Sewen

U jednom kafići, da ne reklamiram,
Uz kavu sa mlijekom, meditiram,
Skriven pod škrtom krošnjom, ko luda,
Preblizu policije, preblizu suda.

Ona preko puta sjedi i čeka,
Samoća me ne štedi, neka!
Što da učinim,
A da je ne povrijedim
Da se ne osramotim...
Jer takve se cure traže,
A ja nemam kuraže.

U jednom kafiću ja svakom srijedom,
Uz kavu s mlijekom i vodu s ledom,
Skriven pod škrtom krošnjom se mučim,
Malo mi fali da se odlučim.