Okrećem sjećanja, kao po navici,
Sva su posložena, u donjoj ladici,
Najviše vremena, na tebe potrošim,
Ti si ko magija, ti si nostalgija.
I tada pitam se, kom danas vjeruješ,
Da li si sigurna, da ne pretjeruješ,
Ja sam ti bio štit, ja sam ti dao sve,
A onda spremio te na dnu ladice.
Gdje si, s kim si, kako si,
Dal' te život podnosi?
Ja ti želim Anđela,
Da ti sreća krila da,
Jer to nisam znao ja.
Nisu bitni razlozi,
Zašto smo se razišli,
Ja ti želim Anđela,
Sve što si zaslužila,
A što nisam nikad ja.
Post je objavljen 07.05.2011. u 08:34 sati.