Sewen

Pod moje godine, jastuk stavi,
Ni ja više nisam pravi,
Sve se manje liječim,
I sve lakše klečim.

Nakrivi pozdrav na sjede vlasi,
S vremenom smo siromasi,
Sve se teže sjetit,
I sve lakše smetnit.

Još pamtim miris njenih košulja,
Peglane bez crte,
Kako nam se starost došulja,
Sjećanja izvrte.
Još je gledam kako spava,
S osmjehom na licu,
Na meni je svečana oprava,
Pa ću niz ulicu.

S bora je pala neplodna šiška,
Na svijetu smo sad viška,
Sada je zemlja meka,
Ona me tamo čeka.