ovo moje braniti životom,
I da isti život snujem, žedan za ljepotom,
I da nude tristo čuda, blago, dijamante,
I da moram skinuo bih zlatne zvijezde za te.

I da moram ovaj osmjeh baciti pred ljude,
I da dođem suzna oka, ove glave lude,
I da mi se sve zamuti ja bih ipak znao,
I da nitko ne vjeruje, ja bih vjerovao.

Uzela si što si znala, a dala mi stoput više,
Zbog zebe se mala njišem kao voćka poslije kiše,
Ti si vjetar što me nosi, ti mi život činiš boljim,
Ja sam stig'o da te prosim, zbog tebe na suncu stojim,
Nemoj sunce sad da zađeš
Dok mi ljubav ne pronađeš!

Iza briga, ledina se širi,
Tamo će se posadit kumpiri,
Reka ćaća, neće biti gladi,
Nije gladan, oni koji radi.

Oj motiko dabogda mi pukla,
Od tebe mi kičma se razvukla.
Oj motiko koji si ti faktor,
Blažen bija ko izmisli traktor.

Do ledine, druga se razlila,
Tu je mater kupus zasadila,
Kaže mater, da je zelen zdrava,
Al' je meni još zdravija trava.

Oj motiko dabogda mi pukla,
Od tebe mi kičma se razvukla.
Oj motiko koji si ti faktor,
Blažen bija ko izmisli traktor.

Do druge je ledine još treća,
Sinoć ćaća s materom vjeća,
Ajme nama, bižimo u škole
Inače će doć do Metropole!

Oj motiko dabogda mi pukla,
Od tebe mi kičma se razvukla.
Oj motiko koji si ti faktor,
Blažen bija ko izmisli traktor.

Teško mi je oko srca,
Povazdan mi srce šmrca,
Nema nikog da ga ugrije.
Bit će ova zima gadna,
Cijela godina neradna,
Nema nikog da se smiluje.

Hitno tražim nekog da me primi,
Ovo srce želi da prezimi.
Do proljeća, ako bude sreće,
Ovo srce samovati neće.

Potajno se ipak nadam,
Da ću zimu da savladam,
Bez ijedne ogrebotine.
Pod jorganom loše nije,
Jorgan mnoge tajne krije,
Imao sam ih na stotine.

Sa tobom sam bila, život sam ti dala,
Stariji si, mislila sam, bit ćeš vertikala,
Gubila sam vrijeme ma i to je škola,
Sad se pitam koga to sam voljela do bola.

Vjerovala ja sam, da sam tvoja mala,
Obična sam cura, nisam od skandala,
Sve će doć na svoje, sve se jednom vrati,
I mene će zraka sunca sutra obasjati.

Smantala me ljubav bivša,
Od mene je drugoj iša,
Nek se druge sa njim šeću,
Ja mu više smetat neću,
Smantala me ljubav lažna,
Jednom mi je bila važna,
Slobodna sam, to me hrani,
Vrijeme je na mojoj strani!

Uhapšen od magle,
A nisam donio odluke nagle,
Nisam se skrio,
Zato me je zatočilo!

U okovima tvrdim,
A pitam se dal smrdim?!
Do pojasa u glibu,
Ja držim se za šibu!

Poharali su dušmani i iluzije,
Odavde pa do Gruzije,
I što dalje, sve hladnije,
A ja bih zapadnije!

Cili život nešto skladam,
Čas se dignem, čas propadam,
Pišem pisme iz svog gušta,
Ćapilo me i ne pušta.

Po ulici stalno pivam,
Smiju mi se, ja uživam,
Meni pisme puno znače,
Oću majko u pivače.

Za početak, oću hit, a more i dva,
I ova je pisma lipa,kad se zapiva.

Unija sam sebe cila,
Svaka pisma bi mi sila,
Naučija sam bez muke,
Ja ka Mišo dignit ruke.

Vesele se moja dica,
Ma i cila porodica,
U novini, ja na slici,
A nisam na osmrtnici!

Sad je mjesec od mimoza,
Nebo vedro, sunčan dan,
Falila mi ova doza,
Jer proljeća ja sam fan.

Skupilo se društvo moje,
Budi se iz zimskog sna,
Svi na Rivi sada stoje,
Još im falim samo ja.

Svi su momci veseljaci pravi,
I mi cure plešemo uz njih.
Naći pravi razlog da se slavi,
U tome smo najjači od svih.

Sad je mjesec od mimoza,
Opio nas miris taj,
Veseljaka mi smo loza,
I čuvamo običaj.

Ovo sunce osmjeh mami,
Čistu radost širi svud,
Raduje me, nismo sami,
Nek je kući tko je lud.

Kamufliran Mini Morris
Crna stakla, svira Doris,
Provoza se svud po gradu
Pa ponovi tu điradu.

Kamufliran Mini Morris
A u njemu sidi Norris
Brale puka san od smija,
Ništa nije ostarija!

Naučna fantastika,
Bit će radi plastika!

Čak i Chuck, nije jak,
Čak i Chuck, diže tlak,
Neki ga veličaju
Pa viceve pričaju
Čak i Chuck dobro zna
Čak i Chuck, ko sam ja
U mom filmu ti si freak
Bit ćeš tek sporedni lik!

I ne slutiš kako je,
Pa se ljutiš na mene,
Kada broj ti namjerno ja okrenem.
Sva si moja tuga ti
Da si htjela ostati,
Kako čovjek sve u trenu pokvari.

Od mojih želja, srušen je mit,
Ti samnom nećeš ostarit,
Prokleto muško i ženska laž,
Al sve to ide u ljutski staž!

I ne slutiš kako je,
Kad se smrvi poštenje,
Iza mene tužne pjesme ljubavne.
Sva si moja tuga ti
Da si htjela ostati,
Kako čovjek sve u trenu pokvari.

Jel vam svijetu, bujna mašta,
Mogao bih reći svašta.
Ja sam čovjek s dobrim glasom,
Gentleman sam cijelim stasom.
Maksimalno, minimalno,
Mješa mi se momentalno,
O čem pričam, baš je zgoda,
Ma bila je epizoda....

Sjedila je u kafiću,
Nisam znao kako priću,
Zrak udahnem, ko iz fola,
Bazdim li od alkohola
Duge noge, sve do poda,
Baš zamišljam kako hoda,
Za grudima svijet uzdiše,
A tek bokom kad zanjiše,

Gledam atribute njene,
Oči ko iz noćne smjene,
Krv mi vrije iz svih žila,
Bil se samnom probudila,
A ona mi tiho veli,
Da postelju s drugim dijeli,
Šok me strefi, sa usana,
Dečko joj se zove - Ana!

Redao sam stock za stockom,
Ljuljao se cijeli bar.
Stvari idu svojim tokom,
Zvučim kao ministar.

S desne strane, sjedi mala,
Iz profila, ludilo,
Na čelo joj kosa pala,
Sve mi se probudilo.

Mogu sjesti, dal te smeta,
Ja ko Ero s onoga svijeta,
Ti si mala, slatka meta,
Draža si od nogometa.
Ovoj noći daješ čari,
Noćas ni za čim ne mari,
Sve je java, ništa san,
A ja imam,ludi plan.

Klizili smo u noć dugu,
Šanker viče, gasi sve,
Ispismo u jednom cugu,
Baš smo pošli sad do nje.

Cijelo mi se biće napne,
Niz leđa joj krenem ja,
Na uho mi tiho šapne,
Može kredit-kartica?!

Oj mjeseče, sanjalice, visoko mi stoj,
Svidila se ona meni, a i ja sam njoj.
Dok je zvijezda, što noć krase, ljubit ću je ja,
Nek se nikad ne ugase, nek ne svanjiva.

Oj mjeseče, lutalice, obasjaj nas ti,
Pod okriljem tvojim ću se, vječno ljubiti.
Njene usne medene su, na vratu ko broš,
Malo glumi da se neda,a sve traži još.

Oj mjeseče, sretan bio, hvala ti za sve,
A mjesec se nakrivio i ne čuje me.
Gleda zvijezde što se roje, ne zna im se broj,
Pa pomisli, sve su moje, slatke li su joj!

More je ladno, puno duboko,
Bili su jednom, Ruža i Đoko.
U stvari Ruža, bila je Rose,
A Đoko je bija, Jack of course!

Đoko je puno volija Ružu,
Ona je utekla budućem mužu.
Ruža je tila sa broda skočit,
E da se nije u moru smočit.

Bilo je ladno, bilo je gadno,
Bilo je ružno, bilo je tužno,
Priča će ostat, ljubavna, prava,
I kad sve drugo pokrije trava.

Đoko je bija, heroj tih dana,
Čovik od mota, čovik bez mana,
Srića je kratka, srića se kida,
Jedan ledenjak im ispa iz vida.

Đoku je more povuklo doli,
Žena ka Ruža, teško odoli,
U jednom filmu, priču je rekla,
I tako vječnost oboma prorekla.

Bilo je ladno, bilo je gadno,
Bilo je ružno, bilo je tužno,
Priča će ostat, ljubavna, prava,
I kad sve drugo pokrije trava.

Napravit ću brod, samo za nas dvoje,
Obać ćemo oceane, šesno zlato moje,
Ti ćeš bit Kolumbo, a ja mali Tesla,
Uzet ću kormilo, a ti uzmi vesla.

A more nas čeka, blago ti se nami,
Samo lipo pričaj, samo ne galami,
Ma volim te isto, ti si život meni,
Aj zamani veslom, ajde više kreni.

More pini sve od bisa,
More štrapa, ja pokisa,
Pukla jedra, ajme jada,
A šta ćemo sada!?
Ti božanstvo, a ja Dante,
Aj razgrni te mudante,
Vitar puše, brod nek tira,
Nek se zemlja zarotira.

Život sam slavio,
Nijemo, nečujno, bez treptaja.
S tobom zaglavio,
Moju si vodu zamutila,
Na tuđi mlin je natjerala.

Život me sakati,
Umjesto ruža, niko je trn,
Al neću plakati,
Radije srce ću probosti ja,
Pa da nemam svitanja.

S pola snage, ja se borim s tim,
Teško mogu da ti oprostim,
Ko Salome si me ljubila,
Moju ljubav brzo ubila.
Voda grijehe više, ne briše,
Što je bilo, sad se spominje,
Idem dalje, moram to,
Sa po srca daleko,
Nebi li se naviklo....

Ponedijkom,na finjaka,
Po bocu Zrinskog vinjaka,
Utorak već dođe skokom,
Zalimo ga dobrim stockom,
Srijedom bez veće nervoze,
Načima se boca loze,
Četvrtkom se žali srijeda,
S wiskyjem i puno leda.
Peti dan je zlatni petak,
Dobar razlog za početak.

Kako brzo vikend stigne,
Taman padneš pa te digne,
Pivo ja, pivo ti,
Kome prije dosadi.
2-3 pive, ko kil mesa,
Kalorija do nebesa,
Samo nek je zdravlja
I nek se nazdravlja.

Kapetane, možeš li mi reći,
Koliko si sinje more tuka,
Moreš li mi pričati o sreći,
Ja san samo bis na se navuka.

Nije sinko nikad bilo lako,
More valja, oceani prite.
U životu, sve je nejednako,
Čas san čovik,čas san ka i dite.

Svaka priča, mornarska je slana,
S puno bure, juga, tramontana,
Na dvi strane, čovik teško znade,
Nevere mu, sićanja olade.
Svaka priča, mornarska je vruća,
U mislima, uvik mu je kuća,
Kad se vrati, more se još molit,
Da će jemat ikoga za volit.

Kapetane, moreš li se sitit,
Di će duša, dok je milost kupa.

Ko će sinko, luke sve osvitlit,
Dobro je dok,držimo se skupa!

S posla, mrtav, umoran,
Opet tuga, prazan stan,
Jučer ručao sam zrak,
Danas ostatak.

Nitko mene ne budi,
Dođe mi da poludim,
Nevjerica grli vjeru,
U mom smjeru.

Još da ne živim u garsonjeri,
Bio bih potpuni promašaj,
Pjevaju mi šansonjeri,
I svaki njihov pokušaj,
U pjesmi postaje hit,
Rođen sam s greškom
I greška ću uvijek bit.

Godine idu, u red smo stali,
Noge još drže toplo i hladno,
Sami to htjeli pa nastradali,
A to je tužno, a to je jadno.

Godine idu, red se ne mjenja,
Samo je veći, samo je duži,
Potreba više i više htjenja
Nitko od vlasti, narod ne kuži.

Koga sto birali mi smo,
Bolje da nismo...

I sve je u redu, reći će sluge,
Sve je u redu, nema nam druge.
Tako je kako je, bolje ne može,
A molbe se množe i množe.

I sve je u redu, reći će oni,
Nestaju metri i milioni,
Teško je čovjeku iz svoje kože,
A molbe se množe i množe.

Nitko ih u obzir uzeti neće,
Bacit će ih u smeće!

Prepoznat ću ti korake,
I svaki zamišljeni tik,
A pravit ću se sljep i postiđen,
Ja tajni sam ti saveznik,

Sve što si takla usnama,
Na sve ću šećer prosuti,
Da sladak okus duže potraje,
Možda ti srce nasluti,

Kad umorna zaspiš u tami,
U mekoj svilenoj piđami,
Po mirisu te mogu naći,
Al' ne smijem te dotaći...

Ako sreća vrata zatvori,
Ja ti čuvam leđa, ne brini,
U svakome zlu, dobra će bit,
Nemoj nikad to zaboravit.

Ako sreća zanemari te,
Ja ti čuvam leđa, anđele,
Da vodnim tugu, da sreća zri,
To nikad ne zaboravi.

Ne postoji tren,
Kad nisam udomljen,
U moru čednosti tvoje.
Njedra se šire,
Da te umire,
Najdraže moje.

Po sjećanjima, ljude poznaju,
Sjećanja moja, teško da traju.
Jednom sam znao, gdje mi je mjesto,
Više ne idem, onamo često.

Sve što si htjela, imala ti si,
Okrenula se, ni jednom nisi.
Jednom sam htio, letjetii svijetom,
Ubila ti si, želju za letom.

I nije ti žao, ne žališ ni za čim,
A ja nisam znao, više da učinim.
Da spasim, što se spasiti da,
Jer takvih sjećanja, više nikada.
U molitvenik,sam ti skrio trag,
Ako se sjetiš, da sam ti još drag!

Nekad je trula bila Danska,
I sva jezera, zvao sam Vranska,
I ljubav bijaše vanzemaljska,
I borba bijaše prvomajska.

Nekad su zvijezde bile od krvi,
I u košarci smo bili prvi,
I iste smo pjesme snimali,
I iste smo snove imali.

Danas imamo sve - o ne,
Lažima se krpimo,
U sebe se kupimo,
Jebeš odreda sestrinstvo,
Jebeš bratstvo i jedinstvo.

Ne tražim ja čekića ni srpa,
Samo lopova ostade hrpa,
Samo njih, što šakom se tuku
I uz brod imaju, vlastitu luku!

Kad sklopim oči, nastane mrak,
I ne znam da li je čist.
Al' noć mi nudi vezanost, brak,
Živim ko Krist!

Rane su moje, sa mojoj duše,
Ruke su moje čiste.
Sposobni ljudi odreda ruše,
Moj Kriste!

Ni čovjek ni svetac ni vrag,
Ni anđeo, dobar i drag.
Ni životinja ni biljka,
Ni strvina ni stabljika,
A što sam i tko i gdje,
Ostaje pitanje....

U konobi ja san bija
Ništa ija, puno pija,
Sve san šolde potrošija.
A ona me doma čeka,
Ko smi reć da niman teka
Jednom sam se već opeka.

Ja sa vrata, ciao lipa
Ona reži pa me štipa
Crveni se, ćapala je gripa.
Misto da me doma ličiš,
Pogledaj se na šta ličiš,
Imaš čime da se dičiš.

Cara mia, mia bella donna,
To je za me svitu samo ona,
Ja joj pivan operetu
Samo da ublažim štetu
A ona me s vrata psuje,
Neće za me ni da čuje,
Šta se dereš ka da svira filharmonija
Aj Đava te lipi odnija.

Spreman sam se unakaziti,
A poslije maziti,
Da bih ti dokazao,
Da bih ti pokazao,
Neovisnost!

Spreman sam se rezati
A poslije zezati,
Da bih ti dokazao,
Da bih ti pokazao,
Neovisnost!

Nema razlika među nama,
Od nas se svjetlo prelama,
Od nas noć bjesomučno bježi,
I ne znamo, tko je teži...
Idiot!

Ja sam rijeka koja tvome moru želi,
Ja sam noć što želi dan da je zabijeli,
Ja sam šalica iz porculanskog seta,
Ali prazna, jer ti vruća kava smeta.

Ja sam priča koju čitat nisi htjela,
Ja sam list na trgu, kojeg si pomela.
Sve sam svoje pjesme bacio u ponor,
Ako netko treba ljubav, ja sam donor.

Nek se spuste oblaci,
Preko gustih poraza,
Iznad uskih ulica,
Da ne vidim prolaza.
Netko gore daje znak,
Netko rotira moj um,
Srce mi je slomljeno,
Na ekranu samo šum.

Ne mrzim te
Samo sam ravnodušan,
Ne volim te,
I više te ne slušam.

Ja poruših hramove,
Vratih stare zajmove,
Čist sam i ne varam,
Slobodan izgaram!

Ako je cijena, izgubiti te,
Samovoljno činim sve,
I glas i vid i sluh ti dajem,
Za zemaljsko ja ne hajem,
I pjesmu i pismo i boje...
Al' srce je moje!

Ne mrzim te,
Samo sam oslobođen,
Ne volim te,
I vrijeme je da pođem.

O Violet
Znam napamet
Tvoje tijelo kao mapa blaga,
Blago si ti
O mon cherie
Tako si slatka, profinjena draga.

O Violet,
Sav moj si svijet
Pred tobom ležim ko od majke rođen,
Predajem se
Masiraš me,
Kroz tvoje ruke prođem preporođen,

Zna se, za se
Massage france
Radi mi ti
Merci merci
Promješaj me
Razmaži se
Učini sve
Tretiraj me!

Ti zaželi želju, bijeli anđele,
Kao golub mira donijet ću ti, granu masline,
Pa je sadi u svoj vrt,
Neka rodi zlazan plod,
Jer je život ovaj škrt
Za cijeli ljutski rod.

Oko vrata spleti cvjetni lanac, neka vide svi,
Da si žena koja ima snage, ima hrabrosti,
Svijet je čudo laži,
A svaka laž je mit,
Čovjek uvijek traži
Pa da čovjek može bit.

Ti si žena od ideja,
Dalmatinska orhideja,
Ti si vrijedna, ti si čedna,
Od vode si i plamena
I od zemlje i kamena.

Zlatno sunce nek je grije,
Orhideju Dalmacije,
Nek se pjeva,odoljeva,
Nek se zna, za sva vremena,
Šta je Dalmatinska žena.

Stopostotni ja sam lovac
Podrijeklom sam Hercegovac,
Ne treba mi luk i strijela
Ja nišanim bez odijela.

A ti mala, pazi, pazi
Na mojoj si lovnoj stazi,
Ja muškarac, a ti žena,
Eto lovca, eto pljena.

Lovac, lovac, Hercegovac,
Krv mi ključa, tijelo vri,
Lovac, lovac, Hercegovac,
Na manire past ćeš ti.
Ja sam lovac koji vreba,
Dok izbrojim, 1, 2, 3,
Dobro znadem što mi treba,
A to mala jesi ti.

Mjerkam te od glave, pete,
Taman prošla dvadesete,
Taman ono što me mami,
Još da ostanemo sami!

Ko djevojku iz Magdale
Uvrede me ojačale,
Otjerala me je muka
Oduzela do po struka.

Eto neće da mi svane,
A ja volim zore rane
Previše me tuga steže
Prebrzo mi snovi bježe.

Hladna kiša danima,
Ništa me ne zanima,
Nisi ni primjetio,
Nisi se ni sjetio,
Tvoja prijetnja ostala
Moj je stražar postala.
Uzalud ti nijekati,
Duplo će te čekati.

Eto neće niti sni,
Jučer su mi trebali,
Tko sad moje želje tka,
Nisam ih se odrekla.

Sam u svijetu izobilja,
Bez radosti i bez cilja,
Sve sam jednoj ženi pružio.
Nije me ni pogledala,
Ništa zauzvrat mi dala,
Znam da nisam to zaslužio.

Što mi radiš, što bi htjela,
Sa tim licem anđela,
Pa me gušiš, snove rušiš,
Sreću mi oduzela,
Tebi ništa pravo nije,
Uzmeš, baciš, kao stvar,
To si mogla reći prije,
Za tebe sam predobar.

Sam na svijetu neću biti,
Nek sam tamo gdje si i ti
Još se nisam sasvim predao.
Ja ispaštam, to sam htio,
Nisam više tko sam bio,
Na krivu sam stranu gledao.

Vraćam se tebi, kao svitanju,
Okrenuh leđa jednom skitanju
Vraćam se k'o preplašeni pljen,
Al' zaljubljen.

Vraćam se tebi, bez osjetila,
Ne znam, da li si primjetila,
Al' spreman, jer je gradivo
Savladivo.

Činiš me vrijednim i jačim,
Dok opet jedrim i zračim,
Lice na vjetru sam čisto,
I sve je k'o nekad, isto...

Vraćam se tebi, kao svitanju,
Samo kad si ti u pitanju...

Ovaj život često tone,
Kao jukebox na žetone,
Kad odsvira pjesmu neku,
Tišina je u čovjeku.

Ovaj život, čista varka,
Malo platiš - slaba marka,
Ti mi trebaš, zrak i voda,
Pa da živim i prohodam.

Samo malo trebam ja,
Osim tebe, nikoga,
Jer mi život prijeti proći,
U samoći, u samoći,
Samo tebe tzrebam ja,
Osim tebe nikoga,
I ne želim život dati,
Samovati, samovati...

Prijatelju, di si bija,
Ajme šta si ostarija.
Reci meni stari tiću,
Oli si se oda piću?

Prijatelju, duge noći,
Provodim ih u samoći,
Ne da mi se više ništa,
Nemam nigdi utočišta.

Jel zbog nje?
Je - zbog nje!

A šta si to napravila,
Nesritna ti bila.
Čovika si dala kvragu,
Oduzela svu mu snagu.
Pa mu nisu sve na broju,
Jebla majku svoju!

Prijatelju, slušaj vako,
Znadem da ti nije lako,
Ajmo vanka, ima žena,
Ima i vrimena.

Prijatelju, još me tišti,
Izjeda me, sve me ništi,
Ne znan di ću sutra bit,
Rano mi je izlazit!

Ona je žena srednje dobi,
Ona ima stari hobi,
U svoja četiri kutka,
Ona je prostitutka.

Ona je žena lijepa lica,
Ona je dobra domaćica,
S njom sam na - ti,
Neće me izdati!

Kome gornja, kome donja,
Vozi Sonja...
Sve su tanje bušte,
Za naplaćene gušte.
Pod haubom 300 konja,
Vozi Sonja...
A novci samo šušte,
Za naplaćene gušte!

Ne volim kišu mila,
Ni ti je nisi volila,
Sada je voliš, više od svega,
Zbog njega.

Ne volim rane zore,
Zbog tebe tugu stvore.
Ti zore voliš, više od svega,
Zbog njega.

Pozdravi je buro sjetna,
Ali budi neprimjetna.
Nek osjeti titraj duše,
I hladnoću kad zapuše.
Pozdravi je buro jaka,
Pozdravi je od luđaka,
Iz džepa mi srce viri,
S rastankom se teško miri.

Ne volim zvuk klavira,
Sada me sve nervira.
Ti sviraš, on ti je dao,
I note odabrao.

Debeli lanac, fosilni sat,
Sidneš i odmah staneš ih brat.
Cure su mlade, za tebe sića.
A jesi glavni, a jesi faca,
Malo te trta, malo te baca,
A ja san šefica, ovog kafića.

Neće ti to ode proć,
Poist će te noć!

Hej mangupe, iži ća,
Dovatin li tebe ja,
Biće tebe na sve strane,
Ima odma da ti pa'ne.

I kožna jakna, postole špic,
Brzo ćeš stari, zakopčat šlic,
Popit ćeš plesku, brže no blic.

Neće ti to ode proć,
Poist će te noć!

Dogovorili smo se,
Svatko sebi ovaj put,
Od kajanja, niti čut,
Svatko svoja prava zna,
Svakom svoja križaljka.

Poštujem te,
Ja ti više neću prić,
I u zrak ću snove dić,
Neću te spomenuti,
Neću se okrenuti.

Sa tobom ja
Bio sam kao jama bez dna,
Toliko si me probola...
Za tobom ha,
Plakati neću, neću ni klet,
Na koljena pade umrli svijet,
Ostavi me,
Jer svaki adut, potrošen je!