Sewen

Grlo me peče od nikotina,
Od teškog zraka i suhog vina,
Nekad misvjetla zasljepe vid,
Nekad predamnom visok je zid.

I jutra znaju nemirna biti
Čini se rano ću ostariti,
Bil je pjesme do kasnih sati
Sutra ću opet se spakovati

I tako iz grada do grada,
Od mjesta do mjesta
Al drži me nada,
Da duga je cesta

Redaju se dani ti
Al na sve smo navikli,
Čovjek neće vječno bit
Zato neću prestat pit
Redaju se noći te
Neka su mi besane
Sve će jednom prestati
Pjesme neće nestati!