Pod stranom su ljubice u cvatu,
I ptice su u velikom jatu,
Sve miriše,novi život buja,
Poslije kiša, vjetra i oluja.
Ja se svome zavitujem kraju,
Zovem ljude da me pričekaju.
Tu će naša djeca gnjezdo sviti,
Najljepše je svoj na svome biti.
Kamen je ispran izvorskom vodom,
A trava sjaji pod plavim svodom,
Momci i cure, ljube se strasno,
Doma sam ljudi, sve mi je jasno!
Ako tko pita,ako me traži,
Gore put Klisa, rukom pokaži,
Deset minuta od plavog mora,
Moje je carstvo,moja Zagora.
O Zagoro, ljubim tvoje skute,
Od svih zala svijeta branit ću te,
Za sve one što dobrotu nose,
Cjelivam ih ko kapljicu rose.
Post je objavljen 08.05.2011. u 13:08 sati.