Učahurena stvarnost
19.04.2006., srijeda
Operation Asparagus
|
Lokacija: Goričina, dio poviše mula.... Vrijeme: Srijeda, 19. travnja, odma poslije najjačeg pljuska Tim: Mater, Pater, Ego Oprema: Bare hands (jer mater nije htjela ponijet saket za spremit ulov) Početak misije, lokacija 1: Trebalo je ić prošetat kučku. Susjedovu. Kučke nije bilo, otišla sama. Mater zaključuje da svejedno treba ić prošetat, da ne zakržljamo (rano se sjetila). Destinacija je određena, idemo na mul. Prvih pet minuta Mater snažno odoljeva mojim molbama da odemo lovit kuke i šparoge. Opravdanje: kiša će svaki tren, osim toga, nemamo ni saket, pa nećemo valjda nosit u rukama??? Tada se javlja Pater, High Command odlučuje da lov treba započeti. Prva lokacija: napušten i razvaljen kompleks depadansa odma do još razvaljenijeg pratećeg objeka potpuno razorenog Orlanda. Koračajući kroz poslijeratnu zonu, uspješno zaobilazim opruge strunulog madraca ali u susret mi dolijeće grana šipka koju je Pater natego da može proć. Svijet mi titra pred očima jer me grana opizdila posred čela. Govoreći da nema oči na leđima, Pater se ne obazire na moju skoru nesvjesticu neg se baca za jednom kukom koja očajnički pokušava pobjeć. Nakon što ju je riješio života, odlazi učiniti što i svaki drugi mužjak svake vrste čini: obilježava teritorij. Mater primjećuje da Pater piša po velikom nalazištu šparoga, prevrće očima i pokreće tim u pravcu istok-jugoistok. Pater grandiozno gubi ravnotežu na već dokumentiranom madracu i psuje kuke koje ga upitno gledaju. Lokacija 2: Tim stiže na skaline malo prije mula i, vodeći se za prikupljenim informacijama Johna bez terrae koji je izvidio situaciju dva dana prije, odlazi u nepoznato. Mater češlja poviše puta, Pater je bezrazložno slijedi, staje na najbolje primjerke šparoga i drobi cijelo vrijeme. Član tima John se odvaja od ostatka i strovaljuje se u grm bodljikave žuke, okliznuvši se o mokri žbunj. Vadeći trnje iz pozadine, otkriva bogato nalazište plijena i slijedi ga kroz najgušće grmlje, pretpostavljajući da ga nagrada čeka iza slijedećeg trna. Pretpostavka se pokazala krivom i John proklinje svih 333 milijuna hindu bogova te pokušava izaći iz minidžungle. Usput mu se pripiša pa traži prikladnu lokaciju, daleko od očiju Matris, koja se spustila ispod puta i gleda u Johnovom smjeru. Nakon deset minuta potrage za odgovarajućim drvom, John ga obilježi, usput za kap promašivši ulov koji je nepažljivo odložio na put mlazu. Budući da ni John ni Pater ne jedu ni kuke ni šparoge, John odlučuje prešutjeti možebitnu kontaminaciju ulova. Prisiljen je pozvati pomoć. Mater ga uspješno izvlači iz grma, srećom neotrovnog, bršljana, usput uznemirivši roj plavičastih mušica koje u zraku oblikuju figuru preuzetu iz Kamasutre i pripremaju odmazdu. Tim je prisiljen pobjeći uzbrdo, nadajući se da mušice ne vide daleko. Lokacija 3: Goričina, dio koji istovremeno gleda i na Župski zaljev i na malu stražarsku kućicu koja je svojevremeno služila lokalnim kuravama za pušenje napaljenim vojnicima u Kuparima. Nadmorska visina: vještičja sisa, nevjerojatno hladno. Tlo: IZNIMNO neravno. Tim se ponovo probija kroz koloniju bodljikave žuke, nepoučen nedavnim Johnovim iskustvom. Mater preuzima vodstvo i odvodi Johna uzbrdo, po najneravnijem mogućem terenu, stijenama oštrim poput britve s mnogo skrivenih rupa prekrivenih travom. Putem se gubi svaki trag Patri, ne odgovara na pozive, sa zadnje poznate lokacije ne dopiru nikakvi zvukovi. Mater zaključuje da se gubitak jednog člana tima ne može usporediti s bogatim nalazištem plijena kojeg je uočila malo poviše. Budući da John nema pravo glasa, mora slijediti Matrem uzbrdo. Količina ulova se polako povećava u našim rukama i uskoro ćemo biti prisiljeni proglasiti popunjenost kapaciteta. Mater naglo zastaje jer joj se odvezala špigeta. Odabire Johna za popravak i preuzima njegov plijen dok on izvršava zadatak. John zakoračuje i spektakularno upada lijevom nogom do bedra u rupu koju je vješto skrila trava. Dok John zapomaže, osjećajući kako u dubinama rupe nešto ogromno plazi po njegovoj nozi, Mater se luđački smije, Situaciju pokušava iskoristiti skupina kuka i šparoga koje su organizirale pokret otpora i bježe preko pustopoljine. Mater naposlijetku izvlači Johna koji se osvrće i ugleda veliko žuto oko u rupi u kojoj mu je par sekundi prije bila noga. Odlučivši da lov mora prestati jer su nam ruke pune ulova, uboda, rana... Mater opoziva tim. Počinje spuštanje. Nimalo uspješno. Mater gubi sposobnost razlučivanja stijene od ponora pa je John mora navoditi cijelim putem. Ignorira komad stijene koji mu je pričepio palac i riječima odvodi Mater na sigurno. Zatim i sam krene nizbrdo, usput otresavši trticom o šiljak. Mater se ne obazire nego traži Patris. Otkrivamo da je on krenuo naši tragom i zapeo na istom mjestu gdje i John, a još k tome i nema veliki ulov. Umjesto da lovi, upušta se u konverzaciju s bijesnim kosom koji sjedi na čempresu. Razgovor je nemoguće ni transkibirat ni transliterirat jer je bio vođen na ptičjem. Zaključivši da Patrem treba što prije odvesti na mentalnu procjenu sposobnosti, Mater opoziva cijelu operaciju jer joj je disturbance in the Force rekao da se sprema kiša. John tu otkriva da Mater ima Jedijevske sposobnosti koje pak ne rade kada treba podignuti kamen da se Patri oslobodi noga. Svršetak misije: Mater predvodi tim i oštro opominje Patrem svaki put kad skrene s puta da bi ulovio zalutalu kuku. Tim je žedan. Putem do baze nailazi na brojne prepreke koje više-manje uspješno svladava. Najteža prepreka je metar od baze, napadaju horde znatiželjnih susjeda. Johnu puca film, krči si prolaz ubranim kukama, gazi na nogu nepristojnoj babi te se natiče na izvor ha-dva-o-a. Utaživši potrebu za vodom, dodava današnji ulov nekidašnjem. Ukupni broj žrtava u kilogramima iznosi 1,2. Nije mnogo ali dovoljno da Mater ima večeru. Pater se sprema na put u Metropolu kako bi osobno predao izvještaj Glavnom zapovjedniku. John ga pretiče u namjeri i objavljuje cijelokupni izvještaj na blogu. Kučka se vratila. Mission accomplished! |
- 21:18 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (14) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
17.04.2006., ponedjeljak
|
Evo upravo sam se vratio sa "socijalizovanja", kako kaže Surlaba, i imam gomilu materijala za prdoklačit, i to prije Boleslave. Naime, ona i Surlaba su me izvadile danas iz kuće u šetnju, dok su se Lalinica i Surlabina frendica kojoj znam ime ali ne znam nadimak, rolale oko nas. Šetnja je potrajala punih deset minuta. Boleslava i ja smo lovili kuke i šparoge (usput se izgrebo, pregazio preko zmijskog brloga, za dlaku promašio govno i ubro desetak šparoga, Boleslava donirala dvije). Tada je Surlabi naumpala brilijantna ideja da se nauči rolat. Krajnji rezultat je bila obustava prometa prema mulu i pozivi gorskoj službi spašavanja od strane šokiranih prolaznika koji su mislili da nas neko siluje, rezucka i nasmijava u isto vrijeme. Kad je Surlaba konačno natakla role, stvari su se pokrenule, doslovno. Izgledala je ko Bigfoot na točkovima (to sam ti već reko, Surlabo, samo me ti nisi bila čula jer si urlala!!!). Ako bi ugasili sliku i pustili smo ton, čuli bi otprilike ovo: "Aaaaaaaaaah, ah, ah, ah, aaaaaaaaaaaaaaaa, šire mi se noge, AAAAAAAAAH, ŠIRE MI SE NOGE.....! PA DIGNI JEDNU PA ĆE TI BIT LAKŠE..... AAAAAAAH, AH, AH, AAAH.... TUP! AAAAH, krvari mi guzica, GUZICA MI KRVARI, moja rektalna kooooost, AAAAAAJMEEE, SKUPI NOGE, BIT ĆE TI ŽAO POSLIJE!!! Ako ti se više ne da, ja ću ga svuć..... AAAAAAAAAAAH!!!!! Ne znam kakve ste ideje poprimili ali nije se radilo o hardcore porniću nego o Surlabinom pokušaju rolanja. Za detaljnije informacije, obratite se Boleslavi. Nakon tako iscrpljujuće šetnje, svratili smo u Porta na kavu (Surlaba me častila, kako je ona dobra!!!). Ja sam nonšalantno ušeto sa stručkom šparoga i naručio bijelu kod veoma zbunjene konobarice. Na big screenu je bila utakmica europske verzije ragbija (isto ko američka samo bez štitnika za oči, nos, jaja....). Gledajući to, Boleslava, Lalinica i ja smo došli do slijedećih zaključaka: 1.Bez obzira tko posjeduje loptu u određenom trenutku, obje ekipe se bacaju na nesretnika i smeče ga tako da mu polome sve kosti i ne samo kosti.... 2.Ragbi je definitivno sport stvoren za pedere. Igračima možete vidjeti na licu kako svršavaju dok se gnijezde na vrhu hrpe muškaraca u kratkim hlačicama. 3.Bez obzira što lopta još nije bačena, svi igrači hvataju sebi najbližeg za intimna mjesta i natežu ih, sa zadovoljnim izrazom na licu. 4.Cilj igre nije prebaciti loptu preko prečke nego skinuti protivniku šorc, majicu, bokserice i dva milimetra kože (dogodilo se deset puta u pet minuta) 5.Najviše slave dobijete ako protivniku slomijete vrat (i to se dogodilo). 6.U pravilu uvijek najteži igrač sleti na vrh hrpe ljudskog mesa. 7.U publici su zgodniji frajeri (by Surlaba) Fenomenalan sport, nema što. Nakon tih 45 minuta u Porta, oprostili smo se jedni od drugih i uputili se svak na svoju stranu, ja u wc, pritisla me bijela...... Lalinica je izrazila želju da se sastanemo ja i Mata i da se smijemo kako bi nasmijavali ostale. Zvuči malo kinky ali to vam je ženski mozak. Kad smo već kod mozgova, feministkinje su me imale kamenovat korpićima pa sam odlučio pokazati da nisam seksist tako što ću stavit sliku MUŠKOG mozga. Evo:  Čak je i puno manii...... Sretne??? |
- 18:11 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (7) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
12.04.2006., srijeda
Koncept konceptualnog koncepta
 No offense... :) Neću pisat o tome kako sam jedva dočeko praznike, kako mi je pun racku svih mogućih varijeteta mučionice koju još moram istrpit par mjeseci, kako mi idu na nerve stranci koji se gomilaju u autobusu ko bijesna magarad, onda sjednu kraj tebe i ZASPU tako da ih moraš pošteno podbost da te puste izaći na stanici. Neću napisati da mi se upravo to dogodilo danas i da sam se zapitao je li ja fakat tako djelujem na ljude da zaroknjave kraj mene. Ne želim vam pokvariti večeru i reći kako sam se fenomenalno osjećao dok sam promatrao mlazić slinice kako curi u zakupusanu bradu tog njemačkog tipa dok sam ga slušao kako sanja bratwurste, goleme Bavarke ili ne daj bože svoju ženu koja je sjedila iza njega i nešto diplila na švapskom, misleći da je dragi mužić sluša. I tek kad dam ga opizdio bursom (i to dijelom gdje je bila drška od ombrele), otvorio je oči, shvatio da nije u Alpama i pustio me da izađem. Hvala striček Njemček, next time ćete dobit true pozdrav iz Župe /čim ga smislim/. I tako, danas se trebalo ići na mission impossible u Uvalu na terenski rad iz biologije. Koji bi TOČNO dio biologije tamo istraživali zauvijek će ostati misterij (točnije do 25. travnja kada čemo ponovo probat zajebat atmosferu). Danas je ona zajebala nas. U jednom trenutku nebo je sipalo sjekire i nije mu bilo do zajebancije. Čim je profa javila da ne idemo u Uvalu, SUNCE je granulo, rastjeralo oblake i osudilo nas na blok-sat na kojem smo gledali kazetu o stanju ozona (iz osamdesetih, točnije 1984.) i zagađivanju ko zna čega. Srećom, usud je bio blagostiv pa nas je pripremio na takvo sranje tako što nas je uputio na izložbu konceptualne umjetnosti. Vidjeli smo bazenčić s potopljenim i neppotopljenim brodima te jednom ogromnom zelenom zunzarom (koja se u to uklapa jednako ko ja u izvedbu Labuđeg jezera) koja samo autoru otkriva smisao. Zatim smo vidjeli hrpu zemlje u koji je neki anthropos - struthon (iliti čovjek – noj) jednoć davno zabio svoju slinavu glavu (jođ se vide tragovi dotične izlučevine). TO predstavlja blahblahtrućtrohkenjgnjah, rekla je kustosica i odvela nas do projektora koji prikazuje tipa koji oblači pancirku i prima metak u trbuh (i onda se neko žali da se mladi ubijaju, pa pogledaj gdje nalazimo inspiraciju!!). Fenomenalno, poruka je ta da je pucatelj napravio kažnjivo djelo. Ko bi reko... Za kraj smo svjedočii feomenalnoj monografiji koja se sastoji od četiri velike, bijele, PRAZNE stranice s dvije fusnote o fusnotama. Šteta kartona. Zaključak: treba zakonom zabraniti gluposti koje ljudi smatraju umjetnošću. Likovna umjetnost je kad dundo ili tete naslikaju sliku tako da ne možeš reći radi li se o fotografiji ili slikanju. Tu NE spadaju broke s pišinom, jedenje kruha uz poluizgladnjelog čaglja ili tiskanje monografije bijelim slovima na bijelom papiru. Nek mi oproste svi pobornici modernih umjetnosti ali meni sve to sliči na deep shit. I tako, danas sam odlučio arhivirat sve dosad objavljenje postove na hard, tako da bi eventualno u devedesetoj mogao izdat sabrana djela postova iz mladosti. Nešto poput Adriana Molea, samo s lokalnom tematikom. Inače, pišući ovaj post, bio sam prisiljen sto tisuća milijuna puta minimizirat Word jer mi je kroz sobu promenada. Još se očekuje dolazak jednog kruzera, mislim da je sve ostalo prošlo. Kako da čovjek ima privatnosti a da drugi ne skontaju da pišeš nešto privatno (relativan pojam, ovisi kako se gleda) i da poslije ne provode sate i sate pokušavajući probiti šifru na Wordu i otkriti tvoje skrovite tajne. Evo sad je prošo tata, jednostavno zuji ko muha bez glave, mama traži peglu, rodice su nespretno pokušale looknut preko ramena mi, tetak je ko fol gledo laptop jer si misli kupit takav, mačka je oblizala cijeli ekran jer je lovila kursor ( i usput gledala pišem li o njoj), fale još samo Japanke da to sve fino dokumetiraju fotografijom..... Idem spavat jer ću inače napravit masakr u familiji. Snovi su još jedino mjesto gdje sam relativno svoj (ali u zadnje vrijeme počešće sanjam stvari koje me jednostavno zgroze kad se probudim. Neću vam reć koje, to ostavljam za next time). Budući pišem ovo u deset i dvaes, fiat vobis levis nox! |
- 22:21 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (11) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
11.04.2006., utorak
What am I saying?
Remember this? Dobio sam tri derivacije!!!! I to iz prve!! Doduše, s odgodom ali 3 sam dobio!!!! Ma ja sam genije, idem odma obarat teoriju relativnosti! Dobio bi i četiri da nisam slijepo pratio nečije tuđe formule i ne razmišljao o nelogičnostima u njima koje kopaju oči a koje moj iq nije uspio svladat! I za ne falit, pisali smo test gotovo uz svijeće, ko u srednjem vijeku. Srećom, ja sam bio uz prozor pa sam hvatao sve fotone koji su do mene stizali. No da je bilo baš tako lako, i nije jer je baš tad oblak crn ko ugljen odlučio pokrit čitavo nebo i zajebavat se s nama smrtnicima koji pišemo tamo neke derivacije! Ali baš me briga, ostale su mi samo funkcije, koje sam NEPRAVEDNO dobio jedan i kad njih ispravim, integrali me mogu poljubit u moju oversized ass!! Nadam se da je Ficula ispravila kompleksne. Ja bi ti to, Fice, rado objasnio ali kad ne znam objašnjavat. Mislim da ne bi uspio objasnit djetetu što je noga a kamoli tebi matematiku. Ove sve silne trice (dvije, čaak) su plod luđe sreće i divine influence, I reckon. Neću više o školi, rekla mi je Keksožderka da pišem o unutarnjim problemima, emocijama, razmišljanjima.... Nakon dužeg prebiranja po unutrašnjosti samog sebe, pronašao sam (osim par kilotona sala) i činjenicu da se sastojim od nekoliko emocija koje su kod mene rudimentarne. Na primjer, ljubav. Volim svoje roditelje, volim svoju mačku, volim rodbinu (kako koga), volim svoje prijateljice i prijatelje, volim hranu, volim biologiju, NE VOLIM novinarstvo, volim prirodu i volim zajebavat druge. Primjećujete da nedostaje jedna osoba ženskog spola koja bi bila negdje vrlo visoko na listi (poslije mačke). Ja to nemam. Zašto? Zato jer sam izopačeno sramežljiv kad su u pitanju women of the opposite sex (kako kažu u Allo Allo). Ja sam vam od one vrste kojima padne nakovanj na palac i koji isprskaju potencijalnu družicu svojim izlučevinama pri prvom upoznavanju. Jednostavno to ne mogu. Zaboga, PRESTRAVIO sam se kad mi je neka ženska na govorničkoj preko telefona rekla da joj se sviđa moj glas. Meni su se odma u glavi počele nizat slike skorašnjeg vjenčanja, njeno mahnito trošenje na bunde i ogrlice i vlastiti sprovod u ne tako dalekoj budućnosti. I što sam napravio? I giggled and dropped the phone (on my thumb; of course). Da je na mom mjestu bio neki mačo, on bi žensku zbario (kako odvratan sleng, zvuči kao da kuhaš fišpaprikaš) i ona bi rezala žile za njim. Osim toga, previše sam lijen za bilo kakvu obvezu. Pa imam 2 iz zemljopisa jer mi se ne da, ko bi još pazio i na neku žensku???!!! I tako, pustit ću da se ljubav spotakne o mene, makar čeko stotu. Moji unutarnji problemi direktno se nadovezuju na emocionalni raspon čajne žličice pa na njih neću trošit vrijeme. Ali ima ih i netematskih, o čemu mi se ne da trošit struju pišući (ustanovili su mi na eeg-u da mi je mozak u niskovoltažnom području tj. trošim vrlo malo struje) jer se svode da paniku oko mature, faksa, rastanka s beštijama iz razreda, napuštanja roditelja, odlazak u nepoznato, suočavanje sa seciranjem..... Ima toga. A što se tiče razmišljanja, ima i toga (u onim rijetkim prilikama kad ne mislim na sve gore navedeno). Recimo, često razmišljam koji nas je k***c netko imo stavljat na ovu jebenu Zemlju da se koprcamo po njoj dok ne pokrepamo? Jesmo li se fakat razvili od jedne jedine molekule dna koja je klala sve oko sebe samo da sebi pribavi za jesti (kao da smo nešto drukčiji danas)? Ili nas je uzgojio neki veliki nadobudni znanstvenik i promatra nas kroz mikroskop kao što mi špijuniramo viruse? Što se događa kad otegenmo papke? Ima li istine u onome što govori crkva o afterlife ili se fakat bezveze potežemo po Zemlji i onda just cease to exist? Ima li u tom slučaju uopće smisla živjeti? Ja sam katolik i vjerujem u veliku većinu stvari koje kažu popovi između skupljanja lemuzine i naginjanja pehara. Zato mislim da bi bilo glupo živjeti samo zato da poslije neđe strulimo i da nas poždere crvad. Znam da će većini ovo bit dosadno, da će vam ić na živce ili da najvjerojatnije niste ni pročitali ni pola ovoga ali morate priznat da vam je bar na milisekund neko od ovih pitanja naumpalo. Evo neću više, ni sam ne znam što mi je bilo, vratit ću se ja sebi standardnom i pisat šund za široke javne mase (ma šalim se!;=). Ako imate što pametno za reć, recite samo me poštedite komentara tipa "matere ti ne seri", "čime se ti baviš" i sl. To i sam znam. Evo, Keksožderko, nadam se da si zadovoljena. |
- 18:24 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (9) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
09.04.2006., nedjelja
Muke po meni
|
Ajme ljudi pa vi ćete me ubit!!! I ne samo vi nego i svi susjedi! Došo sam sinoć doma od tetke neđe oko ponoća i deset. Nisam mogo izdržat nego sam počeo obilazit blogove. Prvo Mica Trofrtaljka s problemima oko đedova, brzinom svjetlosti i šaltanjem pozadina milijun puta u sekundi. Rezultat: valjanje od smijeha po ure. Zatim Boleslava. Dok sam čito onaj popis posljednjih riječi umiro sam od urlanja! A za kraj sam ostavio Surlabu i "Dal sapunjaš mačoooora?" Ja se nisam mogo prestat smijat i urlo sam tako jako da su se probudili međedi poviše mene iz zimskog sna, sove sa drugog kata i rovke s vrha. Tek kada su počele lećet čerošpanje u grastama prema mojim persijanama, bio sam prisiljen pokušati se smijati u sebi. Nije uspjelo jer dok sam se smijo u sebi, zvučo sam ko čimpanza s bananom u guzici! To je u meni izazvalo novu navalu grohotnog smijeha i počeo sam kašljati ko lud, ležeći na leđima. Ko pravi župski džentlmen, nisam stavio ruku na usta pa sam isprsko sve oko sebe. Narednih pola ure sa plafona je rominjala lagana kišica nedavne večere. Sve je to rezultiralo paljenjem laptopa u petnes do jedan da zapišem sve to prije nego zaboravim. Ma vas tri niste normalne, ja vam kažem! Ljudi posjetite njihove blogove i uvjerite se sami, linkovi su vam tu sa strane. Idem sad spat, već je skoro jedan a sutra se treba dić za na misu. Ostatak posta ću napisat neđe sutra. To jest danas?!P///$(% Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz..... Da, brzo je bilo došlo vrijeme za dizanje. Trebao je ić na misu. No mogo sam komodno i ostat doma jer od mise nisam čuo niti z, bilo je toliko svjetine da smo stajali vani i ciljali ušima onaj slabašni zvučnik poviše vrata. Nakon procesije u kojoj su se svi gegali ko bolesni pingvini, uslijedila je muka Isusova koja je potrajala dobrih sat vremena. Koliko god ozbiljno bilo, nisam mogo ne smijat se jer je vani fakat bilo zanimljivo. Naime, bilo je previše mladih mamica s neodgojenom đecom i toj je đeci dopizdilo stat na jednom mjestu dulje od milisekunde pa su organizirali lovicu i žmuricu oko noga ukočenih đedova i napirlitanih baba. Neko dijete mlatilo je mater njenom bursom, drugo je posvećenom grančicom masline šibalo pod dok je djevojčuljak od par godina nezainteresirano brao izgažene tratinčice. I to sve dok su jadnog Isusa pribijali na križ. Za ne falit, ispred nas se natakla neka gospođa na visokoj nozi koja je ispod pazuha uzgajala koloniju vrlo aktivnih bakterija smraduša. Žena se najvjerojatnije nije okupala jedno tri milenija. I sad vi zamislite kako je to kad vam lagani vjetrić donosi nešto takvo pod nos!! Primjetio sam da i Surlaba prevrće očima, mora da je i ona imala neki Odor Intolerandus ispred sebe! Popodne je relativno brzo prošlo. Svratio sam do sajma u Kuparima i našo par gaća koje mogu preć preko mojih ogromnih bokova. Žalosno je to što niti jedne gaće stare ne mogu obuć jer mi zapinju na bokovima. Ako ih kojim slučajem uspijem nategnt preko, otkrijem da oko pasa ima mjesta ali zato treba zvat vatrogasce da mi ih skinu jer nema ŠANSE da se gaće vrate nazad istim putem! Dok sam kupovo gaće, Cigići su nas pokušali uvjerit da je onaj Coco Chanel No. 65-45=20 baš pravi originalni, da su rejbanke od neprobojnog stakla (onaj pokus sa macom i nakovnjem su izvodili iza auta. Ode tamo, ko fol zvizne po njima i donese neke druge čitave) baš prave i to za samo 500 kn. Ma da. I tako, nemam više vremena srat, susjedu treba ić instalirat Windowse, žena mu je opet spizdila kompjuter (500. put) jer je skidala crackove i spušila cijelu kohortu virusa, crva, trojanaca, kuraca, palaca. Naravno da je na meni da popravim stvar. Idem. Jedino što me veseli je to što ovaj tjedan nema Ljubljane pa neću saznat koliko sam se točno izblamiro na testu iz gramatike. Ostajte well... |
- 18:14 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (8) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
07.04.2006., petak
Ne da mi se.... čak ni sliku stavit....
|
This is John Bez Terrae, signing in from his new laptop (kao da je postojao stari)!!! Veoma sam uzbuđen, ne da se opisat. Zamislite samo ovo: po najgoroj mogućoj kiši u četvrtak vi pođete po laptop u grad, tražite mjesto za parkiat deset godina (do tad je ovaj model već zastario...), odnesete ogromnu kutiju u kojoj biste mogli odnijet i slona ali su vam unutra samo zapakirali komp., dođete doma i ONDA MORATE POĆ NA ŠIŠANJE!!!!!! Ne moram vam ni reć da mi je frizerka umalo otkinula uši koliko sam se vrtio na stolici. Imo sam izpizdit dok nisam došo do doma. Onda sam kresnuo makinu, upalila se i..... sve je ostalo na tome jer sam zaspo ko top od umora (samo ne znam kojeg, da imam mozga reko bi da je od toga...) Ali zato sam danas oran i evo privikavam se na tastaturu koja je veoma čudna pa zato ispričajte event. grješke. Dan je danas bio veoma zanimljiv. Većinom smo se zajebavali preko satova, niko ništa nije pratio a kad je došlo vrijeme za pisanje testa iz engleskog, svi su graknuli na prof da ne želimo opet njenu viziju ŠORT TESTA koji se sastoji od miliun ipo stranica nekih nebuloza tipa: "Da sam došla ranije, bila bih te vidjela i dala bih ti prije vremena." Ko, đe kako, zašto, protiv čega i s kim očito nije važno. Kao ni to što bi mu ženska dala da ga je navrijeme ufatila. I zamislite sam prevodit takve gluposti (oni koji ovo čitaju većinom znaju jako dobro o čemu govorim) Naravno da smo na kraju pisali ŠORT test ali je ovaj fakat bio kratak (no dok ga je podijelila trebalo joj je pet enoa jer je prvo heftala neke papire zajedno, onda ih je odheftavala, kao da nas zajebava). Još jedna radosna vijest nas je strefila: odgođen ispravak iz matematike! Već me lagano fata muka jer sam do sad propustio milijun ispravaka a nema baš previše vremena do kraja. Derivacije? I`ll pass, thanks.... I eto, ne da mi se više pisat, fakat ne da. Thanks to Louise :), imam posla ovaj vikend. Trebam napisat skoro cijeli maturalni i predat u utorak na prvu procjenu. Ne moram ni napominjat da imam dvije i po kartice a da ih treba šesnes. Nema mi spavanja Louise, nadam se ni tebi! Jesi napravila onaj okvir? Kad ćeš počet fatat puže i račine po plaži? Pazi da te ne dohiti kosmeč. Najbolji dio dana je definitivno bila cedevita u Talira đe smo se valjali od smijeha kada se neki đedica upozno sa Svežderom i zamalo je odveo ko kakvu kuravu sa sobom. Mislim, čovjek uđe u Talira da se popiša, onda vidi Sveždera, skonta da ju je i prije viđo tuda pa se upozna s njom i počne je zavodit. Na Staljinovo "ona ima dečka", tip je odgovorio: "Nema veze, imam ja ženu i dvoje djece!" What the fuck was that? Old pervert. Idem, idem, imam posla. Pokušavam naćerat laptop da se poveže sa starim komp. bežično. Već sam pokušo i jučer i nije me išlo i htio sam vratit laptop nazad. Nisam jer sam danas slučajno otkrio jednu tipkicu kojom se inače pali wireless, ne pali se psovanjem (iskušana no neuspjela metoda). Znam da ovaj post nije ništa li shvatite da ovo nije stvoreno prvenstveno za vašu zabavu nego da ja svoje misli neđe istresem. Strpite se, bit će nešto soon (valjda). |
- 18:14 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (11) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
04.04.2006., utorak
Biti zajebane sreće
Paz` da ne bi! Ne mogu vjerovat! Nakon što sam iscrpio sve moguće poslove po stanu koje sam odgađao godinama (tipa slaganje cd-ova po abecedi, brojanje freski od muha koje stoje na zidu od prošlog ljeta, fatanje paukova po sobi [inače ne volim bube ali ne mogu niti jednu ubiti {osim komaraca i muha}pa ih samo izbacim van] i njihovo puštanje u svijet), shvatio sam da više nemam izgovora i da bi se fakat mogao ufatit malo hrvatskog i naučit za test. Ta spoznaja mi je naumpala negdje oko sedam i deset. I, sjeo sam za stol, namjestio svijetlo i tada ustanovio da ipak NEĆU ponavljat hrv. Zašto? ZATO JER MI JE BLOODY KNJIGA ISPOD KLUPE U ŠKOLI!!!!!!!! Koji sam ja moron, glavni idiot na otoku Idiotija! Kako sam mogao zaboravit nešto tako važno. To je kao....... kao da zaboravite ponijet glavu na snimanje moždanih valova! I što ću sad? Ovako sam mislio učit neđe do devet i onda poć leć, ako želim profunkcionirat do osam ujutro. Ali neće ić because Chief Idiot has forgotten his STUPID book! Znači, sutra slijedi ponavljanje preko satova. Već sam izvježbao tehniku buljenja jednim okom u jednu knjigu a drugim u drugu jer neke profesorice jednostavno ne shvaćaju da njihov predmet nije najvažniji na svijetu. Ako sutra budem razrok, nemojte se čudit. Uh, kako sam iživciran!! AAAGHNJAKLJAGRRRRRRRGRRRRRRDERRRRRRTZAGH!!! (uh, iščupat ću ovaj jebeni caps lock matere mi, svako malo ga kresnem i napišem ostatak rečenice velikim slovima! Koji ga je idiot stavio pored a, strinu mu...) i na kraju ću izvuć neku jadnu pozitivnu ocjenu, naelektriziranu čemerom i gnušanjem. Naravno, šverc ne dolazi u obzir. Zašto? Zato što Ljubljana ima oko sokolovo, ili čije već, i jednostavno te uhvati. Mene je već jednom uhvatila, prošlo polugodište. Isto smo pisali test iz gramatike i meni je slučajno ispao papir s bilješkama pod klupu. Nisam ni primjetio sve do pred kraj. Kada sam vidio da se na papiru nalaze baš one stvari koje nisam znao, nagnuo sam se ko kosi toranj (što bi i čovjek bez očiju primjetio) i počeo dešifrirat vlastiti švrakopis. Uzevši u obzir da imam dioptriju -4,5 i da je do poda od mojih očiju bilo oko metar, nije bilo lako. Naravno da me uhvatila jer nisam vješt u prepisivanju (točnije, userem se ko grlica svaki put)! "Johne bez terrae, bilo bi lijepo da sad predaš", reče Ljubljana pobjedonosno-zluradim tonom. "Evo, evo, samo da nešto provjerim...", reče moja malenkost i za ne falit nagne se skoro do poda da pročita ime nekog jebivjetra koji nije imao pametnijeg posla pa je pisao rječnike. Needless to say da sam dobio topčinu. I zato švercanje nije opcija. Evo baš dok pišem slušam dječicu 1., 2. i 3. razreda osnovne kako se fino igraju. Ne znam čeka se igraju jer ih ne vidim ali ih zato dobro čujem: "Ubi ću te pederu, mater ti jebem seljačku!", "Konju, đe si i ostavio autić, zaklat ću te ako si mi ga sjebo!", "Mic, mic, miiiiiic", pjeva djevočica od 8 godina, "dođi da te zviznem u jaaaajaaaa!".... I tako. Moram napomenut da su ovo neki od blažih izraza kojima se dječica časte. Inače kunu gore od Cigana. Mislim, to je nevjerojatno! I onda se čudimo što nas svijet trpa pod Balkan a tamo nam predškolski vrtić piše Novum Dictionarium Vulgaris, sa svim novim prostotama, poredanim po učestalosti. Ja sam s osam godina mislio da je peder neko zanimanje, unosno, jer bi načuo razgovore tipa "ma on ti je pravi peder, lako njemu izmust lovu...."! Odakle ta djeca znaju za sve to? Roditelji? Televizija? Nije mi jasno. Mislim, čuo sam i ja sve te izraze ali za pola nisam znao što znače. Kako ta dječurlija zna za pravo značenje? Pa ne znaju još svi ni čitat jebemu. Ali neću više bludit, idem se još malo umakat u depresiju. Jedina svijetla točka je spoznaja da je kredit već realiziran i da je laptop već naručen! Stiže u četvrtak! Ako me oni iz Hgspota zajebu, padat će glave! Za grob ne znam što je, još mi nije preša umrijet...... |
- 19:37 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (9) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
03.04.2006., ponedjeljak
Spring iz indije
Opet smo sami doma, mi, Ivan Bez Zemlje (znate, i on, originalni on je govorio u prvom licu množine!). Veoma nam je dosadno i nemamo pametnijeg posla pa zajebavamo pošten svijet prdoklačinama o nepotrebnim stvarima. I nećemo više govorit u množini jer zvuči nastrano....Dakle(m), opet sam sam doma i nemam što za činit (osim zemljopisa, matematike, latinskog, grčkog, maturalnog, življenja ali tko pamti?). Moji su opet na nekom sprovodu, ljudi u zadnje vrijeme umiru, Moire rade prekovremeno, Athropos se malo uživila pa cvic! cvic! amo, cvic! cvic! tamo...., 1,2,3! Neka ljudi umiru, što nas je manje to bolje. Ja se zalažem za prisilnu eutanaziju nakon 65. (ŠALIM SE!!) I tako, dok moji gledaju kopanje nekog đeda i služaju naricanje ucviljene udovice s jednom rukom na pokojnikovu takujinu a drugom na čistaču bazena, ja smišljam what to write. Maturalni je još uvijek u fazi planiranja ali se može očekivat da će prijeći na realizaciju uskoro. Kad, ne znam ali do 2. svibnja hoće, to sam siguran!! Inače nekidan sam skoro završio u zatvoru zbog remećenja javnog reda i mira. Naime, zvuk s kompjutera mi je spojen na liniju koja se može poprilično pojačat. I zašto ne, BILA je dosta pojačana, do kraja. Ja to nisam obado nego sam u jedanes navečer ubacio cd neke igre u komp da ga ne izgubim. I on se pokrenuo a noć je proparalo HURAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA! Nakon što se izgubio osjećaj bakra u ustima i utrnuće lijeve ruke (od nenadanog šoka jer nisam očekivo da će se komp. zaderat ko mahnit!), čuo sam litaniju psovki s kata iznad i skvičanje štakora koji su snili pod zgradom. Ali nisam finuo u zatvoru nego sjedim i slušam cvrkut ptica, klanje mačora pod prozorima (nekima je još veljača), urlanje nekog djeteta koje je ostrugalo nanometar kože i sad vriska ko da mu crijeva izlaze. Slušam bolne vapaje ljubica pod prozorom koje je moja kuma desetkovala kad je nedavno čistila vrt.... Visibaba nema (pobjegle pred etničkim čišćenjem) ali zato su laste doletile i rekordnom brzinom zasrale prozorsku dasku (znam jer sam već uvalio lakat u to). Proljeće je konačno stiglo! Ali nisu mi trebali zumbuli odvratnog mirisa i nadobudne mlade laste da to shvatim. Znao sam da je proljeće čim sam se počeo daviti u busu pri povratku doma (vozač nikako da shvati da nemamo SVI osamdeset godina i da nam NE TREBA grijanje u dva popodne!) i čim su počeli pristizati blijedoliki Britanci, debele Njemice i bonsai Japanci. Danas me umalo satrla grupa Japanki koje su otkrile Onofrijevu fontanu i pohrlile da slikaju svaki milimetar. Naravno, ja sam se našao između njih i fontane i jedva da sam preživio. Ne znam što je bilo gore: lupanje laktova po koljenima (jer više ne mogu dokučit) ili bjesomučno škljocanje aparata i praćenje role filma kako zamiče za zvonik. Ali neka, bit će € € € € € € € € € €! I tako, uživam u početku proljeća koliko god mi moj nos dopušta. U pravilu redovito zaboravljam popit Rinolan pa se davim u opojnom mirisu mjendula i kriješve u punom cvatu. Ali moram priznat da lijepo izgledaju, baš figuraju onako uz cestu. Za Keksožderku, Čupavu i Louise: danas sam išo pješke od Doma zdravlja do Medareva pa onda opet pješke do kolodvora starog!!! Sad mi recite da ne znam hodat! Usput, ako ko pronađe dušu na Iva Vojnovića, to je meni iskapala kroz nos! Nek nazove 1-800-GIVEMYSOULBACK. I još mi se nešto čudno dogodilo. Idem ja tako Vojnovićem i okisnem ko kokot! Pogledam gore i ustanovim da je cijelo nebo vedro osim dijela nada mnom iz kojeg samo što sjekire ne počnu padat! Osjećo sam se ko Gargamel, i njega je vječito pratio olujni oblak s upornom munjom. Pa zar baš imam toliki peh da od svih oblaka popusti mjehur baš onome nada mnom? I onda se ne osjećaj posrano..... I tako da znate, par tih kapi što su isparile na meni će me vjerojatno bacit u gripu jer sadm inače osjetljiv ko cvijetak zanovijetak. Padne li kiša u Pekingu, ja ću dobit febru i zaplijenit kauč for next 5 days. Ali sve u ime znanosti! Okisnuo sam jer sam klipso do medareva da saznam koja sam krvna grupa. Za one koji žele znat: A+ I eto, dok čekam realizaciju kredita i kupnju groba koji će meni u konačnici osigurat laptop (i vječna lovišta), dosađujem se i pokušavam ignorirat Konculovu knjigu koja bulji u mene sa stola i sve govori: "Međeduuuuuu, konjinoooooo, mamlazeeeee, kako si uspio dobit jedan iz zemljopisa aj mi to matere objasniiiiii, i to još kod Prusineeeeeeeeeee!" Idem joj udovoljit i barem je otvorit da prestane srat, nemam živaca slušat još i halucinaciju koja mi govori da sam kralj morona (Ne)vidimo se sutra! |
- 18:34 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (8) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
01.04.2006., subota
Fish & The Tower of Lust
Danas sam nešto sretan. Ptice pjevaju, mačke se jebu iako nije veljača, Sunce sija.... Koja idila! Još kad je ne bi kvarila spoznaja o nepročitanoj lektiri i flešforvard, u budućnost..... ja, pogrbljen nad knjigom....., nedjelja je, 23:59......, pišem (točnije prepisujem odnekle) sadržaj....., oči mi se sklapaju....., vidim..... samo...... topa......, zzzzzzzzzzzzz.............No dobro, sad kad znam što me čeka, mogu se (ne)pripremit. Budući da je Staljin spomenula turiste, imam i ja bliskih susreta! Danas je, naime, par njih umalo zagnojilo dok su pretrčavali magistralu kako bi “uslikali” naš prelijepi Grad. Poslije, grupa vrlo siromašnih Šiptara prohujala je Getroom, napuhanih jaketa, dok je moja malenkost pokušala nać neki šampon od kojeg će mi konačno prestat ispadat kosa. Rezultat: security ganja Šiptare, meni kosa i dalje ispada! Inače, danas se obavljaju velike pripreme u mojoj jazbini. Prazne se crijeva (kako ljudska tako i riblja) i posti se jer se sutra ide u babe i bacaju se tusti širuni na gradele! Ne mogu dočekat! Nisam jeo pošteni bokun ribe još od Napoleona! U tu svrhu danas dolazi rodica da pomogne Matris Familias obescrijevit 4 kila širuna i 2 kila srđela. Onda će ostat i spavat (rodica, ne srđele). I sutra ćemo se taaaako nažderat da će nas trebat nosit do hitne na ispumpavanje. Neka, bio bi i red više. Inače, nemam ništa pametno za reć. Čekam ko luda Mare da se Patris Familias realizira kredit jer to znači da ću konačno dobit laptop koji, btw, dobivam jer najesen idem na faks. Činjenicu da možda i ne upišem faks moj Pater jednostavno ne želi probavit. Baš me briga, glavno da laptop stigne. Oni koji me poznaju malo dublje znaju da sam po prirodi nepodnošljivo nestrpljiv i najradije bi hiberniro do dana kada to čudo stigne u kuću. Ionako mi je skočio tlak kad mi je Pater reko da kredit neće stić za 3-4 dana nego 10-11! Zamisli koja odgoda za tako staloženo i strpljivo dijete poput mene!! Jezivo! Ko će čekat toliko? Lako da ne moram ić u školu. To mi je najgore. Osim što je sama po sebi ko turpija u guzici, ovako će mi škola još produljit agoniju! Neću o tome uopće razmišljat! Možda sad usnem i probudim se za 12 dana, pokraj laptopa! Daj Bože. Zamo da znate, taj kredit nije samo za kompjuter, ne ne. Pater inače kupuje grobnicu za familias omnem pa je uzeo malo ekstra da kupi i laptop. Zamisli kad ga u banci pitaju čemu će mu kredit. “Za grob i laptop!” Dat će mu pare džabe, sigurno. BTW, Staljine, nemoj da ja ugovorim tebi seansu s Neukrotivim Batom Požude, na Tornju Ljubavi, zajedno s Mudokašom dok Bush gleda i igra se Jostickom! Ne bi ti bilo svejedno. Znaš da sam ja imo pogled iz front seat na Mudokašu, dlakama i oblinama (da ne kažem glavom i bradom)! Nije se s time za zezat. Nikad ne znaš ko sluša. I primjećujem da nikoga ne zanima kako moja glava? E pa fino je, eeg je nakon pola sata namještanja elektroda konačno našo moj mozak i ustvrdio da ga imam, što je dobar početak. Zatim me uhvatilo manijakalno smijanje kad je počelo bljeskat svijetlo i sjetio sam se Staljina. To će vjerojatno očitat ko napad epilepsije. Poslije me sestra morala budit jer sam skoro zaspo. Prije toga sam vadio krv da konačno saznam koja sam krvna grupa. Časna me pitala jel to za pomorsku knjižicu i ja sam reko da jest. Bezočno sam lago časnoj! Idem u stoti kruk pakla (grade ga samo za mene)! I moro sam provjerit kako žilice na očnom živcu. To je radio jedan doktor koji inače šeta po medarevu s cigarm u šaci! Nakon što je izdahto deset kila duhana i katrana u moje oko, čudio se zašto mi je oko cijelo crveno i suzi. Kako neće kad da je napušio svojim dahom!! Ljudi, nemojte ić u bolnicu ako ne morate! Moja Mater se na mene non stop dere što se ne znam gurat. Ja nisam takav. Ali, nakon što su me pregazile dvije, inače jako spore, babe, odbacio sam masku dobrote, stao nekoj babi na bolesnu nogu i uguro se prije nje. Čuo sam je gdje mi proklinje familiju dok je stavljala oblog na nogu..... Moram stat, stiže rodica, gutting of the fish is about to start. Ja inače ne mogu podnijet smrad sirove ribe ali neki me đavo ćera da stojim tamo i rigam. Ko mazohist (uvrnutiji nego inače) |