Kiša se lomi, brzo će stati,
Možda će sunce, opet da svrati.
A možda munje pošalje vjetar,
Snjegovi padnu za cijeli metar.
Aveti noću, ulicom love,
Dok čekam nekog da me pozove,
Bježim od svijetla, bježim od tame,
Od šapata bježim i od galame.
Probudi se srce, zavijori kao zastava,
Znam da nisi beton, armiranog sastava.
Al' kroz ovo srce, morat ćemo skupa proći,
Oteti se treba srce, ovoj tuzi i samoći.
Možda ću opet, voljeti kiše,
Od dana sivih, stvorit slatkiše.
Prije no planeš i dok me sudiš,
Bitno je samo da se probudiš.
Post je objavljen 08.05.2011. u 19:20 sati.