KOFER SAMOĆE
Rastegnut ću dušu preko trga, nek se zna,
Jer tvojim sam smjehom i plačem popločan, A ti to nećeš spaziti, I moj ćeš trg pregaziti. Raširit ću ruke da te grlim, mogu to, Jer uz tebe nije ništa strano, ništa daleko, A ti ćeš samo se izmaći, I više neću te pronaći. Svu ljubav svijeta, tebi sam dao, Ni u trenutku nisam odusao. Malo mi treba, malo se hoće, A ti mi nudiš kofer samoće, Malo mi treba, manje što daš, Svejedno me ostavljaš... |
| < | svibanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||