Učahurena stvarnost
27.06.2006., utorak
Ljetni dan...
|
Kukuuc, aloha... ima li kogaaa? Nešto ste mi svi utihli ovih dana, valjda vas vrućina ubila. Mene nije, iskreno uživam (yeah, right...). Znate što mi je najbolje? Kad krenete, svi sretni, u grad i nadate se snijegu ali njega nema. Prije toga rovarite po ormaru i otkrijete da nemate apsolutno što obuć. Na kraju se ugurate u neke uske bermude od prije dvije godine u kojima vam puca mješina i bole vas stegnuti bubrezi ali barem imate gaće na guzici. Morate obuć dvije majice na sebe jer ne želite izgledati ko seljačina kojem je donja i jedina majica u goloj vodi. To oblačenje uzrokuje takvu navalu znoja da s dvije majice izgledate ko dvostruka seljačina... Zatim konačno odlučite izaći iz stana ali se u zadnji sekund sjetite da niste ponijeli takujin sa sobom a već vam je pun racku slušanja "zaustavit će te neđe policija pa ćeš u zatvor ko Ciganin jer nemaš osobnu sa sobom!!!". Nakon što stoput uvjerite mater da ste donijeli takujin doma, on biva pronađen ispod lešine nekog zaboravljenog četnika iz rata u gepeku auta (kako li je tamo dospio? Za četnika znam, utukla ga baba trlicom jer je ovaj zapuco taman kad je rastegla tijesto za burek...). Zatim se juri na bus i proklinje sunce koje već jebe odozgo s 8 milijuna kilometara (ili koliko već), sakriva se iza stanice i topi se u hladu, usput se umalo propusti bus jer ga se ne vidi iz čeke koju smo mater i ja dobro osmislili. Čeka je više služila za izbjegavanje dosadnih baba s još dosadnijim pitanjima. Usput se sretne Surlaba koja ide rintat u Cavtat i strepi se da ona ne spomene blog jer mater još ne zna za isti (niti će ikad i saznat). Dolazi bus i babe vas na putu do slobodnog sica pregaze a zatim kukaju kako vrućina ubija njihove jadne male osteoporozne koščice, jedva stoje na nogama jadne... Iza toga slijedi dvadeset minuta crepanja do grada i laganog ukuhavanja jer su ljudi apsolutni moroni i otvorili su sve prozore tako da klima hladi pilotima jaja a ne nas jadnike koji umiremo u smradovima tjelesa koja se nabijaju na vas kao u nekom niskobudžetnom hororcu. Dolaskom u grad ispadate iz busa, umalo zaboravljate fasciklicu s likom mrtvog pape u kojem je razlog vašeg dolaska u grad, vraćate se po to, molite boga da vas vozač ne pričepi vratima, bog vas posluša, vi koračate već siti svega, nizbrdo prema gradu, izbjegavate smrt pod točkovima neke babe kojoj je eon i po godina ali je policija još nije uvjerila da ne pripada iza volana nego u urnu, dolazite u grad i napokon krećete prema školi. Dolazite gore i čekate popa/ravnatelja POLA SATA jer je on bio na doručku a osmi smrtni grijeh je prekinuti popa/ravnatelja u štovanju petog smrtnog grijeha (čovjek je bio na doručku). On konačno dolazi, uspinjući se na krilima anđela, i ovjerava vam svjedodžbe. Bježite glavom bez obzira, izbjegavate buzdovan kojeg je zavitljo neki idiot gore na renesansnom sajmu, uljećete kod Cele i plaćate 34 kune za gusti i bijelu. Nakon skupocjenog odmora pod izasranim suncobranima, jurite na živčaru i jedva hvatate bus za doma. Sreća božja bus je prazan i hermetički zatvoren pa klima funkcionira. Dolazite doma i skidate tijesne bermude, opseg vam se poveća za trideset centimetara, bacate se na vodu iz frižidera, otpada vam grlo, ispadaju zubi. Palite klimu, gledate kako se mater oblači u trenerku jer joj je zima na bijednih 23 stupnja, žderete ručak i žderete se jer ne učite za prijemni, žderete se jer pišete post umjesto testamenta, bivate prekinuti glupom porukom još gluplje osobe koja postavlja najgluplje pitanje ovih dana, naštimavate klimu na 17 i palite televiziju, od učenja za prijemni ništa, barem ne danas, vrijeme je da se odmorite, već ste imali milijun noćnih mora o tome kako morate polagati maturu ispočetka... AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA (reakcija na svaku noćnu moru...) |
- 15:51 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (14) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
21.06.2006., srijeda
IT... IS... FINALLY... OVER!!!
|
Ma imate pravo, baš sam se ponašao samozadovoljno:P Evo, Mata, skidam se, jesi hepi? Nema više proširene ve(n)(r)(z)(i)(j)e bloga, ma i meni je išla na živce. Da bi očuvao samozadovoljnost na prihvatljivoj razini, ostavit ću barem ovo: HRVATSKI...................ODLIČAN BIOLOGIJA...................ODLIČAN MATURALNI..................ODLIČAN LATINSKI....(e jebiga)....VRLO DOBAR OPĆI USPJEH::::::::::::::ODLIČAN!!! Tako, nešto je ipak moralo zajebat situaciju a to je latinski ali da ste me čuli kako sam prevodio, dali bi mi -1 a ne 4. Ali zato čestitke putuju Draški koja je maturirala s 5.0. Ako je još netko u razredu to isto sebi učinio, čestitke također. Sve u svemu, veoma hepi i neizmjerno olakšanje me bilo uhvatilo neđe oko osam tog dana, 20. lipnja, kada sam shvatio da sam maturiro i da mi je svijet sada ravan, s iznimkom samo jedne uzbrdioce od kojih 90% koju treba svladat 11. srpnja ali o tom potom. Evo, samozadovoljnost reducirana, samopoštovanje netaknuto, snošaji s javnošću unaprijeđeni... |
- 23:22 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (12) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
16.06.2006., petak
Obavijest vjernim fanovima
|
Najdraži moji, upravo sam cijelo popodne proveo nad hrvatskim, Balzac mi izlazi na usta, nos i uši, prsti me bole. K tomu još napada me komarac veličine mog PALCA a razne mušice se sunovraćaju po mom laptopu jer ih snalazi smrt u mojoj, trenutno užarenoj, lampi na pisaćem stolu. Koristim ovaj trenutak i svemoguću moć mobilne tehnologije da vam javim, dok mi se soba dekontaminira jer sam je naprskao obilnim količinama bubicida s mirisom ruže koji je očito pravio netko tko je mirisao ružu u kemijskom zahodu, da vam predočim plan kojeg ću se striktno držati slijedećih pet dana: 17. lipnja 2006. = BUBANJE HRVATSKOG, eventualno spavanje, lunchpaket se ne uklapa u vremensku shemu.  18. lipnja 2006. = BUBANJE HRVATSKOG, masiranje očnih jabučica, čaša vode i neka krepana živina na pjatu.  19. lipnja 2006., 7:00 - 17:29= BUBANJE HRVATSKOG, kupovanje proteze za prste jer sam izgrizao svoje do zglobova.  19. lipnja 2006., 17:30 = sjedanje na bus, BUBANJE hrvatskog, dolazak u školu.  19. lipnja 2006., 19:10 = ODGOVARANJE HRVATSKOG, upoznavanje sv. Petra nakon što me drmne srce.  19. lipnja 2006., 20:00 = NEVJERICA DA JE HRV. PROŠAO, rezultat nevažna varijabla.  20. lipnja 2006., 7:00 - 12:59 = BUBANJE BIOLOGIJE, lupanje glavom o zid, podsjećanje da je hrv. gotov, mijenjanje zavoja na glavi.  20. lipnja 2006., 14:40 = ODGOVARANJE BIOLOGIJE, ubijanje Lukende, jebanje kromosomima milu strinu.  20. lipnja 2006., 14:50 - 19:09 = BUBAČENJE LATINSKOG, prolinjanje svih vrhovnih bogova, očekivanje Jupiterove munje.  20. lipnja 2006., 19:10 = ODGOVARANJE LATINSKOG, spoznaja da je svemu došao kraj (kakav, to je najmanje važno).  21. lipnja 2006., u jutarnjim satima = OBLAČENJE KO PRETILI PINGVIN, dodjela jebenih diplomica, brisanje guzice s istom, rezerviranje karte za Zagreb, početak živciranja oko prijemnog...  Eto, poštovana moja sljedbo, vidite zašto sam neplodan na elektroničkom području? (Vrijeme objave novog posta = 21. lipnja 2006., 17:00)  |
- 22:15 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (2) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
10.06.2006., subota
Killing me slowly and painfully!
 U redu, u redu, nema problema, naravno, pa zašto ne? Mislim, zašto bi se neka tamo matura ili OBRANA maturalnog rada za dva dana uopće mogla mjerit sa kozmičkom silom koja zahtijeva nove i nove postove??? Evo, nema problema, ostavljam se učenja maturalnog i počinjem s postom. A kad ne budem imo POJMA što koja jebena biljka liječi, poslat ću vas kod Lukende pa joj vi objasnite. Još je žena fino rekla da nas neće pilat, samo da NAUČIMO sve i to je to. E pa, samo glagol učiti podrazumijeva i nekakav angažman s moje strane! Prema tome, ovo je zadnji post u slijedeća DVA tjedna i ne želim čut nikakva tužakanja i podjebavanja jer će neko ostat bez GLAVE! BTW, trenutno sam na Praxitenima (bliski rođaci Xanaxa) ali ima bit da na mene ne djeluju jer mi se lupa nečijom glavom o nečiju drugu glavu! Zato oprostite na možebitnim odjebavanjima... Budući da mi je logistika zakazala i da sam izgubio pojam o vremenu, otkrio sam da je ostalo još jako malo vremena do usmenih ispita a da ja nisam, takoreći, ni stanicom maknuo da nešto i naučim. ALI!! ALI, vadio sam bilješke (sort of...) i s ponosom mogu reći da sam svršio s bilješkama iz biologije te djelomično iz latinskog. No, neobično veliki zec leži u grmu s glagoljaškim natpisom a te mračne strane se još nisam ni dotako... Shodno tome, ratni plan za slijedeća dva tjedna izgleda otprilike nekako ovako: 12.6. je obrana maturalnog a taj totalno nevažan hepning će se dogoditi u 9 sati i 20 minuta. Nakon što se dobro iživciram tu, sutradan, 13.6. se događa POŽAR a ne Žer..... Razlog: zaaćnica iz hrvatskog. Sreća moja pa se za to ne treba posebno pripremat ali svejedno me boli kosa od nerviranja. Samo se nadam, usrdno, da me neće strefit neka fix tema jer ću popizdit! Ako bude nešto tipa "Konj za peglanje odražava svu čistoću moje izgužvane duše", ubost ću Ljubljanu u oko! I nakon što mi dobro izbroje koliko sam puta izašo na zahod, koje mi je boje urin te koliko slobodnih radikala luta mojim tijelom, dolazi par dana odmora. A onda, 16.6. na red dolazi zadaćnica iz latinskog! Ajde, ništa strašno, jebe mi se za to, zadaćnica ko i svaka druga, imam rječnik (jel da? IMAM LI RJEČNIK??????????) i ništa me ne može spriječiti da dobijem 5! Ali nakon svega ovog, 19.6. je dan kada će moja predivna glava upasti u krvavi koš nakon što se Ljubljanina oštrica spusti nad moj vratić. Naravno, usmeni iz hrvatskog! Nadam se SAMO da ću izvuć nekog pisca a ne pjesnika jer aspolutno ne znam niti jednu analizu pjesme! Jebemu, ne znam ni koje smo pjesme radili! Kako da se sjećam kojeg smo poremećenog luđaka analizirali u drugom razredu??? Pa što ona misli da sam jebeni hard disk? E pa ovaj je FORMATIRAN, ljubljena moja Ljubljana, suuuuuunce moje, pa ti zovi Gatesa da ti ga popravi!!! Jebiga, samo da to prođe! Sutradan tj. 20.6. je usmeni iz latinskog i biologije i to me ne tangira ni malo, nakon hrvatskog to će biti kao da bereš gljive nakon što si upravo ubio himeru na šumskoj stazi! i tada, jedva čekam SEKUNDU nakon što mi Lukenda kaže da mogu ić jer će to značiti da je SVEMU DOŠAO POTPUNI, APSOLUTNI, TOTALNI, NEPOVRATNI KRAJ!!!!!!!!!!!!!! Ostatak uskličnika ostavljam za taj trenutak... Bit će to veoma jedinstven post, vidjet ćete. A SAD ME PUSTITE DA RADIM JEBEMU!!!!! |