Sewen

Čuvam nevidljivu nit,
Što kao kap u rijeku uđe.
Čuvam taj čaroban prah,
Uvijek se bolje čuva tuđe.

Neke su riječi, preosobne bile,
One se važne, u dnu grla skrile.

Popij me ko čaj, za smirenje,
Ruku mi daj, za pomirenje,
Stavi me ko cvijet od lavande
U ormar, da ti mirišem.

Čuvam besprijekoran sklad,
Ko staru sliku akvarela,
Čuvam uspon i pad,
Ko muku duševnog raspela.