Sewen

Kao ruži poslije kiše,
Neće vjetar da obriše,
Hladne suze.
Neće vjetar da posuši,
Ovo sjećanje na duši,
Sve mi uze.

Tvoja boginja sam bila,
S tobom ružu zasadila.
Da procvjeta.
Sada znam da svi smo grešni,
Poslije svega neutješni,
Ko dva svijeta.

Učini nebo,da me nema
Nas dvoje, dva smo teorema,
Jedan točan, drugi krade sitno,
Al to više nije bitno.