Sve će sjest na svoje, znam
Tko sam ja da otimam,
Tko sam da očekujem
S krivima se rukujem.
Život mi je hladan čaj,
Još ga malo promješaj,
Da bar šećer osjetim,
Da se tebe prisjetim.
Srce zaboli, stegne se jače,
Iz vena strah me, sve ispumpat će,
Srce zaboli, ono ne laže,
Ni jedna tvoja, riječ ne pomaže.
A mogla je, a mogla je...
Sve će sjest na svoje, znam,
Sad ti više ne trebam,
Al' ne pamtim te po zlu,
Tek da ti si bila tu.
Post je objavljen 13.05.2011. u 05:52 sati.