Sewen

Znaš kad se navikneš, na jedno stanje,
Sve drugo osjećaš, manje i manje,
Olako prihvaćaš, što smo se sreli,
Lako zaboravljaš, to što nas dijeli.

Znaš da mi ne treba, sem tebe ništa,
Živim od ulice do sirotišta,
Jednom smo cvjetali, sad vode nema,
Ali ćeš ostati vječita tema.

Jer mene drže recitali,
Nekad pisat smo ih znali,
Jednom rekla si mi ti,
Nastavlja se s točke tri.
Ko da život kaznu kuje,
Ko da drugi odlučuje,
Točke spaja drugi lik,
Među nama uskličnik!