Jel vam svijetu, bujna mašta,
Mogao bih reći svašta.
Ja sam čovjek s dobrim glasom,
Gentleman sam cijelim stasom.
Maksimalno, minimalno,
Mješa mi se momentalno,
O čem pričam, baš je zgoda,
Ma bila je epizoda....
Sjedila je u kafiću,
Nisam znao kako priću,
Zrak udahnem, ko iz fola,
Bazdim li od alkohola
Duge noge, sve do poda,
Baš zamišljam kako hoda,
Za grudima svijet uzdiše,
A tek bokom kad zanjiše,
Gledam atribute njene,
Oči ko iz noćne smjene,
Krv mi vrije iz svih žila,
Bil se samnom probudila,
A ona mi tiho veli,
Da postelju s drugim dijeli,
Šok me strefi, sa usana,
Dečko joj se zove - Ana!
Post je objavljen 21.04.2011. u 07:06 sati.