Ajme ljudi pa vi ćete me ubit!!! I ne samo vi nego i svi susjedi! Došo sam sinoć doma od tetke neđe oko ponoća i deset. Nisam mogo izdržat nego sam počeo obilazit blogove. Prvo Mica Trofrtaljka s problemima oko đedova, brzinom svjetlosti i šaltanjem pozadina milijun puta u sekundi. Rezultat: valjanje od smijeha po ure. Zatim Boleslava. Dok sam čito onaj popis posljednjih riječi umiro sam od urlanja! A za kraj sam ostavio Surlabu i "Dal sapunjaš mačoooora?" Ja se nisam mogo prestat smijat i urlo sam tako jako da su se probudili međedi poviše mene iz zimskog sna, sove sa drugog kata i rovke s vrha. Tek kada su počele lećet čerošpanje u grastama prema mojim persijanama, bio sam prisiljen pokušati se smijati u sebi. Nije uspjelo jer dok sam se smijo u sebi, zvučo sam ko čimpanza s bananom u guzici! To je u meni izazvalo novu navalu grohotnog smijeha i počeo sam kašljati ko lud, ležeći na leđima. Ko pravi župski džentlmen, nisam stavio ruku na usta pa sam isprsko sve oko sebe. Narednih pola ure sa plafona je rominjala lagana kišica nedavne večere. Sve je to rezultiralo paljenjem laptopa u petnes do jedan da zapišem sve to prije nego zaboravim. Ma vas tri niste normalne, ja vam kažem! Ljudi posjetite njihove blogove i uvjerite se sami, linkovi su vam tu sa strane. Idem sad spat, već je skoro jedan a sutra se treba dić za na misu. Ostatak posta ću napisat neđe sutra. To jest danas?!P///$(%
Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz.....
Da, brzo je bilo došlo vrijeme za dizanje. Trebao je ić na misu. No mogo sam komodno i ostat doma jer od mise nisam čuo niti z, bilo je toliko svjetine da smo stajali vani i ciljali ušima onaj slabašni zvučnik poviše vrata. Nakon procesije u kojoj su se svi gegali ko bolesni pingvini, uslijedila je muka Isusova koja je potrajala dobrih sat vremena. Koliko god ozbiljno bilo, nisam mogo ne smijat se jer je vani fakat bilo zanimljivo. Naime, bilo je previše mladih mamica s neodgojenom đecom i toj je đeci dopizdilo stat na jednom mjestu dulje od milisekunde pa su organizirali lovicu i žmuricu oko noga ukočenih đedova i napirlitanih baba. Neko dijete mlatilo je mater njenom bursom, drugo je posvećenom grančicom masline šibalo pod dok je djevojčuljak od par godina nezainteresirano brao izgažene tratinčice. I to sve dok su jadnog Isusa pribijali na križ. Za ne falit, ispred nas se natakla neka gospođa na visokoj nozi koja je ispod pazuha uzgajala koloniju vrlo aktivnih bakterija smraduša. Žena se najvjerojatnije nije okupala jedno tri milenija. I sad vi zamislite kako je to kad vam lagani vjetrić donosi nešto takvo pod nos!! Primjetio sam da i Surlaba prevrće očima, mora da je i ona imala neki Odor Intolerandus ispred sebe!
Popodne je relativno brzo prošlo. Svratio sam do sajma u Kuparima i našo par gaća koje mogu preć preko mojih ogromnih bokova. Žalosno je to što niti jedne gaće stare ne mogu obuć jer mi zapinju na bokovima. Ako ih kojim slučajem uspijem nategnt preko, otkrijem da oko pasa ima mjesta ali zato treba zvat vatrogasce da mi ih skinu jer nema ŠANSE da se gaće vrate nazad istim putem! Dok sam kupovo gaće, Cigići su nas pokušali uvjerit da je onaj Coco Chanel No. 65-45=20 baš pravi originalni, da su rejbanke od neprobojnog stakla (onaj pokus sa macom i nakovnjem su izvodili iza auta. Ode tamo, ko fol zvizne po njima i donese neke druge čitave) baš prave i to za samo 500 kn. Ma da.
I tako, nemam više vremena srat, susjedu treba ić instalirat Windowse, žena mu je opet spizdila kompjuter (500. put) jer je skidala crackove i spušila cijelu kohortu virusa, crva, trojanaca, kuraca, palaca. Naravno da je na meni da popravim stvar. Idem. Jedino što me veseli je to što ovaj tjedan nema Ljubljane pa neću saznat koliko sam se točno izblamiro na testu iz gramatike. Ostajte well...
Post je objavljen 09.04.2006. u 18:14 sati.