Stara mandolina, niko je ne dira,
Tu je mandolinu, stari ćaća svira,
Prašina se skuplja i vlaga sa zida,
Umorne su vjeđe, ova glava sida.
Još su žice čvrste i zvuk srcu godi,
Da se ćaća siti pa duši ugodi,
Ma su ruke teške, ispucane, slabe,
Nema više fešte, a ne svira džabe.
Da mi je još jednom, puna kuća svita,
Isprid kuće bajam, opet je procvita,
I pisma se čuje, slava svetog Jure,
Pivaju je momci, pivaju je cure.
Da mi je još jednom, živit u to vrime,
Da mi je razvodnit od godina zime,
Pisme više nima, slave našeg sveca,
Mandolina plače, u kantunu jeca.
Post je objavljen 07.05.2011. u 16:24 sati.