Bacit ću pred tebe lijepu riječ,
Gledajući i negovoreć.
Jer mislima, pravimo se ko da znamo,
Pričati, to je za neke tamo...
Oblačim nevjeru za put,
Osjećam, nećemo se čut,
Utabanim stazama od drugih ljudi,
Dopuštam ti, slobodno me sudi.
I baci ključ,
Da više ne mogu uć.
Ako me vjetar jednom stegne,
I duša preko trnja legne,
Da ne znam ja,
Kojim putem bi me vratila...
Lakoćom pobrisat je svijet,
Ja uvijek spreman sam za let,
U tjednima, godine su stale,
I pored nas neslućeno prošetale...
Post je objavljen 09.05.2011. u 18:29 sati.