Učahurena stvarnost
30.05.2006., utorak
Evo vam, gladni psi pakla ugaslog!
 Oh, nezasitna gomilo, uzroče mnogih samoubojstava.... Što od mene očekujete? Da se tuda hvalim kako sam svršio sa školom, kako imam milijun sati slobodnog vremena i da hvatam zjake? NE!!! AKO NISTE ZNALI, ZA KOJI TJEDAN IMAM MATURU!!! ČETIRI GODINE HRVATSKOG I BIOLOGIJE I DVIJE GODINE LATINSKOG!!! Tako da nemam vremena za ne imat vremena, treba radit! Da, čak sam i ja, samoproglašeni kralj letargije, zasukao rukave (doduše ne previsoko) i uhvatio se posla! Pitanja iz bilogije već riješena (ostala je samo mejoza ali nemam vremena za sex life right now...) a hrvatski planiram dio sutra. Ovim putem duboko zahvaljujem Draški koja se nevjerojatno angažirala oko latinskog (iako ti to NEĆE donijet bodove!!), gnjavi Tamaru i meni je napisala prijevod Cezara. Hvala, Draško, baš si sunce! Kad smo već kod sunaca, u neđeju sam se okupo, prvi put ove godine (u MORU, Mico, Surlaba, BOLESLAVA... da vam ne uđu čudne primisli u glavu). Bilo je hladnjikavo ali to mi nije smetalo toliko koliko činjenica da je samo tridesetak metara od mene brod Kapetanije razminiravo neku zaostalu MINU iz 2SR. Iz nekog čudnog razloga nisu nas upozorili da se klonimo mora, valjda misle da se detonacija nekoliko stotina kila eksploziva pod morem ne može mjerit sa dobivanjem tena... Ko zna. U svakom slučaju, okupo sam se samo JEDNOM i to je bilo dovoljno da zaradim slinavku tako da sam trenutno okružen (ne)iskorištenim maramicama. Evo dok ovo pišem čuju se sirene po magistrali, nekud jure vatrogasci i hitna, mora da je koju babu drmlo srce kad je vidila da joj se unuci otkrio GLEŽANJ na plaži pa je prdnula u logorsku vatru i zapalila obližnji bor koji je eksplodirao jer se đede na njega ispišo nakon što je popio litru rakije kad je sazno da mu je unuk doveo DEČKA na zabavu! Sve u svemu, normalni utorak popodne u zabiti gdje je i Bog davno reko adio a Konzum pokuo na vrata. I tako, dosađujem se trenutno jer odmaram nakon napornog preslaganja knjiga po polici, Surlaba zna da ne lažem jer me dvaput uhvatila u poslu dok je išla po dnevne zalihe saharoze i ugljikovog dioksida, omiljene hrane njenog krda. Knjige su teške ko svi crni vrazi a bilo ih je mali milijun i to sve trideset godina starije od mene. Imo sam osjećaj ko da prevrćem pokojnike po rukama. Čak sam našo i "Pesme" nekog srpskog bre velepesnika i to na bratskoj nam ćirilici. Sve je to sad uredno složeno u polici koja visi mami poviše glave kad ujutro pije kavu. Ako popusti tatino uradi-sam-svoju-policu, policija će ga optužiti da je izvršio atentat književnošću na svoju ženu. Ništa se zanimljivo ne događa ovdje!!! Najzanimljiviji dio ovog tjedna je jutrošnji nestanak struje što je rezultiralo mojim buđenjem u osam i po da ISKLJUČIM jebeni ups za kompjuter koji je pišto kao da ga kolju. Pišti svaki put kad nema struje, bio kompjuter uključen ili ne. Nakon toga, neđe oko devet, mama je iz moje sobe gađala limunima mačke koji su se klali pod prozorom. Oko devet i po zvonila je dementirana susjeda koja se uspaničila što nema struje i mislila da nas napada Luftwaffe. Oko deset mački su se opet klali ali mama je ostala bez municije, što je pak nije spriječilo da se dere meni iz sobe na njih. Konačno sam se "probudio" oko deset i po, otkrio da još uvijek nema struje i odjednom osjetio želju da upalim televiziju, kompjuter, sva svijetla, video i liniju. Mi ljudi smo postali ovisnici o struji! Ne možemo se ni popišat bez nje (doslovno u mom slučaju jer mi banja nema prozora pa kad zatvorim vrata ne vidim ni kurca a svijeće ne smijem unosit otkad sam zapalio vc papir i progorio mašinu za robu)! I tako, poslije sam u panici tražio što ću od knjiga ponijet sa mnom u jutarnji posjet zahodu i skoro sam se usro jer nisam mogo nać štivo dovoljno zanimljivo. Nakon objeda (ili prije, ne sjećam se) zvala je Draška koja je pasla snagu na mojoj letargiji, onda sam se uhvatio knjiga i sad pišem ovaj glupi post i razmišljam o tome kako moram oprat kosu... Jeste sad sretni? (koji je racku s ovim kategorijama pri objavi posta, vidi se da nisam odavno ništa piso...) |
- 18:35 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (10) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
20.05.2006., subota
NO MORE LEKTIRAS EVER!!!!!
|
SVRŠIO SAM S PSIMA!!!!!!! Well, ne SA psima nego sa PSIMA.... No, jebemu, znate što mislim!!! Samo je još treba napisat..... Da ne gnjavim više s lektirama, što mislite o Eurosongu? Bilo je fakat dobrih pjesama: Irska, Finska, Rumunjska, UK.... Za Ševu ne znam što da mislim, ide mi na živce ona kao ona i one umjetne usne za koje se kune da su prirodne. Jest, rodila se sa silikonima! Sve u svemu, Grci su napravili dobar šou, svidjela mi se pozornica u obliku teatra u Epidauru, a i otvaranje polufinala nije bilo loše, sa svim onim grčkim bogovima.... Inače, ovih dana mi klasičari proslavili smo svoj dan, Ruđerov rođendan. Ne znam kao je bilo ujutro na svim onim hepninzima jer sam osto doma "učit" i "naučio" sam da se brže stigne iz kreveta do kauča ako putem ne staješ u vc i ako se ne spotakneš o papuče koje su strateški raspoređene hodnikom, ko da smo stonoge, ima ih milijun! Dakle, jutro sam propustio, ne naučio ništa korisno ali sam ipak saznao da moj harem nije pobijedio i osvojio bodove. Pity, girls, tough luck! Osjećajući se lagano guilty, odlučio sam poći na "svečanu akademiju i """bogati domjenak"""". Nekom ludom slučajnosti, tata taj dan nije išao na posao autom i ja sam odlučio da bi se trebao naučit sam vozit pa sam ko sretan krenuo u grad sam... autom... drugi put u životu... Po magistrali je sve išlo dobro, svi su me preticali iako sam vozio 70. Ne znam kuda se svima žurilo, ne bi da stometarski plamen proždire Župu! Došavši u grad, krenuo sam prema vatrogascima jer sam u nekom alternativnom vremenskom pravcu mislio da tamo ima mjesta za parkirat. Nije ga bilo. Bila je gužva, neopisiva. Stojim u koloni, nizbrdo i napola spavam. Nakon sto godina odlučim ubacit u ler i povuć ručnu jer su me fakat zabolile noge. Baš TAD kolona krene, ja se trznem, ubacim u prvu, pustim ručnu i opizdim po gasu takom silinom da je motor zavrišto od jada i nasmrt isprepado neku bakicu koja je prolazila. Srećom su me promašile naranče koje su joj izletile iz ruku, fala bogu da nije nosila lubenicu! Krene kolona, ja za njom, na Pilama čep!!!! Ja se švercam iza Atlasovog busa i izvlačim se na Boninovo i davim u smradu. Pouka: ne vozite za Atlasovim busovima! Odlučio sam parkirat na kolodvoru i poći busom na Pile. Ma divota. Da skratim priču, napomenut ću samo da me Lukenda zaskočila na Brsaljama i platila mi mineralnu. Da, ona me odvukla na domjenak gdje su me Grkinja i masna čajka vicaSla iznenadile bogami pošteno. Kaže meni vicaSla kako ja imam predivno lice za radit s ljudima i uvali mi gomilu programa koje je trebalo podijelit ljudima koji su ulazili. JA ZNAM RADITI S LJUDIMA??? JA?????????????? Zaledim se kad trebam nazvat babu i pitat je kako je a kamoli da govorim nepoznatim ljudima dobro veče i dijelim im papire ko oni grebatori za restorane na Stradunu. Ta vicaSla kao da je iz Gestapa izašla, fakat ima lice ko herr Flick iz Allo Alloa, još one cvike... SREĆOM su se svi žurili unutra pa nisu čuli kako tečno psujem na svim jezicima koje sam ikad učio. Posebno je pipavo bilo kad je prolazio biskup, mislim da je naslutio o čemu se radilo. Počeo je program, Fijolice su pjevušile, čitali se recitali, izvodili performanci, izlagao predivni rad "Volih tj volim hrvatski". Mogu samo reć da je bilo dosadnjikavo jer nije bilo dinamično. Nije bilo svijetla, žveltosti, života. Svi su odradili svoje besprijekorno ali ipak... Čupava, Keksožderka i ja smo sjedali ispred biskupa. To sam sazno tek na kraju kada sam već sve počastio veoma uljudnim komentarima! Zato mi je bilo čudno što iza sebe non stop čujem mmrljmmrljmmrljmljrrmrljrmrljrmlrj, mora da me je biskup odma i ispovjedo! Dok smo se Keksy i ja smijali, Violeta Trešćica je davila Čupavu veoma NEORIGINALNIM komentarima jer je POTPUNO PROMAŠILA bit svega!! Kad je sve svršilo Gaudeamusom, čopor ljudi je pojurio na stol s hranom i pićem, biskup se Božijom Providnosti probio na čelo kolone i stigao prvi na pojilo! Čovječe!! Reklo bi se da nitko nije tri dana jeo samo da bi se nalabali na račun Crkve! Nisam pošteno ni stigo do stolova a mamice su već gubile dostojanstvo, žvakale punih usta, prosipale mrvice i čupale se za najbolje primjerke hrenovki u lisnatom. Nije mi se ostajalo nimalo, izgubio sam apetit. Osim toga, čovjek bi očekivo da će Crkva ponudit još nešto osim pite i hrenovki! No, kad je Crkva bila poznata po darežljivosti? Čupava i ja smo odlučili prošetat malo po Stradunu prije nego se je otputim na kolodvor i odem doma autom. Uspio sam zaboravit fotoaparat u Čupavinoj torbi pa se ona morala iskrcat odma na Boninovu da mi da. Fotoaparat. I tako, odvezo sam se doma, još jednom očepio po gasu, parkiro nekim nezemaljskim silama i promašio sve štange. Došo doma i zaspo ko top. The End. |
- 23:42 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (11) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
15.05.2006., ponedjeljak
Virgini optimae maximae
|
Ah divno li je ispraviti matematiku i ne interesirati se za test iz integrala jer koliko god da dobiješ, imaš čime preklopit... Pa makar mi bilo dva. Znam da ću se poslije u životu kajat ali trenutno samo želim da što prije prođe ta vražija matura da se mogu osjećat ko normalan čovjek. Eh da, ispravio sam i grčki, Aristotela, konačno. 3, 3, 2, sve u svemu nije loše ali ne zanima me, nikad više u svom životu neću odgovarat neki tekst iz grčkog i ta spoznaja mi uljepšava svaku sekundu. Jedino što još moram preživit sutrašnji dan i sve će biti u redu. Ne znam stvarno što bih prdoklačio, nemam inspiraciju ali moram nešto stavit, da ne kažete da nema ništa. Koliko mi se čini, mi ćemo biti jedini maturanti u gradu koji neće imat majice jer smo toliko organizirani da nam je organizacija drugo ime. Mene to uopće ne tangira jer ionako nisam namjeravo ništa po gradu činit. Ako se uspijem dogovorit s mojim kokošima, poći ćemo u Taj Mahala ali kako smo krenuli, dogovorit ćemo se neđe oko Nove godine. Jezivo je to sve, vrijeme je tako prohujalo da nisam ni osjetio. Imam osjećaj kao da me Keksožderka još jučer pitala onako sramežljivo bi li se ja premjestio u prvu klupu. Ja pristo i to me osudilo na godinu i po robije s Markom. Neka, barem sam naučio dovoljno da mogu radit u ustanovi za igoriranje šizofrenika! Jest da još uvijek imam tikove od njegovih naglih pokreta ali to dobro dođe kad Ficula zamahne rukom.  Eto, to me podsjetilo da mi Ficula kokodače na uho svaki dan kad ćujoj posvetiti koji post. Mogo bi joj posvetit ovaj. Dakle, Ficula. Ona je predivna, prekrasna, djeva bajna, raskošna. Sva moja snaga iz nje proizlazi, sve moje snove ona utjelovljuje. Dičim se njome jer me očarava ta prekrasna ljepota. Biseri joj sjaje po licu, sva u bijelom kad se pojavi, srce moje odumre. O Ficulo, ženo mojh snova, utvaro moje stvarnosti, što mi to napravi? Bez tebe ne mogu, s tobom mi još gore. Kako ćemo odvojeno opstati reci mi o djevo elokventna, ti koja dlake na jeziku nemaš i koja spremno dočekuješ dušmanina iz Ljubljane koji mi prijeti. Gutaš svu moju muku i dan mi ispunjaš svjetlošću! Ti, ti, ti Luciferu moga luxa, Nocturno moje Noxi, ostaviš li me makar i na tren, moja duša uvenuti će. Eto, Fice, nadam se da si zadovoljna, mislim da se i Šekspir može ovog posramit. Oprosti što ti nisam poslo one dvije stranice iz matematike ali ti znaš da to nije iz zlobe nego iz lijenosti! O spasi me od ove letargije, upomoć moja spasiteljice. Hadje Smokvice, pomozi svome robu da povrati svoje srce. Sad se ispričavam, moram poć umočit prste u solnu kiselinu |
- 21:37 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (10) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
07.05.2006., nedjelja
LSD je mila majka....
|
Danas sam se opet tovio. Tetka je slavila rođendan i spravila fenomenalan objed. Ne moram ni reć da mi je to bila izlika da ništa pod milim Bogom ne učim nego da kukam kako opet neću ništa stić. Fakat bi me trebalo natuć.... Problem je bio u tome što mene još od jutros bolucka stomak. Ko malo svrdlo. Ne moram ni spominjat da pohani šnicli, prigane balančane, restane patate, krušina, sladoled, kola, voda, mineralna, sladoled, kola i sladoled nisu pomogli mojoj mješini. Au contraire, mon chere, dogodilo se inevitable, morao sam posjetit prijestolje, kancelariju, šekret, ćenifu, ono đe i car ide pješke, kamo i papa odlazi sam. Zovite to kako hoćete ali zahod je zahod. Neću opisivat što se tamo događa jer nije potrebno, nemojte mi samo reć da vi čistunci niste nikad srali! Moram doduše spomenut da mi je školjka zahodska zvučala malo bolesno kad sam ušo ali nije bilo vremena za sistematski, žurilo mi se. Najgore je bilo što sam moro čekat na taj blažen trenutak a čak sam uletio i tetku dok se kupo!! SREĆOM, bio je ušima pod mlazom vode pa nije čuo vrata i mene vidio. Bar se nadam. Ništa mi ne govorite, trudim se ne imat posljedice... Dakle, što vam želim reć? Zašto navodim ove gnjusne podatke vražje intime? ZATO JER SAM ZAŠTOPO JEBENI ZAHOD!!!!!! Dogodilo se to da voda više nije htjela otjecat! Školjka se punila i punila, ja užasnut promatro kako je moje sranje napravilo sranje! Nakon što se do vrha napunila vodom (ostali se sadržaj SREĆOM provuko navrijeme!!!), počela je lagano kašljucat, pljuckat i rogoborit dok sam se ja činio nevješt, objašnjavajući kako voda nešto sporije otječe danas, mora da je zbog južine......... Tetka je fakat dobila najoriginalniji rođendanski poklon: zaštopanu školjku!! Uskoro je moj Pater stupio na scenu, navukao gumene rukavice, štipnuo se štipaljkom za nos i pokušao poteć školjku. Išlo nam je fenomenalno! Povuci, potegni ne iščupaše školjku! Miš je uhvatio školjku, mačka miša, Pater mačku, Mater Patrem, Ego Matrem, Matris Soror Me, Đenica Matris Sororem, Perhan Đenicu, Nonica Perhana, Nono Nonicu i iščupaše školjku!! Tada smo svi pobjegli jer nam se fakat nije dalo analizirat sadržaj cijevi, nije baš poljsko cvijeće. Krivac je odmah izveden na svjetlo pravde ali začudo to nisam bio ja!!! Ne, kriva je bila plastika držača onih kuraca što ispiru zahod. Znate ono: Ciao bella, ma che užas!! E taj užas je upo u školjku i navlačio na sebe kilometre papira dok nije začepio cijeli jebeni odvod. Mater i Matris Soror su nastavile izvlačiti gomile neposlušnog otpada iz carstva dlake koje je godinama bubrilo ispod naših guzica. Ja dođem da pogledam što se događa, nagnem se i onako, SLUČAJNO mi pobjegne golupčić, ma vrapčić a moja Mater poludi. KOJI ĐAVO MI DOLAZIŠ OVDJE PRDIT OĆEŠ DA SE UDAVIM???? A ja njoj: "NOS TI JE NA PET CENTIMETARA OD GLAVNE KANALIZACIJE; GLE GOVNA TE GLEDAJU A TI SE BUNIŠ ZBOG MALOG PRDCA!!!!!" Daljne nadsmrađivanje je spriječio Pater koji je donio autokit da zakituje školjku koja je u međuvremenu ponovo bila nasađena na uzvišenu poziciju. Znate, daj kit ima poprilično jak miris, nešto poput UHU ljepila i Karbofixa. Ja sam pobjego i pusto Patrem da zakituje nesretnicu da neđe ne propusti. Nakon jedno pola sata, čuli smo da Pater pjeva ko sretan. Pošli smo vidjet koje razloge čovjek koji prčka po govnima ima da bude sretan i našli Patrem, Matrem et Matris Sororem kako se lelujaju nad školjkom i gledaju ukriž. Nasnifali se kita, ušlagirali se skoro jebote!!! Baš prava hipijevska generacija, urokali se nad usranom školjkom od zahoda, musavom od kita i sredstva za bušenje rupa na čeliku tj. Domestosa! Smjesta smo ih odvukli u dnevni boravak, nalili ih mineralnom, likerom, čokoladom, kavom... Kad su se oporavili, trebalo je ić spašavat Perhana koja je netragom nestala! Našli smo je kako stoji ispred zahoda s kutijom autokita i govori: "Ovo fakat dobro miriše!!" Usput je potezala dobro na nos! Jedva smo joj oteli kutiju. Mene je zapala dužnost da se riješim te droge prije nego nam upadnu Narkotici u kuću. Putem do podruma sam se i ja uroko autokitom da mi je poslije bilo totalno svejedno što će me sutra sve živo pitat ali fakat mi se živo jebalo, a i sad mi se, samo manje, đe je ona kutija, čini mi se da djelovanje popušta... DONESITE MI AUTOKIT JEBEMU, HOĆU SVOJU KUTIJICUUUUU..... AH, ne želim u komunu Djede Mrazu, nisam narkić? A što vi i Uskršnji zec radite ovdje? NE, nemojte me bosti opancima, molim vas, ja nisam NARKIĆ!!! Upomooooć, Zec skida hlače! Zubić vilo, help! Što? I vi? MA kakva racija, jebem vam strinu, znam ja gdje vi halucinacije živite, dobit ćete vi po tintari.... AJOJ! To je bolilo! MARŠ VAN!!!! Mrzim narančaste komarce............................................................ |
- 23:05 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (17) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
04.05.2006., četvrtak
Kiša sudnjeg dana
 Ah, lijepo se ćovijek osjeća kad napiše i preda maturalni............ Nikakve te brige ne more, ništa ti ne smeta, osim činjenice da moram ispravitgrčkiispravitlektirukojućudobitjedanpisatjošpetšesttestovaodgovaratmilijunpredmetasprematsezamaturuizaprijemni.... No pressure at all! I kako j(a)(e)dan maturant provodi svoje zadnje dane? Sjedeći na leđima, gledajući iste filmove deset puta, čitajući iste knjige petsto puta! Zašto? Zato jer svaka pomisao na učenje u meni budi želju da lupim nečijom glavom o šiljke!! I nimalo mi ne pomažu profesorski komentari tipa "pa kad vi mislite to ispravit", "ostalo je još par sati", "ja sigurno neću ispitivat zadnji sat"... Štoviše, to ih samo pomiče prema vrhu ljestvice za nabijanje (na šiljke, to jest). No ipak, u srijedu se dogodilo čudo. Veliko. Spremamo se za njega od desetog mjeseca. LJUBLJANA JE KONAČNO DONIJELA PITANJA ZA MATURU!!!!!  DA, ona ista pitanja koja je triput tipkala, uvezivala, tiskala, gurkala, tražila, gubila, pronalazila i opet gubila! Ovaj put nam ih je pročitala ("Otipkala sam ja, eno ih u zbornici...!!"). Trebam li opisivat euforiju koja je nastala? Mislim da su Židovi u Aušvicu bili sretniji kad su išli na tuširanje nego mi kad smo dobili pitanja. Počelo je sve s piscima (njih 30!!), prešlo preko 30 raznih razdoblja i svršilo na 30 pitanja iz gramatike!! Ukratko, sve, all, tutto, alles, omne... Da mi je znat samo što ću radit kad mi završi škola 24. svibnja! Fakat nemam ideju, morat ću se dosađivat, nema treće...Amo sad o nečemu vedrijem! Naprimjer o srijedi, neđe oko jedan i po. Nebo je bilo sve samo ne vedro!!! Naravno da ja nisam ponio ombrelu, pa zar je onih sto gromova i milijun kapi poviše Grada na televiziji značilo da će padat kiša? Ma ko bi reko... Anyhow, ja NISAM ponio ombrelu i što se dogodilo? Kišica? Proljetni pljusak? OLUJA JEBEMU!!!! Okupile se ženskinje i razreda na vratima škole, kukaju kako će im propas cipele (malo krpe na komadu plastike, BTW) a ja ko narodni heroj niza skale i na Stradun! Mokar ko miš iz ulja dok sam sišo do Gundulića. Tad sam presto trčat (POKUŠAVAT trčat bi bilo bolje za reć  , nisam trčo još od petog razreda) i pomirio se sa sudbinom, kurvom rogatom, i pustio da me kiša zalijeva. Istina, bolje bi prošo da nisam skupio apsolutno svaki iscjedak s onih prokletih suncobrana koji su mi se svi iscijedili za vrat ali neka. Mogu vam reć da mi nikad prije nije bilo tako lijepo!! Zamislite sve te milijune litara vode kako klize po vama, po licu bockaju, udišete mokri, čisti zrak, jebe vam se živo što vam kisnu mobitel, digitron, mp3, uplate od lota koje moram odnijet susjedi... Kažem vam, morate jednom prošetat bez ombrele i sa što manje robe po kiši ali ne po onoj koja prducka s neba. Ne, treba prošetat po općem potopu, to je doživljaj koji nećete zaboravit tako lako. Doduše ja neću zaboravit ni trenutak kada se na mene sručilo tisuću kubika vode koja se slijevala niz Žičaru prema Buži. Čovječe, možete mislit kad je MENE sva ta voda skoro odnijela nazad nizbrdo. Tad su mi promočile tene i upropastile divan osjećaj okisnuća jer su mi noge otežale jedno peset kila pa sam se jedva odvuko do auta.Slikalo me jedno milijun Japanaca koji su svi stali pod jedan suncobran, neka baba Švabica me je samilosno gledala, stari Englez mi se smijo (mater mu englesku!!), neki Skandinavci su se poveli za mojim primjerom i zagazili kroz potop... Samo je falio neko da zaplešemo, "Siiiging in the rain, I`m siiiiiiiiiinging in the ra....." KRES!!! Poskliznuo se, opizdio rektumom o skalin i umalo sjeo na mobitel! Tad mi je puko, fil, poslo sam u kurac i kišu i osjećaje i poželio da sam u Sahari! Inače, tetka me sad napomenula da smo preživili smak svijeta!! Trebao se dogodit jutros u jedan sat, dvije minute, tri sekunde, četvrti petog dvijetisuće i šeste!! Još smo tu!! Ali nemojte se opustit, treba još preživit 6.6.2006! Day of the beast!! Ala će bit čupavo, srećom taj dan nema mature!!!! Ostajte mi zdravo i dajte komentirajte jebemu, u zadnje vrijeme jedva da vidim koji komentar, zahvaljujem najiskrenije onima koji imaju redovitu.... naviku komentiranja. Ajd adio, idem jest!!  |
- 18:32 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (5) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
01.05.2006., ponedjeljak
NA!
 Ja jednostavno nemam ideju što vam ponudit, vama kerberima književnosti!! Ne da mi se pisat, a otkad sam dovršio maturalni ni laptop ne palim tako često. Pa ipak, moram nešto stavit na taj posrnuli blog... Eto, jučer sam se bavio sportskim aktivnostima (čak punih 20 minuta!!) ako se dodavanje halavom teniskom lopticom može tako nazvati. Moja jadna rodica otkrila je pravi smisao materinog upozorenja "NE igraj se s njim ničeg što sadržava leteće objekte!!!!" tek nakon 10 minuta ali tada je već bilo prekasno. Naime, Mater i ja smo nekad davno, prije par eona, znali igrati badminton. Well, igrati nije prava riječ za to. Ja bi se obično ukorijenio na jednom mjestu dok se Mater razlijetala terenom i fatala lopticu, čas lijevo, čas skroz desno. Rezultatbi bio taj da bi meni bilo dosadno a Mater bi u pravilu završila na hitnoj. Što ću joj ja kad uvijek vraća lopticu na isto mjesto!!! I tako rodica je meni dodavala lopticu a ja sam je spekalularno puštao da padne u vrt, da odleti na vrh hrasta, skoro da odleti u more, da se nabije na šipak..... Naravno, rodica je izvodila sve operacije tipa spašavanje loptice od buljuka bijesnih mrava ili od utapanja u blatu i zemlji. Odustali smo nakon 20 minuta, rodicu je bolio kuk because she speared herself on the bamboo stick a ja sam skoro završio na intezivnoj jer mi je tlak skočio do nebesa. Iz ovog svega izvodim zaključak da nije zdravo baviti se sportom, barem ne u mom slučaju!! No dosta o sportu, mogli bi sada popričati malo o školi. Nismo odavno. Stoljećima. Opet sam dobio zadaćnicu pet. Srećom, ovaj put nisam dobio pet na kvadrat. Ljubljana je bila oduševljena ali nije imala vremena napast jer sam joj izbriso smješak bonom za test (10 pisaca!!!). Bilo mi je žao svih onih jadnih duša koje su pisale test ali što ću vam ja, tako je pao grah. Također sam otkrio da IMAM prijevod iz grčkog u bilježnici za Aristotela kojeg sam dobio topa još u veljači. Otad se opravdavam grkinji da tražim prijevod i da zato ne mogu ispravit. A imam ga u bilj cijelo vražije vrijeme!!! I nemam više živaca prdoklačit, ozbiljno razmišljam o ukidanju ovog glupog bloga i ustupanju par megabajta nekome ko zna što ima za reć svijetu. Idem, gldam Betmena i Robina, po milijunti put, glumi Poison Ivy (Mica, got it? Ivy! Ivy! [mrdam glavom prema lijevom ramenu] I to Poison!). Adio. |